Gastro
Med
Med je gusta slatka tekućina čija boja ide od blijede limun-žute, preko svijetle pa sve do boje kestena, jedno je od najvećih čuda koje nam je dao Bog.

Bajke možda malo i lažu, ali one dječje pjesmice iz vrtića i nižih razreda osnovne škole jamačno ne: za samo jednu staklenku meda doista je potreban trud tisuća pčela koje vrijedno obilaze cvjetove skupljajući s njih nektar ili pak medenu rosu. Međutim i rad samih pčela kao i njihov život u zajednici koja je savršeno organizirana kao jedna vojarna ili samostan je posve nedokučiv i nerazumljiv. Pogledajmo samo preseljavanja pčela – odmah se orijentiraju i odmah rade; zar njihove čuvarice i stražari nisu tajna jer raspoznaju domaće i uljezima nema mjesta i još toliko toga nama nepoznata i nedokučiva.
Med predstavlja savršen proizvod: u potpunosti je biorazgradiv, ukusan koliko i hranjiv, a istodobno je i vrlo zdrav. Ima i danas svjetskih stručnjaka i nutricionista, odnosno dijetologa, kao prof. dr Giorgio Calabrese da med ništa nema osim ono šećera i nekoliko nedokazanih polifenola u odnosu na obični šećer kojega je med zamjenjivao dugo vremena. Ide toliko daleko da mu niječe sve koristi i naziva ga u jednoj tv-emisiji da je to samo običan pčelinji izmet???

Iako se med zapravo sastoji od šećera i vode, čovjek još nije uspio smisliti način kako da ga proizvede bez pomoći pčela. Sastavljen većinom od glukoze i fruktoze, med spada u visokoenergetske namirnice, no, za razliku od konzumnog šećera i drugih zaslađivača, obiluje i drugim nutritivnim i ljekovitim tvarima. Osim proteina koji potječu iz žlijezda slinovnica pčela te enzima, tu je i određen postotak vitamina i minerala, a flavonidi i (poli)fenoli čine ga izvrsnim antioksidansom.
Med se dobiva iz tisuća vrsta medonosnih biljaka počevši od Australije, a danas i u tolikih zemljama oko sredozemlja jede se eukaliptusov med, Amerikanci uživaju u narančinom i javorovom medu, Grci se slade medom od cvijeta divljeg timijana, a u Francuskoj se najviše proizvodi med od akacije i lavande. U nas među najomiljenije spada livadni med, dobiven od različitih biljnih vrsta, koji je zbog svog blagog okusa pogodan za djecu i starije osobe, baš kao što je to i med akacije ili bagrema i još nekih mednih biljaka. Lipov, sojin, kaduljin i bagremov med izvrsno djeluju na tegobe s dišnim putovima, a gorkasti kestenov i jarkožuti maslačkov med pomažu cirkulaciji i probavi. Međutim, kestenov, bagremov i sojin med u nas nemaju toliku cijenu vrijednosti i uglavnom ih se izbjegava i traže one poznatije pojedinačne vrste meda ili one zajedničke kao livadski ili skup jesenskih cvjetova na čelu sa vriskom.

Mnogima su zagonetni i natpisi koji stoje uz vrstu meda, a odnose se na način na koji se on dobiva iz pčelinjih saća. Tako vrcani med označava med dobiven centrifugiranjem, topljeni med dobiva se zagrijavanjem saća, muljani hladnim gnječenjem, a tu su još i med u saću i med s komadima saća. Međutim, budimo svjesni u našim trgovinama i trgovačkim lancima imamo najezdu ruskoga i kazahstanskoga meda koji malo ima veze sa prirodnim medom, a najčešće i poznati privatnici prekuhavaju takav med i miješaju sa svojim i daju etikete, deklaracije i garancije čistoga domaćega meda, a u nestručnih vlasnika su najčešće zavijene ruke od opekotina koje su dobili pravljenjem takvoga „prirodnoga” meda.
Danas ga najčešće koristimo kao lijepo jelo za doručak, pa onda kao prirodno sredstvo u borbi protiv gripe i prehlade, jer i sam med sadrži C vitamin. Bilo da medom zasladimo čaj ili ga, izmučeni kašljem, jednostavno pojedemo iz velike žlice, već nakon nekoliko minuta osjetit ćemo olakšanje.
Sok od naranče i tople vode zaslađen medom prava je vitaminska bomba, dok žlica meda otopljena u mlijeku umirit će kašalj i nadraženo grlo. Međutim ovaj izraz vitaminske bombe se koristi za mnogo biljaka, voćaka i preparata, pa i ovdje treba oprez. Za probavu, ali i mršavljenje se preporučuje sok spravljen od polovice limuna, žlice meda i malo mlake vode, što ima bolje djelovanje nego jabučni ocat.
Medeni recepti popularni su i kada je riječ o njezi naše narušene kože.
Zamamno sladak okus meda čini ga savršenom namirnicom za kuhinju, slastičare i kolače. Budući da je, ovisno o vrsti, oko dva puta slađi od bijelog šećera, med u potpunosti može zamijeniti tvornički proizvedene sladore i zaslađivače.

Osim neodoljiva okusa, kolači od meda imaju još jednu veliku prednost: naime, zahvaljujući činjenici da med zadržava vlagu, oni mogu stajati mnogo dulje od običnih suhih kolača, a znamo da suhi kolači i tako dugo stoje kao božićni i novogodišnji, s vremenom postajući sve bolji i bolji jer je u njima prirodni med. Medenjaci – kolači od meda, pružaju bezbroj varijanti: preliveni tamnom čokoladom ili posuti šećerom u prahu, sljubljeni s grožđicama ili možda bademom, najbolja su stvar koja vam se može dogoditi za doručak.
Med se u receptima također često združuje sa senfom, tvoreći tako specifičan ljuto-slatkasti umak koji odlično pristaje uz sve vrste mesa, od kobasica do peradi, ali je to ipak više keltski način spravljanja nego naš dinarki. Čest je i kao sastojak koktela, a slastice poput ‘banane Split’ bez meda bi bile nezamislive. Rakija medovača ili, kako je nazivaju u Istri, medica, ili medna, svojim slatkim okusom grije cijelo tijelo, a u zapadnoj se Europi medom zaslađuju vina i pivo.
Danas sve više i više u našim kafićima, posebno zimi mladež traži grijanu rakiju s medom ili jednostavno rakija loza sa vrećicom meda od dva grama koja se služi u hotelima za zajutrak. To se pomiješa i na licu mjesta se dobiva medna rakija ili po starom lijepom domaćem nazivu medovača, a to nešto kaže.
Što sve sadrži i što sve ne sadrži 100 grama meda
-
energija 302 kcal/1263 kJ voda 18,6 grama bjelančevine ukupno 0,36 grama ugljikohidrati ukupno 0 grama minerali ukupno 75,1 grama vlakna sirova ukupno 0,22 grama vitamini A ( retinol) 0 mg beta-karoten 0 mg vitamin E 0 mg vitamin B1 0,003 mg vitamin B2 0,05 mg vitamin B6 0,16 mg vitamin B 12 0 mg nikotinska kiselina 0,13 mg folna kiselina 0 mg pantotenska kiselina 0,07 mg biotin 0 mg vitamin K 25 mg vitamin C 2,4 mg natrij 7,4 mg kalij 47 mg kalcij 4,5 mg fosfor 18 mg magnezij 5,5 mg željezo 1,3 mg cink 0,35 mg jod 0,5 mg fluor 0 mg krom 29 mg bakar 90 mg selen 0 mg zasićene masne kiseline 0 mg mononezasićene kiseline 0 mg polinetasićene kiseline 0 mg kolesterol 0 mg mono-saharidi 72,7 grama di-saharidi 23,8 mg polisaharidi 0 mg
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Borovnice (Vaccinium myrtillus – šumska, Vaccinium corymbosum – američka uzgojena sorta) spadaju među najcjenjenije voće zbog bogatstva antioksidansa, prepoznatljivog okusa i svestrane primjene. Iako su u našim krajevima šumske borovnice oduvijek dio prirodne flore, uzgojene borovnice – poznate i kao američke visoko grmolike – u Hrvatsku su stigle krajem 20. stoljeća, kada su ih poljoprivrednici i OPG-ovi počeli saditi u kontinentalnim krajevima zbog velike potražnje i relativno jednostavnog uzgoja.
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Danas su dostupne u gotovo svakom supermarketu, ali mnogi ih i dalje radije beru sami – bilo u šumi, bilo na plantažama.
Gdje i kada brati borovnice u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj ih možete pronaći u divljini ili ih ubrati na organiziranim plantažama. Šumske borovnice rastu u planinskim područjima poput Gorskog kotara, Like, Velebita i Medvednice, a berba obično počinje krajem lipnja i traje do kolovoza. Budući da su mnoge lokacije zaštićena prirodna područja, prije branja provjerite lokalne propise i dozvole.
S druge strane, plantaže uzgojenih borovnica – najčešće američke sorte – nalaze se u Slavoniji, Međimurju, okolici Zagreba i Dalmatinskoj zagori. Mnoge nude i opciju “berbe za vlastite potrebe”, što je odlična prilika za obiteljski izlet i svježu kupovinu s grma.
Razlika između šumskih i uzgojenih borovnica
Borovnice koje beremo u prirodi i one koje dolaze s plantaža razlikuju se po veličini, boji, okusu i primjeni.
Šumske borovnice su sitne, tamne i iznutra ljubičaste. Imaju intenzivan, kiselkast okus i boje jezik, prste i odjeću. Sadrže više antocijana, pa imaju i jači antioksidativni učinak. Idealne su za džemove, kompote, pite i sokove, ali i kao dodatak zobenim kašama.
Uzgojene (američke) su veće, iznutra svijetle, blažeg i slađeg okusa. Ne boje prste, pa ih djeca posebno vole. Prikladne su za svježu konzumaciju, smoothieje, kolače i salate.

Dobrobiti borovnica za zdravlje
Bez obzira na vrstu, borovnice su iznimno korisne za zdravlje:
- Snažni su antioksidansi – usporavaju starenje stanica i djeluju protuupalno
- Pomažu zdravlju mozga – poboljšavaju pamćenje i koncentraciju
- Podupiru rad srca i krvnih žila – reguliraju krvni tlak
- Pogoduju probavi – zahvaljujući vlaknima
- Štite vid i jačaju imunitet
- Pomažu u regulaciji šećera u krvi
Redovita konzumacija borovnica preporučuje se svima, a posebno djeci, starijima i osobama pod stresom.
Zašto djeca toliko vole borovnice?
Borovnice su zabavne, malene i slatke – djeca ih često vide kao “voćne bombone”. Uz to, lako se jedu prstima, nemaju koštice i ne zahtijevaju guljenje. Posebno su praktične kao užina, dodatak u jogurtima ili voćnim kašama.
Mogu li se borovnice uzgajati u vrtu ili u tegli?
Da – uzgoj borovnica kod kuće je moguć, ali zahtijeva malo znanja i pripreme. Borovnice vole:
- Kiselo tlo (pH 4,5 – 5,5) – može se pripremiti uz dodatak borove kore, treseta ili kupovnog supstrata
- Sunčanu poziciju – barem 6 sati sunca dnevno
- Redovito, ali umjereno zalijevanje – najbolje kišnicom ili mekom vodom
Ako nemate vrt, borovnice se mogu saditi i u velikim teglama (30+ L). Važno je koristiti kiseliji supstrat i redovito prihranjivati gnojivom za acidofilne biljke (poput rododendrona).
Patuljaste i stupaste voćke idealan su izbor za balkone i male vrtove
Prve veće plodove možete očekivati nakon 2-3 godine, ali biljka je dugovječna i rađa desetljećima.
Borovnice su više od ukusnog voća
Bilo da ih berete u šumi, na plantaži ili uzgajate na vlastitom balkonu, borovnice su pravo bogatstvo ljeta – ukusne, zdrave i svestrane. Njihova popularnost raste s razlogom: s malo truda i znanja, svatko ih može imati pri ruci – i u tanjuru.
Gastro
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto je sezona najraznovrsnijeg i najsočnijeg voća – od bobičastih plodova do breskvi, smokava i marelica, lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.
Donosimo vam praktične savjete kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju i izbjeći razočaranje nakon rezanja.
Kako odabrati zrelu dinju
One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.
Kod dinje treba obratiti pažnju na boju kore, miris, težinu i trag stabljike.
1. Boja i miris
Savršeno zrela dinja ima žuto-narančastu nijansu, a iz blizine se osjeti intenzivan slatkasti miris.
2. Trag stabljike
Ako dinja još ima stabljiku, vjerojatno je ubrana prerano. Umjesto toga, potražite malu udubinu na tom mjestu – to je znak da je voće prirodno dozrelo.
3. Težina i elastičnost
Zrela dinja uvijek djeluje teža za svoju veličinu. Laganim pritiskom na dno trebalo bi se osjetiti blago savijanje koje se odmah vraća u prvotni položaj.
4. Zvuk
Ako dinju lagano protresete i čujete unutarnji zvuk – to je znak da je prezrela i više nije u najboljem stanju.

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake
Kako odabrati zrelu lubenicu?
Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.
Za obje vrste voća vrijede slična pravila – ali kod lubenice posebno pazite na boju kore, donju mrlju i zvuk pri kuckanju.
1. Donja mrlja (field spot)
To je dio koji je bio u kontaktu s tlom.
- Bež ili žuta mrlja: znak zrelosti
- Bijela mrlja: znak da lubenica nije dozrela
- Tamno žuta mrlja: lubenica je moguće već prezrela
2. Težina
Kod dvije lubenice iste veličine, uvijek birajte onu koja je teža – veća količina vode znači više slatkoće i sočnosti.
3. Zvuk pri kuckanju
Dubok i šuplji zvuk najčešće je znak zrelosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se na zvuk ne treba oslanjati kao na jedini kriterij.

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju baš svaki put
Savršeno zrelo voće prepoznat ćete kombinacijom više znakova: boje, mirisa, težine i izgleda donjeg dijela ploda. Ako vam je cilj kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju, najbolje je razviti vlastiti osjećaj kroz praksu – ali ovi savjeti odlična su polazna točka za svaku ljetnu kupovinu.
You must be logged in to post a comment Login