Povežimo se

Gastro

Med

Med je gusta slatka tekućina čija boja ide od blijede limun-žute, preko svijetle pa sve do boje kestena, jedno je od najvećih čuda koje nam je dao Bog.

Bajke možda malo i lažu, ali one dječje pjesmice iz vrtića i nižih razreda osnovne škole jamačno ne: za samo jednu staklenku meda doista je potreban trud tisuća pčela koje vrijedno obilaze cvjetove skupljajući s njih nektar ili pak medenu rosu. Međutim i rad samih pčela kao i njihov život u zajednici koja je savršeno organizirana kao jedna vojarna ili samostan je posve nedokučiv i nerazumljiv. Pogledajmo samo preseljavanja pčela – odmah se orijentiraju i odmah rade; zar njihove čuvarice i stražari nisu tajna jer raspoznaju domaće i uljezima nema mjesta i još toliko toga nama nepoznata i nedokučiva.

Med predstavlja savršen proizvod: u potpunosti je biorazgradiv, ukusan koliko i hranjiv, a istodobno je i vrlo zdrav. Ima i danas svjetskih stručnjaka i nutricionista, odnosno dijetologa, kao prof. dr Giorgio Calabrese da med ništa nema osim ono šećera i nekoliko nedokazanih polifenola u odnosu na obični šećer kojega je med zamjenjivao dugo vremena. Ide toliko daleko da mu niječe sve koristi i naziva ga u jednoj tv-emisiji da je to samo običan pčelinji izmet???

 

Med Dom2

 

Iako se med zapravo sastoji od šećera i vode, čovjek još nije uspio smisliti način kako da ga proizvede bez pomoći pčela. Sastavljen većinom od glukoze i fruktoze, med spada u visokoenergetske namirnice, no, za razliku od konzumnog šećera i drugih zaslađivača, obiluje i drugim nutritivnim i ljekovitim tvarima. Osim proteina koji potječu iz žlijezda slinovnica pčela te enzima, tu je i određen postotak vitamina i minerala, a flavonidi i (poli)fenoli čine ga izvrsnim antioksidansom.

Med se dobiva iz tisuća vrsta medonosnih biljaka počevši od Australije, a danas i u tolikih zemljama oko sredozemlja jede se eukaliptusov med, Amerikanci uživaju u narančinom i javorovom medu, Grci se slade medom od cvijeta divljeg timijana, a u Francuskoj se najviše proizvodi med od akacije i lavande. U nas među najomiljenije spada livadni med, dobiven od različitih biljnih vrsta, koji je zbog svog blagog okusa pogodan za djecu i starije osobe, baš kao što je to i med akacije ili bagrema i još nekih mednih biljaka. Lipov, sojin, kaduljin i bagremov med izvrsno djeluju na tegobe s dišnim putovima, a gorkasti kestenov i jarkožuti maslačkov med pomažu cirkulaciji i probavi. Međutim, kestenov, bagremov i sojin med u nas nemaju toliku cijenu vrijednosti i uglavnom ih se izbjegava i traže one poznatije pojedinačne vrste meda ili one zajedničke kao livadski ili skup jesenskih cvjetova na čelu sa vriskom.

 

Med Dom2

 

Mnogima su zagonetni i natpisi koji stoje uz vrstu meda, a odnose se na način na koji se on dobiva iz pčelinjih saća. Tako vrcani med označava med dobiven centrifugiranjem, topljeni med dobiva se zagrijavanjem saća, muljani hladnim gnječenjem, a tu su još i med u saću i med s komadima saća. Međutim, budimo svjesni u našim trgovinama i trgovačkim lancima imamo najezdu ruskoga i kazahstanskoga meda koji malo ima veze sa prirodnim medom, a najčešće i poznati privatnici prekuhavaju takav med i miješaju sa svojim i daju etikete, deklaracije i garancije čistoga domaćega meda, a u nestručnih vlasnika su najčešće zavijene ruke od opekotina koje su dobili pravljenjem takvoga „prirodnoga” meda.

Danas ga najčešće koristimo kao lijepo jelo za doručak, pa onda kao prirodno sredstvo u borbi protiv gripe i prehlade, jer i sam med sadrži C vitamin. Bilo da medom zasladimo čaj ili ga, izmučeni kašljem, jednostavno pojedemo iz velike žlice, već nakon nekoliko minuta osjetit ćemo olakšanje.

Sok od naranče i tople vode zaslađen medom prava je vitaminska bomba, dok žlica meda otopljena u mlijeku umirit će kašalj i nadraženo grlo. Međutim ovaj izraz vitaminske bombe se koristi za mnogo biljaka, voćaka i preparata, pa i ovdje treba oprez. Za probavu, ali i mršavljenje se preporučuje sok spravljen od polovice limuna, žlice meda i malo mlake vode, što ima bolje djelovanje nego jabučni ocat.

Medeni recepti popularni su i kada je riječ o njezi naše narušene kože.
Zamamno sladak okus meda čini ga savršenom namirnicom za kuhinju, slastičare i kolače. Budući da je, ovisno o vrsti, oko dva puta slađi od bijelog šećera, med u potpunosti može zamijeniti tvornički proizvedene sladore i zaslađivače.

 

Med Dom2

Osim neodoljiva okusa, kolači od meda imaju još jednu veliku prednost: naime, zahvaljujući činjenici da med zadržava vlagu, oni mogu stajati mnogo dulje od običnih suhih kolača, a znamo da suhi kolači i tako dugo stoje kao božićni i novogodišnji, s vremenom postajući sve bolji i bolji jer je u njima prirodni med. Medenjaci – kolači od meda, pružaju bezbroj varijanti: preliveni tamnom čokoladom ili posuti šećerom u prahu, sljubljeni s grožđicama ili možda bademom, najbolja su stvar koja vam se može dogoditi za doručak.

Med se u receptima također često združuje sa senfom, tvoreći tako specifičan ljuto-slatkasti umak koji odlično pristaje uz sve vrste mesa, od kobasica do peradi, ali je to ipak više keltski način spravljanja nego naš dinarki. Čest je i kao sastojak koktela, a slastice poput ‘banane Split’ bez meda bi bile nezamislive. Rakija medovača ili, kako je nazivaju u Istri, medica, ili medna, svojim slatkim okusom grije cijelo tijelo, a u zapadnoj se Europi medom zaslađuju vina i pivo.

Danas sve više i više u našim kafićima, posebno zimi mladež traži grijanu rakiju s medom ili jednostavno rakija loza sa vrećicom meda od dva grama koja se služi u hotelima za zajutrak. To se pomiješa i na licu mjesta se dobiva medna rakija ili po starom lijepom domaćem nazivu medovača, a to nešto kaže.

           Što sve sadrži i što sve ne sadrži 100 grama meda

energija 302 kcal/1263 kJ
voda 18,6 grama
bjelančevine ukupno 0,36 grama
ugljikohidrati ukupno 0 grama
minerali ukupno 75,1 grama
vlakna sirova ukupno 0,22 grama
vitamini A ( retinol) 0 mg
beta-karoten 0 mg
vitamin E 0 mg
vitamin B1 0,003 mg
vitamin B2 0,05 mg
vitamin B6 0,16 mg
vitamin B 12 0 mg
nikotinska kiselina 0,13 mg
folna kiselina 0 mg
pantotenska kiselina 0,07 mg
biotin 0 mg
vitamin K 25 mg
vitamin C 2,4 mg
natrij 7,4 mg
kalij 47 mg
kalcij 4,5 mg
fosfor 18 mg
magnezij 5,5 mg
željezo 1,3 mg
cink 0,35 mg
jod 0,5 mg
fluor 0 mg
krom 29 mg
bakar 90 mg
selen 0 mg
zasićene masne kiseline 0 mg
mononezasićene kiseline 0 mg
polinetasićene kiseline 0 mg
kolesterol 0 mg
mono-saharidi 72,7 grama
di-saharidi 23,8 mg
polisaharidi 0 mg

Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi

Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Oglas
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Gastro

Kako pravilno skladištiti vino kod kuće

Svi imamo onu jednu butelju vina koju čuvamo za posebne prilike. Da tu priliku ne bismo upropastili, jer smo vino pogrešno skladištili, poznata zagrebačka sommelierka Jelena Šimić Valentić, otkrila nam je kako pravilno čuvati vina prije i poslije otvaranja.

Najbitnija je temperatura

Vino je, kažu, poezija u boci, a kako bismo doživjeli punu čaroliju koju nudi, potrebno je znati kako ga pravilno skladištiti kod kuće.

Za početak treba pronaći pravo mjesto s prihvatljivom temperaturom koju je potrebno održavati. Sve eventualne promjene u temperaturi trebaju se odvijati polako. Naime, što su promjene veće, vino će prije izgubiti na kvaliteti.

“Najidealnije bi bilo deset do petnaest stupnjeva, dakle malo niža temperatura gdje je vlaga 60 do 70 posto. Međutim, nemamo svi takve uvjete stoga treba obratiti pozornost na to da previše ne premještamo vina s jedne police na drugu ili iz jedne sobe u drugu sobu”, objašnjava Jelena.

Trebamo pripaziti da nam vina nisu na direktnom izvoru sunčeve svjetlosti, a isto tako treba obratiti pozornost i na to da vina ne budu u blizini nekakvih vibracija, poput frižidera ili nekog drugog izvora buke jer sve to šteti vinu.

Svako vino ima svoja pravila

Važno je znati da svako vino ima svoju idealnu temperaturu na kojoj doživljava svoj puni izričaj. U tom bismo pogledu trebali zaboraviti na priče o čuvanju na sobnoj temperaturi.

Bijela, mlada vina koja su svježa i lagana, treba poslužiti na temperaturi do deset stupnjeva. Mlada, crna vina, poput sorte pinot noir, traže malo hladniju temperaturu, između 14 do 16 stupnjeva, dok ona snažna, moćna, jaka i robusna vina, možemo poslužiti na temperaturi do 18 stupnjeva.

Položaj vina od velike je važnosti

Treba imati na umu i položaj u kojem se vino čuva. Crna vina, koja su namijenjena za odležavanje moramo položiti kako bi vino uvijek bilo u kontaktu s plutenim čepom. To činimo da se on ne bi sušio i kako bi vino bolje sazrijevalo.

Boce koje imaju scool cap ili čep na navoj ne moraju biti položene. Razlog je taj što su to vina koja su hermetički zatvorena. To su vina koja ćemo trošiti u roku od tri, četiri godine, i najčešće su to vina novog svijeta – Novi Zeland, Australija, Južna Amerika. Cijeli je svijet pun tih čepova, i ne treba ih se bojati.

Ne treba se bojati ni dekantiranja. No, ono je namijenjeno isključivo starijim, arhivskim, taničnim vinima jakog, robusnog tijela.

Pretakanjem vina u staklenu posudu, odnosno dekanter, zapravo odvajamo vino od taloga koji se godinama stvara na dnu boce jer ne želimo taj talog u našoj čaši. Tu dolazi do laganog prozračivanja vina, gdje se zapravo sve te tercijarne arome koje su godinama bile zarobljene u čaši sada napokon oslobađaju i vino prodiše.

Koliko dugo vino smije biti otvoreno?

Jednom kad otvorite bocu, možda je nećete uspjeti popiti čitavu. Bilo da je riječ o bijelom, crvenom ili pjenušavom vinu, dobro je znati koliko dugo  otvoreno vino smijemo držati u hladnjaku.

Ako otvorimo jednu butelju vina, a recimo živimo sami, kroz tri- četiri dana ta boca vina može se popiti, neće doći do oksidacije. 

Vino može trajati i duže odlučite li se nabaviti poseban otvarač koji vam omogućuje da točite vino iz boce pomoću kombinacije šuplje igle i inertnog plina, bez uklanjanja pluta. Takvo vino možete čuvati i nekoliko mjeseci gdje neće doći do oksidacije.

Na kraju trebate znati da rok trajanja otvorene boce vina varira ovisno o vrsti te da se svjetlija vina kvare puno brže od tamnijih sorti.

Nastavite čitati

Gastro

Kuhajte s nama – prijedlog za večeru za Valentinovo

Darko Debić profesionalni je kuhar, koji je kuhinju jednog poznatog zagrebačkog hotela zamijenio internetskim blogom. Pripremit će jednostavno jelo, a vjerujte na riječ, nećete pogriješiti spremite li ga za Valentinovo.

Riblja večera

Romantičnu večeru vjerojatno ćete kuhati osobi koju dobro poznajete i sigurno znate što voli jesti. Darko bi za Valentinovo predložio riblju večeru i laganija jela.

Danas će pripremati rižoto s ciklom, a od ribe je odabrao dimljenu oradu u kombinaciji s hrenom, odnosno kremom od hrena.

Potrebne namirnice:

  • caneroli riža
  • cikla
  • luk
  • češnjak
  • parmezan
  • maslac
  • bijelo vino
  • dimljena orada
  • hren
  • kiselo vrhnje
  • majčina dušica
  • sol
  • rikola (po želji)

Priprema:

Prvo nasjeckamo luk i češnjak. Potom ćemo luk propirjati na malo maslinovog ulja.

Nakon toga dodajemo rižu koju pirjamo dok ne ostakli.

Potom dodajemo češnjak i majčinu dušicu.

Nakon toga dodajemo bijelo vino i sol.

Kada vino iskuha, dodajemo povrtni temeljac.

Sada ćemo lagano povremeno miješati rižu i dolijevati po potrebi temeljac.

Kuhanu ciklu narežemo na manje komade i usitnimo sa štapnim mikserom.

Rižoto ćemo završiti sa dimljenom oradom i kremom od hrena.

Za kremu od hrena pomiješat ćemo hren i kiselo vrhnje i dodat ćemo još malo temeljca.

Nakon toga dodajemo pire od cikle. Možete koristiti pečenu ciklu ili kuhanu za pire.

Potom slijedi maslac i parmezan.

Nakon toga stavljamo rižoto na tanjur, a na vrh dimljeni file orade. Dodajemo malo kreme od hrena i rukole, a po želji možemo rižoto pokapati s malo maslinovog ulja.

Uživajte u finom rižotu!

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Oglas

Izbor urednice