Povežimo se

vegetation

Raspored i planiranje prostorija

Kako renovirati stan i ne potrošiti bogatstvo? Arhitektica otkriva na čemu štedjeti, a na čemu nikako ne

Renovacija stana ili kuće često počinje velikim planovima, a završava neplaniranim trošškovima, probijenim rokovima i popriličnom količinom stresa. Kako pravilno rasporediti budžet, gdje se isplati uložiti više novca, a na čemu možemo uštedjeti bez kompromisa u kvaliteti? Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić otkriva kako izbjeći najčešće pogreške i zašto najskuplje odluke nisu uvijek one koje najviše koštaju.

Nova kuhinja, moderna kupaonica, kvalitetni podovi i namještaj o kojem već dugo sanjamo. Kada planiramo renovaciju doma, lako je prepustiti se inspiraciji i početi birati materijale, boje i detalje. No prije nego što kupimo prvu pločicu ili naručimo novu garnituru, potrebno je odgovoriti na mnogo važnije pitanje: koliko zapravo možemo potrošiti?

Renovacija nije samo pitanje novca

Pritom novac nije jedino ograničenje.

„Kod renovacije nije dovoljno razmišljati samo o budžetu. Postoje tri jednako važna faktora: novac kojim raspolažemo, vrijeme u kojem želimo završiti radove i količina stresa koju smo spremni podnijeti. Tek kada sve to uzmemo u obzir, možemo realno planirati cijeli projekt”, objašnjava arhitektica Sunčica Mastelić Ivić.

Upravo ta tri elementa određuju hoće li renovacija biti dobro organiziran proces ili iscrpljujuće iskustvo koje traje mnogo dulje nego što smo očekivali.

Odredite prioritete prije početka radova

Jedna od najčešćih pogrešaka prilikom planiranja renovacije jest uvjerenje da sve ono što trenutačno ne možemo financirati možemo jednostavno ostaviti za kasnije.

Na papiru to zvuči razumno. U praksi se, međutim, često događa da druga faza uređenja nikada ne dođe na red.

„Kada određujete prioritete i odlučite da ćete nešto napraviti u drugoj fazi, budite svjesni da se ta druga faza, nakon što se uselite, nikada neće dogoditi”, upozorava arhitektica.

Zato je važno razlikovati radove koje možemo bez većih poteškoća napraviti naknadno od onih koji zahtijevaju pražnjenje prostorija, uklanjanje namještaja ili ponovno otvaranje već završenih površina.

Dekoracije, pojedine komade namještaja ili rasvjetna tijela možemo kupiti i kasnije. S podovima, instalacijama i hidroizolacijom situacija je znatno drukčija.

Provjerite instalacije prije estetskih zahvata

Kada renoviramo stariju nekretninu, posebno je važno procijeniti stanje instalacija.

Na prvi pogled postojeća kupaonica možda djeluje dovoljno dobro da se zamijene samo sanitarije i pločice. Međutim, iza zidova i ispod podova mogu se nalaziti dotrajale vodovodne i odvodne instalacije.

„Kod starijih nekretnina posebno treba razmišljati o potpunoj obnovi kupaonice i kuhinje. Nema smisla ulagati u novu, lijepu kupaonicu ako iza pločica ostaju stare instalacije koje mogu početi propuštati. Trošak njihove zamjene tijekom renovacije znatno je manji od troška naknadnog razbijanja nove kupaonice”, savjetuje Sunčica Mastelić Ivić.

Prije donošenja odluke potrebno je provjeriti stanje postojećih instalacija, hidroizolacije i podloge. Ako su dotrajale, njihova zamjena trebala bi imati prednost pred estetskim zahvatima.

Upravo su skriveni dijelovi renovacije često oni na kojima se najmanje isplati štedjeti. Kvalitetno izvedene instalacije, hidroizolacija i podloge temelj su dugotrajnog uređenja.

Jedan izvođač ili samostalna koordinacija majstora?

Nakon što odredimo opseg radova i okvirni budžet, dolazimo do jednog od najvažnijih organizacijskih pitanja: tko će izvoditi radove? U osnovi postoje dva pristupa.

Prvi je angažirati jednu tvrtku koja će koordinirati sve potrebne radove, od instalaterskih i zidarskih do keramičarskih i završnih. Drugi je samostalno angažirati različite majstore i preuzeti organizaciju njihova dolaska, rasporeda i međusobne suradnje.

„Kada angažirate jednog izvođača koji vodi sve radove, imate jednu osobu s kojom komunicirate. Ona koordinira majstore, raspored radova, kvalitetu izvedbe i otklanjanje eventualnih nedostataka. Takav pristup u pravilu je skuplji, ali vam može značajno smanjiti stres i skratiti trajanje renovacije”, objašnjava arhitektica.

Samostalna organizacija pojedinih izvođača može biti povoljnija, ali zahtijeva mnogo vremena, iskustva i svakodnevnog angažmana. Problem nastaje kada se jedan dio radova odgodi. Primjerice, ako kasni izrada estriha u kupaonici, pomiče se dolazak keramičara, zatim montaža sanitarija i naposljetku završni radovi. Jedno kašnjenje može pokrenuti čitav niz drugih.

„Ako sami koordinirate majstore, morate znati kojim redoslijedom radovi idu i kada pojedini izvođač treba doći. Dovoljno je da se pomakne jedan termin pa da se poremeti cijeli raspored. To je posao koji zahtijeva iskustvo i mnogo vremena”, ističe Mastelić Ivić.

Zašto uključivanje poznanika može zakomplicirati radove?

Čak i kada angažiramo jednu tvrtku koja vodi renovaciju, često dolazimo u iskušenje da za pojedine radove uključimo poznanika ili majstora s kojim smo već surađivali.

Iako takva odluka može djelovati kao dobra prilika za uštedu, arhitektica upozorava da može zakomplicirati organizaciju.

„Ako ste odabrali jednog izvođača koji koordinira sve radove, preporučujem da ne uvodite dodatne majstore, osobito poznanike ili kumove izvan njegova sustava. Dovoljno je da kum Pero ne može doći dogovorenog dana i cijeli raspored može se poremetiti. Važno je da postoji jasna odgovornost i da svi uključeni funkcioniraju kao jedan tim”, savjetuje.

Naravno, to ne znači da je angažiranje više izvođača nužno pogrešno. Važno je unaprijed jasno definirati tko koordinira radove, tko odgovara za pojedine faze i kako se rješavaju eventualna kašnjenja ili nedostaci.

Na čemu štedjeti u kupaonici?

Kada se zbroje troškovi radova, materijala i izvođača, često postaje jasno da će se dio prvotnih želja morati prilagoditi raspoloživom budžetu. No štednja ne mora značiti odustajanje od lijepog interijera. Ključ je u tome da prepoznamo razliku između elemenata koje ćemo teško mijenjati i onih koje možemo jednostavno zamijeniti kada nam financijske mogućnosti to dopuste.

Sunčica Mastelić Ivić savjetuje ulaganje u kvalitetne podne i zidne obloge, dok prostor za uštedu vidi u pojedinim sanitarnim elementima i kupaonskoj opremi.

„Radije bih uložila u kvalitetne pločice nego u izrazito skupe slavine i kupaonsku galanteriju. Pločice su nešto što ćemo gledati godinama i što nije jednostavno zamijeniti. Slavinu ili umivaonik možemo promijeniti mnogo lakše”, objašnjava.

Cijenu kuhinje provjerite već pri izradi prvih skica

Kuhinja je jedan od financijski najzahtjevnijih dijelova uređenja doma, osobito kada se izrađuje po mjeri. Na njezinu cijenu utječu dimenzije, materijali, okovi, unutarnja oprema, kućanski uređaji i završne obrade. Zato je važno već u početnoj fazi projektiranja zatražiti okvirnu ponudu.

„Već pri izradi prvih skica kuhinje dobro je razgovarati sa stolarom i dobiti okvirnu cijenu. Posebno treba razmisliti o materijalu radne ploče i zidne obloge jer odabir između iverala, gresa ili kvarca može značajno utjecati na konačnu cijenu”, savjetuje arhitektica.

Primjerice, radne ploče od kvarca ili keramike mogu predstavljati znatno veći trošak od pojedinih laminatnih izvedbi. No pri izboru ne treba gledati samo cijenu. Važno je uzeti u obzir otpornost na vlagu, toplinu, mehanička oštećenja i način održavanja.

Dobar projekt kuhinje omogućuje da se ulaganje rasporedi prema stvarnim potrebama, bez nepotrebnog trošenja na detalje koji neće bitno utjecati na svakodnevno korištenje.

Dobar plan rasvjete važniji je od skupog lustera

Rasvjeta ima velik utjecaj na atmosferu prostora, ali i na njegovu funkcionalnost. Ipak, upravo je ona područje u kojem lako možemo potrošiti mnogo više nego što smo planirali, osobito ako nas privuku atraktivni dizajnerski lusteri.

„Ne treba se odmah zaljubiti u skupocjen luster. Važnije je kvalitetno osmisliti raspored i vrste rasvjete. Osnovna rasvjeta može biti jednostavna i nenametljiva, a karakter prostoru možemo dati zanimljivim stolnim ili podnim lampama”, savjetuje Mastelić Ivić.

Dobar plan rasvjete uključuje različite izvore svjetla, prilagođene namjeni pojedinih dijelova prostorije. Opća rasvjeta omogućuje osnovnu osvijetljenost, radna rasvjeta olakšava pripremu hrane, čitanje ili rad, dok ambijentalna rasvjeta stvara ugodnu atmosferu. Zato je važnije pravilno rasporediti izvore svjetla nego sav budžet potrošiti na jedno upečatljivo rasvjetno tijelo.

Namještaj s karakterom ne mora biti skup

Još jedno područje u kojem je moguće ostvariti značajne uštede jest namještaj. Veliki komadi poput blagovaonskih stolova, ormara i garnitura često čine znatan dio ukupnog troška uređenja. No prema riječima arhitektice, prostor ne mora izgledati skupo da bi djelovao elegantno i promišljeno.

„Na velikim komadima namještaja mogu se ostvariti znatne uštede. Umjesto da sve bude skupo, možete odabrati jednostavniji blagovaonski stol i kombinirati ga s kvalitetnijim, zanimljivijim stolicama. Ili prostor osvježiti jednom posebnom foteljom. Upravo detalji često čine najveću razliku”, objašnjava.

Takav pristup omogućuje stvaranje interijera s karakterom bez nepotrebnog opterećivanja budžeta. Naravno, pri kupnji namještaja koji svakodnevno intenzivno koristimo ne treba zanemariti kvalitetu konstrukcije, udobnost i trajnost.

Što projektant donosi renovaciji?

Kada pokušavamo smanjiti troškove renovacije, angažiranje arhitekta ili projektanta često je jedna od prvih stavki koje razmatramo izbaciti.

Međutim, Sunčica Mastelić Ivić smatra da stručna pomoć može spriječiti niz pogrešaka koje se kasnije skupo plaćaju.

„Projektant ne donosi samo ideje za uređenje. On pomaže u planiranju ukupne investicije, prikupljanju ponuda, koordinaciji pojedinih faza i donošenju odluka tijekom radova. Time se ponovno vraćamo na tri ključna elementa: budžet, vrijeme i stres. Dobar projektant pomaže vam da sva tri držite pod kontrolom”, objašnjava.

Projektant može pomoći u odabiru materijala, planiranju instalacija, rasporedu namještaja i usklađivanju različitih izvođača. Kada renovacija uključuje veće zahvate ili promjenu organizacije prostora, arhitekt je neizbježan. Iako njegova usluga predstavlja dodatnu stavku u početnom budžetu, kvalitetno planiranje može smanjiti rizik od naknadnih izmjena, nepotrebnih kupnji i ponavljanja već izvedenih radova.

Dobro isplanirana renovacija ne znači nužno odabrati najjeftinije proizvode ili se odreći svega što nam se sviđa.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Planinarska kuća na Mljetu: Kako je zaboravljena karaula postala Planka

Stara vojna karaula na Velikom Planjaku desetljećima je bila ruševina s najljepšim pogledom na Mljetu. Kolektiv mo:re pretvorio ju je u Planku, planinarsku kuću od naplavina, kamena i drva

Planka u procesu

Na Velikom Planjaku, iznad mljetskih uvala, desetljećima je propadala stara vojna karaula. Kroz nju su prošle austrougarska, jugoslavenska i hrvatska vojska, a onda su je svi zaboravili. Danas je to Planka, mjesto u kojem se spava pod drvenim gredama, a jutarnja kava pije s pogledom na Pelješac. Hrvatski planinarski savez uvrstio ju je u svoj popis kao Planinarsku kuću Planka, pa je stara karaula i službeno postala dio planinarske mreže.

Ruševina s najljepšim pogledom na otoku

Prve fotografije ne obećavaju mnogo. Krov od kupe propao je na nekoliko mjesta, unutra se strop urušio, crijep leži po podu, a na zidovima su ostali slojevi narančaste i sive boje iz nekog drugog vremena. Najviše ju je ipak čuvala lokacija: Veliki Planjak najviša je točka Nacionalnog parka Mljet, a s njega se vide Pelješac, otvoreno more i Lastovo.

Tko je ikad stajao pred starom kućom i pitao se ima li u njoj još života, zna taj osjećaj. Zidovi su dobri, pogled je nestvaran, a posla je toliko da je bolje ne brojati.

Kolektiv koji je nastao na jednoj radionici

Iza Planke stoji kolektiv mo:re: Ajda Auer, Anđela Zora Brnas, Domagoj Bui, Sara Dobrijević, Mia Dragičević, Andrijana Kuzmanović, Zdenko Mikša i Dijana Modrić. Okupili su se 2019. na nagradnoj radionici međunarodnog studentskog DA! festivala, pod mentorstvom dizajnera Nikole Radeljkovića iz kolektiva Numen/For Use. Ono što je počelo kao studentski zadatak pretvorilo se u višegodišnji zajednički projekt. U njemu se spajaju arhitektura, dizajn i ilustracija, koriste lokalni i reciklirani materijali, a prostor se otvara prema prirodi.

Radeljković je jedan od trojice osnivača kolektiva Numen/For Use, uz Svena Jonkea i Christopha Katzlera. Kao industrijski dizajneri počeli su raditi zajedno 1998. pod imenom For Use. Godinu kasnije osnovali su Numen, za sve što izlazi iz okvira industrijskog dizajna. Danas rade na granici konceptualne umjetnosti, scenografije, industrijskog i prostornog dizajna.

Ideje su predstavili ravnatelju parka Ivanu Sršenu, a u srpnju su se preselili na otok. Smjestili su se u kampu Marina u Ropi, razgovarali s mještanima i pješačili do Planjaka. U jednoj su uvali pronašli naplavljeno drvo koje će kasnije postati dio doma.

Vizuali: Andrijana Kuzmanović

Kako spojiti planinu i more?

Projektni zadatak tražio je „hibridni planinarski dom koji i aktivno, a ne samo svojom jedinstvenom lokacijom, spaja planine i obalu“. Ime Planka to sažima u jednoj riječi. Podsjeća na planinu, na planjak kao čistinu i na planku, običnu drvenu dasku.

Vizualni identitet poigrava se jugoslavenskim dizajnom i dekonstruktivizmom, a materijali su došli iz neposredne okoline. Namještaj i rasvjeta nastali su od vrša, naplavina i lokalnog kamena. Drvo izbačeno na obalu obojeno je ljubičasto i vratilo se na vrh otoka kao lampa, vješalica i noga klupe.

Zdenko Mikša

Krov, voda i sunce

Prvo je trebalo zatvoriti krov. Najveći dio tog posla obavljen je dok je Mljet još bio u ljetnom ritmu. Na naslovnoj fotografiji ovog teksta volonteri na krovu slažu ploče toplinske izolacije i letve, a iza njih se pruža more. Do listopada su krov i podovi uglavnom bili gotovi.

Pod krovom, međutim, još nema kuće ako nema vode i struje. Na vrhu otoka nema ni vodovoda ni električne mreže, pa je Planka morala naučiti brinuti se sama za sebe. Obnovljena je stara gustijerna, a na kuću su postavljeni solarni paneli. Solarna elektrana čini Planku potpuno energetski neovisnom. To znači da svjetlo u boravku, hladnjak u kuhinji i punjač za mobitel ne ovise ni o čemu osim o mljetskom suncu, a njega ovdje ne nedostaje.

Pročelje je zadržalo kamen, a dobilo je zelene škure, zelena vrata i novi limeni oluk. U dvorištu se kamene stube penju kroz otvor u zidu prema brdu, a na jednoj snimci kraj vrata još stoje tačke s alatom. Takvi detalji pokazuju kako se ovakva kuća vraća u život: korak po korak, uz ponešto žbuke koja se još suši oko dovratnika.

Kako Planinarski dom Planka izgleda iznutra

Najjači dojam ostavlja dnevni boravak. Strop nisu zatvorili, pa se iznad glave vide drvene grede i krovište u punoj visini. Zidovi su bijeli, pod je od sivih pločica, a uz zidove su niske klupe od svijetle jelovine, dovoljno široke da se na njih sjedne, odloži ruksak ili ispruži nakon uspona. U kutu je peć na drva, na zidu karta Mljeta, a ispod nje uska polica na kojoj se stoji uz čašu vode i dogovara sutrašnja ruta.

Prostor je zamišljen jednostavno, kako planinarskoj kući i priliči. Ima sobe za spavanje, dnevni boravak s blagovaonom i kuhinju otvorenu prema stolu, pa onaj tko kuha ne ostaje izvan razgovora. Tu su još kupaonica, soba za domara i vanjski prostor. Na strani okrenutoj obali jedan je prozor postao vrata. Kroz njih se izlazi ravno na terasu, gdje se jede na otvorenom.

Pet godina od makete do ključeva i vrata koja su ostala otvorena

Od prvog mjerenja do otvaranja prošlo je pet godina, i cijelo je to vrijeme projekt vodio isti kolektiv, uz Radeljkovića kao mentora.

Obnovu je financirao Nacionalni park Mljet, pa je ideja koju su studenti nekoć predstavili ravnatelju Ivanu Sršenu na kraju dobila i podršku i novac da se ostvari. Uz krov i instalacije trebalo je raščistiti teren, a obnovljena je i stara štala pokraj kuće. Uporabna dozvola stigla je 2024. godine.

Planka je počela kao ideja na studentskoj radionici, nekoliko crteža i jedna maketa. Mogla je tu i ostati, kao i mnogi lijepi projekti koji nikad ne izađu iz mape. Ovaj je tim, međutim, odlučio vidjeti dokle ideja može stići. Ideja je s vremenom postala želja, a želja je dobila zidove, krov i peć koja grije.

Zgrada koju je vojska desetljećima zatvarala pred svima sada ima vrata okrenuta moru. Kroz njih će ulaziti planinari, znatiželjni posjetitelji parka i svi koji se jednom popnu na Planjak samo da vide odakle puca taj pogled. Na vrhu otoka, gdje se nekad stražarilo, sada se odmara, kuha i dijeli stol s neznancima.

Tko do Mljeta ne stigne uskoro, dio te priče može vidjeti u Zagrebu. Kolektiv mo:re u Galeriji Bernardo Bernardi postavio je izložbu „Planka – Planjak – Mljet”. Na njoj su arhitektura, dizajn, fotografije i predmeti pronađeni na otoku. Otvorena je do 15. studenog, radnim danom od 8 do 20 sati i subotom od 8 do 15 sati. Središnji predmet izložbe nakon zatvaranja putuje na Mljet, gdje će postati dio Planke. Teško je zamisliti bolji novi život za staru karaulu.

Fotografije: kolektiv mo:re

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama