Tijekom Milan Design Weeka grad je prepun instalacija, događanja i vizualnih spektakala koji se izmjenjuju gotovo nevjerojatnom brzinom. No među desecima velikih produkcija, jedna se instalacija posebno izdvojila – ne glasnoćom ili količinom sadržaja, nego atmosferom.

U sklopu Fuorisalonea, Grohe je preuzeo milanski Piccolo Teatro Studio Melato i pretvorio ga u Aqua Sanctuary, ambijentalnu instalaciju inspiriranu filozofijom brenda “Wellbeing through Water”, odnosno dobrobiti kroz vodu.

“Aqua Sanctuary naš je najambiciozniji projekt do sada i fizički odgovor na pitanje koje si GROHE SPA postavlja godinama: što ako kupaonica postane prostor za stvarnu obnovu tijela, uma i duha?”, objašnjava Kristijan Rautek, prodajni menadžer Grohea za Hrvatsku i Sloveniju.

Ideja cijelog projekta temeljila se na tome da voda nije samo funkcionalni element, nego transformativna sila koja može utjecati na emocije, atmosferu i način na koji doživljavamo vlastiti dom.

Povijesno kazalište pretvoreno u oazu tišine

Piccolo Teatro Studio Melato nije odabran slučajno. Riječ je o prvoj stalnoj javnoj kazališnoj instituciji u Italiji, mjestu snažne kulturne i emocionalne težine.

“Piccolo Teatro Melato prostor je koji tjera čovjeka da stane, diše i osjeća. U samo 72 sata od posljednje izvedbe potpuno smo ga transformirali u Aqua Sanctuary. Ta promjena sama po sebi govori koliko okruženje može utjecati na emociju i ritam čovjeka koji u njemu boravi”

U trenutku kada se zakoračilo u kazalište, buka Milana gotovo je nestajala. Upravo je taj kontrast bio jedan od najvažnijih elemenata cijele instalacije.

Tri ambijenta kao tri čina

Kretanje kroz Aqua Sanctuary bilo je osmišljeno poput kazališne dramaturgije. Posjetitelji nisu imali ulogu publike, nego sudionika koji prolaze kroz tri različita ambijenta – svojevrsna tri čina posvećena vodi i svakodnevnim ritualima.

Ulazni tunel služio je kao prijelaz između užurbanog grada i mirnijeg, introspektivnog svijeta.

“Prvi sanctum, posvećen AquaTreeu, prati cirkadijalni ritam – od jutarnje budnosti do večernjeg opuštanja kroz igru vode i svjetla”, objašnjava Rautek.

Drugi dio instalacije fokusirao se na Atrio Private Collection, gdje su miješalice bile smještene unutar kaskadnog slapišta koje nije djelovalo kao dekoracija, nego kao središnja os cijelog ambijenta.

Treći sanctum, Allure Gravity, bio je najintimniji dio cijelog iskustva i posvećen ritualima pripreme, relaksacije i obnove.

“Zajedno ta tri ambijenta čine jedno putovanje”, dodaje Rautek.

Dizajn kao iskustvo, a ne proizvod

Ono što je Grohe predstavio u Milanu bilo je mnogo bliže kazališnoj režiji nego klasičnom industrijskom dizajnu. Instalacija nije funkcionirala poput showrooma, nego kao pažljivo koreografirano iskustvo u kojem svaki element ima svoju ulogu.

Kapljice, refleksije i zvukovi bili su dio scenografije koja se mijenjala ovisno o kretanju posjetitelja. Cijeli ambijent reagirao je na prisutnost ljudi i stvarao osjećaj da se nalazite unutar instalacije koja “diše”.

“Jer kupaonica budućnosti nije katalog proizvoda – ona je ekosustav. Htjeli smo pokazati kako voda, materijal, svjetlo i dizajn zajedno grade nešto što emotivno rezonira i mijenja način na koji čovjek doživljava vlastiti dom”, objašnjava Rautek.

Naglasak nije bio na pojedinačnim proizvodima, nego na emociji koju interijer može izazvati.

Kada voda postane arhitektonski element

Jedna od ključnih ideja Aqua Sanctuaryja bila je promatrati vodu kao arhitektonski element.

“Voda ovdje ima vizualnu, akustičnu i taktilnu ulogu – oblikuje ambijent jednako kao kamen ili drvo. Kaskadni slap u drugom sanctumu nije dekoracija, nego os oko koje se cijeli prostor organizira”, objasnio je Rautek.

Posebno se isticao AquaTree, instalacija koja više podsjeća na skulpturu nego na klasičan tuš.

“Kada voda postane arhitektura, kupaonica postaje nešto sasvim drugo”

Dizajn koji aktivira sva osjetila

Veliku ulogu u cijelom projektu imala je i multisenzorna komponenta. Fokus nije bio samo na estetici, nego na osjećaju koji ambijent izaziva.

“Na nas utječe i zvuk, i temperatura svjetla, i tekstura pod nogama. U prvom sanctumu posjetitelje pozivamo da doslovno dišu sa svjetlom – ciklus osvjetljenja prati prirodni cirkadijalni ritam”, objašnjava Rautek.

Kristalni elementi AquaTree instalacije stvarali su refleksije kapljica po prostoru, dodatno pojačavajući osjećaj smirenosti i uranjanja u atmosferu.

Suradnja s Buster + Punchom i eksperimentiranje s materijalima

Kako bi iskustvo bilo potpuno povezano kroz svaki detalj interijera, Grohe je predstavio i suradnju s londonskim dizajnerskim studijem Buster + Punch.

“Spojili smo vodu, svjetlo i hardware u jedan zajednički dizajnerski jezik”

U suradnji s Caesarstoneom razvijeni su kvarcni detalji koji miješalice pretvaraju gotovo u skulpturalne objekte, dok je treći sanctum istraživao različite materijale – od Cordovan kože do japanskog kintsugija.

“Suradnja nije bila opcija, nego srž projekta”, naglašava Rautek.

Kupaonica više nije samo kupaonica

Posljednjih godina kupaonica postaje jedna od najvažnijih prostorija doma i to ne samo funkcionalno, nego i emocionalno.

Grohe je ovom instalacijom jasno pokazao kako se odnos prema toj prostoriji mijenja. Ona više nije mjesto koje koristimo usputno, nego prostor osobne regeneracije i svakodnevnih rituala.

“Wellness, briga o mentalnom zdravlju i slow living sve više postaju dio načina života. Aqua Sanctuary poručuje da prostor za svjesnu brigu o sebi danas možemo imati i kod kuće”, kaže Rautek.

Upravo zato budućnost kupaonice vidi kroz modularnu personalizaciju, zoniranje prema ritualima i materijale koji imaju svoju priču i vrijednosti.

Proživite Aqua Senctuary na Youtube-u

Najveći luksuz ovogodišnjeg Milana bila je tišina

Dok je ostatak grada funkcionirao u ubrzanom ritmu događanja, Aqua Sanctuary ponudio je nešto sasvim suprotno – trenutak usporavanja.

“Ljudi ulaze s mobitelima u rukama i punim kalendarima, ali kada uđu u prvi sanctum i nađu se usred ciklusa svjetla koje se mijenja u ritmu disanja – nešto se dogodi. Zaustave se. Ne govore. Samo osjećaju”, opisuje Rautek.

Upravo je taj osjećaj tišine i intime bio možda i najvažniji element cijelog projekta.

Jer ponekad najveća inovacija nije spektakl – nego trenutak u kojem nas prostor natjera da zastanemo.

Tijekom održavanja Salone del Mobile, Milano svake godine postaje mnogo više od sajamske destinacije. Osim paviljona i velikih izložbenih prostora, cijeli grad pretvara se u otvorenu platformu za dizajn, eksperiment i kreativnost. Upravo se tamo odvija Fuorisalone – paralelni program milanskog Tjedna dizajna koji mnogi smatraju njegovim najvažnijim i najživljim dijelom.

Naziv Fuorisalone u doslovnom prijevodu s talijanskog znači “izvan sajma”, a upravo to najbolje opisuje njegov koncept. Dok se Salone del Mobile održava unutar velikih sajamskih paviljona, Fuorisalone se odvija po cijelom gradu – u galerijama, dvorištima, privatnim stanovima, povijesnim palačama i napuštenim industrijskim prostorima. Pokrenut kao spontani niz događanja izvan službenog sajamskog programa, danas je prerastao u jednu od najvažnijih globalnih platformi za dizajn i kreativnu industriju.

Ovogodišnje izdanje održano je pod temom Be the Project, a fokus nije bio samo na objektima i proizvodima, nego na načinu na koji doživljavamo prostor, tehnologiju i svakodnevni život.

Grad kao velika dizajnerska instalacija

Za razliku od klasičnih sajamskih prezentacija, Fuorisalone funkcionira kao mreža događanja raspršenih po cijelom gradu. Izložbe, instalacije, privremeni showroomi i umjetničke intervencije smještaju se u galerije, dvorišta, stanove, povijesne palače i napuštene industrijske prostore.

Upravo ta neformalnost jedan je od razloga zašto Fuorisalone posljednjih godina postaje možda i relevantniji od samog sajma. Ondje se dizajn ne promatra kroz statične proizvode, nego kroz iskustvo i atmosferu.

Milano je tako ponovno postao svojevrsni laboratorij suvremenog stanovanja u kojem su granice između arhitekture, umjetnosti, mode i tehnologije gotovo potpuno nestale.

Brendovi više ne prodaju proizvod, nego priču

Jedan od najvećih pomaka vidio se u načinu na koji su se predstavljali veliki svjetski brendovi. Umjesto klasičnih izložbi i showrooma, mnogi su prostor pretvorili u scenografski doživljaj.

Posjetitelji nisu samo gledali proizvode – prolazili su kroz pažljivo osmišljene ambijente koji su kombinirali keramiku, rasvjetu, zvuk, arhitekturu i digitalne elemente. Granica između izložbe i umjetničke instalacije gotovo je nestala.

Dizajn se tako sve manje prezentira kao gotov objekt, a sve više kao iskustvo i emocija koju prostor stvara.

Održivost više nije trend, nego standard

Fuorisalone 2026 jasno je pokazao i koliko se promijenio odnos prema materijalima i proizvodnji. Projekti izrađeni od reciklirane plastike, biomaterijala i tekstilnog otpada bili su prisutni gotovo posvuda.

No razlika je u tome što održivost više nije bila predstavljena kao izdvojeni koncept ili “zelena tema”. Ona je postala sastavni dio dizajnerskog procesa.

Poseban naglasak bio je na taktilnosti i prirodnim teksturama – materijalima koje posjetitelji mogu dodirnuti, osjetiti i doživjeti svim osjetilima. Upravo taj povratak fizičkom iskustvu djelovao je kao kontrast digitalnom svijetu i sterilnim interijerima koji su godinama dominirali.

Posjetitelji više nisu samo publika

Jedan od zanimljivijih pomaka vidio se u interaktivnosti postava. Posjetitelji više nisu bili pasivni promatrači, nego aktivni sudionici.

Mnoge instalacije reagirale su na pokret, zvuk ili prisutnost publike, stvarajući drugačije iskustvo za svaku osobu koja prolazi kroz prostor. Umjetna inteligencija i digitalni alati pritom nisu korišteni kao spektakl, nego kao gotovo nevidljivi suautor prostora.

Tehnologija više nije bila u prvom planu – nego alat koji suptilno oblikuje iskustvo korisnika.

Najvažnije priče skrivale su se izvan glavnih ruta

Ipak, možda najsnažniji dojam nisu ostavile velike produkcije, nego manje, intimne izložbe skrivene po milanskim četvrtima.

U privatnim stanovima, unutarnjim dvorištima i improviziranim galerijama događale su se tiše priče o svakodnevici, domu i odnosu čovjeka prema prostoru u kojem živi.

Upravo su takvi projekti pokazali da suvremeni dizajn više ne traži spektakl kako bi bio relevantan. Fokus se pomaknuo prema emociji, atmosferi i osjećaju pripadnosti prostoru.

Dizajn kao alat za razumijevanje svijeta

Fuorisalone 2026 još je jednom potvrdio da dizajn danas nadilazi estetiku i funkcionalnost. On postaje alat za promišljanje društva, tehnologije i načina života.

U Milanu se tih nekoliko dana dizajn nije nalazio samo unutar sajamskih hala ili luksuznih showrooma – postao je dio grada, ulice i svakodnevice.

I upravo zato Fuorisalone ostaje jedan od najvažnijih trenutaka globalne dizajnerske scene: mjesto na kojem se ne predstavljaju samo trendovi, nego ideje koje oblikuju način na koji ćemo živjeti u budućnosti.