I dalje se pregledavaju objekti stradali u razornom potresu koji je područje Banovine pogodio 29. prosinca 2020. godine. Udar je bio 6,2 prema Richteru, a tlo se treslo 15-ak sekundi. Jača i slabija podrhtavanja koja dodatno oštećuju objekte, postala su svakodnevica.

Od 20-ak tisuća prijava, izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, Mario Uroš, porocjenjuje da će njih između tisuću i pol i dvije tisuće dobiti oznaku neuporabljivo. No, treba znati da ta oznaka ne znači nužno da su zgrade za rušenje. Zgrade s crvenom naljepnicom su opasne zgrade. A ta opasnost ne mora nužno prijetiti od te zgrade već od susjedne zgrade, pojašnjava Uroš. Neke će se tako moći obnoviti, ali tek kada se tlo malo primiri.

Jači od zagrebačkog

Snaga potresa na Banovini i do tridesetak je puta bila jača od zagrebačkog, ali što se tiče neke buduće obnove, postoji iskustvo. Jer oni koji su na brzinu krpali rupe u svojim stanovima nakon potresa u ožujku, potres u prosincu iako udaljeniji, ponovno je otkrio sve rupe.

Uroš tako navodi da svaka obnova zahtjeva i obnovu nosive konstrukcije. “To nije gletanje zidova ili nekakvi estetski popravci, treba se kvalitetno pristupiti toj obnovi. Obnova bez konstrukcije, bez glavnog dijela zgrade koji drži cijelu strukturu zgrade nije od pretjerane koristi” naglašava profesor.

Protupotresna gradnja

Protupotresna gradnja već je dugo standard gradnje. Od 1964. godine gradi se prema seizmološkim proračunima. Zgrade građene iza te godine mogu izdržati potrese od 7 stupnjeva po Richteru. Zidane zgrade građene po novim propisima imaju vertikalne serklaže na uglovima zgrada od armiranog betona. Uz to imaju armirane betonske ploče ili horizontale serklaže. Naravno, ako su radovi izvedeni po pravilima struke. Hrvatska ima i značajan broj starijih zgrada, ali i za njih ima lijeka.

Uroš zato savjetuje kako bi bilo dobro da se sa energetskom obnovom, napravi i obnova konstrukcije. U takvim uvjetima to je mali zahvat, a znači mnogo za stabilnost i sigurnost zgrade.

Trusno područje

Čini se da volimo zaboraviti kako se nalazimo na potresnom području. Posljednji tako razoran potres, jačine više od 6 po Richterovoj ljestvici, pogodio je Ston prije 25 godina. Potres se predvidjeti ne može, ali isto tako od njega ne možete stradati. Ubijaju zgrade koje nemaju adekvatnu armiranu konstrukciju, zato ovaj posljednji potres trebamo shvatiti i kao upozorenje koje nećemo brzo zaboraviti.

Sam proces obnove bit će dugotrajan, stoga u planove obnove treba pomno napraviti. Zbog različite tilopogije zagrebačkog i sisačko-moslavačkog područja, potrebni je izraditi različite pristupe obnovi, mišljenja je profesor Uroš.

Bit će dugotrajno, ali na kraju najvažnije je da bude kvalitetno kako bi budućnost nosila što manje ovakvih katastrofalnih prizora.