Instalacije u domu
Tragedija zbog koje danas osjećamo miris plina
Plin u prirodi ne miriše ni na što, a onaj poznati smrad pokvarenih jaja dodan je s razlogom. Donosimo neobičnu priču o tome kako je miris plina postao jedan od najvažnijih sigurnosnih izuma
Prirodni plin nema ni boju ni miris. Ono što osjetite kad negdje curi dodano je namjerno, a iza te odluke krije se jedna tragična priča i nekoliko neobično pametnih lešinara.
Sezona grijanja je počela, a u velikom dijelu Hrvatske to znači da je plin opet glavna zvijezda doma. Grije radijatore, priprema toplu vodu, a kuha i ručak. Plinom se, prema podacima koje smo donijeli u pregledu sustava grijanja, grije oko 35 posto hrvatskih kućanstava, što ga čini najzastupljenijim načinom grijanja kod nas. Plin jednostavno radi u pozadini i na njega ne mislimo sve dok ga ne nanjušimo.
Taj miris svi prepoznajemo. Oštar, neugodan, malo na pokvarena jaja, malo na kupus. I gotovo svi smo uvjereni da tako miriše sam plin. Ali nije tako. Miris plina zapravo uopće nije njegov.
Jeste li znali da plin u prirodi ne miriše ni na što?
Prirodni plin uglavnom je metan, a metan je potpuno bez boje i mirisa. Da plin u kućanstva stiže onakav kakav je izašao iz zemlje, curenje ne biste ni vidjeli ni osjetili. Plin bi se tiho nakupljao u prostoriji sve dok ga ne bi zapalila iskra iz prekidača, zvonca ili hladnjaka koji se upravo uključio.
Zato se plinu, prije nego što stigne do nas, namjerno dodaje miris. Postupak se zove odorizacija, a radi ga distributer u posebnim odorizacijskim stanicama. Drugim riječima, neugodan miris nije nuspojava, nego sigurnosna značajka.
Tragedija zbog koje danas osjećamo miris plina
Ideja da plin mora mirisati nije nastala za stolom inženjera, nego nakon jedne od najtežih nesreća 20. stoljeća.
U ožujku 1937. škola u New Londonu u Teksasu, usred bogatog naftnog i plinskog polja, grijala se plinom. Kako bi uštedjela na računima, uprava je školu spojila na obližnji plinovod naftne tvrtke. Plin je, kako se kasnije pokazalo, istjecao i nakupljao se u prostoru ispod zgrade. Nitko ga nije mogao osjetiti, jer tada plin još nije mirisao.
Učenici su danima prije spominjali glavobolje i peckanje u očima, ali nitko to nije povezao s plinom. Popodne 18. ožujka iskra je zapalila nakupljeni plin, a eksplozija je srušila veliki dio škole. Poginulo je gotovo 300 ljudi, većinom djece. Na jednoj od ploča u ruševinama, prema svjedočanstvima, ostala je poruka da su nafta i plin najveći blagoslov istočnog Teksasa.
Već nekoliko tjedana nakon nesreće Teksas je donio zakon kojim je dodavanje mirisa plinu postalo obvezno. Praksa se ubrzo proširila i postala standard u cijelom svijetu, pa i kod nas.
Jeste li znali čime plin zapravo miriše?
Za miris su zaslužni spojevi sumpora. U SAD-u se najčešće koriste merkaptani, a u Europi često tetrahidrotiofen, skraćeno THT. Sumporni spojevi daju upravo onaj miris po pokvarenim jajima, kuhanom kupusu ili češnjaku koji tako lako prepoznajemo.
Biraju se jer ih ljudski nos osjeti već u iznimno malim količinama. Plinu se dodaje tek vrlo mala količina takvog spoja, i to tako da miris osjetite mnogo prije nego što koncentracija plina u zraku postane opasna. Nos tako postaje prvi detektor curenja, i to onaj koji uvijek nosite sa sobom.
Gdje kruže lešinari, tamo curi plin
Ovo je dio priče koji zvuči kao šala, ali je dokumentiran. Godine 1938. kalifornijska tvrtka Union Oil imala je problem: na plinovodu dugom gotovo 70 kilometara negdje je curio plin, a pronaći mjesto curenja na nepristupačnom terenu bilo je gotovo nemoguće.
Rješenje je bilo genijalno jednostavno. U plinovod su upumpali veliku dozu jako mirisnog etil merkaptana i zatim pratili nebo. Etil merkaptan, naime, nastaje i pri raspadanju organske tvari, pa ga američki lešinari povezuju s hranom. Ondje gdje su lešinari kružili ili sletjeli, miris je bio najjači, a na svakom takvom mjestu inženjeri su pronašli curenje.
Priča je imala i znanstveni nastavak. Krajem pedesetih ornitolog Kenneth Stager čuo ju je od umirovljenog inženjera i poslužila mu je kao trag za pokuse kojima je dokazao nešto o čemu su se znanstvenici prepirali više od stoljeća: lešinari hranu pronalaze i njuhom, a ne samo vidom.
Još nekoliko stvari koje niste znali o plinu
Plin se ne odaje samo mirisom. Ako su sva plinska trošila ugašena, a brojčanik na plinomjeru se i dalje okreće, to je znak da negdje curi. Podzemno curenje ponekad se primijeti i po uvenuloj ili uništenoj vegetaciji iznad mjesta curenja.
Zanimljivo je i to da je prirodni plin lakši od zraka, pa se pri curenju diže prema stropu. Ukapljeni naftni plin u bocama ponaša se suprotno: teži je od zraka i skuplja se pri podu, zbog čega je osobito opasan u podrumima i udubljenjima.
Jeste li znali da plin sam po sebi nije otrovan?
Zvuči iznenađujuće, ali prirodni plin nije otrovan. Metan je za organizam gotovo neutralan plin, a opasan postaje na dva druga načina.
Prvi je eksplozija. Plin je eksplozivan kad u zraku čini između 5 i 15 posto volumena. U prostoriji koja se ne provjetrava curenje može postupno dosegnuti tu razinu, a tada je dovoljna jedna iskra iz prekidača ili uređaja. Upravo zato je miris dodan: da curenje osjetite mnogo prije nego što koncentracija dođe do opasne granice.
Drugi je gušenje. Pri vrlo visokim koncentracijama plin istiskuje kisik iz zraka, ali to se događa tek kad je prostorija već odavno puna eksplozivne smjese.
Pravi tihi ubojica u sezoni grijanja zapravo je ugljični monoksid. On ne nastaje curenjem plina, nego nepotpunim izgaranjem, primjerice u neispravnom bojleru, uz zatvorene otvore za dovod zraka ili začepljen dimnjak. Nema ni boju ni miris, pa ga dodani miris plina ne može otkriti. A opasan je već u malim količinama. Pri koncentraciji od samo 0,64 posto u zraku može ubiti za 10 do 15 minuta, a pri četiri puta manjoj koncentraciji za oko sat vremena.
Zato nos nije dovoljan. Redovit servis bojlera, pregled dimnjaka i detektor ugljičnog monoksida u prostoriji s plinskim uređajem najbolja su zaštita od plina koji ne miriše ni uz najbolji „parfem”.
Osjetite miris plina? Evo što napraviti
Sada kad znate da je miris plina dodan upravo zato da vas upozori, ozbiljno ga shvatite i kad je slab. Ako ga osjetite u prostoru:
- ne palite i ne gasite svjetlo, ne uključujte uređaje i ne koristite otvoreni plamen,
- zatvorite dovod plina na zaporu plinomjera ili kućnom priključku, ako mu možete sigurno pristupiti,
- otvorite prozore i vrata i izađite iz prostora,
- dežurnu službu distributera nazovite tek kad ste vani,
- svjetlo palite tek kad se miris plina više ne osjeća.
Distributeru treba prijaviti i slab miris plina kojem ne možete pronaći uzrok. Bolje je da serviser dođe zbog lažne uzbune nego da se curenje otkrije prekasno.
Neugodan miris, genijalan izum
Miris plina jedan je od najjednostavnijih, a ujedno najučinkovitijih sigurnosnih izuma u domu. Nastao je iz tragedije, potvrdili su ga lešinari, a danas svake zime tiho čuva milijune kućanstava. Kad ga sljedeći put osjetite, nemojte samo namrštiti nos. Otvorite prozor i reagirajte, jer upravo zato je tu.
Gradnja doma
Možete li zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline?
Na primjeru Viessmannova uređaja predstavljenog na sajmu PromoArh objašnjavamo na što pripaziti.
Mnogi vlasnici starijih kuća razmišljaju o prelasku na dizalicu topline, ali ih zaustavlja jedno pitanje: znači li novo grijanje i potpuno novu instalaciju? Dizalica topline za radijatore danas je realna mogućnost, no odgovor ne ovisi samo o uređaju. Jednako su važni toplinski gubici kuće, postojeći radijatori i temperatura vode koju sustav mora postići.
Dizalice topline sve su češći izbor i u novogradnji i u energetskim obnovama, a njihov razvoj više nije usmjeren isključivo na učinkovitost. Nekoliko zanimljivih rješenja Viessmann je predstavio na sajmu PromoArh u Poreču, među njima i novu monoblok dizalicu topline Vitocal 200-A ie.
Može li se u staru kuću ugraditi dizalica topline? Evo što sve treba planirati
Dizalica topline za radijatore: što znači temperatura vode do 70 °C?
Temperatura polaza je temperatura vode koja iz uređaja odlazi prema grijaćim tijelima. Radijatorsko grijanje u pravilu traži višu temperaturu vode od podnog, zato je taj podatak jedan od važnijih pri modernizaciji starijih kuća. Kod predstavljenog uređaja temperatura polaza, prema riječima sugovornika, doseže 70 °C.
Kako objašnjava Simon Palman, predstavnik tvrtke Palman Thermo, ovlaštenog Viessmannova partnera, za korisnika to znači da uređaj može spojiti na postojeću instalaciju s radijatorima. Posebna kotlovnica, dodaje, nije potrebna.
Mogućnost postizanja visoke temperature ipak ne znači da će svaka dizalica topline za radijatore jednako dobro raditi u svakoj kući. Treba provjeriti jesu li postojeći radijatori dovoljno veliki za potrebe prostorija i koju temperaturu vode sustav stvarno treba u najhladnijim danima. Tek tada se može procijeniti je li postojeća instalacija prikladna i kako će uređaj raditi.
Za odabir uređaja nije dovoljna kvadratura kuće
Uređaj je, ističe Palman, namijenjen prvenstveno modernizaciji, ali se može ugraditi i u novogradnju. Dostupni su modeli do 12 kW. Zasad dolazi samo u monofaznoj izvedbi, a najavljena je i trofazna.
Snaga uređaja, naglašava Palman, određuje se prema toplinskim gubicima zgrade, a ne prema veličini kuće. Kvadratura je tek jedan od podataka potrebnih za pravilan odabir sustava. Dvije kuće iste veličine ne moraju imati ni približno jednake potrebe za grijanjem. Na toplinske gubitke utječu izolacija, stolarija, površina vanjskih zidova i krova, ali i temperatura koju ukućani žele u prostorijama.
Zato je dobro prije kupnje izraditi proračun toplinskih gubitaka. Premalen uređaj neće moći zagrijati kuću u najhladnijim danima, a prevelik će raditi neučinkovito.
Monoblok izvedba: što ostaje vani, a što se ugrađuje u kuću?
Razvoj novih uređaja ide i prema jednostavnijoj ugradnji te smanjenju prostora koji sustav zauzima u kući. Kod monoblok izvedbe cijeli rashladni krug nalazi se u vanjskoj jedinici.
Predstavljeni uređaj, objašnjava sugovornik, kompaktan je i nema unutarnjih hidrauličkih jedinica. U kući je samo elektronički sklop koji upravlja s više krugova grijanja.
„Imate samo jedan uređaj u dvorištu, di vam hidraulika dolazi van, a elektronika vam je u kući”, ističe Simon.
Takva izvedba smanjuje količinu opreme u kući, što je posebno važno kod modernizacije, kad prostora često nema dovoljno. Konačan raspored uređaja i instalacija ipak ovisi o projektu sustava grijanja za konkretnu kuću.
Upravljanje grijanjem putem aplikacije
Sve više funkcija znači i potrebu za jednostavnijim upravljanjem. Sobni regulator, kaže naš sugovornik, bežično se spaja na elektroniku uređaja, a sustavom se može upravljati i putem mobilne aplikacije ViCare.
Digitalizacija ovdje nije važna samo korisniku. Uređaj koristi Viessmannovu platformu One Base Intelligence, koja omogućuje daljinski nadzor nad dizalicom topline. Ako se pojave poteškoće, ističe sugovornik, instalater se može daljinski spojiti na sustav. Takav pristup može pomoći da se određeni problemi prepoznaju i riješe brže, ponekad i bez izlaska na teren.
Povezivanje sa solarnom elektranom i drugim uređajima
Nove dizalice topline jednostavnije se povezuju i s drugim izvorima energije i uređajima u kući. Palman kao primjere navodi solarnu elektranu i punjač za električni automobil, uz napomenu da je rješenja mnogo.
Prema Viessmannu, platforma One Base Intelligence u jedan sustav može povezati fotonaponsku elektranu, spremnik energije i punjač za automobil, pa i postojeće uređaje drugih proizvođača. Dizalica topline tako postaje dio šire priče o upravljanju energijom u domu.
Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja
R290: što je novo u rashladnom sredstvu?
Postoji i dio dizalice topline koji korisnik ne vidi, a posljednjih godina postaje sve važniji. Rashladno sredstvo prenosi toplinu unutar sustava, ali njegov odabir utječe i na okoliš. Zato se kod novih generacija uređaja sve više koriste sredstva s vrlo niskim potencijalom globalnog zagrijavanja (GWP).
Predstavljeni uređaj koristi rashladno sredstvo R290, odnosno propan. Zbog niskog potencijala globalnog zagrijavanja smatra se prihvatljivijim za okoliš. Takav izbor prati i propise kojima se postupno smanjuje uporaba fluoriranih plinova s velikim utjecajem na klimu.
Prvi korak je upoznati kuću
Možete li, dakle, zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline? U mnogim kućama odgovor može biti potvrdan, ali tek nakon provjere. Prije odabira dizalice topline za radijatore treba poznavati toplinske gubitke kuće, temperaturu vode koju postojeći radijatori trebaju i stanje cijele instalacije.
Od temperature polaza do povezivanja sa solarnom elektranom i upravljanja putem aplikacije, dizalica topline danas je dio šire priče o energetskom upravljanju domom. Kod modernizacije prvi korak zato nije odabir uređaja, nego dobro upoznavanje kuće u koju će se ugraditi.
Gradnja doma
Elektro plan je najjeftiniji nacrt u vašem domu – i najskuplja greška ako ga preskočite
Boju fronte možete promijeniti relativno jednostavno. Utičnica na pogrešnom mjestu može značiti ponovno otvaranje gotovog zida. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat dizajner interijera Matej Kušević objašnjava zašto se jedna od najvažnijih odluka o svakodnevnom funkcioniranju doma donosi na papiru – prije početka elektroinstalaterskih radova.
Kad se uređuje dom, novac i pažnja prirodno teku prema onome što se vidi: bojama, materijalima, rasvjeti i rasporedu namještaja. Sve su to važne odluke. No postoji jedan plan koji nestane iza zidova, a nakon useljenja odlučuje hoćete li o struji gotovo zaboraviti ili godinama tražiti slobodnu utičnicu i razvlačiti produžne kabele.
Riječ je o elektro planu. Dizajner interijera Matej Kušević naglašava da se o njemu često razmišlja prekasno, iako je upravo u ranoj fazi izmjene najjednostavnije napraviti. Kada se zid zatvori, keramika postavi i namještaj dođe na svoje mjesto, svaka promjena postaje složenija i skuplja.
Dobar elektro plan zato nije samo popis utičnica. On povezuje tlocrt, namještaj, rasvjetu, uređaje i navike ljudi koji će u prostoru živjeti.
Elektro plan treba biti definiran prije početka elektroinstalaterskih radova
Kušević elektro plan opisuje kao tlocrt sa svim važnim izvodima: utičnicama, prekidačima, rasvjetom, priključcima za punjenje i komunikacijskim instalacijama. Prva provjera zato je vrlo jednostavna: ako se o tim pozicijama odlučuje tek kada je izvođač već na gradilištu, ključne odluke donose se prekasno.
Logičan trenutak za planiranje dolazi čim su definirani tlocrt i glavne pozicije kuhinje, kreveta, kauča, televizora i radnih zona. Pitanje „koliko utičnica i gdje“ zapravo ne počinje utičnicom nego namještajem i načinom korištenja prostora.
Tek kada znamo gdje će stajati televizor, hoće li uz kauč biti podna ili stolna lampa, treba li kutna garnitura napajanje ili gdje će biti radni stol, možemo smisleno odrediti gdje struja stvarno treba doći.
Zato Kušević inzistira na detaljno rascrtanom tlocrtu s namještajem u stvarnim dimenzijama. Bez toga lako nastaje klasičan primjer bačenog novca: utičnica koja je uredno izvedena, ali završava iza velikog ormara ili ladice i postaje praktički nedostupna.
Kuhinja: mjesto gdje se loš plan naplati najbrže
Kuhinja je najbrži test svakog elektro plana jer na relativno malom prostoru okuplja mnogo uređaja različitih namjena i priključnih snaga. Hladnjak, pećnica, ploča za kuhanje i perilica posuđa samo su početak; slijede aparat za kavu, kuhalo, toster, blender i brojni mali uređaji koje nerijetko koristimo istodobno.
Zato nije dovoljno samo prebrojati uređaje i svakom dodijeliti utičnicu. Važno je znati što će se priključivati, gdje i s kakvim zahtjevima, kako bi stručna osoba mogla pravilno projektirati strujne krugove i zaštitu.
Jedno od pitanja koje zato treba riješiti rano jest planira li se, primjerice, indukcijska ploča ili druga vrsta kuhanja. Priključna snaga uređaja utječe na projektiranje odgovarajuće instalacije. To nije odluka koju korisnik treba tehnički proračunavati sam, ali je informacija koju projektant i izvođač moraju znati prije nego što instalacija bude izvedena.
Kupaonica: ovdje pravila nisu stvar ukusa
Kuhinja je zahtjevna zbog broja uređaja, a kupaonica zbog spoja električne energije i vode. Zato položaj utičnica, rasvjete i druge električne opreme u kupaonici nije stvar slobodnog raspoređivanja.
Prostor oko kade i tuša dijeli se na sigurnosne zone u kojima vrijede posebna pravila o tome koja se električna oprema smije postaviti i kakvu zaštitu mora imati. Upravo zato formulacija „stavimo utičnicu tu negdje“ u kupaonici nije dovoljno dobra.
Korisnik treba znati gdje mu u stvarnom životu trebaju sušilo za kosu, električna četkica, perilica ili druga oprema, ali konkretne pozicije, zaštitu i izvedbu treba uskladiti sa stručnim pravilima i prepustiti projektantu odnosno kvalificiranom izvođaču.
Rezervni izvodi su osiguranje, a ne rasipanje
Jedan od najracionalnijih savjeta iz priloga jest predvidjeti nekoliko promišljenih rezervnih izvoda ondje gdje se potrebe kroz godine realno mogu promijeniti. To ne znači postaviti utičnice nasumično posvuda, nego razmišljati unaprijed o mjestima na kojima bi se jednoga dana mogao pojaviti novi uređaj, radni stol ili drugačiji raspored namještaja.
Greška na papiru je crta koju jednostavno pomaknete. Ista greška nakon žbukanja, bojanja ili polaganja keramike može značiti ponovno otvaranje zida i plaćanje već završenih radova.
Dobar plan vidi se i po tome koliko je jasan izvođaču. Što je više odluka riješeno prije početka radova, manje je improvizacije pod vremenskim pritiskom gradilišta.
Prođite kroz vlastiti dan prije nego što zatvorite zidove
Tehnički plan mora odgovoriti na svakodnevne navike. Gdje punite telefon? Koristite li tablet na kauču? Gdje će stajati usisavač i gdje ga najčešće priključujete? Hoćete li uz krevet imati lampu, punjač sata, punjač telefona i još neki uređaj?
Takva pitanja zvuče banalno, ali upravo ona određuju hoće li raspored utičnica biti intuitivan. Priključci za punjenje mogu biti korisni uz krevet ili radni stol, ali važno je prije svega osigurati dovoljno i dobro pozicioniranih izvora napajanja; konkretan tip priključka može se kroz godine mijenjati.
Najbolje projektirano rješenje je ono kod kojeg nakon useljenja gotovo nikada ne razmišljate o tome gdje je utičnica ili prekidač. Uđete u prostor, ruka prirodno ide prema prekidaču, a uređaj uključujete bez akrobacije iza garniture. Dobar elektro plan najbolje primijetimo upravo po tome što ga u svakodnevici gotovo ne primjećujemo.
Racionalna provjera prije zatvaranja zidova
- Definirajte elektro plan prije početka elektroinstalaterskih radova, a ne u hodu na gradilištu.
- Ucrtajte namještaj u stvarnim dimenzijama pa tek onda pozicije utičnica i prekidača.
- U kuhinji unaprijed popišite uređaje i njihove potrebe; tehničko dimenzioniranje prepustite stručnjaku.
- Indukcija ili druga vrsta kuhanja? Odlučite na vrijeme jer priključna snaga utječe na projektiranje instalacije.
- U kupaonici položaj i vrstu električne opreme planirajte prema sigurnosnim zonama i zahtjevima zaštite.
- Predvidite nekoliko promišljenih rezervnih izvoda na mjestima gdje se potrebe mogu mijenjati.
