Gradnja doma
Furnir u interijer unosi dozu luksuza – isplativ je i ekološki prihvatljiv materijal
Furnir se može koristiti u svim prostorijama
Furnir je nekad bio skuplji od standardne piljene građe jer je zahtijevao iznimnu vještinu rezanja finih trakica. No, suvremene metode proizvodnje mogu replicirati ove tehnike na brz i ekonomičan način.
“Furnir je materijal koji se dobiva iz debla drveta, počeo se koristiti radi uštede, da ljudi ne koriste trupce i masivno drvo, a da se postigne sličan efekt. Od debla se rade listići koji se kasnije šivaju, koji se implementiraju na iverale, na MDF, na šperploče, na bilo koji materijal pločasti koji se kasnije da jednostavno obrađivati.”, Miljenko Buljubašić,
direktor u firmi BEN namještaj.
Furniri mogu biti od različitih vrsta drveta u debljinama od 0.5 do 2.5 milimetra, kako navodi voditelj odjela furnira tvrtke J. u A. Frischeis, Danijel Bekić najčešće se kod nas ipak rade od hrasta, što je ujedno i najtraženija vrsta furnira, u svim klasama i debljinama.
“Osim hrasta se dosta traži američki orah, furnir od američkog oraha, od jasena, bukve i također od egzotičnih drva koje imamo u ponudi.”, dodao je. Korištenje furnira isplativije je i učinkovitije iskorištavanje prirodnih resursa, što ga čini ekološki prihvatljivim materijalom.
Glavne prednosti furnira
“Glavna prednost furnira je i činjenica da je to najkvalitetnije drvo iz stabla i vi stvarno imate jako široke opcije što ćete s tim furnirom. Klijent može doći izabrati furnir, izabrati trupac, izabrat željenu nijansu drva, strukturu, izabrati način spajanja furnira i to sve može dobiti bez problema.”, pojašnjava Bekić. Svaki list furnira je jedinstven i drugačiji pružajući tako beskrajne mogućnosti u dizajnu, a kako navodi sugovornik prednost furnira je ta što postoje razne vrste drveta, pa će i vena biti drugačija za postizanje efekta koje dizajner želi. Onda se koristi bajc, gdje se također nudi široka paleta mogućnosti. Idući korak je lak koji određuje koliko će glossa (sjaja) biti – koliko sjaja želimo ili ne želimo dobit na toj podlozi.
Osim za namještaj, furnir se može koristiti i kao vrlo zanimljiva podna obloga
“Rade se podovi od furnira ali uglavnom se rade iz debljih širina furnira. Ovo što vidite kod nas, to je malo neuobičajeno, znači to je pod koji se radi od 0,56 debljine furnira i tvornički se dalje lakira i obrađuje”, pojašnjava Bekić.
Furnir u opremanju interijera pronalazi široku primjenu, a BEN namještaj koristi ga za dobivanje luksuznog izgleda prostora. Buljubašić navodi kako se furnir u interijeru najčešće koristi kod opremanja vila, gdje je potrebno dosta modeliranja radi zaobljenja i slično. Furnir se može savijati tj. podatan je za oblikovanje, što je velika prednost tog materijala. Dodatna je prednost što se može postići željena visina koja nije standardna, što je pogodno za uređenje vila, predvorja hotela, gdje je potrebno upravo zadovoljiti te kriterije.
“Furnir se može koristiti u svim prostorijama, naravno, ako je u kupaonici onda ga treba aplicirat na ploče prema pravilu struke, znači da bude vodootporna ploča i lijepljena vodootpornim ljepilom i naravno, dobro zaštićen s premazima”, dodao je Bekić.
Iznimno kvalitetan materijal
Furnir je jedan od najkvalitetnijih materijala koji je specifičan po svojim svjetlijim i tamnijim šarama što u interijer unosi posebnu toplinu. Osim drvenih furnira, u Frischeis možete pronaći i kamene furnire.
“Postoje kameni furniri, a to su isto tanki listovi prirodnog kamena koji su lijepljeni na tekstilne podloge tako da se s njima može raditi kao i s prirodnim furnirom. Obrađuju se sa svim alatima i postupcima koji se primjenjuju u obradi drva.”, zaključio je Bekić.
Visoko kvalitetni furniri otporni su na deformacije, a na njihovu dugotrajnost utječe pravilno postavljanje i održavanje.
Gradnja doma
Energetska učinkovitost počinje prije nego išta uključite — u sloju koji nikad nećete vidjeti
Na hotelu veličine Picala bitka za nizak račun dobiva se davno prije nego što proradi grijanje ili klima. Dobiva se u fasadi i krovu. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat gledamo zašto ovojnica zgrade odlučuje gotovo sve — i zašto ista fizika vrijedi za vašu kuću kao i za resort s više od 500 soba.
Kad razmišljamo o tome koliko neka zgrada troši, prvo pomislimo na kotao, dizalicu topline ili klimu. Logično, ali pomalo krivo. Kod objekta poput Resorta Pical energetska priča počinje puno ranije — ovojnicom zgrade, dakle fasadama i krovovima koji je svaki dan štite od temperaturnih promjena, buke, vlage i požara. Prije nego što uopće upalite grijanje, ovojnica je već odlučila hoćete li ga morati paliti često ili rijetko.
I tu vrijedi napraviti onu provjeru koju racionalan čovjek uvijek napravi prije trošenja: što stvarno dobivamo za novac uložen u nešto što se nakon završetka radova više nikad ne vidi?
Ne samo koliko troši, nego kakav trag ostavlja
Suvremeno projektiranje Picala — investicije vrijedne više od 200 milijuna eura — značilo je razmišljati ne samo o potrošnji tijekom korištenja, nego o utjecaju na okoliš kroz cijeli životni vijek zgrade. Hotel je, objašnjava Božo Matijević, dipl. ing. građ. i voditelj tehničke podrške u ROCKWOOL-u, već u fazi projektiranja predcertificiran po standardu DGNB Gold — što znači vrlo nisku emisiju CO2.
Ključna je riječ tu „cijeli vijek”. Ne gleda se samo kako se zgrada ponaša dok u njoj netko boravi, nego i koliko materijal opterećuje okoliš pri proizvodnji, dopremi na gradilište te, godinama kasnije, pri rekonstrukciji ili rušenju — koliko se lako može demontirati i reciklirati.
Kamena vuna tim zahtjevima, kaže Matijević, odgovara gotovo idealno, a računicu je popravila i sitnica koju investitori često podcijene: proizvodni pogon udaljen je tek šezdesetak kilometara. Radi se o tvornici u istarskom Potpićanu — koja je posljednjih godina više puta proglašavana i najboljom unutar ROCKWOOL Grupe — pa je i put materijala do gradilišta, a time i njegov ugljični otisak, kratak. Sama kamena vuna nastaje od vulkanskog kamena, a u gotovom proizvodu udio recikliranog materijala danas doseže gotovo 40 posto.
Četiri posla za cijenu jednog
Ovdje dolazimo do onoga što izolaciju na ovakvom projektu čini isplativom: ona radi puno više od jedne stvari. Matijević nabraja, a lista je zapravo argument sam za sebe.
Prvo, toplinska zaštita radi u oba smjera — i zimi kad grijemo i ljeti kad hladimo, što je u mediteranskoj klimi jednako važno. Drugo, zbog svog sastava kamena vuna je negoriva — svrstana u najviši razred reakcije na požar (A1) — pa ne doprinosi razvoju požara i koristi se kao protupožarna izolacija. Treće, vlaknasta struktura daje joj izvrsna akustička svojstva, pa služi i kao zvučna izolacija — nezanemarivo u hotelu, ali i u zgradi s bučnim susjedom. I četvrto, ta ista vlaknasta struktura čini je vrlo paropropusnom, što znači da konstrukcija može „disati” i da je manja vjerojatnost nastanka građevinske štete, primjerice vlage zarobljene u zidu.
Prevedeno na jezik novčanika: jedan sloj, četiri funkcije. Upravo to je vrsta računice u kojoj skuplji materijal na kraju ispadne jeftiniji.
Ravni krovovi i sunce: kad zaštita postane i elektrana
Poseban zahtjev na Picalu postavili su ravni krovovi, koji ovdje nisu samo zaštita nego i dio energetskog koncepta — nose fotonaponske panele. A čim na krov dođu paneli, mijenja se i popis zahtjeva. Materijal, upozorava Matijević, mora imati dovoljnu mehaničku otpornost da preuzme opterećenje, ali i — opet — biti negoriv. Fotonaponski sustavi povećavaju rizik od požara, pa negoriva izolacija tu nije marketinški dodatak, nego mjera koja smanjuje mogućnost širenja vatre. Kod krova koji istovremeno štiti zgradu i proizvodi struju, to prestaje biti sitnica.
Zašto se ovo tiče i vašeg stana
A sad dio zbog kojeg cijela priča prelazi iz „zanimljivo za hotelijere” u „primjenjivo kod kuće”. Ovi zahtjevi zvuče specifično za veliki kompleks, no osnovna načela kvalitetne fasade ista su bez obzira na veličinu građevine. Zapravo, kako otkriva Matijević, na Picalu je za fasadu korišteno posve standardno rješenje — isti tip proizvoda za takozvane ETICS (kontaktne) fasade koji se ugrađuje i na obiteljske kuće mnogo skromnijih dimenzija.
Drugim riječima, mjerilo je potpuno drugačije, ali fizika zgrade je ista. Kvalitetna ovojnica smanjuje prolazak topline i, posljedično, količinu energije potrebne da prostor održimo ugodnim. Ono što na hotelu s pet zvjezdica donosi DGNB Gold, na vašoj kući donosi niži režijski račun i manje hladnih zidova zimi — uz isti onaj bonus negorivosti i tišine.
Kvaliteta je u onome što se ne vidi
Najkorisnija pouka ovog priloga možda je i najmanje glamurozna: kvalitetu zgrade ne određuje samo ono što gost (ili gost u vašem stanu) vidi. Određuju je i slojevi skriveni u fasadi i krovu — oni koji stvaraju ugodnije, sigurnije i energetski učinkovitije okruženje, a za koje ćete, ako su dobro odabrani, s vremenom potpuno zaboraviti da postoje. Što je, kad se dobro razmisli, upravo znak da su odradili posao.
Što dobra izolacija zapravo radi (i zašto vrijedi i kod kuće):
- Toplina, oba smjera — štedi energiju i zimi (grijanje) i ljeti (hlađenje).
- Negorivost (razred A1) — kamena vuna ne doprinosi širenju požara; služi i kao protupožarna zaštita.
- Tišina — vlaknasta struktura djeluje i kao zvučna izolacija.
- Difuzija pare — konstrukcija „diše”, manji rizik od vlage i građevinske štete.
- Cijeli životni vijek — bitno je i kako je materijal proizveden, dopremljen i može li se reciklirati (udio recikliranog materijala doseže ~40 %).
- Isto rješenje, manje mjerilo — standardni ETICS sustav s hotela koristi se i na obiteljskim kućama.
Gradnja doma
Elektro plan je najjeftiniji nacrt u vašem domu – i najskuplja greška ako ga preskočite
Boju fronte možete promijeniti relativno jednostavno. Utičnica na pogrešnom mjestu može značiti ponovno otvaranje gotovog zida. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat dizajner interijera Matej Kušević objašnjava zašto se jedna od najvažnijih odluka o svakodnevnom funkcioniranju doma donosi na papiru – prije početka elektroinstalaterskih radova.
Kad se uređuje dom, novac i pažnja prirodno teku prema onome što se vidi: bojama, materijalima, rasvjeti i rasporedu namještaja. Sve su to važne odluke. No postoji jedan plan koji nestane iza zidova, a nakon useljenja odlučuje hoćete li o struji gotovo zaboraviti ili godinama tražiti slobodnu utičnicu i razvlačiti produžne kabele.
Riječ je o elektro planu. Dizajner interijera Matej Kušević naglašava da se o njemu često razmišlja prekasno, iako je upravo u ranoj fazi izmjene najjednostavnije napraviti. Kada se zid zatvori, keramika postavi i namještaj dođe na svoje mjesto, svaka promjena postaje složenija i skuplja.
Dobar elektro plan zato nije samo popis utičnica. On povezuje tlocrt, namještaj, rasvjetu, uređaje i navike ljudi koji će u prostoru živjeti.
Elektro plan treba biti definiran prije početka elektroinstalaterskih radova
Kušević elektro plan opisuje kao tlocrt sa svim važnim izvodima: utičnicama, prekidačima, rasvjetom, priključcima za punjenje i komunikacijskim instalacijama. Prva provjera zato je vrlo jednostavna: ako se o tim pozicijama odlučuje tek kada je izvođač već na gradilištu, ključne odluke donose se prekasno.
Logičan trenutak za planiranje dolazi čim su definirani tlocrt i glavne pozicije kuhinje, kreveta, kauča, televizora i radnih zona. Pitanje „koliko utičnica i gdje“ zapravo ne počinje utičnicom nego namještajem i načinom korištenja prostora.
Tek kada znamo gdje će stajati televizor, hoće li uz kauč biti podna ili stolna lampa, treba li kutna garnitura napajanje ili gdje će biti radni stol, možemo smisleno odrediti gdje struja stvarno treba doći.
Zato Kušević inzistira na detaljno rascrtanom tlocrtu s namještajem u stvarnim dimenzijama. Bez toga lako nastaje klasičan primjer bačenog novca: utičnica koja je uredno izvedena, ali završava iza velikog ormara ili ladice i postaje praktički nedostupna.
Kuhinja: mjesto gdje se loš plan naplati najbrže
Kuhinja je najbrži test svakog elektro plana jer na relativno malom prostoru okuplja mnogo uređaja različitih namjena i priključnih snaga. Hladnjak, pećnica, ploča za kuhanje i perilica posuđa samo su početak; slijede aparat za kavu, kuhalo, toster, blender i brojni mali uređaji koje nerijetko koristimo istodobno.
Zato nije dovoljno samo prebrojati uređaje i svakom dodijeliti utičnicu. Važno je znati što će se priključivati, gdje i s kakvim zahtjevima, kako bi stručna osoba mogla pravilno projektirati strujne krugove i zaštitu.
Jedno od pitanja koje zato treba riješiti rano jest planira li se, primjerice, indukcijska ploča ili druga vrsta kuhanja. Priključna snaga uređaja utječe na projektiranje odgovarajuće instalacije. To nije odluka koju korisnik treba tehnički proračunavati sam, ali je informacija koju projektant i izvođač moraju znati prije nego što instalacija bude izvedena.
Kupaonica: ovdje pravila nisu stvar ukusa
Kuhinja je zahtjevna zbog broja uređaja, a kupaonica zbog spoja električne energije i vode. Zato položaj utičnica, rasvjete i druge električne opreme u kupaonici nije stvar slobodnog raspoređivanja.
Prostor oko kade i tuša dijeli se na sigurnosne zone u kojima vrijede posebna pravila o tome koja se električna oprema smije postaviti i kakvu zaštitu mora imati. Upravo zato formulacija „stavimo utičnicu tu negdje“ u kupaonici nije dovoljno dobra.
Korisnik treba znati gdje mu u stvarnom životu trebaju sušilo za kosu, električna četkica, perilica ili druga oprema, ali konkretne pozicije, zaštitu i izvedbu treba uskladiti sa stručnim pravilima i prepustiti projektantu odnosno kvalificiranom izvođaču.
Rezervni izvodi su osiguranje, a ne rasipanje
Jedan od najracionalnijih savjeta iz priloga jest predvidjeti nekoliko promišljenih rezervnih izvoda ondje gdje se potrebe kroz godine realno mogu promijeniti. To ne znači postaviti utičnice nasumično posvuda, nego razmišljati unaprijed o mjestima na kojima bi se jednoga dana mogao pojaviti novi uređaj, radni stol ili drugačiji raspored namještaja.
Greška na papiru je crta koju jednostavno pomaknete. Ista greška nakon žbukanja, bojanja ili polaganja keramike može značiti ponovno otvaranje zida i plaćanje već završenih radova.
Dobar plan vidi se i po tome koliko je jasan izvođaču. Što je više odluka riješeno prije početka radova, manje je improvizacije pod vremenskim pritiskom gradilišta.
Prođite kroz vlastiti dan prije nego što zatvorite zidove
Tehnički plan mora odgovoriti na svakodnevne navike. Gdje punite telefon? Koristite li tablet na kauču? Gdje će stajati usisavač i gdje ga najčešće priključujete? Hoćete li uz krevet imati lampu, punjač sata, punjač telefona i još neki uređaj?
Takva pitanja zvuče banalno, ali upravo ona određuju hoće li raspored utičnica biti intuitivan. Priključci za punjenje mogu biti korisni uz krevet ili radni stol, ali važno je prije svega osigurati dovoljno i dobro pozicioniranih izvora napajanja; konkretan tip priključka može se kroz godine mijenjati.
Najbolje projektirano rješenje je ono kod kojeg nakon useljenja gotovo nikada ne razmišljate o tome gdje je utičnica ili prekidač. Uđete u prostor, ruka prirodno ide prema prekidaču, a uređaj uključujete bez akrobacije iza garniture. Dobar elektro plan najbolje primijetimo upravo po tome što ga u svakodnevici gotovo ne primjećujemo.
Racionalna provjera prije zatvaranja zidova
- Definirajte elektro plan prije početka elektroinstalaterskih radova, a ne u hodu na gradilištu.
- Ucrtajte namještaj u stvarnim dimenzijama pa tek onda pozicije utičnica i prekidača.
- U kuhinji unaprijed popišite uređaje i njihove potrebe; tehničko dimenzioniranje prepustite stručnjaku.
- Indukcija ili druga vrsta kuhanja? Odlučite na vrijeme jer priključna snaga utječe na projektiranje instalacije.
- U kupaonici položaj i vrstu električne opreme planirajte prema sigurnosnim zonama i zahtjevima zaštite.
- Predvidite nekoliko promišljenih rezervnih izvoda na mjestima gdje se potrebe mogu mijenjati.
