Na brežuljcima sjeverozapadne Istre, gdje vinogradi prelaze u šumu i gdje jedinu buku stvara cvrkut ptica, smjestila se vila koja na prvi pogled oduzima dah. Nije to samo zbog pet luksuznih spavaćih soba, grijanog bazena sa slanom vodom ili pažljivo odabranog namještaja. Ono što ovu vilu čini posebnom jest način na koji se gotovo neprimjetno otvara prema okolišu — kao da su zidovi odlučili nestati i prepustiti mjesto istarskom krajoliku.

Tu iluziju stvaraju velike podizno klizne staklene stijene koje povezuju prostrani dnevni boravak, modernu kuhinju i elegantnu blagovaonicu s terasom i prirodom. Kad se otvore, granica između unutra i vani gotovo nestaje. O tome što stoji iza tog efekta — i zašto su podizno klizne stijene postale jedno od najtraženijih rješenja suvremene arhitekture — razgovarali smo s Pavlom Kraljem, voditeljem prodaje u Kömmerlingu, i Mirjanom Krofak, vlasnicom KMS Stolarije koja je izvela kompletan projekt stolarije na ovom objektu.

Što su podizno klizne stijene i po čemu se razlikuju od klasičnih kliznih sustava?

Za one koji prvi put čuju pojam podizno kliznih stijena, razlika u odnosu na klasične klizne stijene nije odmah očita — ali je suštinska.

„Podizno klizna stijena je sustav kliznog sistema koji ne omogućuje samo klizanje jednog elementa u drugi. Kad se taj element odklizi do kraja, pred samo zatvaranje, on se spusti dolje i omogući optimalno brtvljenje. Razlika između kliznih sistema i podizno kliznih sistema je upravo u tome da ovaj podizno klizni sistem potpuno brtvi — toplinski izolacijski kompletan sistem”, objašnjava Pavao Kralj.

Kod klasičnih kliznih sustava krilo ostaje na istoj visini i između njega i praga uvijek ostaje određeni zazor. Podizno klizni mehanizam to rješava spuštanjem krila na prag u trenutku zatvaranja — rezultat je potpuna brtvena linija, bez propuha i s osjetno boljom toplinskom izolacijom. Upravo to čini razliku kad govorimo o velikim staklenim površinama gdje svaki zazor postaje problem.

Zašto moderna arhitektura traži sve više staklenih površina?

Istrijska vila nije iznimka — ona je odraz šireg trenda koji već godinama oblikuje suvremenu gradnju. Što je novija kuća, to su otvori veći, okviri tanji, a stakla obilnija.

„Bitno je da bude što više stakla, što više vidnog polja. Danas kud god gledate, gradnja u svakom slučaju ide prema tome da je što više stakla, što više vidnog polja, a što manje vidljivi elementi — jasne linije, uski okviri — da nam sunce ulazi unutra i da je vidno polje najbitnije”, ističe Kralj.

Kad pogled iz dnevnog boravka pada na vinograde i istarske brežuljke, razumljivo je zašto su arhitektica i investitor inzistirali na maksimalnim staklenim površinama. Staklene stijene ovdje nisu dekorativni element — one su arhitektonska logika objekta.

Koliko velike mogu biti podizno klizne stijene od PVC-a?

Jedna od najčešćih predrasuda o PVC stolariji jest da nije prikladna za velike otvore. Na istarskoj vili ta predrasuda dobiva konkretan odgovor.

„Najveća stijena ovdje je 9 metara i 17 centimetara širine i 2 metra 70 visine. Što za staklenu stijenu u PVC-u ne predstavlja nikakav problem”, kaže Mirjana Krofak. Pavao Kralj to potvrđuje: „Kataloški završava na 6,5 metara, ali uz nadogradnju može ići i veća. Certificirani autorizirani partner može ugraditi stijenu i veću od ove bez ikakvih problema.”

Stijena od gotovo deset metara širine i visine gotovo tri metra — u PVC izvedbi. Za mnoge investitore koji automatski posežu za aluminijem čim otvori pređu određenu dimenziju, to je informacija koja mijenja računicu.

PVC ili aluminij: što danas biraju investitori?

Pitanje izbora između PVC-a i aluminija jedno je od najčešćih kod odabira stolarije za suvremene objekte. I odgovor koji dolazi iz prakse često iznenadi.

„Mi radimo PVC, radimo samo Kömmerling, radimo i aluminij — i uvijek kupci dođu s nekakvim zahtjevom za aluminijem, a na kraju završe na PVC-u. Svi očekuju nekakvu statiku, nešto čvršće i jače u aluminiju, ali kad vide u izložbenom salonu da se PVC-om može postići iste rezultate, a još bolja toplinska izolacija — na kraju završimo na PVC-u”, kaže Mirjana Krofak.

Razlog je jednostavan: moderna PVC stolarija danas postiže toplinske vrijednosti koje aluminij teško dostiže bez posebnih termičkih prekida, a tanki okviri i čiste linije vizualno ne zaostaju za aluminijem — što je ova vila i dokazala.

Komarnici kao neizostavan dio velikih staklenih stijena

Vila okružena istarskim zelenilom, vinogradima i šumom nosi sa sobom i jedan posve praktičan izazov: insekte. Velika stijena koja se potpuno otvara prema vrtu idealan je prolaz za sve što leti — ako nije dobro osmišljena zaštita.

„Svaka stijena ima zaštitu od insekata. Na stijenama su to plise komarnici, na prozorima ima i rolo komarnika. I u ovakvoj prirodi to je dosta važan element — da ljudi naprave tu zaštitu”, ističe Krofak.

Bočni plise komarnici odguruju se u stranu što omogućuje neometano kretanje i uživanje u pogledu — bez narušavanja vizure i bez potrebe za skidanjem ili presavijanjem. Uz grijani bazen sa slanom vodom i vanjsku zonu za opuštanje, upravo ta zaštita omogućuje uživanje na otvorenom u svako doba dana.

Kako podizno klizne stijene povezuju interijer i eksterijer?

Kad se stijene istarske vile u potpunosti otvore, prostrani dnevni boravak, moderna kuhinja i elegantna blagovaonica više nemaju jasnu granicu prema terasi. Istarski krajolik ulazi unutra, a unutarnji prostor širi se prema vani. Terasa prestaje biti odvojeni vanjski prostor i postaje prirodni produžetak dnevnog boravka — mjesto gdje se jutarnja kava i večernja druženja odvijaju bez osjećaja da ste prešli neki prag.

„Projekt je bio dobro razrađen, bila je jako dobra arhitektica, investitor je surađivao — i mislim, bilo je jako lijepo raditi na ovakvom objektu”, zaključuje Mirjana Krofak.

Spoj moderne arhitekture, velikih staklenih stijena i netaknute prirode čini ovu vilu mjestom gdje suvremeni dizajn i istarski krajolik ne konkuriraju jedan drugome — nego jedan drugoga ističu.

koemmerling.com.hr