Nedaleko Crikvenice, skoro na vrhu brda, na granici između neba i mora, smjestio se Ladvić. To je mjesto trebalo dvoranu za svoju boćarsku momčad. A ono što su na kraju dobili pretvorilo se u glavni trg mjesta, sve zaslugom ekipe iz studija NFO.

Boćališta su još od davnina bila mjesto okupljanja, mjesto igre i druženja. A Gornji Kraj – Ladvić iznad Crikvenice ima dugu tradiciju u profesionalnom bavljenju tim sportom. Jedan je to od najstarijih klubova koji ima i jako dobre rezultate na državnoj i svjetskoj razini.

Lokacija je bila presudna

‘Tu na ovom mjestu je postojalo boćalište, još iz 1988., to je bio otvoreni jog s nekoliko kioska, i mjesto okupljanja ovog dijela Crikvenice, tu živi dosta stalnog stanovništva, i mjesni odbor pokriva dosta veliko područje, i mi smo, nastavljajući tu tradiciju, odlučili da je to dobra lokacija, pošto je i dio zemljišta bio riješen, da se napravi ovakva jedna boćarska dvorana, ali ne samo kao dvorana, nego kao multifunkcionalna građevina koja sadrži u sebi i trgovinu i neki prostor za mjesni odbor, i kafić i ima u sklopu toga i trg kao mjesto okupljanja građana’, kaže Vjekoslava Glavan, pročelnica upravnog odjela Grada Crikvenice.

Projekt je idejno započeo 2013. godine. Projektanti iz ureda NFO kažu da je za njegovo osmišljavanje bilo važno osjetiti senzibilitet kraja jer je riječ o vrlo fragmentiranom urbanističkom kontekstu. Pa kako u njega smjestiti veliki volumen dvorane?

‘Mi smo se odlučili zapravo dvoranu maksimalno utonuti u teren, i ostale sadržaje fragmentirati tako da bi dobili na vrhu zgrade zapravo trg, javni prostor koji ovaj dio Crikvenice zapravo nema. I to je bio poseban izazov kod formiranja mjerila samog projekta’, tvrdi Kata Marunica, dipl. ing. arhitekture.

Uklopila se u teren

Lokalni materijali u kombinaciji sa suvremenom arhitekturom bili su, čini se, pun pogodak. ‘Ona svojim izgledom se nije nametnula kao zgrada, kao nekakav nepozvani prostor nego se je baš uklopila u teren i mislim da privlači ljude’, dodaje Vjekoslava.

Jer za javni je prostor važno upravo to – da zaživi i okuplja ljude. ‘Svaki arhitekt, svaki autor zapravo, svoje projekte koje jedanput sagradi, smatra zauvijek svojima do neke mjere, iako na kraju ga moraš pustiti u život i ne možeš utjecati dugoročno kako će se stvari odvijati, ali kada projekt pokaže da je dobro odgovorio na zadanu lokaciju, na zadani kontekst, onda nas to svakako ispunjava zadovoljstvom i mislimo da će ovaj projekt živjeti, tj. da će pun svoj potencijal ostvariti tek kroz iduće godine koje su pred njim dok se ljudima zapravo upiše u njihovu memoriju mjesta i gdje postane neki sastavni dio njihova života’, dodaje arhitektica.

Više ne trebaju u Crikvenicu

S obzirom na to da stanovnici Gornjeg Kraja više ne trebaju u centar Crikvenice po osnovne namirnice, mjesto je to gdje će se zasigurno susretati i oni koji se nemaju veze s boćanjem, makar, u ovom kraju takvih nema puno.

A upravo je kvaliteta života ta kojom bismo se trebali voditi kad se projektiraju kako privatni, tako posebno javni objekti.

U javne prostore se treba puno ulagati i stvarno mi kao grad ulažemo, jer je to i naša zadaća da ulažemo u javne prostore, osim toga smo i turističko mjesto i to je nešto što se ne vidi i ne daje nekakve financijske kasnije rezultate, ali u kvaliteti života svakako je najznačajnija stvar.

nfo.hr