red
Predstavljamo dom
Slika koja skriva televizor samo je jedno od kreativnih rješenja u ovom šarenom zagrebačkom stanu
Pogledajte kako je arhitektica želje mlade obitelji pretvorila u kreativna rješenja za njihov dom
Projekt stana od 81 m² za mladu obitelj povezuje šareni open space, zaobljeni kuhinjski otok i dimnjak koji dobiva sasvim novu ulogu.
Kad vlasnici kažu da televizor ne treba biti glavni u dnevnom boravku, a na pitanje o bojama odgovore „sve može!”, rezultat ne može biti dosadan. Uređenje stana za mladu obitelj u Zagrebu potpisuje Ema Dunkić iz studija Dunks, a gotovo svako rješenje u njemu nastalo je iz konkretne želje ukućana ili iz zatečenog rasporeda prostora.
Riječ je o projektu koji je zasad prikazan kroz vizualizacije. Radovi bi trebali početi uskoro, a mogli bi potrajati pet do šest mjeseci.
Slika koja skriva televizor
U većini dnevnih boravaka sve se okreće prema ekranu. Ovdje je planirano drugačije: televizor je smješten unutar polica, a prekriva ga klizna vratnica. Vratnica, međutim, nije od običnog materijala, nego je umjetnička slika.
Sliku će izraditi umjetnica Petra Šabić, i to izravno na šperploči od koje će biti napravljena vratnica TV ormara. Kad nitko ne gleda televiziju, u dnevnom boravku umjesto crnog ekrana stoji umjetničko djelo.
Stan za obitelj koja je rekla „sve može!”
Stan je projektiran za mladi par s malim djetetom, psom i dva kunića.
„Radilo se o klijentima koji nisu imali izrazito specifične zahtjeve. Htjeli su prostor koji će biti njihov, veseo i u kojem će se osjećati kul. Iako bi se neke od referenci koje su mi na uvodnom razgovoru pokazali mogle opisati kao dopamine decor, nije bilo specifičnih uvjeta niti najdražih boja.”, kaže arhitektica.
Na pitanje o paleti odgovor je bio kratak: „sve može!” Kroz razgovor, moodboard i različite primjere brzo su došli do kombinacije boja koja im je savršeno odgovarala.
Zgrada iz osamdesetih i dva mjeseca projektiranja
Stan od 81 kvadrat nalazi se u zgradi iz osamdesetih godina. Stanogradnja iz tog razdoblja često je kvalitetnije projektirana od velikog dijela današnje novogradnje, što je dobra polazna točka za svaku adaptaciju.
Projektiranje je trajalo oko dva mjeseca. Riječ je o idejnom i izvedbenom projektu interijera, pa je u tom razdoblju napravljena i detaljna razrada svih pozicija te odabir i ponude materijala, boja, namještaja, pa čak i prekidača.
Pametan raspored utičnica (koji će vam kasnije spasiti živce)
Open space nastao preseljenjem kuhinje
Stan ima dvostranu orijentaciju, prema sjeveru i jugu. U izvornom rasporedu kuhinja je bila na sjevernoj strani, odvojena od dnevnog prostora. Sjever je dobra orijentacija za kuhinju, ali stan funkcionira puno bolje kad je kuhinja dio dnevnog boravka.
Kuhinja je zato preseljena na južnu stranu, a na njezino mjesto, u spavaći dio stana, dolazi dječja soba. Spavaće sobe tako dobivaju svoju mirnu zonu, a dnevni prostor postaje open space zahvalne kvadrature.
„Open space je bio nešto oko čega nismo puno dvojili. Kada smo kuhinju prebacili na južni dio stana, klijenti su željeli da taj prostor bude cjelina uz dnevni prostor kako bi kuhanje, druženje i boravak postali jedna zajednička aktivnost.”
Tlocrt planiranog stanja
Dimnjak koji je odredio raspored kuhinje
Umjesto da ga skriju, dimnjak je postao polazište za cijelu kuhinju. Kuhanje je smješteno na otok upravo zbog njegova središnjeg položaja: predviđena je indukcijska ploča s integriranom napom, a pozicija uz dimnjak omogućuje pravilnu, izravnu ventilaciju dok se kuha.
Da ne bi ostao samo „stup” na putu, dimnjak s vanjske strane dobiva oblogu od ogledala. S unutarnje, kuhinjske strane bojit će se magnetnom bojom i bojom po kojoj se može pisati kredom. Tako postaje mala oglasna ploča za cijelu obitelj, za poruke, popise za kupnju ili dječje crteže.
Oko dimnjaka se povlači i vizualna granica između kuhinje i dnevnog boravka. Prostori su spojeni, ali svaki zadržava jasno definiranu zonu.
Zaobljeni otok i sofa za druženje uz šank
Prostor za kretanje oko otoka ponešto je ograničen, pa oblici namještaja moraju pomoći. Otok je dobio zaobljenu bočnu stranicu, bez oštrog kuta na koji bi se svakodnevno nailazilo.
Sofa je birana s istom idejom: niži naslon, mekše linije i otvoren bočni kraj. Kad se ukućani i gosti okupe oko kuhinjskog šanka, mogu se nasloniti ili sjesti na njezin naslon i bok, pa sofa istodobno pripada i dnevnom boravku i kuhinji.
Ovakvu konfiguraciju omogućila je i odluka o televizoru. Želja klijenata bila je da televizor ne bude fokus dnevnog prostora, nego sporedna funkcija koja se koristi povremeno. Zato se namještaj ne mora okretati prema ekranu, a televizor je skriven iza slike Petre Šabić.
Boje povezuju stan, a mali WC donosi iznenađenje
Boje su okosnica ovog projekta, ali i jedan od najvećih izazova tijekom projektiranja. Polazište je jednostavno: s prostorom se uvijek možemo malo poigrati i ne treba baš sve pratiti standardna dizajnerska pravila.
„Neočekivana kombinacija boja ponekad baš izvrsno funkcionira, a daje prostoru specifičan karakter.”, kaže arhitektica.
Za kuhinju se krenulo od plave i zelene, a pridružila im se crvena, u tamnijoj, zagasitoj bordo varijanti. Ključ je u kontrastu: hladnoj i kričavoj boji, kakva je plava na kuhinji, najbolje parira tamnija, topla i zagasita, poput tamnocrvene. To je pravilo koje, prema riječima dizajnerice, uvijek pali.
Paletu je važno odrediti rano i držati je se u cijelom stanu, savjetuje Ema. Zato se svijetloplava i zelena ponavljaju i kao naglasci na namještaju, a ravnotežu daju neutralniji elementi: drvo, bijele police i neutralni tepih.
Gostinjski WC je mjesto gdje je arhitektica otišla još korak dalje. Crvene retro pločice s uzorkom krugova kombinirane su s plavim elementima i blijedo ružičastim zidom. Mali prostor koji se ne koristi često idealna je podloga za neočekivani moment, a tu je i jedan od najdražih detalja projekta. Drugi je prijelaz između kuhinje i dnevnog boravka, izveden keramikom manjeg formata u šahovskom uzorku.
Materijali za svakodnevni život
Stan u kojem žive dijete, pas i dva kunića traži otporne materijale. U kuhinji je zato predviđena keramika s terazzo uzorkom, koja skriva svakodnevne nečistoće, a u ostatku stana LVT pod, otporan na habanje i jednostavan za čišćenje.
Održavanje ipak nije bilo glavna vodilja projekta.
„Osobno mislim da smo u interijerima baš postali robovi održavanja, gdje se čišćenje stavlja prije svih drugih potreba, osjećaja prostora te naposlijetku i njegove estetike. Prašina će biti tu kako god okrenete i jednom tjedno ćete je morati pobrisati.”
Zato u dnevnom boravku ostaju otvorene police za knjige, a ogledalo oko dimnjaka spušta se do poda. Ogledalo će se, naravno, prljati, ali čisti se mnogo jednostavnije od, recimo, običnog obojenog stupa.
U moru neutralnih interijera koji su dugo dominirali kod nas i šire, ovako šaren i vibrantan stan rijedak je projektni zadatak. Inspiracija je dijelom došla iz poljskog dizajna i magazina koji rado predstavljaju odvažne interijere s bojama, uzorcima i zanimljivim detaljima. Upravo je tome težio i ovaj projekt.
Vizualizacije: studio Dunks
Gradnja doma
Možete li zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline?
Na primjeru Viessmannova uređaja predstavljenog na sajmu PromoArh objašnjavamo na što pripaziti.
Mnogi vlasnici starijih kuća razmišljaju o prelasku na dizalicu topline, ali ih zaustavlja jedno pitanje: znači li novo grijanje i potpuno novu instalaciju? Dizalica topline za radijatore danas je realna mogućnost, no odgovor ne ovisi samo o uređaju. Jednako su važni toplinski gubici kuće, postojeći radijatori i temperatura vode koju sustav mora postići.
Dizalice topline sve su češći izbor i u novogradnji i u energetskim obnovama, a njihov razvoj više nije usmjeren isključivo na učinkovitost. Nekoliko zanimljivih rješenja Viessmann je predstavio na sajmu PromoArh u Poreču, među njima i novu monoblok dizalicu topline Vitocal 200-A ie.
Može li se u staru kuću ugraditi dizalica topline? Evo što sve treba planirati
Dizalica topline za radijatore: što znači temperatura vode do 70 °C?
Temperatura polaza je temperatura vode koja iz uređaja odlazi prema grijaćim tijelima. Radijatorsko grijanje u pravilu traži višu temperaturu vode od podnog, zato je taj podatak jedan od važnijih pri modernizaciji starijih kuća. Kod predstavljenog uređaja temperatura polaza, prema riječima sugovornika, doseže 70 °C.
Kako objašnjava Simon Palman, predstavnik tvrtke Palman Thermo, ovlaštenog Viessmannova partnera, za korisnika to znači da uređaj može spojiti na postojeću instalaciju s radijatorima. Posebna kotlovnica, dodaje, nije potrebna.
Mogućnost postizanja visoke temperature ipak ne znači da će svaka dizalica topline za radijatore jednako dobro raditi u svakoj kući. Treba provjeriti jesu li postojeći radijatori dovoljno veliki za potrebe prostorija i koju temperaturu vode sustav stvarno treba u najhladnijim danima. Tek tada se može procijeniti je li postojeća instalacija prikladna i kako će uređaj raditi.
Za odabir uređaja nije dovoljna kvadratura kuće
Uređaj je, ističe Palman, namijenjen prvenstveno modernizaciji, ali se može ugraditi i u novogradnju. Dostupni su modeli do 12 kW. Zasad dolazi samo u monofaznoj izvedbi, a najavljena je i trofazna.
Snaga uređaja, naglašava Palman, određuje se prema toplinskim gubicima zgrade, a ne prema veličini kuće. Kvadratura je tek jedan od podataka potrebnih za pravilan odabir sustava. Dvije kuće iste veličine ne moraju imati ni približno jednake potrebe za grijanjem. Na toplinske gubitke utječu izolacija, stolarija, površina vanjskih zidova i krova, ali i temperatura koju ukućani žele u prostorijama.
Zato je dobro prije kupnje izraditi proračun toplinskih gubitaka. Premalen uređaj neće moći zagrijati kuću u najhladnijim danima, a prevelik će raditi neučinkovito.
Monoblok izvedba: što ostaje vani, a što se ugrađuje u kuću?
Razvoj novih uređaja ide i prema jednostavnijoj ugradnji te smanjenju prostora koji sustav zauzima u kući. Kod monoblok izvedbe cijeli rashladni krug nalazi se u vanjskoj jedinici.
Predstavljeni uređaj, objašnjava sugovornik, kompaktan je i nema unutarnjih hidrauličkih jedinica. U kući je samo elektronički sklop koji upravlja s više krugova grijanja.
„Imate samo jedan uređaj u dvorištu, di vam hidraulika dolazi van, a elektronika vam je u kući”, ističe Simon.
Takva izvedba smanjuje količinu opreme u kući, što je posebno važno kod modernizacije, kad prostora često nema dovoljno. Konačan raspored uređaja i instalacija ipak ovisi o projektu sustava grijanja za konkretnu kuću.
Upravljanje grijanjem putem aplikacije
Sve više funkcija znači i potrebu za jednostavnijim upravljanjem. Sobni regulator, kaže naš sugovornik, bežično se spaja na elektroniku uređaja, a sustavom se može upravljati i putem mobilne aplikacije ViCare.
Digitalizacija ovdje nije važna samo korisniku. Uređaj koristi Viessmannovu platformu One Base Intelligence, koja omogućuje daljinski nadzor nad dizalicom topline. Ako se pojave poteškoće, ističe sugovornik, instalater se može daljinski spojiti na sustav. Takav pristup može pomoći da se određeni problemi prepoznaju i riješe brže, ponekad i bez izlaska na teren.
Povezivanje sa solarnom elektranom i drugim uređajima
Nove dizalice topline jednostavnije se povezuju i s drugim izvorima energije i uređajima u kući. Palman kao primjere navodi solarnu elektranu i punjač za električni automobil, uz napomenu da je rješenja mnogo.
Prema Viessmannu, platforma One Base Intelligence u jedan sustav može povezati fotonaponsku elektranu, spremnik energije i punjač za automobil, pa i postojeće uređaje drugih proizvođača. Dizalica topline tako postaje dio šire priče o upravljanju energijom u domu.
Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja
R290: što je novo u rashladnom sredstvu?
Postoji i dio dizalice topline koji korisnik ne vidi, a posljednjih godina postaje sve važniji. Rashladno sredstvo prenosi toplinu unutar sustava, ali njegov odabir utječe i na okoliš. Zato se kod novih generacija uređaja sve više koriste sredstva s vrlo niskim potencijalom globalnog zagrijavanja (GWP).
Predstavljeni uređaj koristi rashladno sredstvo R290, odnosno propan. Zbog niskog potencijala globalnog zagrijavanja smatra se prihvatljivijim za okoliš. Takav izbor prati i propise kojima se postupno smanjuje uporaba fluoriranih plinova s velikim utjecajem na klimu.
Prvi korak je upoznati kuću
Možete li, dakle, zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline? U mnogim kućama odgovor može biti potvrdan, ali tek nakon provjere. Prije odabira dizalice topline za radijatore treba poznavati toplinske gubitke kuće, temperaturu vode koju postojeći radijatori trebaju i stanje cijele instalacije.
Od temperature polaza do povezivanja sa solarnom elektranom i upravljanja putem aplikacije, dizalica topline danas je dio šire priče o energetskom upravljanju domom. Kod modernizacije prvi korak zato nije odabir uređaja, nego dobro upoznavanje kuće u koju će se ugraditi.
