Povežimo se

Gradnja

Alge i gljivice na fasadama zgrada

Prisutnost gljivica i algi na pročeljima starih zgrada ne iznenađuje, no one mogu pojaviti i na novim objektima. Zašto mikroorganizmi nastaju na fasadama kuća te kako smanjiti rizik njihovog pojavljivanja?

Osnovni preduvjet za razvoj algi i gljivica je vlaga. Alge i gljivice se osobito dobro razvijaju na fasadama koje su kroz duži period izložene temperaturama iznad 20 °C i velikoj količini vlage. Mogućnost razvitka gljivica i algi veći je na kućama koje se nalaze u blizini šume, rijeke, potoka ili u područjima s dugim zadržavanjem magle poput nizina.

Alge su jednostanični ili višestanični mikroorganizmi koji rastu u obliku niti ili pojedinačnih stanica. Najveći su proizvođači kisika na Zemlji. Gljivice su višestanična živa bića koja također rastu u obliku niti ili pojedinačnih stanica. Tijekom vremena alge i gljivice prilagodile su se životu u nepovoljnim uvjetima, a rastu na gotov svim podlogama – metalu, drvetu, plastici, staklu…

Osim oborina, na razvitak algi i gljivica utječe i kondenzirana vlaga koja se stvara na fasadi kada temperatura zraka dosegne temperaturu rosišta odnosno temperaturu na kojoj je zrak zasićen vodenom parom.

Valja obratiti pažnju te zadovoljiti i neke konstrukcijske uvjete poput korektno izvedene nadstrešnice, dobro izvedene odvodnje vode, kvalitetne hidroizolacije i termoizolacije te zabrtvljene priključne dijelove.

Pri izboru završnog zaštitno-dekorativno fasadnog sloja bitne su sljedeće karakteristike: paropropusnost, vodoupojnost, struktura i glatkoća površine, pH-vrijednost, dodaci (biocidi), niska akumulacija topline i nijansa završnog sloja.

Paropropusnost
Lošija paropropusnost završnog sloja uzrokuje sporije isušivanje dijela vlage koja je prodrla u njega
ili se nalazi zarobljena u podlozi.

Vodoupojnost
Na završnim slojevima fasada koji su jače vodoupojni vlaga se zadržava duže pa je i veći rizik od
pojava mikroorganizama.

Karakteristike površine (glatkoća, struktura)
Grube strukture znatno duže zadržavaju vlagu i sklonije su prljanju nego glatke. Posebno nepovoljne su žljebaste strukture s horizontalnim žljebovima.

pH-vrijednost
Završni slojevi nižeg alkaliteta (s organskim vezivom) pogodniji su za rast mikroorganizama od onih s visokim alkalitetom (mineralne i silikatne završno-dekorativne žbuke i premazi).

Dodaci (biocidi)
Završno-dekorativni slojevi s organskim vezivom bez dodataka biocida pogoduju rastu algi i gljivica.

Niska akumulacija topline
Tanki armaturni sloj s manjim toplinskim kapacitetom tijekom dana ostaje duže u zoni rosišta.

Nijansa završnog sloja
Svijetli tonovi s visokim stupnjem refleksije svjetla čine pogodniju podlogu za njihov razvoj. Razlog tomu je što se tamni tonovi brže suše, čime i kraće zadržavaju vlagu.

Sva gore navedena svojstva mogu biti bitna, ali ne i presudna za pojavu mikroorganizama budući da je njihovo stvaranje posljedica utjecaja više čimbenika.

Od konstrukcijskih detalja, veće krovne strehe smanjit će opterećenje fasade oborinama, dok će veliki prepusti (npr. klupčica udaljena minimalno 3 cm od pročelja i u padu minimalno 5%) smanjiti opterećenje i zadržavanje vode na tim dijelovima. Podnožje sa šljunčanim pojasom značajno će smanjiti prskanje oborina na ovom najizloženijem dijelu fasade, a sustav odvodnje oborina udaljit će ih što dalje od objekta..

Odabir završnog sloja

Završni slojevi na ETICS fasadnim sustavima u pravilu su tankoslojne završno-dekorativne žbuke
različitih veziva, granulacija i struktura.

Mineralne žbuke (silikatne i plemenite mineralne)
Iako sadrže i određenu količinu organskog veziva, zbog visoke početne alkaličnosti imaju smanjen
rizik od nastajanja obrasta na fasadi. Tijekom vremena alkalitet opada i mogućnost obrasta je veća. Ove žbuke nisu visoko vodoodbojne, ali su visoko paropropusne pa primljenu količinu vode brzo i otpuste.

Akrilatne žbuke
Zbog visokog postotka organskog veziva predstavljaju hranu za mikroorganizme i unatoč visokoj
vodoodbojnosti, one su najveći rizik za obrast.

Silikonske žbuke
One su visoko vodoodbojne i imaju visoku otpornost na primanje prljavština iz atmosfere pa time i dugotrajnu otpornost protiv zaraze algama i gljivicama.

Nano žbuke
One su visoko otporne i visoko vodoodbojne žbuke s efektom „samočišćenja” te ne zadržavaju
prljavštinu na svojoj površini.

Kod svih gore navedenih žbuka odabirom zrnaste strukture može se smanjiti rizik zaraze. Kako bi se umanjio rizik od zaraze algama i gljivicama, u žbuke se dodaju biocidna sredstva. Osnovne karakteristike biocida su širok spektar djelovanja, optimalna topivost u vodi (kako ne bi došlo do ispiranja s površine fasade) te ekološka prihvatljivost. Biocidno sredstvo se s vremenom ispire s površine fasade pa njegova učinkovitost ima ograničen vijek.

Istraživanja su pokazala da najniži rizik daje sustav u kojem se završno-dekorativna žbuka bilo koje vrste dodatno premazuje premazom s dodatkom biocida. S druge strane, najviši rizik
predstavljaju organske žbuke bez biocida.

Redovitim mjerama održavanja objekta moguće je na najmanju moguću mjeru svesti zadržavanje vlage i prljanje fasade i time smanjiti rizik od pojave algi i gljivica. Te su mjere sljedeće: odvodnja površinskih voda s objekta, redovito čišćenje krovnih žljebova, redovito kontroliranje drenaže, čišćenje snijega i redovito čišćenje fasade (npr. primjenom uređaja za čišćenje vodenom parom pod tlakom).

Učinkovitost konzerviranja završnih slojeva i hidrofobno djelovanje s vremenom opada, zbog
čega je potrebno zaštititi fasadu, tj. periodično izvršiti prebojavanje premazima s dodanim biocidnim sredstvom.

Nikada se ne tretiraju samo površine gdje je zaraza vidljiva, već se tretira čitava ploha. Zaražene površine potrebno je u potpunosti sanirati, pri čemu se mora ukloniti ne samo površinski vidljiva zaraza, već je potrebno i dubinsko tretiranje micelija, nevidljivih dijelova algi i plijesni koji prodiru duboko u podlogu i od životne su važnosti za njihov opstanak. U tu se svrhu koriste biocidna sredstva koja prodiru duboko u podlogu i uništavaju ih.

Unatoč velikoj djelotvornosti biocidnih sredstava, ne može se jamčiti da se zaraza nakon nekog vremena neće ponoviti. Ipak, ispravan postupak sanacije i pridržavanje svih koraka u postupku sanacije jamče dugotrajniju zaštitu.

Sanacija samo biocidnim sredstvom nije dovoljna jer nakon tretiranja ostaju obojenja algama i/ili gljivicama zaraženih površina, stoga se prebojava biocidnim premazom u dva sloja.

 

Izvor: HUPFAS

 

Oglas
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Gradnja

Ekološki materijali koji donose dobro i vama i okolišu

Kada planirate bilo koji građevinski projekt, od izgradnje kuće do obnove interijera, ključno je odabrati materijale koji su otporni, trajni i ekološki prihvatljivi. Osim što će osigurati dugotrajnost i sigurnost, ekološki prihvatljivi materijali također smanjuju negativan utjecaj na okoliš.

U ovom članku razmotrit ćemo kako donijeti održive i mudre odluke pri odabiru materijala za vaš projekt.

Istraživanje i edukacija

Prvi korak u odabiru materijala je edukacija. Razumijevanje karakteristika materijala, njihove prednosti i nedostatke, te njihov utjecaj na okoliš ključno je za donošenje informiranih odluka. Proučavanje ekoloških certifikata, ocjena i standarda pomoći će vam prepoznati održive opcije.

Reciklirani materijali

Jedan od najboljih načina smanjenja negativnog utjecaja na okoliš je korištenje recikliranih materijala. Reciklirani beton, staklo, drvo i čelik često su odlični izbori. Ovi materijali ne samo da smanjuju potrebu za ekstrakcijom sirovina, već i smanjuju količinu otpada.

Prirodni materijali

Prirodni materijali poput drva, kamena, bambusa i konoplje često su ekološki prihvatljivi i trajni. Osim toga, imaju toplinu i prirodnu ljepotu koja može dodati karakter i estetsku vrijednost projektu.

Održivi certifikati i standardi

Tražite materijale s ekološkim certifikatima poput FSC (Forest Stewardship Council) za drvo ili Cradle to Cradle za širok raspon proizvoda. Ovi certifikati potvrđuju da su materijali proizvedeni uz održivo upravljanje resursima i minimalan negativan utjecaj na okoliš.

Trajnost i otpornost

Osim ekološke prihvatljivosti, materijali moraju biti otporni i trajni kako bi se osigurala dugotrajnost projekta. Razmislite o izdržljivosti materijala u različitim uvjetima i okolini u kojoj ćete se koristiti.

Materijali niske emisije

Materijali koji ispuštaju niske količine toksičnih tvari kao što su VOC (Volatile Organic Compounds) smanjuju zagađenje zraka u zatvorenim prostorima i poboljšavaju kvalitetu zraka. Tražite materijale s oznakama “low-VOC” ili “zero-VOC”.

Održavanje i obnova

Razmislite o tome kako će materijali utjecati na buduće održavanje i popravke. Materijali koji zahtijevaju manje održavanja i koji se mogu lako obnoviti obično su ekološki prihvatljiviji u dugoročnoj perspektivi.

Odabir materijala koji su otporni, trajni i ekološki prihvatljivi je odgovorna odluka koja će se koristiti i vama i okolišu.

Nastavite čitati

Gradnja

Kako odabrati materijale koji su otporni, trajni i ekološki prihvatljivi

Odabir otpornih, trajnih i ekološki prihvatljivih materijala ključan je korak u održivom projektiranju i izgradnji. Evo nekoliko koraka koje možete slijediti kako biste napravili dobar izbor materijala:

Istraživanje

Prvo temeljito istražite različite vrste materijala koji su dostupni. To uključuje tradicionalne materijale kao i nove inovacije koje su usmjerene prema održivosti. Razumijevanje prednosti, nedostataka i svojstava svake vrste materijala pomoći će vam donijeti informirane odluke.

Održivost

Procijenite ekološke karakteristike materijala. Razmotrite faktore kao što su emisije stakleničkih plinova tijekom proizvodnje i transporta, obnovljivost resursa, mogućnost recikliranja ili ponovne uporabe i količine energije potrebne za proizvodnju.

Trajnost

Odaberite materijale koji su dugotrajni i otporni na trošenje. Materijali visoke kvalitete često imaju dulji vijek trajanja i zahtijevaju manje održavanja i izmjene. Proučite materijale koji su otporni na vremenske uvjete, abraziju, kemikalije i mehaničke naprezanja.

Lokalno dostupni materijali

Razmotrite upotrebu materijala koji su dostupni u vašem lokalnom području. To može smanjiti emisiju stakleničkih plinova povezanih s transportom i poboljšanu lokalnu ekonomiju.

Recikliranje i ponovna uporaba

Dajte prednost materijalima koji se mogu lako reciklirati ili ponovno koristiti na kraju njihovog vijeka trajanja. Ovo će smanjiti ukupni ekološki otisak vašeg projekta.

Certifikati i standardi

Tražite materijale koji su dobili ekološke certifikate kao što su LEED, Cradle to Cradle, ili FSC (Forest Stewardship Council) za drvo. Ovi certifikati daju potvrdu da su materijali zadovoljili određene održive standarde.

Cijeli životni ciklus

Analizirajte cijeli životni ciklus materijala, što uključuje proizvodnju, transport, upotrebu i odlaganje. Ponekad se materijal koji se čini ekološki prihvatljivim može pokazati manje održivim kad se uzmu u obzir svi aspekti.

Financijski aspekt

Proučite troškove materijala uključujući i dugoročne troškove održavanja i zamjene. Ponekad su inicijalni troškovi održivijih materijala veći, ali se dugoročno može ostvariti ušteda.

Konzultacije sa stručnjacima

Ako niste sigurni u svoje odluke, konzultirajte se s arhitektima, inženjerima ili stručnjacima za održivost. Oni mogu ponuditi dragocjene savjete i iskustvo.

Testiranje i provjera

Ako je moguće, provedite testiranje materijala kako biste provjerili njihovu otpornost, trajnost i performanse u stvarnim uvjetima.

U konačnici, odabir materijala koji su otporni, trajni i ekološki prihvatljivi zahtijeva pažljivo razmatranje, istraživanje i informirane odluke.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice