Gradnja doma
Vodič za uštedu energije u domu: 10 najčešćih mitova koje treba izbjegavati
Je li jeftinije držati grijanje stalno na niskoj temperaturi ili ga uključivati samo kad je potrebno?
Postoji mnogo gradskih mitova i “brzih trikova” za uštedu novca na računima za energiju. Mnogi su prilično beskorisni, ali neki ipak nude jednostavne i jeftine načine da smanjite potrošnju energije (i vaš mjesečni račun).
U nastavku su 10 najčešćih mitova i zabluda o uštedi energije koje treba izbjegavati.
1. Je li jeftinije držati grijanje stalno na niskoj temperaturi ili ga uključivati samo kad je potrebno?
Postoje argumenti za i protiv, a odgovor će vjerojatno ovisiti o vrsti sustava grijanja, vašem obrascu korištenja, te vrsti kuće i izolacije koju imate.
Službeni odgovor bio bi – stalno grijanje tijekom cijelog dana dovodi do većih gubitaka topline i viših troškova. Glavna britanska javna organizacija za smanjenje potrošnje energije i emisija ugljika, Energy Saving Trust, daje službeni odgovor da stalno grijanje tijekom cijelog dana troši više goriva, dovodi do većih gubitaka topline, a time i do viših troškova.
Koncept je jednostavan: zagrijavajte svoj dom kada vam je to potrebno; nemojte plaćati za stalno zagrijavanje kada vam nije potrebno. Kažu da je ovo najbolji način za uštedu energije i novca. Najbolje je koristiti timer kako bi termostat uključivao i isključivao grijanje i održavao željenu temperaturu u kući.
2. Rade li solarni paneli zimi?
Uobičajena je zabluda da solarni paneli ne funkcioniraju tijekom zime ili za oblačnih dana. Iako su puno učinkovitiji u stvaranju električne energije kad je sunčano, solarni paneli i dalje mogu proizvoditi struju čak i na najtmurnije dane.
Ključna je dnevna svjetlost, a ne sunčeva svjetlost. Čak i u oblačnim uvjetima, dio sunčeve svjetlosti prolazi kroz oblake, omogućujući panelima da generiraju struju, iako manje učinkovito.
Snijeg i led na solarnih panelima mogu smanjiti izlaznu snagu. No, moderni solarni paneli dizajnirani su da se do neke mjere sami čiste, pa bi smanjena učinkovitost trebala biti privremena.
3. Koriste li uređaji u stanju pripravnosti ili punjači ostavljeni u utičnicama i dalje struju?
Mnogi uređaji, poput igraćih konzola, prijenosnih računala i televizora, troše male količine energije kada nisu u uporabi, ali su i dalje priključeni i uključeni u utičnicu. To se ponekad naziva “vampirska struja“. Lako možete izbjeći korištenje ove standby energije tako da uređaje isključite iz zida.
Energy Saving Trust kaže da možete uštedjeti oko 45 funti godišnje isključivanjem uređaja iz utičnice kada ih ne koristite.
Međutim, prema zakonima EU-a, televizori i drugi uređaji proizvedeni nakon 2013. ne mogu trošiti više od 0,5 vata u stanju pripravnosti. Da biste dobili dojam o razmjeru, televizor koji je ostavljen u stanju pripravnosti 20 sati dnevno koštao bi oko 80 penija godišnje. Dakle, iako možda nećete uštedjeti koliko Energy Saving Trust predviđa, i dalje se isplati to činiti – svi uređaji koriste malu količinu struje, a to se može nakupiti.
4. Hoće li mi pametna brojila uštedjeti novac?
Ne – barem ne sama po sebi. Pametna brojila jednostavno zamjenjuju vaša postojeća brojila za plin i struju (po jedno za svaku), prate vašu potrošnju i automatski šalju očitanja vašem dobavljaču svaki mjesec.
Međutim, mogu vam pomoći da otkrijete načine kako uštedjeti energiju putem zaslona koji imate u kući. Ovaj mali uređaj bežično komunicira s vašim pametnim brojilima, prati vašu potrošnju energije i pokazuje vam koliko vas to košta, gotovo u stvarnom vremenu.
S više informacija o vašoj svakodnevnoj potrošnji energije, moći ćete uočiti načine kako smanjiti potrošnju.
5. Trebam li koristiti uređaje noću?
Korištenje perilice rublja i sušilice noću može vam uštedjeti novac, ali to ovisi o vrsti tarifnog plana koji imate za električnu energiju. Ako ste na tarifi koja nudi jeftinije noćne stope, kao što su Economy 7 ili Economy 10, tada ćete plaćati manje za struju koju koristite tijekom noćnih sati. Ove tarife pružaju niže cijene energije noću (obično između 11 sati navečer i 6 sati ujutro), ali po višoj cijeni tijekom dana.
Ako nemate takvu tarifu, korištenje uređaja noću neće značajno utjecati na vaše račune, jer ćete plaćati istu cijenu električne energije bez obzira na doba dana.
Važno je napomenuti sigurnosne rizike. Vatrogasne službe upozoravaju da je bolje ne koristiti sušilicu dok spavate, jer sušilice mogu uzrokovati požare, stoga bi bilo sigurnije koristiti ove uređaje dok ste budni i možete ih nadzirati.
6. Bi li pomoglo obojiti radijatore u crno?
Što se tiče bojenja radijatora u crno, odgovor je ne, prema Energy Saving Trustu. Najbolje je ostaviti ih bijelima, iako razlika nije velika.
Stručnjaci upozoravaju: Na ove stvari u domu nikada nemojte nanositi boju!
7. Je li jeftinije koristiti električni grijač umjesto radijatora?
Električni grijači učinkovito pretvaraju energiju u toplinu i mogu biti isplativo rješenje ako grijete samo jednu prostoriju na kraće vrijeme. Daju toplinu odmah, ali jednako tako, čim ih isključite, toplina nestaje. Ako grijete veći prostor i želite da ostane topao dulje vrijeme, centralno grijanje će vjerojatno biti bolje rješenje.
Iako su električni grijači jeftiniji, obično ne zagrijavaju prostor u kući tako učinkovito. Dakle, ako grijete samo sebe sat ili dva, električni grijač može biti isplativiji način zagrijavanja u usporedbi s pokretanjem cijelog sustava centralnog grijanja.
Međutim, ako želite grijati više prostorija ili jednu prostoriju tijekom duljeg razdoblja, centralno grijanje vjerojatno će biti učinkovitije.
8. Trebam li ostaviti grijanje uključeno ako idem na put?
Da – zimi. Da biste spriječili smrzavanje cijevi, što može prouzročiti štetu u vrijednosti stotina funti, Energy Saving Trust preporučuje da zimi ostavite grijanje barem donekle uključeno, čak i ako niste kod kuće.
Provjerite svoju policu osiguranja prije odlaska. Opće je pravilo održavati grijanje na najmanje 12°C (iako neki preporučuju barem 15°C), umjesto da ga potpuno isključite.
9. Trebam li isključivati svjetla svaki put kada izlazim iz prostorije?
Energy Saving Trust preporučuje isključivanje svjetla kad napuštate prostoriju, bez obzira na to koliko dugo. Također, izbjegavajte ostavljanje televizora i drugih uređaja u stanju pripravnosti.
10. Ako mi je grijanje uključeno, trebam li držati unutarnja vrata otvorena ili zatvorena?
Bolje je držati vrata prostorija koje ne želite grijati zatvorenima, kaže Energy Saving Trust.
Radijatori, električni panelni grijači, konvektorski grijači i toplinske pumpe rade stvaranjem strujanja zraka u prostoriji. Topli zrak se diže, kruži po sobi, hladi se i spušta, te se ponovno vraća do grijača kako bi se opet zagrijao.
Zatvaranje vrata osigurava da ovo strujanje ostane unutar određenog prostora i sprječava ulazak hladnog zraka.
Propisi i regulative
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno u fokusu: Što to znači za budućnost energetike
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu
Hrvatska sve aktivnije raspravlja o budućnosti energetskog sustava dok istovremeno provodi zelenu energetsku tranziciju i uvodi sve strože standarde u graditeljstvu. Upravo u tom kontekstu ponovno se otvara pitanje – kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj i kako će se mijenjati način na koji gradimo i obnavljamo zgrade.
Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve – do 2030. godine smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Zgradarstvo je pritom jedan od ključnih sektora jer upravo zgrade troše oko 40 posto ukupne energije u Europskoj uniji.
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Kako bi se taj trend promijenio, donesen je novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
“Ovaj zakon je dobar jer uvodi rigoroznije i dugo očekivane mjere. Među zadnjim člancima govori se i o sankcioniranju investitora i izvoditelja, jer iskustva s energetskim projektima nisu uvijek bila najbolja praksa”, ističe prof. art. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh., s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Zgrade gotovo nulte energije postaju standard
Novi zakon trebao bi ubrzati energetsku obnovu zgrada i potaknuti gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije.
U Europskoj uniji već je standard takozvana zgrada gotovo nulte potrošnje energije (nZEB), dok se sve češće govori i o zgradama koje proizvode više energije nego što potroše.
“A plus energetski razred još uvijek nije obvezujući standard, ali riječ je o pozitivnom iskustvu koje se sve više prenosi. Sve više kolega sugerira investitorima da se ide i iznad postojećih standarda”, objašnjava Miščević.
U takvim projektima veliku ulogu imaju obnovljivi izvori energije, poput solarnih panela i drugih tehnologija koje omogućuju da zgrade proizvode energiju za vlastite potrebe.
“Nije riječ samo o smanjenju računa ili emisija, nego i o stvaranju kvalitetnog prostornog okruženja. Sve se više govori o kvaliteti unutarnje klime u zgradama, odnosno o takozvanom indoor environmentu”, dodaje Miščević.
Energetska obnova zgrada jedan je od najvećih izazova
Hrvatska i dalje uvozi oko 50 posto svojih energetskih potreba, dok sektor graditeljstva troši gotovo jednaku količinu energije. Upravo zato energetska obnova postojećeg fonda zgrada postaje jedan od ključnih izazova.
Energetske obnove često donose značajne uštede, ali važno je razumjeti i kontekst tih brojki.
“Kada se kaže da je nakon obnove ostvarena ušteda od 70 posto, to zvuči impresivno. No treba imati na umu da su mnoge zgrade prije obnove imale lošu ovojnicu bez toplinske izolacije, loše prozore i velike ventilacijske gubitke”, objašnjava Miščević.
Zbog toga danas standard niskoenergetske gradnje postaje gotovo osnovni kriterij u suvremenom projektiranju.
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno ulazi u raspravu
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje kakvu bi ulogu mogla imati nuklearna energija u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada mnoge europske države preispituju svoje energetske strategije.
Jedan od novih koncepata su mali modularni nuklearni reaktori, tehnologija koja se razvija u više zemalja svijeta.
“Ključna riječ su mali modularni nuklearni moduli, koje u žargonu ponekad nazivamo i ‘džepnim nuklearkama’. Kina je već započela s takvim projektima”, kaže Miščević.
Zagovornici tvrde da takvi reaktori mogu osigurati stabilnu proizvodnju energije uz manji prostor i bržu izgradnju.
Hrvatska još uvijek ne koristi puni potencijal obnovljivih izvora
Unatoč raspravama o nuklearnoj energiji, Hrvatska još uvijek ne koristi u potpunosti ni potencijal obnovljivih izvora energije.
Zemlja raspolaže značajnim hidroenergetskim potencijalom, ali i velikim mogućnostima razvoja solarnih elektrana.
“Kada bismo iz energetskog profila Hrvatske izbacili hidro potencijal, vidjeli bismo da i dalje značajno zaostajemo u razvoju fotonaponskih sustava”, upozorava Miščević.
Kao zanimljiv primjer navodi grad Maribor.
“Prije samo nekoliko godina Maribor je, ne računajući površine unutar povijesne jezgre, imao više instaliranih kvadrata fotonaponskih panela nego cijela Hrvatska.”
Energetske odluke oblikuju i prostor u kojem živimo
U sljedećim godinama odluke o energetskom miksu, standardima gradnje i obnovi postojećih zgrada imat će velik utjecaj na gospodarstvo, energetsku sigurnost, ali i na kvalitetu prostora u kojem živimo.
Zbog toga se rasprava o tome kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj sve češće povezuje i s pitanjem održive gradnje, energetske učinkovitosti i razvoja gradova budućnosti.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
