Budućnost gradnje više nije tema koja pripada samo stručnim konferencijama i vizijama o gradovima sutrašnjice. Robotizirano zidanje na pojedinim se europskim tržištima već komercijalno primjenjuje, a u lipnju 2026. u Sloveniji je održano prvo pilot zidanje. Razlog nije samo želja za bržom gradnjom. Građevinarstvu nedostaje radnika, a pred struku se istodobno postavlja pitanje kako graditi kvalitetnije, učinkovitije i trajnije kuće.

Te su se promjene mogle vidjeti, usporediti, pa čak i isprobati na sajmu PromoArh u Poreču. U dvorani Žatika okupilo se više od stotinu izlagača iz sedam zemalja. Na više od 4.000 četvornih metara predstavljena su rješenja za gotovo sve faze gradnje i opremanja, od građevinskih materijala, stolarije i montažne gradnje do grijanja, obnovljivih izvora energije, digitalizacije i uređenja interijera.

Robot za zidanje kao odgovor na nedostatak radnika

Jedan od najvećih izazova građevinarstva više nije samo kako graditi kvalitetnije, nego i tko će graditi. Nedostatak radne snage ubrzava razvoj automatizacije, pa posao koji stoljećima povezujemo s ljudskim rukama danas mogu preuzimati i strojevi. Upravo je zato jedna od novosti koje su privukle najviše pozornosti bila Wienerbergerova prezentacija robota za zidanje.

Dr. sc. Marina Bagarić u svom predavanju nije govorila o opeci kao proizvodu, nego o promjenama u tehnologiji gradnje zidanih konstrukcija. Objašnjava da se proizvođači, uz razvoj materijala, sve više bave tehnologijom izvođenja i načinima na koje mogu odgovoriti na nedostatak stručne, ali i općenito dostupne radne snage.

Jedno od rješenja koje je predstavila grupacija je robot WLTR, čiji se naziv izgovara kao Walter. Prema njezinim riječima, robot se već komercijalno primjenjuje na češkom i okolnim tržištima, dok se u Hrvatskoj i Sloveniji tehnologija tek uvodi. Prvo pilot zidanje održano je u lipnju u Sloveniji, pa se, kako kaže, može reći da je robot već stigao na naše tržište.

Što robot može, a što i dalje ovisi o ljudima?

Znači li to da će se kuće uskoro graditi brže i bez zidara? Bagarić upozorava da je upravo to čest pogrešan dojam.

„Ljudi imaju percepciju robot, sad je to svemoguće, on će to riješiti sve u jednom danu”, kaže.

Robot, objašnjava, ima određena ograničenja, ali i svoje prednosti i jasnu primjenu. Zato je cilj sada tehnologiju približiti izvođačima i projektantima. Oni trebaju znati što robotizirano zidanje znači kad se projekt radi od početka, na što treba paziti zbog ograničenja robota te koje su njegove stvarne mogućnosti na gradilištu.

Robotizacija, dakle, ne znači da s gradilišta nestaje čovjek. Mijenja se njegov posao, ali i način na koji se građevina mora projektirati i pripremiti kako bi tehnologija uopće mogla preuzeti dio izvedbe.

Budućnost gradnje ovisi i o detaljima koje kasnije ne vidimo

Novi način zidanja samo je jedan dio procesa u kojem nastaje kuća. Da najbolja praksa ne mora ostati samo na prezentacijama i nacrtima, pokazala je Gradionica, dio sajma na kojem se model kuće gradio pred posjetiteljima, sloj po sloj.

Kako objašnjava Snježana Turalija, prvog se dana gradio model obiteljske kuće na kojem su se mogli prikazati vanjski i unutarnji zidovi, pregrade i strop. Ugrađivala se stolarija, odnosno prozori, vrata i balkonska vrata, a zatim i krovni prozor. Postavljali su se toplinska izolacija i pojedini sustavi hidroizolacije. Članovi NZEB klastera tako su prikazali rješenja kojima se postižu visoka energetska učinkovitost, održivost i trajnost kuće.

Vrijednost takve demonstracije je u tome što posjetitelji ne gledaju pojedinačne proizvode na štandovima. Vide kako se oni povezuju u cjelinu i kako izgleda njihova stvarna ugradnja.

Zašto dobar materijal nije dovoljan za energetski učinkovitu kuću?

Konačnu kvalitetu kuće ne određuje samo izbor pojedinačnog proizvoda. Kvalitetan zid, dobar prozor ili debela izolacija neće dati očekivani rezultat ako su loše spojeni s ostatkom građevine.

Jedan od takvih detalja su toplinski mostovi, manja područja u ovojnici grijanog dijela zgrade kroz koja toplina prolazi brže nego kroz okolnu konstrukciju zbog promjene materijala, debljine ili oblika građevnog dijela. Nastaju upravo na spojevima, primjerice ondje gdje se susreću različiti materijali ili gdje se ugrađuje stolarija. Zato je važno da su spojevi pravilno riješeni, da je izolacija izvedena bez prekida i da se ono što je zamišljeno u projektu dosljedno provede na gradilištu.

Energetska učinkovitost počinje prije nego išta uključite — u sloju koji nikad nećete vidjeti

Svi ti detalji nakon završetka radova ostaju skriveni iza fasade i završnih slojeva. Ipak, upravo o njima ovisi koliko će kuća biti ugodna za život, koliko će energije trošiti i koliko će dugo trajati bez problema. Za one koji planiraju gradnju poruka je jasna: pri odabiru rješenja nije dovoljno znati što se ugrađuje, nego i kako će biti ugrađeno i povezano s ostatkom građevine.

Nove tehnologije traže i nova znanja

Stručni dio sajma ove je godine bio posvećen suvremenim trendovima u graditeljstvu. Prof. dr. sc. Zoran Veršić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objašnjava da su tvrtkama članicama klastera prepustili da same predstave novosti koje primjenjuju u svojim proizvodima i tehnologijama. Ponuda je bila široka, od kvalitetnijih materijala koji pridonose održivijim prostorima za život do rješenja kojima se poboljšavaju uvjeti boravka u prostoru, pa sve do robota za zidanje.

Irena Križ Šelendić, ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ističe da je hrvatsko građevinarstvo već pokazalo što može. Za sljedeći korak, kaže, presudna su znanja i inovacije.

„Za budućnost su nam važne nove tehnologije i inovacije”, naglašava. Jednako su važna i mjesta na kojima se struka može okupiti, razmijeniti iskustva, upoznati dobru praksu i sklopiti nove poslove, jer sve to, prema njezinim riječima, pridonosi snažnijem građevinarstvu.

Kako se ove promjene tiču budućih vlasnika kuća?

Budućnost gradnje donosi nove materijale, strojeve i načine rada, a robot za zidanje samo je najvidljiviji primjer tih promjena. Njihova stvarna vrijednost ipak ne ovisi samo o tehnologiji. Ovisi o dobrom projektu, pravilnoj izvedbi i ljudima koji znaju kako rješenja primijeniti i međusobno povezati.

Za one koji planiraju gradnju ili obnovu to znači da se razgovor s projektantom i izvođačem ne bi trebao zaustaviti na pitanju što odabrati. Jednako je važno pitati kako će se to izvesti.

Bakina vitrina puna čaša koje se nikada nisu koristile. Teška drvena komoda u kutu hodnika. Vezeni tabletići preko naslona fotelje. Porculanski servis koji se čuvao “za goste”, a zapravo je poslužen tek nekoliko puta u životu. Stara škrinja koju nitko u obitelji nije znao kamo staviti, pa je godinama stajala u podrumu ili na tavanu.

Generacijama je stari namještaj bio sasvim običan dio doma. Dolaskom jednostavnijih, modernijih interijera mnogi su takvi komadi završili na tavanima, u podrumima ili, nažalost, u glomaznom otpadu. Danas se taj odnos mijenja. Stariji komad više ne mora značiti da će cijeli interijer izgledati staromodno, upravo suprotno, jedna stara vitrina, stolac ili komoda mogu postati najzanimljiviji predmet u suvremeno uređenom domu.

Od vitrine do goblena: 10 stvari koje smo svi imali kod bake, a danas se vraćaju u interijere

Ali kako znati gledamo li vrijedan komad koji treba sačuvati, ili samo stari namještaj bez posebne vrijednosti?

Što smo nekada imali u gotovo svakom domu?

Prije nego krenemo na konkretne provjere, vrijedi se prisjetiti koji su tipovi namještaja i predmeta nekad bili gotovo obavezan dio hrvatskih domova, jer upravo su oni danas najčešći “kandidati” za ponovno otkriće.

Vitrine su možda najprepoznatljivije. U njima su se čuvali porculanski servisi, kristalne čaše, ukrasne zdjele, figurice, suveniri i obiteljske fotografije. Zanimljivo je da se upravo vitrina danas ponovno lako uklapa u moderan interijer, ali umjesto pedesetak predmeta u njoj, danas se ostavlja tek nekoliko pažljivo odabranih.

Kredenci i bufeti posebno su zanimljivi jer i dalje mogu imati praktičnu funkciju. Stari drveni kredenac može postati spremište u kuhinji ili blagovaonici, dok buffet komoda sasvim prirodno funkcionira i u suvremenom dnevnom boravku.

Škrinje, nekada spremište za tekstil, odjeću i vrijedne stvari, danas mogu poslužiti kao klupa, spremište, stolić ili čisto dekorativni element.

Stolovi i stolci od punog drva zaslužuju posebnu opasku: ne bacajte komad samo zato što je površina izgrebana. Kod masivnog drva, gotovo sve što se vidi na površini može se obnoviti.

Fotelje i tapecirani stolci također često izgledaju gore nego što jesu. Stari kostur kvalitetne fotelje može biti vrijedan obnove čak i kada su tkanina, opruge i punjenje u vrlo lošem stanju.

Ogledala, posebno ona s drvenim, rezbarenim ili pozlaćenim okvirima, danas su jedan od najtraženijih pojedinačnih komada na tržištu starina.

Uz sve to, u domovima su se čuvali i sitniji predmeti, poput čipke, vezenih stolnjaka i tabletića, keramike, porculana, stakla i kristala, drvenih uporabnih predmeta, košara, licitara i tradicijskih igračaka. Upravo nas ti sitni, ručno rađeni predmeti vode do jedne šire, hrvatske priče.

Neke rukotvorine koje pamtimo iz starih kuća u Hrvatskoj izrađuju se i danas

Pučko rukotvorstvo u Hrvatskoj povijesno nije podrazumijevalo samo ukrase. U kućanstvima su se ručno izrađivali posuđe i pribor, tekstil, dijelovi namještaja, predmeti za svakodnevni rad te ukrasni i obredni predmeti, često od lokalno dostupnih materijala poput drva, gline, šiblja i tekstilnih vlakana.

Dobar primjer su tradicijske drvene igračke Hrvatskog zagorja, koje se izrađuju od 19. stoljeća, u selima poput Laza, Stubice, Tugonice i same Marije Bistrice. Umijeće njihove izrade toliko je vrijedno da je 2009. godine uvršteno na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Danas se izrađuje pedesetak vrsta igračaka, svaka ručno, pa ne postoje dva potpuno identična primjerka. Izrađuju ih muškarci, dok ih većinom oslikavaju žene, tehnikom koja se u pojedinim obiteljima prenosi generacijama.

Stari zanati koji još žive

Uz drvene igračke, u širem području Marije Bistrice i danas su aktivni tradicijski obrti poput lončarije te medičarsko-svjećarskih radionica, koje izrađuju karakteristične licitare i svijeće po istim, stoljetnim postupcima. To je dio nasljeđa koje se i dalje može vidjeti, kupiti, pa i naučiti, ne samo u muzejima nego u pravim, aktivnim radionicama.

Stolnjaci inspirirani hrvatskom baštinom hit su u uređenju interijera

Je li staro automatski i vrijedno?

Ne. I ovo je možda i najvažnija poruka cijelog teksta.

Starost sama po sebi ne određuje tržišnu vrijednost. Stari ormar može imati veliku sentimentalnu vrijednost, ali vrlo malu tržišnu. S druge strane, naizgled neugledna stolica, lampa ili komoda mogu biti iznimno zanimljive zbog autora, proizvođača, razdoblja izrade ili same rijetkosti komada.

Isto tako, ne treba svaki stari komad automatski zvati antikvitetom, taj naziv stručno se koristi za predmete starije od stotinu godina, dok se mlađi, ali još uvijek stariji komadi obično nazivaju vintage ili starinskim namještajem.

7 stvari koje provjerite prije nego što bacite stari namještaj

1. Potražite oznaku proizvođača. Pregledajte stražnju stranu, dno, unutrašnjost ladica te donju stranu stolaca i stolova. Tražite naljepnice, žigove, utisnuta imena, brojeve modela ili potpise. Nemojte uklanjati originalnu oznaku, čak i ako je oštećena ili djelomično nečitka, ona je dio dokaza o podrijetlu.

2. Pogledajte od čega je napravljen. Puno drvo nije automatski dokaz da je nešto vrijedno, ali materijal i način izrade mogu dati važne tragove. Vrijedi razlikovati masivno drvo, furnir, šperploču i iverica. Ovdje je važno naglasiti jednu čestu zabludu: furnir ne znači automatski jeftin namještaj. Kvalitetan furnirani namještaj postoji već stoljećima i kod nekih razdoblja i majstora smatra se jednako vrijednim kao i masivno drvo.

3. Otvorite ladice i pogledajte spojeve. Način na koji su izrađene ladice, njihovi spojevi, poleđina i unutarnji dijelovi često govore više o dobi i kvaliteti komada nego ukrašena, vidljiva fasada.

4. Provjerite okove. Ručke, brave, šarke i ključevi mogu pomoći u određivanju razdoblja izrade i otkriti koliko je komad tijekom godina mijenjan ili prepravljan.

5. Pogledajte je li komad prepravljan. Nova ručka nije isto što i originalna. Isto vrijedi za naknadno lakiranje, bojanje ili zamjenu dijelova. Ovdje vrijedi jasno upozorenje: nemojte odmah brusiti i bojiti komad za koji sumnjate da bi mogao biti vrijedan. Nestručna intervencija može nepovratno ukloniti originalnu završnu obradu ili druge tragove važne za kasniju identifikaciju.

6. Pokušajte otkriti odakle dolazi. Ako baka ili djed znaju da je komoda pripadala njihovoj baki, zapišite to. Stare fotografije interijera, računi, etikete i poznato obiteljsko podrijetlo mogu biti jednako važni kao i sam predmet, posebno ako ga jednog dana želite procijeniti ili prodati.

7. Fotografirajte ga i tek onda pitajte stručnjaka. Prije bacanja ili bilo kakve samostalne restauracije fotografirajte cijeli predmet, prednju i stražnju stranu, dno, spojeve, okove, oznake i sva oštećenja. Tek s takvim setom fotografija ima smisla tražiti procjenu od restauratora ili antikvara.

Kada se restauracija isplati, a kada možda ne?

Kod starog namještaja korisno je razlikovati tri vrste vrijednosti, jer se one često ne poklapaju.

Tržišna vrijednost je ono koliko bi netko realno bio spreman platiti za predmet na otvorenom tržištu. Uporabna vrijednost odnosi se na to koliko će vam predmet još dobro služiti, primjerice, kvalitetan stol od punog drva uz manju obnovu može poslužiti još desetljećima. Sentimentalna vrijednost je najosobnija, jer neki predmet možda na tržištu vrijedi tek pedesetak eura, ali obitelji pripada već stotinu godina.

Iz toga proizlazi važna poruka: cijena restauracije ne mora biti manja od tržišne vrijednosti predmeta da bi ga se isplatilo obnoviti. Ako želite sačuvati bakin stol koji ćete koristiti još dvadeset godina, računica je sasvim drugačija nego kad razmišljate isključivo o preprodaji.

Gdje u Hrvatskoj tražiti antikvitete i stari namještaj?

Za Zagreb je nezaobilazan Britanski trg, poznat i kao Britanac ili Mali plac. Prema službenim informacijama Grada Zagreba, subotom i nedjeljom ondje se održava sajam antikviteta, umjetnina i starina, dok se četvrtkom prodaje porculan, staklo, keramika i nakit, a petkom sajam rabljenih knjiga. Na štandovima se redovito mogu pronaći starinski namještaj, posuđe, satovi, nakit, knjige, umjetnine i razni vintage predmeti, uz vlasnike koji često znaju ispričati i priču iza pojedinog komada.

Osim Britanskog trga, po Hrvatskoj djeluju i specijalizirane antikvarnice i trgovine starinama, kao i online platforme za aukcije antikviteta i umjetnina. Velika količina starog i stilskog namještaja pojavljuje se i na klasičnim oglasnicima, gdje se mogu naći upravo tipični komadi o kojima smo pisali, vitrine, komode, stolovi, stolci i ogledala.

Ipak, važno je zapamtiti jedno pravilo: oglasna cijena nije procjena vrijednosti. To što je netko svoj bakin ormar objavio na internetu za tri tisuće eura ne znači da toliko stvarno vrijedi, niti da će ga itko za taj iznos i kupiti. Za realniju procjenu uvijek je bolje osloniti se na mišljenje restauratora ili antikvara nego na cijenu iz nasumičnog oglasa.

Stara vitrina ne mora izgledati kao bakin dnevni boravak

Jedan od najvećih razloga zašto ljudi izbjegavaju zadržati stari namještaj jest strah da će cijeli prostor odmah početi izgledati staromodno. U praksi vrijedi upravo suprotno, jedan pažljivo odabran, stariji komad često unosi više karaktera u prostor nego deset novih.

Nekoliko kombinacija koje dobro funkcioniraju: stara vitrina uz moderan kauč, antikna komoda ispod suvremene umjetničke slike, stari drveni stol okružen modernim stolicama, naslijeđena fotelja presvučena novom, aktualnom tkaninom, ili staro ogledalo u inače minimalistički uređenom hodniku ili kupaonici.

Retro, vintage ili antik: Naučite razliku i odaberite pravi namještaj za vaš dom

Ne morate rekonstruirati bakin stan da biste sačuvali bakin namještaj. Jedan predmet s poviješću iza sebe često je zanimljiviji, i vrjedniji za pogled, od interijera sastavljenog isključivo od novih, serijski proizvedenih komada.