Jedno od najuglednijih priznanja u svijetu arhitekture, Pritzkerova nagrada za 2026. godinu, dodijeljena je čileanskom arhitektu Smiljanu Radiću Clarkeu, čime je dodatno potvrđen njegov izniman doprinos suvremenoj arhitekturi i globalnoj kulturnoj sceni.

Radić je 55. laureat ove prestižne nagrade, često nazivane „Nobelovom nagradom za arhitekturu“, a priznanje mu je dodijeljeno za opus koji istražuje granice materijalnosti, prostora i percepcije, te za arhitekturu koja djeluje suptilno, ali snažno na ljudsko iskustvo.

Guatero, 2023. Santiago, Chile, Photo courtesy of Smiljan Radić

Guatero, 2023. Santiago Chile, Photo courtesy of Cristobal Palma

Arhitekt „tihe snage“ i eksperimenta

Žiri je istaknuo kako Radićev rad karakterizira arhitektura koja prihvaća krhkost i nesigurnost, stvarajući prostore koji nisu spektakularni u konvencionalnom smislu, ali snažno rezoniraju s korisnicima. Njegov pristup uključuje eksperimentiranje s različitim materijalima – od betona i kamena do drva i stakla – uz naglašenu povezanost s krajolikom i lokalnim kontekstom. Njegova djela često balansiraju na granici između arhitekture i umjetničke instalacije, čineći svaki projekt jedinstvenim.

Među njegovim najpoznatijim realizacijama ističu se Serpentine Gallery Pavilion u Londonu (2014.), Regionalno kazalište Biobío u Čileu (2018.) te niz eksperimentalnih kuća i instalacija koje brišu granice između prirodnog i izgrađenog prostora.

Serpentine, Gallery Pavillion, 2014. London, Photos courtesy of Iwan Baan

Međunarodno priznanje i čileanska scena

Radić je drugi čileanski arhitekt koji je osvojio Pritzkerovu nagradu, nakon Alejandra Aravene 2016. godine. Ova činjenica potvrđuje snažan međunarodni utjecaj čileanske arhitektonske scene, koja se posljednjih desetljeća profilirala kao jedna od najinovativnijih u svijetu.

Restaurant Mestizo, 2006. Santiago, Chile, Photo courtesy of Gonzalo Puga

Hrvatski korijeni laureata

Priča o Smiljanu Radiću Clarkeu ne može se odvojiti od njegovih korijena. Rođen u Santiagu, odrastao je u obitelji obilježenoj migracijama i miješanjem kultura. Njegov djed s očeve strane stigao je u Čile s otoka Brača još početkom 20. stoljeća, donoseći sa sobom dio dalmatinskog nasljeđa koje se, barem simbolično, prenijelo i na sljedeće generacije.

S druge strane, majčina obitelj vuče podrijetlo iz Velike Britanije, pa je Radić odrastao na zanimljivom spoju različitih kulturnih utjecaja. Upravo ta kombinacija – između Mediterana i anglosaksonskog svijeta, između migracije i pripadnosti – često se prepoznaje i u njegovom radu, koji ne slijedi stroge obrasce, već traži vlastiti put i identitet.

Teatro Regional del Biobio, 2018. Concepcion, Chile, Photo courtesy of Iwan Baan

Teatro Regional del Biobio, 2018. Concepcion, Chile, Photo courtesy of Cristobal Palma

Teatro Regional del Biobio, 2018. Concepcion, Chile, Photo courtesy of Hisao Suzuki

Projekti hrvatskih arhitekta u užem izboru za EU Mies van der Rohe Awards 2026.

Karijera obilježena autorskom slobodom

Radić nikada nije bio tipična “globalna arhitektonska zvijezda”. Njegov ured u Santiagu i danas je relativno malen i nenametljiv, a projekti nastaju sporije, promišljenije i bez pritiska spektakla koji često prati velike međunarodne prakse. Umjesto grandioznih gesti, njegova arhitektura kreće od jednostavnih ideja, pažljivo biranih materijala i snažne povezanosti s konkretnim mjestom. Upravo takav, pomalo tih i uporan pristup, izvan logike velikih sustava i tržišnih trendova, s vremenom ga je izdvojio kao jednu od autentičnijih figura suvremene arhitekture.

Zanimljivo je da ideja o arhitekturi kod njega nije došla naglo. Kao dječak najviše je vremena provodio crtajući, a prvi ozbiljniji susret s arhitekturom dogodio se s četrnaest godina, kada mu je učitelj likovnog zadao da osmisli projekt zgrade. Taj zadatak, kako će kasnije reći, bio je trenutak u kojem je prvi put pomislio da bi to mogao biti njegov put – prostor u kojem može spojiti interes za umjetnost, skulpturu i oblikovanje prostora.

U tom smislu ne čudi ni njegova dugogodišnja suradnja sa suprugom, kiparicom Marcelom Correa. Njihovi se svjetovi prirodno preklapaju, pa Radićevi projekti često imaju tu dodatnu, gotovo taktilnu i umjetničku dimenziju koja ih izdvaja od klasične arhitektonske produkcije.

Martha Thorne otkrila nam je kako osvojiti arhitektonskog Oscara

Vk Millahue Winery, 2013. Millahue, Chile, Photo courtesy of Cristobal Palma

Arhitektura kao iskustvo

Radićev rad često se opisuje kao poetski i introspektivan. Umjesto monumentalnosti, njegovi projekti nude intimne i gotovo meditativne prostore koji potiču osobno iskustvo korisnika.

U vremenu obilježenom vizualnim spektaklom, njegov pristup – koji naglašava tišinu, materijalnost i neposredno iskustvo prostora – predstavlja snažan kontrapunkt dominantnim trendovima suvremene arhitekture.

Dodjela Pritzkerove nagrade Smiljanu Radiću Clarkeu potvrđuje važnost arhitekture koja nadilazi vizualni dojam i usmjerava se na duboko razumijevanje prostora, materijala i čovjeka.

Za hrvatsku publiku ova vijest ima dodatnu težinu – riječ je o laureatu čiji korijeni sežu iz Hrvatske, što njegov uspjeh čini dijelom šire priče o utjecaju hrvatske dijaspore u svijetu.

Tko je Liu Jiakun, dobitnik Pritzkerove nagrade za 2025. godinu

Volimo nove vrste podnih obloga, posebno one koje dobro funkcioniraju s podnim grijanjem. Ipak, tepisi su i dalje nezaobilazan element mnogih interijera jer prostoru daju toplinu, teksturu i osjećaj udobnosti. Posebno kada je riječ o unikatnim komadima koji su izrađeni prema željama vlasnika. Upravo zato sve više pažnje privlači tufting, tehnika izrade tepiha koja spaja ručni rad, dizajn i suvremenu tehnologiju.

U posljednjih nekoliko godina tufting je postao pravi hit u svijetu interijera i kreativnih radionica. Zahvaljujući društvenim mrežama, mnogi su prvi put vidjeli proces izrade tepiha u kojem se uz pomoć posebnog alata stvaraju razigrani motivi, ilustracije ili čak portreti kućnih ljubimaca.

“Tufting je zapravo modernija verzija izrade tepiha. Naše bake su nekada radile tapiserije i tepihe ručno, a danas uz pomoć posebnog alata možemo stvarati različite motive i tehnike izrade”, objašnjava Tomislav Magić, voditelj tufting radionica.

Tepih ili tapison – kako ih razlikovati i što odabrati?

Što je tufting i zašto je postao toliko popularan

Tufting je tehnika izrade tepiha u kojoj se uz pomoć posebnog alata – takozvanog tufting pištolja – vuna uvlači kroz čvrsto zategnuto platno. Na taj način nastaju različite teksture i uzorci, a cijeli proces omogućuje izradu potpuno personaliziranih tepiha.

Za razliku od klasičnog tkanja tepiha, tufting omogućuje bržu izradu i veliku slobodu u dizajnu. Motivi mogu biti vrlo jednostavni, poput geometrijskih uzoraka ili apstraktnih oblika, ali i mnogo kompleksniji – primjerice ilustracije, logotipi ili portreti kućnih ljubimaca.

Upravo ta mogućnost personalizacije razlog je zašto tufting posljednjih godina postaje sve popularniji među ljubiteljima dizajna i ručnog rada.

Kako je počela priča o tuftingu

Za mnoge kreativce tufting je započeo sasvim slučajno – najčešće putem videa na društvenim mrežama.

“Ja sam za tufting prvi put čuo prije gotovo pet godina. Sve je počelo jednim videom na društvenim mrežama i odmah mi se svidjela ta ideja. Odlučio sam pokušati i krenuo istraživati kako se izrađuju tepisi, koja se oprema koristi i gdje se mogu nabaviti materijali”, kaže Magić.

U početku je sve učio samostalno, uz pomoć online tutorijala.

“Radio sam puno grešaka jer tada nije bilo puno ljudi koji su se time bavili. Sve sam učio kroz pokušaje i pogreške dok nisam napravio svoj prvi tepih.”

Danas svoje znanje prenosi kroz radionice na kojima polaznici mogu naučiti osnove tuftinga i izraditi vlastiti tepih.

Koja oprema je potrebna za tufting

Za izradu tepiha ovom tehnikom potrebno je nekoliko osnovnih alata i materijala. Najvažniji je tufting pištolj koji omogućuje brzo i precizno uvlačenje vune u platno.

Platno koje se koristi u tuftingu naziva se monk cloth. Riječ je o vrlo čvrstom materijalu koji se mora dobro zategnuti na okvir kako bi cijeli proces izrade funkcionirao pravilno.

“To je jako čvrsto platno koje mora biti dobro nategnuto na okvir kako bi tufting pištolj mogao raditi kako treba”, objašnjava Magić.

Veličina okvira određuje i maksimalnu veličinu tepiha.

“Moj najveći okvir je metar i pol puta metar i pol i do te veličine ljudi najčešće naručuju tepihe. Imam i veći okvir od tri puta tri metra, ali za sada nema puno upita za tako velike komade.”

Koji materijali se koriste

Osim platna i alata, važan dio tuftinga je i izbor vune.

Vuna dolazi u različitim debljinama i bojama, a njezina kvaliteta može značajno utjecati na brzinu i kvalitetu izrade tepiha.

“Debljina vune je vrlo važna. Ako koristite pretanku vunu, treba vam puno više materijala i cijeli proces izrade traje duže”, kaže Magić.

Zbog toga se za tufting najčešće koriste kvalitetnije vrste vune koje omogućuju ravnomjerno i brže stvaranje površine tepiha.

Koliko traje izrada tepiha

Kada su platno i okvir spremni, počinje sam proces izrade. Vrijeme potrebno za izradu ovisi o veličini tepiha i složenosti motiva.

“Ako je motiv jednostavan i nema puno detalja, tepih može biti gotov za tri do četiri sata. No ako je dizajn složen i ima puno sitnih elemenata, izrada može trajati pet ili šest sati”, objašnjava Magić.

Nakon što se završi izrada prednje strane tepiha, slijedi nekoliko dodatnih koraka – učvršćivanje stražnje strane, rezanje viška materijala i završno oblikovanje.

Personalizirani tepisi kao novi trend

Jedna od najvećih prednosti koje tufting nudi jest mogućnost potpune personalizacije.

Motivi mogu biti vrlo različiti – od ilustracija i grafičkih uzoraka do logotipa ili portreta kućnih ljubimaca. Upravo su tepisi s likom psa ili mačke među najtraženijima.

U takvim slučajevima fotografija ljubimca projektorom se prenosi na platno, a zatim se motiv izrađuje pomoću vune različitih boja.

Za samo nekoliko sati nastaje jedinstveni komad koji je istovremeno dekoracija i osobna uspomena.

Upravo zato tufting sve više ulazi u svijet interijera kao zanimljiv spoj umjetnosti, ručnog rada i personaliziranog dizajna koji domu daje poseban karakter.