Povežimo se

Gradnja

Alge i gljivice na fasadama zgrada

Prisutnost gljivica i algi na pročeljima starih zgrada ne iznenađuje, no one mogu pojaviti i na novim objektima. Zašto mikroorganizmi nastaju na fasadama kuća te kako smanjiti rizik njihovog pojavljivanja?

Osnovni preduvjet za razvoj algi i gljivica je vlaga. Alge i gljivice se osobito dobro razvijaju na fasadama koje su kroz duži period izložene temperaturama iznad 20 °C i velikoj količini vlage. Mogućnost razvitka gljivica i algi veći je na kućama koje se nalaze u blizini šume, rijeke, potoka ili u područjima s dugim zadržavanjem magle poput nizina.

Alge su jednostanični ili višestanični mikroorganizmi koji rastu u obliku niti ili pojedinačnih stanica. Najveći su proizvođači kisika na Zemlji. Gljivice su višestanična živa bića koja također rastu u obliku niti ili pojedinačnih stanica. Tijekom vremena alge i gljivice prilagodile su se životu u nepovoljnim uvjetima, a rastu na gotov svim podlogama – metalu, drvetu, plastici, staklu…

Osim oborina, na razvitak algi i gljivica utječe i kondenzirana vlaga koja se stvara na fasadi kada temperatura zraka dosegne temperaturu rosišta odnosno temperaturu na kojoj je zrak zasićen vodenom parom.

Valja obratiti pažnju te zadovoljiti i neke konstrukcijske uvjete poput korektno izvedene nadstrešnice, dobro izvedene odvodnje vode, kvalitetne hidroizolacije i termoizolacije te zabrtvljene priključne dijelove.

Pri izboru završnog zaštitno-dekorativno fasadnog sloja bitne su sljedeće karakteristike: paropropusnost, vodoupojnost, struktura i glatkoća površine, pH-vrijednost, dodaci (biocidi), niska akumulacija topline i nijansa završnog sloja.

Paropropusnost
Lošija paropropusnost završnog sloja uzrokuje sporije isušivanje dijela vlage koja je prodrla u njega
ili se nalazi zarobljena u podlozi.

Vodoupojnost
Na završnim slojevima fasada koji su jače vodoupojni vlaga se zadržava duže pa je i veći rizik od
pojava mikroorganizama.

Karakteristike površine (glatkoća, struktura)
Grube strukture znatno duže zadržavaju vlagu i sklonije su prljanju nego glatke. Posebno nepovoljne su žljebaste strukture s horizontalnim žljebovima.

pH-vrijednost
Završni slojevi nižeg alkaliteta (s organskim vezivom) pogodniji su za rast mikroorganizama od onih s visokim alkalitetom (mineralne i silikatne završno-dekorativne žbuke i premazi).

Dodaci (biocidi)
Završno-dekorativni slojevi s organskim vezivom bez dodataka biocida pogoduju rastu algi i gljivica.

Niska akumulacija topline
Tanki armaturni sloj s manjim toplinskim kapacitetom tijekom dana ostaje duže u zoni rosišta.

Nijansa završnog sloja
Svijetli tonovi s visokim stupnjem refleksije svjetla čine pogodniju podlogu za njihov razvoj. Razlog tomu je što se tamni tonovi brže suše, čime i kraće zadržavaju vlagu.

Sva gore navedena svojstva mogu biti bitna, ali ne i presudna za pojavu mikroorganizama budući da je njihovo stvaranje posljedica utjecaja više čimbenika.

Od konstrukcijskih detalja, veće krovne strehe smanjit će opterećenje fasade oborinama, dok će veliki prepusti (npr. klupčica udaljena minimalno 3 cm od pročelja i u padu minimalno 5%) smanjiti opterećenje i zadržavanje vode na tim dijelovima. Podnožje sa šljunčanim pojasom značajno će smanjiti prskanje oborina na ovom najizloženijem dijelu fasade, a sustav odvodnje oborina udaljit će ih što dalje od objekta..

Odabir završnog sloja

Završni slojevi na ETICS fasadnim sustavima u pravilu su tankoslojne završno-dekorativne žbuke
različitih veziva, granulacija i struktura.

Mineralne žbuke (silikatne i plemenite mineralne)
Iako sadrže i određenu količinu organskog veziva, zbog visoke početne alkaličnosti imaju smanjen
rizik od nastajanja obrasta na fasadi. Tijekom vremena alkalitet opada i mogućnost obrasta je veća. Ove žbuke nisu visoko vodoodbojne, ali su visoko paropropusne pa primljenu količinu vode brzo i otpuste.

Akrilatne žbuke
Zbog visokog postotka organskog veziva predstavljaju hranu za mikroorganizme i unatoč visokoj
vodoodbojnosti, one su najveći rizik za obrast.

Silikonske žbuke
One su visoko vodoodbojne i imaju visoku otpornost na primanje prljavština iz atmosfere pa time i dugotrajnu otpornost protiv zaraze algama i gljivicama.

Nano žbuke
One su visoko otporne i visoko vodoodbojne žbuke s efektom „samočišćenja” te ne zadržavaju
prljavštinu na svojoj površini.

Kod svih gore navedenih žbuka odabirom zrnaste strukture može se smanjiti rizik zaraze. Kako bi se umanjio rizik od zaraze algama i gljivicama, u žbuke se dodaju biocidna sredstva. Osnovne karakteristike biocida su širok spektar djelovanja, optimalna topivost u vodi (kako ne bi došlo do ispiranja s površine fasade) te ekološka prihvatljivost. Biocidno sredstvo se s vremenom ispire s površine fasade pa njegova učinkovitost ima ograničen vijek.

Istraživanja su pokazala da najniži rizik daje sustav u kojem se završno-dekorativna žbuka bilo koje vrste dodatno premazuje premazom s dodatkom biocida. S druge strane, najviši rizik
predstavljaju organske žbuke bez biocida.

Redovitim mjerama održavanja objekta moguće je na najmanju moguću mjeru svesti zadržavanje vlage i prljanje fasade i time smanjiti rizik od pojave algi i gljivica. Te su mjere sljedeće: odvodnja površinskih voda s objekta, redovito čišćenje krovnih žljebova, redovito kontroliranje drenaže, čišćenje snijega i redovito čišćenje fasade (npr. primjenom uređaja za čišćenje vodenom parom pod tlakom).

Učinkovitost konzerviranja završnih slojeva i hidrofobno djelovanje s vremenom opada, zbog
čega je potrebno zaštititi fasadu, tj. periodično izvršiti prebojavanje premazima s dodanim biocidnim sredstvom.

Nikada se ne tretiraju samo površine gdje je zaraza vidljiva, već se tretira čitava ploha. Zaražene površine potrebno je u potpunosti sanirati, pri čemu se mora ukloniti ne samo površinski vidljiva zaraza, već je potrebno i dubinsko tretiranje micelija, nevidljivih dijelova algi i plijesni koji prodiru duboko u podlogu i od životne su važnosti za njihov opstanak. U tu se svrhu koriste biocidna sredstva koja prodiru duboko u podlogu i uništavaju ih.

Unatoč velikoj djelotvornosti biocidnih sredstava, ne može se jamčiti da se zaraza nakon nekog vremena neće ponoviti. Ipak, ispravan postupak sanacije i pridržavanje svih koraka u postupku sanacije jamče dugotrajniju zaštitu.

Sanacija samo biocidnim sredstvom nije dovoljna jer nakon tretiranja ostaju obojenja algama i/ili gljivicama zaraženih površina, stoga se prebojava biocidnim premazom u dva sloja.

 

Izvor: HUPFAS

 

Oglas
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Gradnja

Koji se zidovi smiju rušiti kod renovacije? Evo kako prepoznati nosivi zid

Važno za savjet upitati stručnjake!

Kada se stan renovira, ponekad je potrebno i pomicati zidovi kako bismo stvorili dodatan prostor. Ipak nisu svi zidovi podatni za rušenje. Morate prije svega saznati koji je zid nosiv. Ako se radi upravo o nosivom zidu kojeg želite dirati, mora se provjeriti struktura zgrade kako bi se osiguralo da sam utjecaj na nosivi zid neće utjecati na cijeli objekt.

Inače, postoji veliki rizik od strukturalnih problema koji čak mogu dovesti i do rušenja zgrade. To nije, naravno, često ali se može dogoditi. Posebno, kada govorimo o starim zgradama, često su tu male sobe kojima ništa ne možemo što napraviti.

Prvo kontaktirajte profesionalca koji ima znanje o statici kuće i može procijeniti što možete a što ne napraviti.

Obično su nosive (glavne) konstrukcije vanjski zidovi i oni koji se nalaze između stanova ili blokova i štite od hladnoće i zvukova. Ostali nosivi zidovi se mogu identificirati prema blizini vanjskih zidova ili poveznicom sa strukturalnim komponentama kao što su grede.

Kako identificirati nosivi zid?

Ako zgrada ima nekoliko katova, možemo krenuti od podruma pa do vrha kako bismo  otkrili kapacitet nosivosti zidova. U takvim je zgradama uobičajeno da su zidovi tanji što je viši kat, a važno je i da su nosivi zidovi na istoj lokaciji u svakom stanu kako bi se težina prenosila s vrha na dno.

Svi koraci renovacije 

Širina zida

debljina zida nam može otkriti radi li se o nosivom ili ne, ali ona može ovisiti o materijalima od kojih je napravljen. Najčešće se u zgradama koristi beton ili ojačani beton, cigle ili cigle od pješčanog vapna. Od čega god da su napravljeni, sigurno su deblji od zidova koji ih okružuju. Često se radi o širini od 17.5 centimetara i po tome možemo prepoznati da je u pitanju nosivi zid.

Kako u zgradi ili kući od cigle otkriti nosivi zid?

Nosivi zidovi od cigle obično stoje samostalno i njihova debljina je oko 25 centimetara. Nisu toliko dobra izolacija ali štite od buke i vatre.

Grede i čelični nosači

Strukture koje će pomoći zidu da nosi težinu služe i kao struktura za izgradnju objekta. Čelični nosači i grede imaju horizontalnu orijentaciju i  strukturnu funkciju. Drvene grede često viđamo i predivno izgledaju kada su izložene pogledu. U modernim građevinama, često se ne skrivaju niti čelični nosači, ali mogu služiti i samo kao dio dizajna.

Zašto je višeslojni parket dobar odabir? Ovo su osobine i prednosti dvoslojnih i troslojnih parketa

Što kada se struktura pomakne?

Često se događa da će se nosači u starim ili loše konstruiranim zgradama pomaknuti, što će utjecati na horizontalnu strukturu zgrade. Ako su u pitanju i loši temelji, može se pomicanje očekivati češće.

Općenito govoreći, takvi su objekti i dalje sigurni, ali to se ne bi trebalo događati s novim zgradama. Za kraj je važno reći da je potrebno u radove uključiti profesionalce, od samog početka pa do kraja izvedbe radova.

Nastavite čitati

Gradnja

Ako želite lijepu fasadu, izbjegavajte ove boje

Neke boje jednostavno nije pametno odabrati…

Koji god razlog stajao iza vaše odluke da mijenjate boju fasade, neke boje jednostavno mogu učiniti da ona izgleda jeftino, a ne lijepo. Boja fasade je sigurno nešto o čemu puno razmišljate ali neka pravila treba slijediti. Ružičasta fasada ili zelena možda izgledaju dobro na Bahamima, ali to ne znači da će izgledati dobro u vašem gradu.

Stručnjaci za uređenje ističu koje boje nikada ne biste trebali odabrati za fasadu.

Ružičasta

Poznata dizajnerica Halle Porter, navodi kako većina nijansi ružičaste, poput lososa ili breskve, nisu dobar odabir za boju fasade. Postoje naravno iznimka za ova pravila pa ako živite u nekom pitoresknom mjestu gdje se boje slave, samo se prepustite.

Menta zelena

Iako je ovo jedna od najdražih nijansi zelene ljudima diljem svijeta, dizajnerica navodi kako jednostavno ne izgleda lijepo kao ukras kuće –  daje retro štih ali ne na profinjen način. Ako volite zelenu boju, onda radije odaberite neku koja ima maslinaste podtonove.

Dobar primjer energetske obnove višestambenih zgrada

Narančasta

Ovo je sigurno boja koja se jako teško kombinira s ostalima, Porter navodi kako će posebno loše izgledati uz neutralne boje, kao što je boja drveta, cigle ili metala, koje obično viđaju u eksterijeru doma.

Svijetlo plava

Svijetlo ili pastelno plava je stvarno zastarjela boja kada su u pitanju fasade, a uz nju će eksterijer izgledati posebno jeftino. Ako ste u blizini mora ona će odlično izgledati na vratima ili okvirima prozora, ali nije ju jednostavno uklopiti.

Otporne, postojane, lako se održavaju… Evo dobrih razloga zašto odabrati keramičke pločice

Hladno siva

Porter navodi kako nijanse sive često okućnicu mogu ućiniti “sterilnom”, a često podsjećaju i na ratne brodove… Ako vam je siva boja želja, onda se poigrajte s podtonovima tako da joj date malo dubine i sofisticiranosti.

Bež

Nijanse vanilije su dosadne, navodi dizajnerica, te dodaje kako u njoj nema ničega osvježavajućeg i posebnog i trebali biste tu boju izbjegavati.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice