Tijekom održavanja Salone del Mobile, Milano svake godine postaje mnogo više od sajamske destinacije. Osim paviljona i velikih izložbenih prostora, cijeli grad pretvara se u otvorenu platformu za dizajn, eksperiment i kreativnost. Upravo se tamo odvija Fuorisalone – paralelni program milanskog Tjedna dizajna koji mnogi smatraju njegovim najvažnijim i najživljim dijelom.

Naziv Fuorisalone u doslovnom prijevodu s talijanskog znači “izvan sajma”, a upravo to najbolje opisuje njegov koncept. Dok se Salone del Mobile održava unutar velikih sajamskih paviljona, Fuorisalone se odvija po cijelom gradu – u galerijama, dvorištima, privatnim stanovima, povijesnim palačama i napuštenim industrijskim prostorima. Pokrenut kao spontani niz događanja izvan službenog sajamskog programa, danas je prerastao u jednu od najvažnijih globalnih platformi za dizajn i kreativnu industriju.

Ovogodišnje izdanje održano je pod temom Be the Project, a fokus nije bio samo na objektima i proizvodima, nego na načinu na koji doživljavamo prostor, tehnologiju i svakodnevni život.

Grad kao velika dizajnerska instalacija

Za razliku od klasičnih sajamskih prezentacija, Fuorisalone funkcionira kao mreža događanja raspršenih po cijelom gradu. Izložbe, instalacije, privremeni showroomi i umjetničke intervencije smještaju se u galerije, dvorišta, stanove, povijesne palače i napuštene industrijske prostore.

Upravo ta neformalnost jedan je od razloga zašto Fuorisalone posljednjih godina postaje možda i relevantniji od samog sajma. Ondje se dizajn ne promatra kroz statične proizvode, nego kroz iskustvo i atmosferu.

Milano je tako ponovno postao svojevrsni laboratorij suvremenog stanovanja u kojem su granice između arhitekture, umjetnosti, mode i tehnologije gotovo potpuno nestale.

Brendovi više ne prodaju proizvod, nego priču

Jedan od najvećih pomaka vidio se u načinu na koji su se predstavljali veliki svjetski brendovi. Umjesto klasičnih izložbi i showrooma, mnogi su prostor pretvorili u scenografski doživljaj.

Posjetitelji nisu samo gledali proizvode – prolazili su kroz pažljivo osmišljene ambijente koji su kombinirali keramiku, rasvjetu, zvuk, arhitekturu i digitalne elemente. Granica između izložbe i umjetničke instalacije gotovo je nestala.

Dizajn se tako sve manje prezentira kao gotov objekt, a sve više kao iskustvo i emocija koju prostor stvara.

Održivost više nije trend, nego standard

Fuorisalone 2026 jasno je pokazao i koliko se promijenio odnos prema materijalima i proizvodnji. Projekti izrađeni od reciklirane plastike, biomaterijala i tekstilnog otpada bili su prisutni gotovo posvuda.

No razlika je u tome što održivost više nije bila predstavljena kao izdvojeni koncept ili “zelena tema”. Ona je postala sastavni dio dizajnerskog procesa.

Poseban naglasak bio je na taktilnosti i prirodnim teksturama – materijalima koje posjetitelji mogu dodirnuti, osjetiti i doživjeti svim osjetilima. Upravo taj povratak fizičkom iskustvu djelovao je kao kontrast digitalnom svijetu i sterilnim interijerima koji su godinama dominirali.

Posjetitelji više nisu samo publika

Jedan od zanimljivijih pomaka vidio se u interaktivnosti postava. Posjetitelji više nisu bili pasivni promatrači, nego aktivni sudionici.

Mnoge instalacije reagirale su na pokret, zvuk ili prisutnost publike, stvarajući drugačije iskustvo za svaku osobu koja prolazi kroz prostor. Umjetna inteligencija i digitalni alati pritom nisu korišteni kao spektakl, nego kao gotovo nevidljivi suautor prostora.

Tehnologija više nije bila u prvom planu – nego alat koji suptilno oblikuje iskustvo korisnika.

Najvažnije priče skrivale su se izvan glavnih ruta

Ipak, možda najsnažniji dojam nisu ostavile velike produkcije, nego manje, intimne izložbe skrivene po milanskim četvrtima.

U privatnim stanovima, unutarnjim dvorištima i improviziranim galerijama događale su se tiše priče o svakodnevici, domu i odnosu čovjeka prema prostoru u kojem živi.

Upravo su takvi projekti pokazali da suvremeni dizajn više ne traži spektakl kako bi bio relevantan. Fokus se pomaknuo prema emociji, atmosferi i osjećaju pripadnosti prostoru.

Dizajn kao alat za razumijevanje svijeta

Fuorisalone 2026 još je jednom potvrdio da dizajn danas nadilazi estetiku i funkcionalnost. On postaje alat za promišljanje društva, tehnologije i načina života.

U Milanu se tih nekoliko dana dizajn nije nalazio samo unutar sajamskih hala ili luksuznih showrooma – postao je dio grada, ulice i svakodnevice.

I upravo zato Fuorisalone ostaje jedan od najvažnijih trenutaka globalne dizajnerske scene: mjesto na kojem se ne predstavljaju samo trendovi, nego ideje koje oblikuju način na koji ćemo živjeti u budućnosti.

Nakon godina dominacije minimalizma, neutralnih paleta i interijera u kojima su bež, bijela i siva bile najsigurniji izbor, sve se više javlja potreba za prostorima koji imaju karakter. Boje, uzorci, umjetnine i osobni predmeti ponovno zauzimaju važno mjesto u domu, a ovaj stan od 43 četvorna metra odličan je primjer takvog zaokreta.

“Obavezno zebra, obavezno cozy i obavezno ne bež.” 

Upravo su te tri upute definirale projekt koji potpisuje studio Happy Habitat u suradnji s novootvorenim studijem Dunks. Rezultat je mali, ali autentičan stan u kojem zebra uzorak nije samo dekorativni detalj nego polazišna točka cijelog koncepta, i dokaz da se od jasne vizije može doći do interijera koji ne nalikuje nijednom drugom.

Stan za mladog doktora

Klijent je bio mladi doktor s jednim jasnim zahtjevom: da mu u vlastitom domu nikada ne bude dosadno. Prije renovacije stan je imao tipičan raspored starijih stanova – uski hodnik, zatvorenu kuhinju i odvojene prostorije koje nisu dovoljno koristile prirodno svjetlo. Prostor je funkcionirao, ali nije imao identitet ni osjećaj povezanosti.

Kompletnom adaptacijom povezani su dnevni boravak i kuhinja, čime je stvoren otvoreniji, svjetliji i protočniji prostor.

Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor kada budžet ne dopušta sve – pogledajte kako to rješava naša omiljena arhitektica

Nekadašnja zatvorena kuhinja danas je srce stana, odnosno prostor koji se prirodno nastavlja na blagovaonicu i dnevni boravak. Uz rušenje zida, adaptacija je uključivala sanaciju poda, kompletnu obnovu kupaonice, postavljanje novog parketa i keramičkih pločica te zamjenu unutarnje i vanjske stolarije. Projektiranje je trajalo nešto manje od dva mjeseca, a sami radovi oko četiri.

Zebra uzorak u interijeru kao polazišna točka, ne kao naknadna ideja

Kod većine projekata uzorak dolazi na kraju, kad je sve ostalo riješeno. Ovdje je proces bio obrnut.

Custom-made zebra tapeta posebno je dizajnirana kako bi se uklopila u ostatak kolorita stana i povezala vibrantne tonove s toplom atmosferom prostora.

“Krenuli smo od želje za tapetom u uzorku zebre i mid-century modern stilom te smo kroz nekoliko varijanti polako definirali ostatak prostora, kako bi bio maksimalno funkcionalan, ali i maksimalno zabavan”

Da bi tako intenzivan uzorak funkcionirao bez da “pojede” prostor, ostatak interijera ostao je u toplim tonovima. Narančasti detalji, police, zidna lampa i blagovaonski stol, provlače se kroz cijeli stan i drže energiju konzistentnom, dok velika sofa boje konjaka unosi toplinu u dnevni boravak.

Nježni zeleni tonovi u kuhinji smiruju intenzitet i daju prostoru potreban predah.

Mid-century modern i cozy maksimalizam bez stilskog kaosa

Ovaj interijer teško je smjestiti u jednu kategoriju, i to je upravo njegova najveća kvaliteta.

Mid-century modern vidljiv je u toplim tonovima drveta, jednostavnim linijama namještaja i retro detaljima, dok cozy maksimalizam prostoru daje slojevitost, osobnost i toplinu. Boje, umjetnine i neočekivani detalji stvaraju interijer koji djeluje razigrano i karakterom potpuno odudara od neutralnih prostora na koje smo navikli.

Iako sadrži mnogo vizualno snažnih elemenata, prostor ne djeluje kaotično. Upravo suprotno, svaki detalj djeluje promišljeno i međusobno povezano.

Namještaj projektiran oko stvarnih navika

Ono što ovaj projekt čini funkcionalno uspješnim nije samo estetika, nego pristup projektiranju namještaja od samog početka.

“Sav je namještaj projektiran specifično za potrebe korisnika. Uzeli smo u obzir sve, od navika u kuhinji do količine odjeće, knjiga i drugih osobnih stvari. Sve ima svoje mjesto, a meni je najdraži detalj s gramofonom i pločama”, kaže Ema Dunkić.

Svaki centimetar stana maksimalno je iskorišten, ali bez osjećaja zatrpanosti – što je u 43 kvadrata rjeđe nego što zvuči.

Kupovni komadi kombinacija su dizajnerskih klasika i pristupačnijih opcija, a posebno se ističu sofa, fotelja i stolice danskog brenda HAY.

Od rendera do realizacije

Kod ovakvih projekata renderi imaju konkretan zadatak: ne prodati san, nego prikazati stvarnost što preciznije.

“Ponekad nam je kao dizajnerima teško odoljeti porivu da u render stavimo neke skuplje komade ili dekoracije, no ključno je biti realan i unaprijed prikazati prostor onakvim kakav bi stvarno mogao biti. Pomno planiranje budžeta ključan je faktor u tome da nam finalna slika izgleda što bliže planiranoj.”

Rezultat govori sam za sebe: finalni prostor gotovo je identičan onome što je planirano.

Retro pločice, narančasti stol i puno skladišnog prostora

Nova kuhinja projektirana je minimalistički i funkcionalno, s velikim skladišnim kapacitetima i pažljivo planiranim rasporedom koji odgovara stvarnim navikama vlasnika.

Vizualni karakter dolazi od retro uzorka zidnih pločica koji naglašava mid-century estetiku prostora, dok narančasti blagovaonski stol postaje centralni detalj zone i prirodna veza između kuhinje i dnevnog boravka.

Spavaća soba: namjerno tiša

Za razliku od vibrantnog dnevnog prostora, spavaća soba uređena je znatno mirnije i suptilnije.

Nježna plava boja na donjem dijelu zidova smiruje atmosferu i daje osjećaj prozračnosti, dok veliki ormari po mjeri maksimalno koriste kvadraturu bez vizualne težine. Kontrast između sobe i ostatka stana čini oba prostora zanimljivijima.

Osobna kolekcija koja nije završila u kutiji na tavanu

Većina slika i dekorativnih predmeta u stanu nije kupljena za projekt — već je pripadala vlasniku i prije adaptacije, a njihovi tonovi i atmosfera bili su jedna od polazišnih točaka za definiranje interijera.

“Bilo nam je bitno da se stvari koje su mu drage uklope i u novi prostor. Taj će se zid vremenom još napuniti novim slikama i memorabilijama, a mene je posebno oduševila tapiserija umjetnice pod nadimkom Jupiterska”, kaže Dunkić.

Zbog toga stan ne izgleda kao showroom. Izgleda kao da u njemu netko zapravo živi — i da mu se sviđa što vidi svaki dan kad se vrati kući.

Ovaj stan pokazuje da mala kvadratura ne mora značiti suzdržanost, a zebra uzorak u interijeru ne mora biti riskantan potez ako je promišljeno uklopljen u cjelinu. Uz dobar projekt, jasnu viziju i namještaj prilagođen stvarnim navikama korisnika, i 43 kvadrata mogu postati prostor pun karaktera.

Foto: Luka Šen