Život u potkrovlju san je mnogih. Za njegovo ostvarenje potrebno je ispuniti neke ključne preduvjete. Koji su to saznali smo od inženjera građevine Vladmira Makotera.  Potkrovlja su prostori u kojima vrlo često možemo ostvariti neke originalne ideje. Međutim svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor.

‘Osnovni uvjet da bi jedno potkrovlje postalo stambeno potkrovlje je zapravo njegova visina. ‘Ako imamo dovoljnu visinu, onda možemo razmišljati o stambenom potkrovlju, zato jer količina zraka koja nam je bitna da ovdje možemo ugodno živjeti zapravo ovisi o samoj visini i volumenu samog prostora’, objašnjava Vladimir Makoter, ing. građevine i vlasnik krovopokrivačkog obrta.

Poželjno je da visina stambenog potkrovlja svakako prelazi tri metra te da krov ne ide u nulu, odnosno da se ne spaja s podom potkrovlja, već da između njih postoji zid.

‘Većina ljudi se boji da kada ima visoko potkrovlje, da će morati jako veliki prostor grijati. Je, možda će u nekom postotku ta potrošnja biti nešto veća, ali ne toliko znatno koliko se ljudi plaše. Zato jer ako se svi slojevi krova dobro izvedu, jednom kad se taj prostor zagrije, toplina nema kud bježati’, kaže.

Neće biti gubitaka topline, nego ćete uživat u takvom visokom ugodnom prostoru. Krov je važan segment vanjske ovojnice svake zgrade. Od vlage, topline i hladnoće štiti cijelu kuću pa i samo potkrovlje.

‘Kad se dolazi u potkrovlje, mora se vidjeti kompletno stanje konstrukcije, mora se vidjeti stanje pokrova krova, građevinske limarije, ako se procjeni da pokrov krova, građevinska limarija neće zadovoljiti uvjete trajnosti idućih, recimo, 30 ili 40 godina onda moramo planirati kompletnu obnovu’, siguran je Vladimir.

Potkrovlje stradalo u potresu

Prava konstrukcijska obnova najbolje se vidi na ovom potkrovlju u zagrebačkom Donjem Gradu koje je izuzetno stradalo u potresu.

‘Kad smo došli na ovo krovište, bilo je slomljenih greda od dimnjaka koji su padali, mnoštvo oštećenog crijepa, građevinske krovne limarije, a najzanimljiviji detalj koji se pojavio je bio kad smo počeli rušiti dotrajale zidove. Oni su bili u takvom stanju da su radnici rukama mogli skidati slojeve žbuke i cigle jer jednostavno vezivni mort više uopće nije bio u svojoj funkciji’, prisjeća se.

Svi zidovi, zabatni zidovi i svjetlarnici zamijenjeni su novim elementima, betonskim serklažima i ciglenim zidovima. Od ruševina je napravljena čvrsta i sigurna školjka. 

‘Što se tiče samog krovišta ono se ojačavalo na način da su se u sve nosive grede dodavali drveni elementi koji su se vezali vijcima, to je sve odrađeno prema projektu. Tako da sad imamo primjer jednog novog krova ventiliranog i ovo potkrovlje je u ovom trenutku spremno da se počinje pretvarati u stambeni prostor’, kaže.

Tajna dobrog potkrovlja leži u harmoniji raznih dijelova krova koji nam kao promatračima njegovog vanjskog dijela, ostaju sakriveni.

‘Ovdje vidimo sljedeće. Vidimo parnu branu, vidimo drvenu konstrukciju, znači drvene rogove, vidimo između tih drvenih rogova mekanu mineralnu vunu, na drvenim rogovima iznad mekane mineralne vune je daščana oplata. Sljedeće nakon toga je tvrda kamena vuna, da zbrojeno debljina ove mekane i tvrde kamene vune bude minimalno 20, idealno 26 centimetara, zatim dolazimo do krovne folije koja je s donje strane visoko paropropusna, a s gornje strane je vodonepropusna, opet još jedan funkcionalni sloj, tu je sljedeći sloj a to je ventilirani sloj krova koji se napravi na način da se stavljaju tzv. kontraletve, to su ovi elementi. tu su još i letve za krovni pokrov’, dodaje Vladimir.

Ukoliko krov nema parnu branu, vlaga iz potkrovlja će pobjeći u više izolacijske slojeve krova i ondje se kondenzirati. U kamenoj vuni može stvoriti gljivice i pljesni, te joj također oslabiti izolacijska svojstva.

Optimalna izolacija

‘Sve preklope polijepimo, sve prodore uz krovne prozore, uz zidove uz grede, znači sve treba polijepiti i onemogućiti zraku iz unutrašnjosti da bježi kroz tu parnu branu’, pojašnjava.

Minimalno dva centimetra šira od širine rogova mora biti mekana mineralna vuna. Time će se onemogućiti strujanje zraka. Međutim toplina će bježati kroz drvene rogove pa je zato potrebno staviti 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune.

‘Ona ima takvu tvrdoću da vi po njoj možete hodati i da sljedeći slojevi krova mogu izdržati ta  opterećenja. Ona se postavlja, za razliku od vune, kontinuirano. Ploče tvrde kamene vune se postavljaju jedna do druge. Tih 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune radi bolji posao toplinskog izolatora nego mekana mineralna vuna debljine 12 centimetara. No, zajedno zapravo ostvaruju one efekte koji današnji energetičari traže, znači dovoljne uštede pri insolaciji, znači pri dotoku topline i pri gubitcima’, zaključuje.

Samo uz sve dijelove krova koji će biti kvalitetno odrađeni, stambeno potkrovlje može biti suho i ujedno disati. Zimi toplo, a ljeti ugodno za življenje.