Poznaju se i «ćoravim okom» jer muške stabljike idu u visinu od šezdeset cm do jednoga metra. Nikada se ne iskopavaju ove malobrojne muške stabljike, već se iskopavaju stabljike položene po zemlji. Korijen ide veoma duboko i bez krampa ili pijuka se ne ide vaditi srčanik, jer se tako samo nanosi šteta i malo se iskopa, odnosno izvadi.

Korijen se vadi prije snjegova, a to je kraj listopada na toj nadmorskoj visini bez rizika. No, kod nas ima uzrečica da se ljekovito bilje ili trave kopaju, odnosno beru među Gospojinama. To je uistinu točno. Najprije se dobro opere, pa se stavi u hlad da se osuši i postane tvrd kao drvo ili kao svaki drugi korijen stabala i drveća.

Veoma je gorak, zato se i drži ljekovitim za probavu ili bolesti srca, odnosno kod nas kao aperitiv, što je veoma pogrešna navika. Aperitiv ne smije biti jači od dvadesetak gradi.

Osušeni srčanik se razreže, a može se i usitniti, pa se stavi u rakiju lozu i već nakon nekoliko dana je uporabljiv za piće. Kada ste jednom potrošili dozu rakije, možete barem još jedanput napuniti rakijom i opet ćete dobiti jednaku gorčinu.

Kod nekih postoji uvjerenje da je dobra čašica srčanika ujutro. Dobra je uvijek čašica ako je u mjeri. Nimis maxima. Oprez u nazdravljanju, makar bio i super ljekoviti srčanik!

Najnovija proba srčanika sa modrim bobicama smreke i malom grančicom mi je dala za pravo da nastavim. Dobro se slažu i u okusu i mirisu, ali opet ostaje upozorenje da i kad se radi o ovom napitku treba opreza. Ime lijepo zvuči, ali i jačina alkohola.

Srčanik je zaštićena biljka koja raste na visinama od oko 1600 m nadmorske visine na našim planinama kao što su Velebit, Vran, Čvrsnica, Tušnica i druge. Osobno poznam staništa na Vranu i Tušnici. Mislim da se ne treba bojati da će se iskorijeniti, ako se budemo držali pravila kojih su se strogo držali naši stari, a zacijelo znam da su srčanik mnogo više koristili nego mi danas. Koristili su ga kao lijek čovjeku i stoci. Danas se koristi isključivo kao piće.

Treba znati da srčanik, za one koji ga idu iskopavati, živi i raste haremskim načinom života. Veoma je malo muških stabljika, a uokolo mnogo je ženskih. Poznaju se i “ćoravim okom” jer muške stabljike idu u visinu od šezdeset cm do jednoga metra. Nikada se ne iskopavaju ove malobrojne muške stabljike, već se iskopavaju stabljike položene po zemlji. Korijen ide veoma duboko i bez krampa ili pijuka se ne ide vaditi srčanik, jer se tako samo nanosi šteta i malo se iskopa, odnosno izvadi.

Korijen se vadi prije snjegova, a to je kraj listopada na toj nadmorskoj visini bez rizika. No, kod nas ima uzrečica da se ljekovito bilje ili trave kopaju, odnosno beru među Gospojinama. To je uistinu točno. Najprije se dobro opere, pa se stavi u hlad da se
osuši i postane tvrd kao drvo ili kao svaki drugi korijen stabala i drveća.

Veoma je gorak, zato se i drži ljekovitim za probavu ili bolesti srca, odnosno kod nas kao aperitiv, što je veoma pogrešna navika. Aperitiv ne smije biti jači od dvadesetak gradi.

Osušeni srčanik se razreže, a može se i usitniti, pa se stavi u rakiju lozu i već nakon nekoliko dana je uporabljiv za piće. Kada ste jednom potrošili dozu rakije, možete barem još jedanput napuniti rakijom i opet ćete dobiti jednaku gorčinu.

Po tradiciji našega podneblja samo se kopa i vadi ženski srčanik koji je najsličniji širokoj bokvici jer muškoga srčanika je mnogo manje. Naime, on živi haremski. Naš čovjek je poštivao ovo nepisano pravilo i zato je srčanik opstao i onda kada se mnogo više koristio nego danas.

Zato ostavi muški srčenik i čemeriku na miru i nećeš pogriješiti. Ako ti treba onda vadi i kopaj ženski srčenik poslije Male Gospe.

Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi

Autor knjige: Fra Franjo Mabić