Povežimo se

Baumit akademija

Moderna čelična kuća s dušom Toskane: Posebna fasada nastala je nakon 14 pokušaja

Na prvi pogled ova kuća spaja gotovo nespojivo – suvremenu čeličnu konstrukciju, minimalistički interijer i fasadu koja izgleda kao da već desetljećima odolijeva vremenu negdje u Toskani. Iza upečatljivog izgleda krije se priča o inovativnoj gradnji, kreativnosti i upornosti.

Kada je dr. sc. Lucija Stepinac, građevinska inženjerka, sa svojom obitelji odlučila graditi kuću, imala je jasnu viziju budućeg doma. Željela je suvremenu, funkcionalnu kuću koja će biti otvorena prema prirodi, ali istodobno pružati privatnost. Svoje stručno znanje odlučila je iskoristiti ne samo pri odabiru konstrukcije i materijala nego i u osmišljavanju brojnih detalja interijera.

Rezultat je obiteljska kuća bruto površine oko 250 četvornih metara, u kojoj su konstrukcija, raspored i detalji interijera pažljivo planirani.

„Nakon kupnje parcele arhitektu smo prepustili izradu nekoliko idejnih rješenja. Vrlo brzo odabrali smo ono koje najbolje odgovara terenu i našim željama. Prema cesti smo se htjeli maksimalno zatvoriti, a prema zelenilu potpuno otvoriti. Iz tih je zahtjeva zapravo proizašla i sama arhitektura kuće”, objašnjava Lucija Stepinac.

dr. sc. Lucija Stepinac, građevinska inženjerka

Zašto je odabrana čelična konstrukcija?

Jedna od najvećih posebnosti kuće njezina je nosiva konstrukcija. Umjesto uobičajenih zidanih sustava, vlasnici su se odlučili za čelik, a razlog nije bio isključivo arhitektonski. Geotehnička istraživanja pokazala su da teren zahtijeva dubinsko temeljenje, što je utjecalo na odabir konstrukcijskog sustava. Kako bi smanjili opterećenje temelja, nastojali su smanjiti masu građevine.

„Razmatrali smo drvenu i čeličnu konstrukciju. Drvo ima određene prednosti, osobito kada govorimo o toplinskim mostovima i jednostavnosti izvedbe, ali čelik nam je omogućio lakšu konstrukciju, veće raspone i elegantnije profile. Na kraju je upravo to presudilo”, objašnjava vlasnica.

Čelična konstrukcija omogućila je i veću slobodu oblikovanja interijera. Jedan njezin dio, okvir s čeličnom rešetkom i galerijom, namjerno je ostavljen vidljivim. Tako je element koji je primarno imao konstrukcijsku funkciju postao i važan dio arhitektonskog identiteta kuće.

Toskanski izgled na suvremenoj kući

Dok čelična konstrukcija jasno govori o suvremenoj gradnji, fasada donosi potpuno drukčiji doživljaj. Topla terakota, nježne promjene nijansi i nepravilna tekstura podsjećaju na stare toskanske kuće, čija je ljepota nastajala desetljećima pod utjecajem sunca, kiše i vremena.

„Znala sam da želim bijeli lim na određenim dijelovima kuće, što je i arhitekt preporučio zbog zagrijavanja i energetske učinkovitosti. No površine s kojima svakodnevno dolazimo u kontakt željela sam učiniti toplijima. Toskanske nijanse bile su mi najugodnije, ali vrlo brzo shvatila sam da sama boja nije dovoljna. Bez odgovarajuće strukture fasada jednostavno nije imala karakter koji sam zamišljala”, prisjeća se Lucija.

Za realizaciju te ideje angažiran je Ivan Čakarić, mag. ing. aedif., voditelj projekata tvrtke Žbuka Čakarić, koji je u suradnji s tehnolozima Baumita počeo razvijati posebno rješenje završne obrade. Zadatak nije bio jednostavan. Trebalo je postići izgled stare, djelomično istrošene vapnene žbuke, ali bez nedostataka koji prate njezino prirodno starenje.

„Tradicionalne toskanske fasade karakteriziraju zemljane nijanse, osobito terakota, i struktura vapnene žbuke koja se s vremenom mijenja. Međutim, mi nismo željeli fasadu koja će propadati, nego suvremen, trajan sustav koji će izgledati kao da je star. Zato smo s Baumitovim tehnolozima razvijali različite kombinacije materijala i načina nanošenja”, objašnjava Čakarić.

Četrnaest uzoraka do željene fasade

Kako bi postigli željeni rezultat, izrađeno je približno 12 do 14 različitih uzoraka fasade. Svaki je imao drukčiju kombinaciju strukture, granulacije i završne obrade. Proces je trajao otprilike mjesec dana.

Planiranje boja i tekstura možete dodatno istražiti kroz Baumit ColorDesigner.

„Ja sam donosio iskustvo s gradilišta i poznavanje ručnih tehnika, a Baumitov tehnolog predlagao je materijale i sustave kojima bismo mogli ostvariti zamišljeni efekt. Zajednički smo isprobavali različite mogućnosti dok nismo došli do uzorka koji je odgovarao Lucijinoj viziji”, govori Čakarić.

Višeslojna završna obrada

Posebnost izvedbe bila je u višeslojnoj obradi površine. Najprije je izveden osnovni završni sloj, koji je služio kao podloga za daljnje radove. Zatim je nanesen dodatni sloj sitnije granulacije kako bi se dobila zaglađenija, ali i dalje nepravilna struktura. Nakon toga uslijedila je kreativna obrada fasadnom bojom. Kružnim pokretima spužve stvarale su se nježne promjene nijansi i karakterističan magličasti efekt. Završna obrada uključivala je premaz kojim je dodatno zaštićena površina.

Za razumijevanje uloge materijala koristan je i tekst o tome zašto je važan završni sloj fasade.

„Volim reći da je ovo pet fasada u jednoj. Ono što na kraju izgleda kao jednostavna, prirodno ostarjela površina zapravo je rezultat gotovo pet različitih nanosa. Upravo je ta slojevitost omogućila da dobijemo dubinu boje i teksturu kakvu smo željeli”, objašnjava Čakarić.

Kako prenijeti istu teksturu na cijelu kuću?

Iako je željeni izgled postignut na malim uzorcima, najveći izazov bio je istu tehniku prenijeti na veliku fasadnu površinu. Kod ručne obrade svaki majstor ima drukčiji pokret, pritisak i način nanošenja materijala, pa je postizanje ujednačenog izgleda zahtjevno.

„Jedno je napraviti uzorak na jednom četvornom metru, a sasvim drugo isti efekt ponoviti na dvjesto kvadrata. Imali smo situaciju u kojoj vrlo iskusan i školovan majstor jednostavno nije uspijevao dobiti željenu nepravilnost. Bio je naviknut raditi precizno i ravno, a nama je trebala upravo suprotna estetika”, prisjeća se Čakarić.

U jednom trenutku izvedba zamišljene teksture postala je neizvjesna. Rješenje se pojavilo tijekom obilaska gradilišta.

Tijekom obilaska gradilišta Lucija i Ivan primijetili su dio fasade na kojem je tekstura bila upravo onakva kakvu su mjesecima pokušavali postići. Problem je bio što nisu znali tko ju je izveo.

„Okupio sam radnike i pitao tko je napravio taj dio. Svi su se uplašili jer su mislili da nešto nije dobro. A zapravo smo napokon pronašli ono što smo tražili”, prepričava Čakarić.

Pokazalo se da je taj dio izveo pomoćni radnik Abdul, koji je promatrao pokušaje svojih kolega i odlučio isprobati tehniku. Njegov je rezultat toliko odgovarao željenom izgledu da je naposljetku samostalno izveo kreativnu završnu obradu cijele fasade.

„Primijenili smo princip jedan majstor – jedna fasada. Tako smo uspjeli zadržati ujednačen rukopis na cijeloj površini. Na kraju se pokazalo da su osjećaj za materijal i kreativnost bili važniji od formalnog iskustva”, zaključuje Čakarić.

Suvremeni sustav iza tradicionalnog izgleda

Iza dojma stare toskanske kuće krije se suvremeni sustav ventilirane fasade. Za razliku od klasičnih kontaktnih fasadnih sustava, ventilirana fasada ima zračni sloj iza vanjske obloge. Takva konstrukcija omogućuje strujanje zraka i odvođenje vlage, dok toplinska izolacija ostaje zaštićena.

„Prednost ventilirane fasade je u tome što se vlaga koja eventualno dospije u sustav može isušivati zahvaljujući strujanju zraka. Osim toga, dobivamo kvalitetnu podlogu za završnu obradu i mogućnost održavanja pojedinih elemenata sustava”, objašnjava Čakarić.

Upravo je kombinacija odgovarajuće konstrukcije, suvremenih materijala i ručne kreativne tehnike omogućila da fasada zadrži tradicionalan izgled, a istodobno odgovori na zahtjeve moderne gradnje.

Minimalistički interijer i pametna spremišta

Za razliku od izražajne vanjštine, interijer je oblikovan suzdržano. Bijele površine, prirodno drvo i jednostavne linije stvaraju mirnu pozadinu obiteljskog života, a boje unose namještaj i dekorativni detalji.

„Prije smo živjeli u prostoru u kojem je bilo mnogo boja, stvari i dječjih igračaka. Zato smo u novoj kući željeli jednostavniju osnovu. Arhitekt je predložio da što više elemenata bude bijelo jer će namještaj, jastuci i drugi detalji ionako unijeti boju”, objašnjava Lucija.

Minimalizam ovdje nije samo estetski odabir. Jedan od ciljeva bio je stvoriti dom koji se lako održava. Zato je već u fazi projektiranja predviđeno mnogo spremišnog prostora. U spavaćem dijelu kuće ormari su integrirani u zidove hodnika.

„Željeli smo rasteretiti spavaće sobe od velikih ormara. Zato smo već u projektu odredili koliko prostora treba ostati za komunikaciju, a ostatak pretvorili u spremišta. Svaka soba tako ima svoj ormar smješten neposredno uz ulaz”, govori vlasnica.

Takvim pristupom sobe su ostale vizualno pročišćene, a sve svakodnevne stvari dobile su svoje mjesto. Jedno od najneobičnijih rješenja nalazi se u kupaonicama. Umjesto kupnje gotovih kupaonskih elemenata, vlasnici su velik dio opreme odlučili izraditi sami, koristeći principe konstrukcije s kojima su već bili upoznati.

„Za kupaonice smo kupili samo miješalice, tuševe i WC školjke. Ostale elemente izrađivali smo pomoću čeličnih nosača i cementnih ploča, slično kao kod ventilirane fasade. Tako smo dobili željene oblike koje smo zatim obložili mikrocementom”, objašnjava Lucija.

Mikrocement je korišten i na podovima, čime je postignut kontinuitet materijala i vizualno ujednačen izgled prostora. Ovakav pristup omogućio je izradu elemenata prema točnim dimenzijama i potrebama obitelji, bez ograničenja koja često nameće gotov namještaj.

Dnevni boravak otvoren prema vrtu

Jedna od glavnih ideja pri projektiranju bila je povezati unutarnji i vanjski prostor. Velike staklene stijene otvaraju dnevni boravak prema zelenilu, a terasa postaje njegov prirodni nastavak. Takva organizacija prostora omogućuje da se vrt koristi kao dodatni dnevni boravak tijekom toplijeg dijela godine.

„Htjeli smo imati što veću površinu vrta i jednostavnu komunikaciju s dnevnim boravkom. Zahvaljujući čeličnim konzolama i dekingu dobili smo dodatnih pedesetak četvornih metara korisnog vanjskog prostora”, objašnjava Lucija.

Tako je nastao vrt koji se jednostavno održava, a istodobno pruža dovoljno mjesta za obiteljski život na otvorenom.

Ova kuća pokazuje da suvremena arhitektura ne mora biti hladna, kao što ni tradicionalni izgled ne mora podrazumijevati tradicionalne načine gradnje.

Čelik je omogućio konstrukcijsku lakoću i slobodu oblikovanja. Ventilirana fasada osigurala je suvremenu tehničku osnovu, dok je kreativna završna obrada razvijena u suradnji s Baumitovim stručnjacima kući dala toplinu i karakter. Tako je nastao dom koji pripada današnjem vremenu, a izgleda kao da u sebi čuva dio neke davne toskanske priče.

Baumit akademija

Iza atraktivne fasade Picala kriju se detalji važni i za vašu kuću

Iza atraktivnog pročelja hotela Pical u Poreču krije se niz povezanih slojeva koji štite zgradu i čuvaju energiju

fasada na Hotelu Pical

Hotel Pical u Poreču, dio novog resorta Pical 5*, Valamar Collection, privlači pogled svojim atraktivnim pročeljem. Ta površina ipak otkriva tek manji dio posla uloženog u fasadu. Iza nje se kriju brojna tehnički zahtjevna rješenja, a na velikom objektu uz more zahtjevi koje vanjska ovojnica mora ispuniti posebno su visoki.

Važnu ulogu u izradi fasade imao je Baumit. Baumit fasadni sustav primijenjen na Picalu pokazuje dvije strane iste priče: kako fasada funkcionira kao cjelina slojeva koji štite zgradu i kako se završnim slojem oblikuje njezin karakter. O obje teme razgovarali smo s Miljenkom Minkovićem, voditeljem projekata u Baumitu.

Baumit fasadni sustav: što se nalazi ispod završne površine?

Na hotelu Pical korišten je Baumitov fasadni sustav MineralTherm, s toplinskom izolacijom od kamene vune. Kako objašnjava Minković, uz izolaciju sustav čine i pripadajući materijali: ljepilo kojim se izolacijske ploče lijepe na zid, materijal za armirani sloj, impregnacija, odnosno predpremaz, te završni sloj.

„To je, ajmo reći, jedan kompletni cijeli sustav fasadni”, kaže Minković.

Svaki od tih slojeva ima svoju ulogu. Ljepilo povezuje izolaciju s podlogom. Armirani sloj, u koji se utiskuje mrežica od staklenih vlakana, daje fasadi čvrstoću i otpornost na pukotine. Predpremaz priprema podlogu za završni sloj, a završni sloj štiti fasadu od vremenskih utjecaja i određuje njezin izgled.

Upravo je ta cjelovitost jedna od najvažnijih stvari koju treba imati na umu i pri gradnji vlastite kuće. Fasada nije samo izolacijska ploča obložena žbukom, nego povezani sustav čiji su dijelovi međusobno usklađeni. Mineralni sustavi s kamenom vunom odlikuju se visokom paropropusnošću, a uz toplinsku pružaju i zvučnu te protupožarnu zaštitu.

Miljenkom Minkovićem, voditelj projekata u Baumitu

Spojevi i toplinski mostovi: detalji koji ostaju skriveni

Kritična mjesta na fasadi često su upravo ona koja na gotovoj zgradi gotovo ne primjećujemo. To su prozori i vrata, balkoni, terase i svi spojevi različitih dijelova konstrukcije.

Minković naglašava da se o tim mjestima mora voditi računa od projektiranja do samog izvođenja fasade. Posebno su važni dobro razrađeni detalji koji ograničavaju toplinske mostove. Kroz takva mjesta hladnoća lakše prodire u unutrašnjost, a ondje gdje je površina zida hladnija raste i rizik od kondenzacije vlage.

Toplinske mostove nije uvijek moguće potpuno ukloniti, ali pažljivim projektiranjem i izvedbom mogu se svesti na najmanju moguću mjeru. Zato kod fasade ne treba razmišljati samo o kvadratima zida. Za vlastitu kuću to znači da procjena radova mora uključiti i sve spojeve i zahtjevne detalje, a ne samo ravne površine pročelja.

Kako fasada i stolarija zajedno utječu na potrošnju energije?

Posljedice dobro izvedene ovojnice osjećamo dugo nakon završetka gradnje, svaki put kada grijemo ili hladimo prostor. Minković objašnjava da fasada funkcionira kao svojevrsni sendvič. Najveći utjecaj na energetska svojstva ima toplinska izolacija, a uz nju važnu ulogu imaju i završni slojevi te stolarija.

„Ne može se gledati parcijalno svaki segment za sebe”, ističe Minković.

Pritom treba razlikovati dva pojma. Baumit fasadni sustav obuhvaća slojeve fasade, od ljepila i izolacije do završnog sloja. Vanjska ovojnica zgrade šira je od toga i uključuje i stolariju te njezine spojeve sa zidom. Tek kada su svi ti dijelovi dobro projektirani, usklađeni i izvedeni, ovojnica daje očekivanu energetsku učinkovitost.

To je, naglašava sugovornik, jednako važno za hotele i za svakog investitora, jer dobra ovojnica u konačnici znači i manje novca potrošenog na energiju.

Kreativne tehnike koje velikom pročelju daju karakter

Kod objekta veličine Picala tehnički zahtjevi bili su samo jedan dio zadatka. Drugi je bio vizualni: veliku površinu pročelja trebalo je pretvoriti u fasadu koja neće djelovati monotono. Tu završni sloj prestaje biti samo zaštita zida i postaje alat kojim se oblikuje karakter zgrade. Na Picalu se zato nije radilo samo bojom, nego i različitim strukturama površine, poput vučenih i valovitih.

Minković ističe da je izvedba kreativnih tehnika bila najzahtjevniji dio posla. Jedan od razloga je, prema njegovoj ocjeni, to što na tržištu još nema dovoljno izvođača koji takve tehnike rade jednako sigurno kao klasičnu fasadu, na kojoj imaju godine iskustva. Rezultat kreativnih tehnika snažno ovisi o ljudskom faktoru i pokretu ruke. Dva majstora nikada neće napraviti potpuno istu površinu, što je ujedno i prednost, jer je svaka izvedba unikatna.

Na Picalu je, međutim, sloboda pojedinog izvođača bila ograničena. Projektant je odabrao vučenu strukturu koju je trebalo dosljedno izvesti na cijeloj površini, uz određena tehnička ograničenja. Za to su korišteni posebni Baumitovi materijali za modeliranje fasade. Kako objašnjava Minković, riječ je o materijalima koji nisu klasične žbuke, nego omogućuju izvedbu različitih kreacija na fasadi.

Zašto završna obrada traži odgovarajući materijal i izvođača?

Sloboda u oblikovanju ne znači i slobodu u odabiru materijala. Završni sloj i dalje mora godinama podnositi vlagu, sunce, temperaturne promjene i prljanje, a na objektu uz more ti su uvjeti posebno izraženi.

Na Picalu su zato kombinirana različita rješenja. Prema Minkovićevim riječima, na pojedinim dijelovima objekta kao završni sloj korišten je silikon, a na drugima silikat. Kreativne tehnike, odnosno vučene i valovite strukture, izvedene su silikonskim materijalima. Sve su to, kaže, visokokvalitetni materijali koji bi trebali dugo trajati tijekom korištenja objekta.

Kvalitetan materijal ipak nije dovoljan sam po sebi. Kod posebnih tekstura presudno je i iskustvo izvođača, jer upravo o njegovoj vještini ovisi hoće li zamišljena struktura izgledati onako kako je projektirana.

Što iz projekta Picala možemo primijeniti na vlastitu kuću?

Možda je upravo to najbolja lekcija koju s ovako velikog projekta možemo prenijeti na vlastiti dom. Fasada se bira za desetljeća, pa odluka ne bi trebala početi pitanjem koja nam se boja sviđa.

Prvo treba razumjeti kakva je postojeća konstrukcija i koja energetska svojstva od ovojnice očekujemo. Zatim treba uzeti u obzir gdje se kuća nalazi i čemu će fasada biti izložena. Treće pitanje je kako će biti riješeni spojevi oko prozora, vrata, balkona i terasa. Tek nakon toga dolazi izbor završne obrade koja odgovara sustavu i željenom izgledu. Ako se odlučite za posebnu teksturu, vrijedi provjeriti ima li izvođač iskustva upravo s tom tehnikom.

Kada imamo te odgovore, dolazi onaj kreativniji dio: kako sve to pretvoriti u lice kuće.

Lice kuće počinje ispod površine

Pročelje Picala privlači pogled, ali njegova vrijednost počinje ispod površine. Baumit fasadni sustav u ovoj priči pokazuje kako izolacija, pripadajući slojevi i završna obrada moraju funkcionirati zajedno, dok projektiranje i pažljiva izvedba omogućuju da ta cjelina zaista radi.

Fasadu biramo za dugotrajnu zaštitu i izgled doma. Zato je važno razumjeti i slojeve koje nakon završetka radova više nećemo vidjeti, jer upravo oni odlučuju koliko će kuća biti ugodna, učinkovita i trajna.

Nastavite čitati

Baumit akademija

Izvedba fasade stambene zgrade, evo zašto su stručna podrška i dobra koordinacija presudne

Marko Katušić, tehnički savjetnik za primjenu proizvoda u Baumitu, dodaje tehničku pozadinu

Fasada je prvo što vidimo na zgradi, ali gotovo uvijek posljednje što nastaje. Nakon više od deset godina bez nove stanogradnje, u Pločama je izgrađena nova stambena zgrada. Zbog svog neobičnog tlocrta dobila je nadimak Mercedes. Osim zanimljive arhitekture, zgrada je i primjer koliko je za kvalitetnu izvedbu fasade važna suradnja investitora, izvođača i tehničke podrške proizvođača. U ovom slučaju riječ je o Baumitu, jednom od vodećih europskih proizvođača fasadnih sustava i građevinskih materijala.

Iza upečatljivog pročelja stoje dvije godine gradnje. Tu je i složen sustav dilatacija, kao i stalna koordinacija svih uključenih strana, od arhitekata preko voditelja gradilišta do tehničkih savjetnika. Fasada stambene zgrade ovakve složenosti nikad nije samo pitanje boje i teksture. Riječ je o rezultatu mjeseci planiranja koji prethode danima koje kupac stana nikad ne vidi.

U nastavku donosimo cijelu priču, od prvih arhitektonskih odluka do rješavanja neočekivanih problema na gradilištu. Objašnjavamo i zašto se kvalitetna fasada, poput Baumitovih fasadnih sustava koji se u Europi ugrađuju na desetke milijuna kvadrata godišnje, ne gradi slučajno.

Nepravilna parcela odredila je arhitekturu zgrade

Prije nego što se uopće moglo razmišljati o fasadi, arhitekti Josip Sabolić i Goran Rako suočili su se s izazovom same parcele.

“Bilo je zanimljivo smjestiti taj prostor na tu relativno nepravilnu parcelu, približno trokutastu, gdje imamo dvije dosta loše strane, jednu veliku stambenu zgradu s jedne strane i jednu relativno prometnu ulicu. A jedna strana je pozitivna, negdje tamo iza brda na toj strani je more”, objašnjavaju arhitekti.

Umjesto klasičnog, pravilnog tlocrta, rješenje je bilo razlomiti oblik zgrade prema tim negativnim i pozitivnim stranama.

“Mi smo napravili tri fasade da gledaju na krošnje od stabala koje ćemo mi posaditi i one koje tamo postoje. Jer od ove zgradurine koja se nalazi s južne strane prema moru, nema šanse nikakve da vidimo more.”

Taj pristup, orijentacija prema zelenilu umjesto prema nedostižnom pogledu na more, oblikovao je karakterističan trokraki tlocrt zgrade. Sastoji se od četiri lamele povezane središnjim stubištem, oblik zbog kojeg je zgrada i dobila svoj kolokvijalni nadimak.

Josip Sabolić i Goran Rako

Fasada stambene zgrade počinje mnogo prije završne žbuke

Kad se govori o fasadi, većina ljudi zamišlja isključivo završni, dekorativni sloj i njegovu boju. U stvarnosti, fasada stambene zgrade ovakve složenosti počinje mnogo ranije. Cijeli sustav slojeva mora biti međusobno usklađen: ljepilo za lijepljenje i armiranje, armaturna mreža, profili, kutni elementi, dilatacijska rješenja i tek na kraju završni sloj.

Jure Manenica, voditelj gradilišta u MGA Nekretninama, jasno opisuje zašto je taj posljednji sloj ipak taj koji najviše određuje dojam o cijeloj zgradi.

“Fasada prodaje, fasada se zadnja vidi, u biti je jedina stvar koju krajnji korisnik i krajnji kupac prvo vidi, tako da je dosta bitna.”

Gradnja je trajala dvije godine, u dvije jasno odvojene faze. Prva je bila izvedba same konstrukcije, a druga, kako kaže Manenica, “kako tu konstrukciju ušminkati i dovesti u neko lijepo i prezentabilno stanje, a to je fasada.” Ovakav sustav toplinske fasade, poznatiji kao ETICS, po sličnom je principu opisan i u našem tekstu Energetski obnovite kuću ETICS fasadnim sustavom. Tamo objašnjavamo zašto je svaki sloj sustava jednako važan za konačnu kvalitetu i trajnost pročelja.

Jure Manenica, voditelj gradilišta u MGA Nekretninama

Četiri lamele i dilatacije kao najveći tehnički izazov

Najveći tehnički izazov na ovom projektu nije bio estetske, nego konstrukcijske prirode. Zgrada se sastoji od četiri lamele koje nisu jedna kruta cjelina. S vremenom se neznatno slijeću i pomiču, svaka na svoj način. Tim spojevima trebalo je omogućiti da prihvate te pomake bez pucanja završne fasade. To dilatacije čini tehnički nužnim dijelom sustava, ne dekorativnim detaljem.

“Zgrada je posebna zato što su te četiri lamele zapravo odvojene i imamo poantu tih dilatacija u svemu tome, kako taj problem riješiti, jer sve te zgrade nekako malo različito rade, sliježu se, pomiču se”, objašnjava Manenica.

Marko Katušić, tehnički savjetnik za primjenu proizvoda u Baumitu, dodaje tehničku pozadinu. Na zgradi je korišten Star sustav debelo slojnih ljepila za lijepljenje i armiranje, uz armaturnu mrežu i kompletan pribor za izvedbu sustava, dokapne profile, kutnike, lajsne i dilatacijske profile. Sve je prilagođeno specifičnoj podjeli zgrade na lamele A, B, C i D.

Marko Katušić, tehnički savjetnik za primjenu proizvoda u Baumitu

Zašto sama isporuka materijala nije dovoljna

Kvalitetni materijali sami po sebi nisu jamstvo dobrog rezultata, posebno ne na ovako specifičnom objektu. Domagoj Popić, prodajni predstavnik za regiju Južna Dalmacija u Baumitu, opisuje kako je izgledala njihova uloga na ovom projektu.

“Konkretno naša uloga bila je ovdje kvalitetno pratiti zahtjeve samog projekta, investitora i izvođača, sa savjetima, s kvalitetnim materijalom i sa stalnom prisutnošću.” Kako sam kaže, cilj nije biti samo dobavljač robe: “Nama nije interes da budemo samo obični dobavljači robe, nego jednostavno da od prvoga trena i do samog kraja projekta budemo doslovno prisutni na tom objektu, sa savjetima, suočavanjem s eventualnim problemima i rješavanjem istih.”

Ta prisutnost u praksi je značila svakodnevnu komunikaciju.

“Kad smo radili fasadu, čuli smo se na dnevnoj bazi telefonski, razmjenjivali slike. Nekakav problem probamo riješiti tako telefonski, ako ne možemo, nađemo se na gradilištu. Imali smo tjedne koordinacije, srijedom su bile koordinacije na gradilištu, sumiranje učinjenog, plan što treba, što ne treba, rješavanje detalja”

Popić dodaje da su na par situacija, gdje je objekt zbog svoje specifičnosti to zahtijevao, izašli na teren i zajednički razmijenili mišljenja.

“Jednostavno su uvažili naša stručna razmišljanja i, Bogu hvala, produkt svega toga je ovakav objekt koji izlazi.” Manenica potvrđuje dugogodišnje partnerstvo: “Baumit je naš dugogodišnji partner. MGA se kao tvrtka trudi ugraditi najbolje i najkvalitetnije materijale. S Baumitom imamo savršenu suradnju, podršku, potporu, i tu su kad nam trebaju.”

Dugoročnu vrijednost takve suradnje objašnjava i tekst Viva istraživački park: gdje se mjeri kako građevinski materijali utječu na kvalitetu života, koji pokazuje kako se Baumitova rješenja testiraju u stvarnim uvjetima prije nego što dođu na gradilište poput ovog u Pločama.

Kada projektirano rješenje na gradilištu ipak treba prilagoditi

Dobar projekt ne znači slijepo držanje prvotnog plana. Znači pravodobno prepoznavanje problema i spremnost na prilagodbu. Najbolji primjer toga na ovoj zgradi je monumentalno središnje stubište koje povezuje sve četiri lamele. Prvotni plan bio je jednostavan: beton pripremiti i obojati. No nakon što je površina obrušena i pripremljena za bojanje, tim je uvidio da to neće dati zadovoljavajući rezultat.

“Sjetio sam se toga jer sam primijetio neravnine na gredama, stupovima i liniji cijele etaže. Malo je tu bila oscilacija, i onda mi je došla zamisao, i radi same buduće ugradnje i kanalica i klupica, da to sve bude nekako u liniji i da to bude u skladu”

Rješenje su pronašli uz pomoć Baumitovog tima: “Zvali smo Marka iz Baumita, Marko, pomagaj. Onda je došao i Domagoj, pa kako ćemo, pa što ćemo, pa ideje, i odlučili smo se za taj Multistar koji se inače koristi u obnovama na starijim objektima.”

Katušić objašnjava zašto se ovo rješenje pokazalo prikladnim: “Multistar je tvornički pripremljen mort na mineralnoj bazi. Prionjiv je gotovo na sve vrste građevinskih materijala, pogodan je i na beton, to jest može ići direktno na beton.”

Na stubištu je poslužio i kao predpremaz koji je uklonio nečistoće s betonske podloge prije nanošenja. Materijal je nanesen strojno, a zatim obojan. Neravan beton tako je dobio urednu, ujednačenu završnu cjelinu. Slično rješenje za sanaciju nepravilnosti i oštećenja na postojećim površinama opisali smo i u tekstu Baumit Multi Star – rješenje za lokalna oštećenja fasada.

Kako odabrati završni sloj fasade

Odabir završnog sloja fasade nije samo pitanje boje. U obzir treba uzeti vrstu podloge, izloženost vremenskim uvjetima, arhitektonski oblik zgrade, željenu teksturu i kompatibilnost sa svim ostalim slojevima fasadnog sustava.

Na zgradi Mercedes korišten je silikatni završni sloj granulacije 1,5 milimetara, uz dosljedno poštivanje propisanih smjernica ugradnje. Kako pravilan odabir morta i završnih slojeva utječe na trajnost i toplinsku učinkovitost cijele konstrukcije, detaljnije objašnjavamo i u tekstu Baumit mortovi – kako odabrati pravi mort za svaku vrstu zidanja?

Nova zgrada kao poticaj razvoju Ploča

Zgrada Mercedes donosi novi stambeni kapacitet gradu koji deset godina nije imao novogradnje. Privlači mlade obitelji i nove doseljenike, dobrim dijelom s riviere i okolnih mjesta. Time se grad postupno širi i prema području Baćinskih jezera, jednom od najljepših prirodnih rezervata u regiji.

Ovaj projekt pokazuje da kvalitetna stambena arhitektura ne ovisi samo o dobroj ideji. Ovisi jednako toliko o preciznoj izvedbi, redovitoj komunikaciji i spremnosti svih sudionika da zajednički rješavaju izazove kako se pojave. Fasada koja danas krasi zgradu Mercedes rezultat je upravo takve suradnje, a ne samo dobrog projekta na papiru.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama