Fasada je lice svake kuće. Čini ju vizualno prepoznatljivom, ali i štiti od atmosferskih utjecaja te štedi energiju potrebnu za grijanje ili hlađenje objekta. Fasada mora biti otporna na smrzavanje te buku iz okoline, kao i nepropusna na vlagu. Ništa manje bitna je i izvedba završne žbuke. Prema vrsti disperzivnog veziva, završne odnosno dekorativne žbuke najčešće dijelimo na akrilne, silikatne, silikonske i mineralne.

Mineralne žbuke

Mineralne žbuke primarno se koriste za unutrašnje radove i za površine gdje je učestalo djelovanje kapilarne vlage. Jedna od najvećih prednosti ove vrste žbuke je dobra paropropusnost odnosno nesmetana odvodnja viška vodene pare iz zidova. Druga prednost je njena cijena. S druge strane, ovaj tip žbuke potrebno je prebojavati fasadnim bojama zbog slabe otpornosti na atmosferske utjecaje.

Akrilne žbuke

Akrilne žbuke izrađene su na bazi umjetne smole te su pretežno pastozne. Česte su u našim krajevima, posebice u Primorju. Cjenovno su prihvatljive, imaju dobru vodoodbojnost te dolaze u cijeloj paleti boja i tonova. Mane su im slaba paropropusnost i brzo zaprljanje.

Silikatne žbuke

Silikatne žbuke odlikuje dobra paropropusnost i vodoodbojnost, a cjenovno su blizu akrilnih žbuka. Zbog vodenog stakla kao jednog od sastojaka, silikatne žbuke nije preporučljivo primijenjivati na objektima koji se nalaze u blizini mora ili područjima strujanja morskog zraka. Treba izbjegavati izvođenje silikatnih žbuka na epso-termo sistemima, no pogodni su za ugrađivanje na sisteme poput onih od kamene vune.

Silikonske žbuke

Ovaj moderni građevinski materijal izrađen je na bazi silikonske smole. Silikonsku žbuku odlikuje velika vodoodbojnost što znači da se voda kratko zadržava na površini. Ima i dobru parapropusnost, kao i mogućnost pranja nastalih zaprljanja.

Prema izgledu i strukturi površine razlikujemo zaglađene, zaribane, valjane, špricane i strugane dekorativne žbuke. Struktura zaribane žbuke može se usporediti sa strukturom hrastove kore. Karakteristične su po žljebastoj strukturi koja se postiže kotrljanjem granulata pri zaribavanju.

Zaglađenu žbuku prepoznajemo po ravnomjerno zapunjenoj strukturi, dok špricanu također karakterizira jednakomjerna zrnata struktura. Strugane završne žbuke nastaju tako da se struganjem odstranjuje nekoliko milimetara sloja koji je u djelomično stvrdnutom stanju. Time nastaje jednakomjerno hrapava površina. Tekstura valjane žbuke ovisit će o alatu koji koristimo, a najčešće se koriste soboslikarske lopatice, gumeni reljefni valjci i čelične soboslikarske gladilice.