Iako se slama uvelike koristi u štalama na seoskim imanjima, ovaj poljoprivredni nusprodukt ima mnogo širu primjenu. Zbog prihvatljive cijene (bala slame može se nabaviti već od 3 kn) i odličnih akustičnih te izolacijskih svojstva, slama se upotrebljava i kao građevni materijal. Za izgradnju objekta od 100 kvadratnih metara potrebno je oko 400 bala, što je financijski isplativije u odnosu na mnoge druge materijale.

Velika fleksibilnost ovog prirodnog materijala nudi brojne mogućnosti oblikovanja objekata, poput modeliranja zahtjevnih organskih formi. Manja potreba za grijanjem objekata od slame tijekom zimskih mjeseci (odnosno hlađenja ljeti), pridonosi i smanjenju emisije stakleničkih plinova. Za razliku od nekih suvremenih materijala, slama je u potpunosti biorazgradiva što ju čini ekološki prihvatljivom. Iako je slamu moguće koristiti kao nosivi element, primjenjuje se i kao ispuna dok se strukturalni elementi mogu izraditi od armiranog betona ili drveta. Žbuka za pokrivanje slamnatih zidova najčešće je napravljena na bazi vapna, dok dobru alternativu pružaju glinene žbuke. Cementne žbuke u kombinaciji sa slamom treba izbjegavati, pošto neće dozvoljavati da zid ‘diše’. To će rezultirati truljenjem slame, a na unutrašnjoj strani zida postoji velika opasnost od kondenziranja vlage.

Sama po sebi slama je zapaljiva, no ožbukani slamnati zidovi manje su skloni požaru nego drvene konstrukcije. Budući da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj nema dovoljno kisika da bi se zapalila.

U posljednjih nekoliko godina, kuće od balirane slame grade se diljem svijeta – od Sjedinjenih Država i Europe do Afrike. U okvirima graditeljstva, u Hrvatskoj se slama još uvijek slabo koristi. Ipak, jedan od primjera koji valja izdvojiti je projekt mlade arhitektice Marine Zajec.