Krajem ljeta predsoblje izgleda jednostavno: nekoliko pari tenisica, lagana jakna i ključevi. A onda počnu kiše. Na kuke dolaze kaputi, uz vrata se skupe mokri kišobrani, čizme stoje uz tenisice koje još nitko nije spremio, a na klupi završe šalovi, rukavice i vrećice iz trgovine. Što smo bliže zimi, to hodnik sve više izgleda kao ostava.

Problem nije samo u količini stvari. Kad pada kiša, u predsoblje unosimo i vlagu. Mokre cipele i jakne trebaju se negdje osušiti, a ako za to nema mjesta, završe u zatvorenom ormaru ili na podu.

Čišćenje oluka i balkonskih odvoda – evo što provjeriti prije jesenskih kiša

Zato uređenje predsoblja vrijedi pred kišne mjesece promisliti drukčije. Ono što u engleskom zovu mud room, posebna zona za mokru obuću i odjeću, u našim stanovima rijetko ima vlastitu prostoriju. Ali nekoliko kvadrata uz ulazna vrata može raditi isti posao, ako je uređeno prema onome što se u njemu događa u prvih pet minuta nakon dolaska kući.

Uređenje predsoblja počinje od prostora uz vrata

Prije nego što išta kupite, stanite na vrata i zamislite dolazak po kiši. Gdje odložite vrećice? Gdje se izujete? Ima li mjesta da se dvoje ljudi mimoiđe dok jedno skida cipele?

Prostor odmah iza praga treba ostati slobodan za ulazak. To nije mjesto za ormarić ni klupu, nego za otirač i za vas same. U uskom predsoblju ovo je najvažnije pravilo, jer sve što stavite ovdje stalno ćete zaobilaziti.

Provjerite i kako se otvaraju vrata, ulazna i ormarska. Ulazna vrata ne smiju udarati u klupu ili vješalicu, a vrata ormara za cipele trebaju se moći otvoriti i kad netko stoji ispred njih. Na tlocrtu sve stane, ali u stvarnosti se često pokaže da se ormar ne može otvoriti dok su ulazna vrata otvorena.

Prije kišnih mjeseci vrijedi napraviti i malu sezonsku smjenu. Sandale, lagane jakne i ljetne torbe spremite u ormar ili ostavu. Svaki par cipela koji maknete s poda ostavlja mjesto za čizme koje dolaze.

Mokre cipele: sušenje odvojite od spremanja

Ovo je najčešća greška u predsoblju. Mokre cipele završe u zatvorenom ormariću, gdje se ne mogu osušiti, a vlaga i neugodan miris ostanu u ormaru cijelu zimu.

Zato predsoblje treba dva mjesta za obuću. Prvo je mjesto za sušenje, odmah uz vrata. Najjednostavnije je to pladanj za cipele s povišenim rubom, plastični ili gumeni, koji zadrži vodu i blato i lako se ispere. Uz njega je dobro imati otirač koji upija vlagu, kako se mokri tragovi ne bi raznijeli stanom.

Drugo mjesto je za spremanje suhih cipela koje trenutačno ne nosite. U uskom predsoblju za to su najpraktičniji plitki ormarići s preklopnim pretincima, u kojima cipele stoje ukoso, pa ormarić zauzima malo prostora u dubinu. Cipele u njih stavljajte tek kad se osuše.

Previše cipela ili premalo prostora? Lesnina ima rješenje

Kožne cipele nemojte sušiti uz radijator ili na njemu, jer nagla toplina može isušiti i oštetiti kožu. Bolje ih je ostaviti da se osuše na sobnoj temperaturi, s papirom u unutrašnjosti, koji upija vlagu.

Klupa: mjesto za izuvanje, a ne za odlaganje

Klupa je jedan od najkorisnijih komada namještaja u predsoblju, ako za nju ima mjesta. Na njoj je lakše izuti mokre čizme, obuti djecu ili odložiti vrećice dok tražite ključeve.

No klupa brzo postane polica. Ako na njoj stalno stoje torbe, šalovi i pošta, više ne služi svrsi. Najbolja je klupa s prostorom za spremanje ispod sjedala, u koji idu kape i rukavice, a površina ostaje slobodna za sjedenje.

U vrlo uskom predsoblju umjesto klupe može poslužiti preklopno sjedalo na zidu ili mali tabure koji se gurne pod vješalicu.

Jakne i kaputi: kuke za mokro, ormar za suho

S jaknama vrijedi isto pravilo kao s cipelama. Mokra jakna ne ide u zatvoreni ormar, nego na kuku, gdje se može osušiti na zraku. Otvorene kuke ili zidna vješalica zato su u kišnim mjesecima praktičnije od ormara, jer zrak struji oko odjeće.

Kuke postavite na dvije visine: gornji niz za odrasle, a donji, na dohvat ruke, za djecu. Tako će djeca i sama objesiti svoju jaknu, umjesto da je ostave na podu.

Upravo su kuke mjesto na kojem se predsoblje najbrže pretvara u ostavu. Na njima neka visi samo ono što se nosi ovaj tjedan, a ostali kaputi i sezonska odjeća idu u ormar. Pet kaputa jedan preko drugoga na istoj kuki ne suše se i hodnik čine zatrpanim.

Vlažna odjeća i obuća povećavaju vlagu u stanu, pa predsoblje u kišnim danima vrijedi povremeno prozračiti. Više o tome pisali smo u tekstu o kondenzaciji na prozorima.

Kišobran, torba i ključevi: svaka stvar svoje mjesto

Za kišobrane je najpraktičniji stalak s posudicom na dnu, koja skuplja vodu. Otvoreni kišobran nemojte sušiti nasred predsoblja, gdje se o njega spotiče cijela obitelj. Bolje ga je ostaviti u kadi ili tušu dok se ne osuši.

Torba koja nema svoje mjesto završi na podu ili na klupi. Zato joj osigurajte posebnu, nešto čvršću kuku ili mjesto na polici iznad vješalice.

10 jednostavnih navika zbog kojih će vaš dom uvijek biti čist i uredan

Ključeve, novčanik i sitnice najlakše je odložiti u plitku zdjelu na komodi ili na kukicu uz vrata. Bitno je da se uvijek odlažu na isto mjesto. Tako ih ujutro ne tražite po džepovima mokre jakne.

Kad nema mjesta u širinu, iskoristite zid

U malom predsoblju zid je najveći saveznik. Polica iznad vješalice primit će stvari koje rjeđe trebate, poput kapa, šalova i torbi za kupnju, a košare na njoj skrivaju sitnice i održavaju vizualni red.

Ogledalo ima dvostruku ulogu. Služi za posljednji pogled prije izlaska, a predsoblje vizualno čini prostranijim i svjetlijim. U uskom hodniku najbolje ga je postaviti na dulji zid.

Lijepo, ali otporno na kišne dane

Predsoblje se u kišnim mjesecima najviše prlja, pa materijale vrijedi birati prema tome. Zidovi uz vješalicu i klupu najviše trpe od mokrih jakni, torbi i cipela, pa je na tom dijelu dobro koristiti perivu boju ili otpornu zidnu oblogu. Drvene obloge, ako ih želite, trebaju biti zaštićene od vlage.

Topli neutralni tonovi i prirodni materijali čine predsoblje ugodnim, a tamniji pod i otirači manje pokazuju svakodnevnu prljavštinu. No najbolje uređenje predsoblja nije ono s najljepšim detaljima, nego ono u kojem nakon kišnog dana svaka stvar ima kamo otići, umjesto da završi na hrpi uz vrata.

Kratka check lista kad razmišljate o uređenju predsoblja:

• Ima li ispred vrata dovoljno slobodnog mjesta za ulazak?
• Jeste li spremili ljetnu obuću i odjeću?
• Postoji li posebno mjesto za sušenje mokre obuće, odvojeno od ormarića?
• Može li se mokra jakna osušiti na kuki, a ne u ormaru?
• Imaju li kišobran, torba i ključevi svoje stalno mjesto?
• Otvaraju li se ulazna i ormarska vrata bez zapinjanja?

Zelene kupole, bršljan na zidovima i dugi niz lukova slika su Mirogoja koju poznaje gotovo svaki Zagrepčanin. „Bolléove arkade su arhitektonski artefakt čija je ambijentalna, memorijska i arhitektonska vrijednost za grad Zagreb enormna”, piše Žana Radetić, arhitektica Arhitektonskog ateliera Hržić. „Jedno je od onih mjesta koje utišava polemike i miri duhove.”

Ipak, Mirogoj nije samo prepoznatljiva silueta. To je prostor koji se gradio i dograđivao gotovo 150 godina, a njegov doživljaj jednako oblikuju arhitektura, perivoj i put između njih.

Mirogoj nije nastao odjednom

Sredinom 19. stoljeća Zagreb je imao nekoliko manjih groblja vezanih uz župe i vjerske zajednice, a grad koji je rastao trebao je jedno zajedničko gradsko groblje. Za to je odabran posjed Mirogoj na obroncima Medvednice, koji je pripadao Ljudevitu Gaju, a Grad ga je otkupio nakon njegove smrti.

Groblje je otvoreno 1876. godine, ali tada još nije izgledalo kao danas. Arkade po projektu arhitekta Hermanna Bolléa počele su se graditi 1879. Glavni dio arkada dovršen je do 1917., a gradnja pojedinih dijelova nastavila se i u 1930-ima. Crkva Krista Kralja na ulazu dovršena je 1929., nakon Bolléove smrti. Kompleks se gradio postupno, kako je pristizao novac, a dio Bolléovih zamisli nikad nije ostvaren.

Kako se ta priča razvijala, pokazuje izložba „Mirogoj: 150 godina sjećanja”, s arhivskim nacrtima, povijesnim fotografijama i arhitektonskim vizijama Ruperta Melkusa i Hermanna Bolléa. Nakon Muzeja grada Zagreba izložba se od 31. listopada do 6. studenoga seli na Mirogoj, a od 8. do 22. studenoga bit će postavljena na Zrinjevcu.

Arkade koje oblikuju doživljaj prostora

Niz lukova koji se ponavlja daje hodu pravilan ritam, a natkriveni trijem stvara prijelaz iz otvorenog groblja u zaštićeni prostor uz grobnice, iz svjetla u sjenu.

Arkade su dovoljno visoke da djeluju svečano, ali ne nadjačavaju čovjeka. Paviljoni s kupolama raščlanjuju dugi niz i stvaraju prepoznatljive orijentire. Istodobno su arkade i granica: s vanjske strane djeluju zatvoreno i ozbiljno, a s unutarnje se otvaraju prema grobljanskom perivoju.

Perivoj kao dio arhitekture i galerija na otvoreno

Mirogoj ne čine samo građevine, nego i prostor između njih. Staze otvorenog dijela groblja obrubljene su drvoredima lipa, javora, smreka i divljeg kestena, koji daju hlad, ali i strukturu. Drvored djeluje poput arkade pod otvorenim nebom: usmjerava hod i dijeli veliku površinu na čitljive cjeline.

Zato se Mirogoj često opisuje kao groblje-perivoj, prostor koji se mijenja s godišnjim dobima. Zimi su vizure otvorenije, a u jesen drvoredi postaju najupečatljiviji dio kompleksa.

Mirogoj se često opisuje i kao galerija na otvorenom. Uz staze i u arkadama nalaze se nadgrobni spomenici i skulpture koje su izradili neki od najvažnijih hrvatskih kipara, među njima Ivan Meštrović, Robert Frangeš Mihanović, Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Vojin Bakić i Dušan Džamonja.

Najviše ih je u najstarijem dijelu groblja, gdje skulptura nije samo ukras groba, nego i način da se izrazi ono što je teško reći riječima. Alegorijski likovi utjelovljuju tugu zbog gubitka, a drugi kipovi nadu u ono što dolazi poslije. Kad se gledaju zajedno s arkadama i drvoredima, postaje jasno da Mirogoj nije oblikovala samo arhitektura, nego i ruke kipara i klesara koji su ga punili desetljećima.

Kako intervenirati na takvom mjestu?

To je pitanje, piše Radetić, na koje je arhitekt Marijan Hržić „uzorno odgovorio” još početkom 1980-ih. S autorskim timom koji su činili Zvonimir Krznarić i Davor Mance projektirao je Krematorij s Gajem urni, koji je prema podacima Gradskih groblja otvoren 1985. u udolini podno Mirogoja.

Zgrada je ukopana u padinu i s ceste se jedva vidi. Pročelja i vanjske staze obložena su opekom zemljanih tonova, a staklena stijena velike obredne dvorane može se podići i spojiti dvoranu s vanjskim atrijem za oproštaj.

„Stvorena je nova silueta koja je uspjela ne konkurirati ni na koji način postojećoj, već joj na najbolji mogući način pridonijeti vlastitim identitetom”

Gaj urni proširen je 2015. novim kolumbarijskim zidovima od opeke, koji prate neravni teren i stvaraju male sjenovite dvorišne prostor „atmosferom i izrazom posve nedvojbeno izrasli” su iz prvotne koncepcije.

Zatim je groblje trebalo odvojiti od prometne Remetske ceste, koja povezuje Mirogoj i Krematorij. Tako je nastao kolumbarijski zid uz Remetsku cestu, koji je prema podacima nagrade BIG SEE dovršen 2018. i 2020. dobio nagradu BIG SEE Architecture Award. Radetić ga opisuje kao zid koji „izniče iz zagasite boje mističnih Bolléovih lukovica, oslobađa se u udolini Gaja urni” i postaje „zaštitnička, nedvosmislena i pravocrtna opna koja dijeli putovanje i konačište”.

Južne arkade – Mirogoj danas

Na papiru postoji i nastavak ove priče. Atelijer Hržić od 1995. radi na projektu Južnih arkada, koje bi prema Gradskim grobljima bile duge oko kilometar i zatvorile južni rub groblja prema cestama i stambenim zgradama. Ideja o zatvaranju cijelog Mirogoja arkadama postojala je još u Bolléovo doba, ali nikad nije ostvarena.

Prema najavama Gradskih groblja, projekt predviđa 3.462 kolumbarijska mjesta i 440 grobnica unutar arkada, a gradnja je bila najavljena za početak 2022. Prema dostupnim podacima, radovi zasad nisu započeli, ali su najavljeni.

Nove arkade ne pokušavaju oponašati stare. „Bit njihove koncepcije je svojevoljno ustuknuće i hommage prema slavnom prethodniku. Nove arkade odlučile su doslovno izrasti ili bolje reći urasti u postament postojećih”

Zid okrenut prema groblju oblikovan je vrlo suzdržano, a na određenim razmacima prekidaju ga, kako kaže Radetić, „uredni rezovi”.

„Te artificijelne, razdvojene pukotine povezuju na simboličan način dvije strane, onu materijalnu i onu metafizičku.” Trijem je ortogonalan i bez reprezentativnosti povijesnih arkada. „Tako postaje prazniji, možda i tužniji, no svakako drugačiji od povijesnog”.

Vizualizacije pokazuju trijem s tankim betonskim stupovima, zidove od žute opeke, uske okomite trake staklenih prizmi i kolumbarijske ploče od tamnog kamena.

Što pogledati izbliza

Dijelovi Bolléovih arkada i crkva Krista Kralja nakon potresa 2020. ograđeni su i zaštićeni, pa prije posjeta provjerite koji su dijelovi trenutačno dostupni. Većinu detalja ipak možete vidjeti i sa staza perivoja.

Kod arkada pogledajte paviljone s kupolama i način na koji raščlanjuju dugi niz lukova. U drvoredima glavnih staza obratite pažnju na pravilan razmak stabala. Uz Remetsku cestu pratite kako se kolumbarijski zid spušta niz teren i gdje se u njemu otvaraju pogledi prema groblju. U Gaju urni usporedite opeku Krematorija i novih zidova s Bolléovom: materijal je zajednički, a oblici potpuno drukčiji.

Kako sačuvati Mirogoj za budućnost

Potres u ožujku 2020. teško je oštetio Bolléove arkade, njihove ograde, kupole i svodove. Oštećeni dijelovi su ograđeni, a prema pisanju portala Zagreb moj grad, četiri kutne kupole arkada uklonjene su iz sigurnosnih razloga. Ista procjena iz 2025. vrijednost cjelovite obnove povijesnih arkada procjenjuje na više od 13 milijuna eura.

Očuvanje Mirogoja nije samo obnova zidova i kupola. Jednako je važno sačuvati drvorede, vizure i mir prostora te odgovorno odlučivati o svakom novom zahvatu.

Mirogoj se nije oblikovao jednim projektom ni u jednom razdoblju. Njegovu arhitektonsku priču zato vrijedi tražiti i izvan poznatih kupola: u odnosu opeke i zelenila, povijesnih lukova i suvremenih zidova te prostora koji ih povezuje.