Strani investitor godinama je ljetovao na otoku Pagu i u njega se zaljubio, pa je odlučio sagraditi vlastitu kuću čiji interijer odražava upravo taj otok.

Arhitektica Darija Turina iz StudioPANKa osmislila je prostor, dok je Ivana Lajtman, prodajna projektna inženjerka u Viessmannu, projektirala sustav grijanja i hlađenja koji ga prati. Projektiranje moderne vile poput ove pokazuje kako arhitektura i tehnologija, kad rade zajedno od prvog dana projekta, daju rezultat koji nijedna od njih ne bi mogla postići samostalno.

Pogled i orijentacija kao polazišna točka

Investitor je od početka imao jasnu želju: pogled na more i zidove rezervirane samo za umjetničke slike. Ostatak je prepustio arhitektici.

“Kuća je orijentirana na dvije strane, ima sjeverni i južni ulaz. Sa sjeverne strane na Pagu znamo da je bura dosta snažna, tako da je kuća s te strane zatvorenija”, objasnila nam je Turina

Fasada prema ulazu doista to potvrđuje: puna, obložena svijetlim kamenom nalik travertinu, s uvučenim, gotovo tunelastim ulazom uokvirenim istim kamenom, do kojeg vodi ravna staza kroz minimalistički uređen prednji vrt s levandom, niskim zimzelenim grmljem i sivim šljunkom.

Nakon te početne zatvorenosti, ulazi se u prostor koji se otvara u svim smjerovima, gore, dolje, lijevo i desno. Suprotna, južna strana kuće posve je drugačija: velike staklene stijene u tankim tamnim aluminijskim okvirima otvaraju cijeli dnevni dio prema uskom, izduženom bazenu s efektom prelijevanja, koji se pruža uz cijelu dužinu terase, obrubljen svijetlim kamenim popločenjem i živicom.

Open space koji se otvara prema bazenu

Prizemlje kuće koncipirano je kao jedan povezani fluidni prostor koji se otvara prema van, sve do pogleda na bazen i okolni krajolik. Dnevni boravak je dvoetažni, a dominira mu velika, svijetlosiva L-sofa okrenuta prema staklenoj stijeni, uz stolić s drvenom pločom i tekstilnu zidnu instalaciju u živim, prugastim bojama koja unosi jedini izraženiji kolorit u inače neutralan, bijelo-sivi prostor.

Kroz staklo se izravno vidi bazen, a u kutu dnevnog boravka smjestio se i obiteljski pas, znak da prostor unatoč galerijskoj čistoći ostaje stvarno naseljen.

Poseban je detalj i unutarnji atrij s pravim maslinovim stablom, zasađenim u sloju bijelog šljunka i uokvirenim staklenim stijenama sa svih strana, tako da se vidi i iz dnevnog boravka i s prolaza na katu.

Biblioteka, iako odijeljena atrijem, ostaje povezana s ostatkom prizemlja kroz te staklene plohe, čuvajući vintage štih starih kuća uz radni stol i pogled u daljinu. Blagovaonica, s masivnim tamnim drvenim stolom i bijelim skulpturalnim stolicama, smještena je upravo ispod zavoja spiralnog stubišta, tako da stepenice doslovno lebde iznad stola za ručavanje.

Spiralne stepenice kao skulptura, ne prepreka

Budući da je kuća zamišljena i kao galerija za investitorovu kolekciju slika, stepenice su oblikovane kao skulpturalni element u prostoru.

“Odabrana je spirala koja jednostavno teče u prostoru, čista je bijela i prozračna, i ne blokira pogled jer se iza nje nalazi cijeli jedan svijet otoka u daljini”

Stubište doista djeluje kao jedna kontinuirana bijela vrpca koja se dvaput zavija oko svoje osi, bez klasične nosive konstrukcije, s tankim bijelim gazištima koja izgledaju gotovo kao da lebde. Na katu prelazi u ravnu rampu zaštićenu staklenom ogradom, uz koju su na zidovima obješene velike apstraktne slike u žutim, plavim i ljubičastim tonovima, potvrđujući galerijsku ulogu prostora.

Stepenice funkcioniraju kao svojevrsni atraktor, dodatna senzacija u prostoru, umjesto prepreke pogledu, što je detalj koji odvaja promišljenu arhitekturu od puke funkcionalnosti. Iz donjeg kuta gledano, spirala uokviruje pogled prema staklenoj stijeni atrija s maslinom, a odozgo, s kata, otvara pogled ravno prema van, kroz veliki prozor u dnevnom boravku.

Kuhinja kao dio galerijskog niza

Kuhinja nastavlja istu logiku dosljednosti kao i ostatak prizemlja. Tamni, gotovo čokoladni drveni ormari pružaju se od poda do stropa, a središnje mjesto zauzima veliki otočni element obložen sivim kamenom izražene, gotovo mramorne teksture, s istim materijalom koji se penje i na stražnji zid kao zaštita iza radne površine. Ugradbeni pećnica i ostali aparati integrirani su u visoke ormare, bez vidljivih ručki koje bi narušile čistoću linija, a uz radnu površinu stoji set noževa i drvena daska, jedini naznak da je riječ o prostoru za svakodnevno kuhanje, a ne samo izlog materijala.

Dizalica topline u pozadini

Za ugodan boravak tijekom cijele godine, u kući je ugrađen suvremen sustav grijanja i hlađenja.

“U ovoj privatnoj kući na moru Viessmann je isporučio grijanje i hlađenje putem dizalice topline”, objašnjava Lajtman.

Vanjska jedinica, model Vitocal 200, smještena je diskretno uz bočni zid kuće obložen kamenom, gotovo neprimjetna s glavnog prilaza. Unutarnja jedinica, bijeli spremnik s okruglim vrhom i digitalnim zaslonom, montirana je u zasebnom tehničkom prostoru zajedno s pripadajućim ventilima i instalacijom.

Za funkcioniranje takvog sustava potreban je zaseban prostor s minimalnim volumenom instalacije. Kuća je imala predviđenu malu kotlovnicu sa spremnikom sanitarne vode i buffer spremnikom za akumulaciju ogrjevne, odnosno rashladne vode. Slično rješenje, gdje se suvremena tehnologija integrira u postojeći ili tradicionalni prostor, opisali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući.

Podno grijanje i hlađenje iz istog uređaja

Grijanje je riješeno površinski, putem podnog grijanja, a isti sustav omogućuje i podno, odnosno površinsko hlađenje. Na taj način kuća s jednim uređajem dobiva komforno grijanje i hlađenje tijekom cijele godine, bez potrebe za odvojenim klima sustavom.

Upravljanje sustavom odvija se preko crnog dodirnog zaslona na glavnoj jedinici, gdje se jednostavno očitavaju trenutna i željena temperatura, uz mogućnost povezivanja s mobilnom aplikacijom putem naljepnice s QR kodom “Connect me”, tako da se temperatura može provjeriti i namjestiti i izvan kuće. Posebna pažnja posvećena je i kvaliteti vode: uređaj Aqua Home Duo omekšava i filtrira vodu u kućanstvu, štiteći sve aparate i izljevna mjesta od kamenca i nečistoća.

Dizalica topline u projektiranju moderne vile

Kod projektiranja moderne vile s dizalicom topline, dovoljan je zaseban, minimalno dimenzioniran prostor za strojarnicu, u kojemu stane sve potrebno za neometan rad sustava. To je posebno važna prednost kod luksuznih vila, gdje arhitekti rijetko žele žrtvovati kvadrate za tehniku, a investitori očekuju da tehnologija ostane potpuno nevidljiva iz stambenog dijela kuće.

Isti uređaj pritom pokriva i grijanje i hlađenje, čime se izbjegava potreba za dva odvojena sustava i dvije zasebne instalacije koje bi inače trebalo provući kroz cijelu kuću. Podno grijanje i hlađenje rade preko istog sustava, bez dodatne klime, pa fasada i unutrašnji zidovi ostaju čisti, bez vanjskih jedinica raspoređenih po pročelju ili rešetki koje bi narušile arhitektonsku cjelinu, poput one koju je Turina zamislila kao gotovo galerijski čist prostor.

Rad sustava može se nadzirati i putem mobilne aplikacije, što investitoru koji dio godine ne provodi u kući omogućuje da temperaturu podesi na daljinu, prije dolaska gostiju ili tijekom duljih odsutnosti. Kvaliteta vode dodatno se štiti uređajem za omekšavanje, čime se produljuje vijek trajanja svih kućanskih aparata i sanitarne opreme, što je kod luksuznih vila s vrhunskim materijalima i opremom dodatna, ali vrlo praktična investicija.

Integrirani namještaj i galerijski pristup interijeru

Budući da je kuća kompletno ostakljena prema moru, a zidovi trebaju primiti umjetnine, interijer je koncipiran kao čist, galerijski prostor.

“Ostali namještaj integriran je u zid. Sve je ugrađeno, sve je rađeno po mjeri”, kaže arhitektica

Pravi furnir provlači se kroz cijeli interijer, unoseći toplinu doma unatoč galerijskoj čistoći prostora, a otok Pag, cijeli izgrađen od svijetlog kamena, inspirirao je i samu paletu boja interijera, vidljivu u svijetlim podovima, bež tekstilu i kamenim oblogama. Sličan pristup integriranog namještaja i pametnih sustava opisali smo i u tekstu Pametni stanovi – visoka tehnologija radi za vas.

Na katu kuće nalaze se tri spavaće sobe i praonica, pri čemu svaka soba ima vlastitu kupaonicu, gotovo poput hotelskog tipa smještaja namijenjenog i gostima investitora, a ne samo obitelji koja u kući stalno boravi.

Vila iz snova na Pagu

Projektiranje moderne vile poput ove pokazuje kako arhitektura i tehnologija mogu funkcionirati kao jedna cjelina, a ne kao dvije odvojene discipline koje se dogovaraju naknadno.

Pogled, orijentacija i otvorenost prostora oblikuju iskustvo boravka, dok tehnički sustavi poput dizalice topline i podnog grijanja rade u pozadini, gotovo nevidljivo, kako bi taj doživljaj bio ugodan tijekom cijele godine, bez obzira gleda li se na more ili buru.

Za detaljniji pregled toga kako dizalice topline danas postaju standardni dio modernog stanovanja, pogledajte i tekst Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.

Za vrt pun voća i povrća ne treba veliko imanje, čak ni “pravi vrt” na tlu. Sunčana Pomahač Gak svoj je urbani vrt napravila na krovu vlastite garaže, u suradnji s dizajnericom eksterijera Petrom Novak. Rezultat je zelena oaza koja gotovo cijelu godinu donosi svježe povrće, voće i začinsko bilje, na mjestu gdje bi inače stajao goli beton.

Zašto krov garaže, a ne dvorište

Odluka da se vrt smjesti baš na krov garaže nije bila estetski hir, nego praktično rješenje za ograničen prostor. Umjesto da beton ostane neiskorišten, obitelj je dobila dodatnu zelenu površinu. Nije morala žrtvovati dio dvorišta. Ovakav pristup sve je češći u urbanim sredinama. Zemlje je malo, a krovna površina postoji i samo čeka namjenu.

Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor

Garaže, spremišta i druge pomoćne građevine u pravilu zauzimaju vrijedan dio parcele. Njihov krov gotovo se nikad ne koristi za išta osim odvodnje kišnice. Kad se ta površina pretvori u vrt, obitelj efektivno udvostručuje korisni prostor na istoj kvadraturi zemljišta. Nije potrebna dogradnja ni proširenje imanja. Krovni vrt zahtijeva nešto drugačiju pripremu od vrta na tlu: hidroizolaciju, drenažu i provjeru nosivosti konstrukcije. Jednom kad su ti uvjeti zadovoljeni, prinosi i mogućnosti sadnje gotovo se ne razlikuju od vrta u dvorištu.

Ovakvo rješenje posebno ima smisla na manjim gradskim parcelama. Svaki kvadratni metar zemlje tu ima cijenu, a dvorište se često dijeli između parkinga, terase i prilaza kući.

Umjesto da se zelena površina žrtvuje u korist funkcionalnosti, krov garaže preuzima ulogu koju bi inače imao dio dvorišta. Obitelj tako ne mora birati između vrta i praktičnog rasporeda imanja. Sve veći broj urbanih vrtlara u Hrvatskoj i regiji prepoznaje upravo tu logiku. Krovne površine koje su desetljećima stajale prazne danas postaju najlogičnije mjesto za uzgoj hrane, tamo gdje na tlu jednostavno nema mjesta.

Planiranje

Lokacija diktira sve ostale odluke.

“Kako imamo najveći dio vrta južno orijentiran, morali smo raditi sa suncem”, objašnjava Novak.

Budući da je riječ o krovnom vrtu iznad garaže, bilo je potrebno birati bilje čiji korijenov sustav odgovara i sunčanoj poziciji i ograničenom sloju zemlje, dva uvjeta koja se ne poklapaju uvijek lako.

Biljke prilagođene tankom sloju zemlje

Umjesto klasičnog travnjaka, koji zahtijeva puno održavanja, u vrtu je posađena bijela djetelina kao bujna i lijepa zamjena. Začinsko bilje poput kadulje, mačje metvice, metvice i šumskih jagoda dobro podnosi tlo slabije kvalitete i manje zalijevanja. Smilje i ružmarin također dobro uspijevaju u takvim uvjetima, a njihova prednost je što ne traže dubok sloj supstrata da bi napredovali.

Povišene gredice

Sve gredice s povrćem odignute su od zemlje u okvirima od ariša, odabranog zbog ljepote drveta i velike dugotrajnosti. Za manji budžet, umjesto ariša mogu poslužiti smreka ili jela, iako je ariš vizualno zanimljiviji i dugotrajniji. Sličan pristup opisali smo i u vodiču o visokim gredicama na balkonu ili u vrtu, gdje se objašnjava kako povišene gredice poboljšavaju drenažu i olakšavaju kontrolu kvalitete tla, što je posebno važno kad se sadi na krovnoj konstrukciji s ograničenom dubinom zemlje.

Špaliri kao rješenje za sjeverni dio krova

Dio vrta orijentiran prema sjeveru stvarao je takozvani mrtvi prostor u kojem nije bilo moguće saditi veliko drveće. Rješenje su bili špaliri zasađeni prije godinu dana, koji već daju dosta plodova, a vlasnica je kroz njih uspjela unijeti dodatno voće bez potrebe za velikim stablima kojima korijen jednostavno ne bi imao dovoljno prostora.

Petra Novak posebnu pažnju posvećuje osjećaju kretanja kroz vrt.

“Moja nit vodilja je pružiti korisniku doživljaj kretanja u više smjerova, a da popločenja ne bude previše.”

Alternativne staze izvedene su u stepping tehnici, između kojih se sadi puzajuće bilje poput različitih vrsta timijana, stvarajući dojam hodanja po mirisnom tepihu.

Dobro isplaniran krovni vrt počinje prije prve sadnje

Prije nego što odaberete biljke, važno je analizirati uvjete na lokaciji. Orijentacija vrta prema suncu odredit će koje će vrste najbolje uspijevati, pa južne, osunčane pozicije traže biljke koje dobro podnose toplinu i sušu. Budući da krovni vrtovi najčešće imaju plići sloj zemlje, preporučuje se birati vrste koje uspijevaju u takvim uvjetima i ne zahtijevaju često zalijevanje.

Povišene gredice dodatno olakšavaju uzgoj jer omogućuju bolju kontrolu kvalitete tla, poboljšavaju drenažu i pojednostavljuju održavanje povrća i začinskog bilja. Ako dio vrta ostaje u sjeni ili je okrenut prema sjeveru, umjesto velikog drveća bolje je planirati voćne špalire ili penjačice. Tako ćete iskoristiti prostor bez stvaranja dodatne sjene i dobiti funkcionalan vrt koji će uspijevati tijekom cijele godine.

Vrt kao dječje igralište i učionica

Da gradski vrt može biti i dječje igralište, najbolje pokazuje svakodnevica ove obitelji. Kći Sunčane Pomahač Gak redovito odlazi do gredica s prijateljicom brati jagode koje nisu nijednom prskane.

“Znam da sam ih ja na kraju krajeva od sjemena uzgojila, znam kroz što su prošle, i stavim ih na stol pet minuta nakon što sam ih ubrala i oprala”, kaže vlasnica.

Održavanje

Iako urbani vrt na prvi pogled djeluje zahtjevno, vlasnica tvrdi suprotno.

“Ja volim ići po vrtu i kopati svaki dan, ali zaista to nije puno posla. Mislim da ljudi imaju krivu sliku koliko je to posla”, kaže vlasnica.

Svježe povrće poput rikole, špinata, matovilca i mladog luka dostupno je od veljače, bez potrebe za kupnjom, a djeca u obitelji redovito beru jagode i ostalo voće izravno s gredica.

Za vlastito voće i povrće nije potrebno veliko imanje, ni čak tlo na razini ulice. Uz dobro planiranje, prava izabrana bilja i povišene gredice, zelena oaza može nastati i na krovu garaže usred grada, uz iznenađujuće malo svakodnevnog truda i s plodovima koji stižu na stol nekoliko minuta nakon berbe.

Hashtagovi: #urbanivrt #vrtnakrovu #povišenegredice #uzgojpovrća #vrtnisavjeti #dom2hr