Ugodan ljetni povjetarac, kao spas u sparne dane, može se unijeti i u zatvorene prostore. Za to mogu biti zaslužne dizalice topline koje koriste moć prirode, a vaše prostore hlade ljeti i griju zimi te ih pretvaraju u energetski vrlo učinkovite.

“Dizalice topline više nisu proizvod neke tamo daleke budućnosti. One su naša sadašnjost, i kao takve sve više se nameću kao ekološko i ekonomsko rješenje koje, kao uređaji, mogu grijati, hladiti, pripremati toplu vodu. Dakle, sve u jednom”, kaže Hrvoje Milanović, direktor prodaje u Vaillantu.

Princip rada dizalice topline

Dizalice topline ili toplinske pumpe su uređaji koji se po svojem izvoru korištenja određene energije mogu podijeliti na: dizalice topline zemlja-voda koje koriste geotermalnu energiju iz zemlje, dizalice topline voda-voda koje koriste energiju, na primjer, iz podzemnih voda ili bunara i dizalice topline zrak-voda koje koriste energiju iz vanjskoga zraka koja se kao takva može koristiti za grijanje i hlađenje stambenog prostora.  

Upravo na principu rada zrak-voda funkcionira Vaillantova aroTHERM plus, dizalica topline koja će se uskoro naći na tržištu. Zbog niske razine buke koju proizvodi moguće ju je ugraditi i u vrlo gusto naseljena područja.

“Novi aroTHERM plus može grijati stambene prostore i kad je vanjska temperatura zraka minus 25 stupnjeva Celzijusa. A osim toga može proizvesti toplu vodu do maksimalno 75 stupnjeva Celzijusa. Što je, kao proizvod, sigurno prva takve vrste na tržištu”, navodi Milanović.

Odlikuje se jednostavnim konceptom ugradnje i mogućnošću spajanja na već postojeće instalacije kao što su radijatori. Stoga se može vrlo uspješno koristiti kao alternativa plinskom grijanju ili grijanju na lož ulje pri renovaciji kuća ili stanova i u novogradnji.  U prilog joj, osim ekološke prihvatljivosti, ide i najava o sufinanciranju kupovine dizalica topline.

Tehnologija monobloka

Tehnologija monobloka je vrlo jednostavna za korištenje. Vanjska jedinica može biti smještena bilo gdje u eksterijeru.

“Bilo da se radi o zimi ili ljetu, vanjska jedinica preuzima iz zraka tu toplinsku energiju. I putem vanjske jedinice, u procesu, kroz cijeli taj sustav grijanja konvergira odnosno, pretvara ga u korisnu energiju”, pojašnjava Milanović.

Podiže ili spušta razinu energije ovisno o godišnjem dobu. A ta korisna energija se cijevima dovodi do različitih ogrijevnih tijela, najčešće podnog grijanja, radijatora i, kad je o ljetu riječ, ventilkonvektora.  Dizalice topline ne proizvode štetne plinove, nisu bučne, a osiguravaju ugodu ljeti i zimi. Zasigurno su nešto o čemu vrijedi razmisliti.

Ulice pune dizalica, padanje žbuke, napukli zidovi, prizori su koji svakodnevno podsjećaju na potres koji je prije gotovo tri mjeseca probudio mnoge Zagrepčane, ali i stanovnike Zagrebačke te Krapinsko zagorske županije . S popravcima, ali i obnovom se već krenulo, iako Zakon o obnovi nakon potresa još nije donesen. Mnogi zazivaju njegovo brzo donošenje, a Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga proizvođača toplinsko fasadnih sustava organizirali su panel raspravu o prijedlogu zakona.

Potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore Mirjana Čagalj tom je prilikom poručila kako ne treba žuriti s donošenjem takvog zakon, već pričekati dok ne bude dobar. Dodaje kako je za to vrijeme na raspolaganju 140 milijardi kuna za sanaciju dimnjaka, krovišta, zabatnih zidova i plinskih bojlera.

Treba pitati struku

Proizvođači toplinsko fasadnih sustava spremni su sa svojim proizvodima odgovoriti na sve izazove koje je nemili potres donio. “Mi smo udruga koja je okupila struku, unutar naše udruge postoji tehnička grupa koja piše smjernice i pomaže našim arhitektima projektantima da to sve funkcionira. Želimo biti prisutni i da nas se pita da se koriste proizvodi onako kako su oni zamišljeni”, poručila je predsjednica Hrvatske udruge proizvođača toplinsko-fasadnih sustava Blanka Matas.

Struka je već mjesecima na terenu. Statičare, odnosno konstruktere koje dugo vremena nitko ništa nije pitao, sada svi vuku za rukav. Može se reći da je tržište po tom pitanju potpuno poludilo. “Zakon je to trebao donekle regulirati, a sad je siva zona”, poručio je profesor s Građevinskog fakulteta Josip Atalić te dodao kako komora pokušava regulirati to područje koliko može.

Financiranje sanacije nakon potresa

Možda najvažnije pitanje od svih je – tko će obnovu zgrada stradalih u potresu platiti. Iz Udruženja upravitelja Grada Zagreba napominju da oni koji su već ranije ulagali u svoje zgrade nisu problem, ali mogli bi biti oni koji nisu. Zato imaju zanimljivo rješenje koje smatraju da se treba regulirati novim zakonom.

Andrija Mihić iz Udruženja upravitelja Grada Zagreba predlaže kako bi trebalo omogućiti da država preuzme ulogu investitora, odnosno da osigura financiranje obnove pojedinih zgrada u centru grada na ime vlasnika. “Oni koji to ne budu mogli platiti onda bi ili državi ili lokalnoj samoupravi prepustili svoju nekretninu”, poručio je Mihić.

U svakom slučaju puno je posla ne samo pred donositeljima zakona, već i pred svima nama. Pomoćnik ministrice kulture Davor Trupoković je rekao kako će se posljedice potresa sanirati i desetljećima kasnije. Naveo je pritom primjer Dubrovnika koji je u potresu stradao 1979. godine, a i dan danas saniraju štete.

U svakom slučaju, treba se pobrinuti da taj posao bude napravljen i kvalitetno jer potres ne možemo prognozirati. Možemo samo biti pripremljeniji kad se opet dogodi.