books
Baumit akademija
Iza atraktivne fasade Picala kriju se detalji važni i za vašu kuću
Iza atraktivnog pročelja hotela Pical u Poreču krije se niz povezanih slojeva koji štite zgradu i čuvaju energiju
Hotel Pical u Poreču, dio novog resorta Pical 5*, Valamar Collection, privlači pogled svojim atraktivnim pročeljem. Ta površina ipak otkriva tek manji dio posla uloženog u fasadu. Iza nje se kriju brojna tehnički zahtjevna rješenja, a na velikom objektu uz more zahtjevi koje vanjska ovojnica mora ispuniti posebno su visoki.
Važnu ulogu u izradi fasade imao je Baumit. Baumit fasadni sustav primijenjen na Picalu pokazuje dvije strane iste priče: kako fasada funkcionira kao cjelina slojeva koji štite zgradu i kako se završnim slojem oblikuje njezin karakter. O obje teme razgovarali smo s Miljenkom Minkovićem, voditeljem projekata u Baumitu.
Baumit fasadni sustav: što se nalazi ispod završne površine?
Na hotelu Pical korišten je Baumitov fasadni sustav MineralTherm, s toplinskom izolacijom od kamene vune. Kako objašnjava Minković, uz izolaciju sustav čine i pripadajući materijali: ljepilo kojim se izolacijske ploče lijepe na zid, materijal za armirani sloj, impregnacija, odnosno predpremaz, te završni sloj.
„To je, ajmo reći, jedan kompletni cijeli sustav fasadni”, kaže Minković.
Svaki od tih slojeva ima svoju ulogu. Ljepilo povezuje izolaciju s podlogom. Armirani sloj, u koji se utiskuje mrežica od staklenih vlakana, daje fasadi čvrstoću i otpornost na pukotine. Predpremaz priprema podlogu za završni sloj, a završni sloj štiti fasadu od vremenskih utjecaja i određuje njezin izgled.
Upravo je ta cjelovitost jedna od najvažnijih stvari koju treba imati na umu i pri gradnji vlastite kuće. Fasada nije samo izolacijska ploča obložena žbukom, nego povezani sustav čiji su dijelovi međusobno usklađeni. Mineralni sustavi s kamenom vunom odlikuju se visokom paropropusnošću, a uz toplinsku pružaju i zvučnu te protupožarnu zaštitu.

Spojevi i toplinski mostovi: detalji koji ostaju skriveni
Kritična mjesta na fasadi često su upravo ona koja na gotovoj zgradi gotovo ne primjećujemo. To su prozori i vrata, balkoni, terase i svi spojevi različitih dijelova konstrukcije.
Minković naglašava da se o tim mjestima mora voditi računa od projektiranja do samog izvođenja fasade. Posebno su važni dobro razrađeni detalji koji ograničavaju toplinske mostove. Kroz takva mjesta hladnoća lakše prodire u unutrašnjost, a ondje gdje je površina zida hladnija raste i rizik od kondenzacije vlage.
Toplinske mostove nije uvijek moguće potpuno ukloniti, ali pažljivim projektiranjem i izvedbom mogu se svesti na najmanju moguću mjeru. Zato kod fasade ne treba razmišljati samo o kvadratima zida. Za vlastitu kuću to znači da procjena radova mora uključiti i sve spojeve i zahtjevne detalje, a ne samo ravne površine pročelja.

Kako fasada i stolarija zajedno utječu na potrošnju energije?
Posljedice dobro izvedene ovojnice osjećamo dugo nakon završetka gradnje, svaki put kada grijemo ili hladimo prostor. Minković objašnjava da fasada funkcionira kao svojevrsni sendvič. Najveći utjecaj na energetska svojstva ima toplinska izolacija, a uz nju važnu ulogu imaju i završni slojevi te stolarija.
„Ne može se gledati parcijalno svaki segment za sebe”, ističe Minković.
Pritom treba razlikovati dva pojma. Baumit fasadni sustav obuhvaća slojeve fasade, od ljepila i izolacije do završnog sloja. Vanjska ovojnica zgrade šira je od toga i uključuje i stolariju te njezine spojeve sa zidom. Tek kada su svi ti dijelovi dobro projektirani, usklađeni i izvedeni, ovojnica daje očekivanu energetsku učinkovitost.
To je, naglašava sugovornik, jednako važno za hotele i za svakog investitora, jer dobra ovojnica u konačnici znači i manje novca potrošenog na energiju.

Kreativne tehnike koje velikom pročelju daju karakter
Kod objekta veličine Picala tehnički zahtjevi bili su samo jedan dio zadatka. Drugi je bio vizualni: veliku površinu pročelja trebalo je pretvoriti u fasadu koja neće djelovati monotono. Tu završni sloj prestaje biti samo zaštita zida i postaje alat kojim se oblikuje karakter zgrade. Na Picalu se zato nije radilo samo bojom, nego i različitim strukturama površine, poput vučenih i valovitih.
Minković ističe da je izvedba kreativnih tehnika bila najzahtjevniji dio posla. Jedan od razloga je, prema njegovoj ocjeni, to što na tržištu još nema dovoljno izvođača koji takve tehnike rade jednako sigurno kao klasičnu fasadu, na kojoj imaju godine iskustva. Rezultat kreativnih tehnika snažno ovisi o ljudskom faktoru i pokretu ruke. Dva majstora nikada neće napraviti potpuno istu površinu, što je ujedno i prednost, jer je svaka izvedba unikatna.
Na Picalu je, međutim, sloboda pojedinog izvođača bila ograničena. Projektant je odabrao vučenu strukturu koju je trebalo dosljedno izvesti na cijeloj površini, uz određena tehnička ograničenja. Za to su korišteni posebni Baumitovi materijali za modeliranje fasade. Kako objašnjava Minković, riječ je o materijalima koji nisu klasične žbuke, nego omogućuju izvedbu različitih kreacija na fasadi.

Zašto završna obrada traži odgovarajući materijal i izvođača?
Sloboda u oblikovanju ne znači i slobodu u odabiru materijala. Završni sloj i dalje mora godinama podnositi vlagu, sunce, temperaturne promjene i prljanje, a na objektu uz more ti su uvjeti posebno izraženi.
Na Picalu su zato kombinirana različita rješenja. Prema Minkovićevim riječima, na pojedinim dijelovima objekta kao završni sloj korišten je silikon, a na drugima silikat. Kreativne tehnike, odnosno vučene i valovite strukture, izvedene su silikonskim materijalima. Sve su to, kaže, visokokvalitetni materijali koji bi trebali dugo trajati tijekom korištenja objekta.
Kvalitetan materijal ipak nije dovoljan sam po sebi. Kod posebnih tekstura presudno je i iskustvo izvođača, jer upravo o njegovoj vještini ovisi hoće li zamišljena struktura izgledati onako kako je projektirana.

Što iz projekta Picala možemo primijeniti na vlastitu kuću?
Možda je upravo to najbolja lekcija koju s ovako velikog projekta možemo prenijeti na vlastiti dom. Fasada se bira za desetljeća, pa odluka ne bi trebala početi pitanjem koja nam se boja sviđa.
Prvo treba razumjeti kakva je postojeća konstrukcija i koja energetska svojstva od ovojnice očekujemo. Zatim treba uzeti u obzir gdje se kuća nalazi i čemu će fasada biti izložena. Treće pitanje je kako će biti riješeni spojevi oko prozora, vrata, balkona i terasa. Tek nakon toga dolazi izbor završne obrade koja odgovara sustavu i željenom izgledu. Ako se odlučite za posebnu teksturu, vrijedi provjeriti ima li izvođač iskustva upravo s tom tehnikom.
Kada imamo te odgovore, dolazi onaj kreativniji dio: kako sve to pretvoriti u lice kuće.
Lice kuće počinje ispod površine
Pročelje Picala privlači pogled, ali njegova vrijednost počinje ispod površine. Baumit fasadni sustav u ovoj priči pokazuje kako izolacija, pripadajući slojevi i završna obrada moraju funkcionirati zajedno, dok projektiranje i pažljiva izvedba omogućuju da ta cjelina zaista radi.
Fasadu biramo za dugotrajnu zaštitu i izgled doma. Zato je važno razumjeti i slojeve koje nakon završetka radova više nećemo vidjeti, jer upravo oni odlučuju koliko će kuća biti ugodna, učinkovita i trajna.
Gradnja doma
Možete li zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline?
Na primjeru Viessmannova uređaja predstavljenog na sajmu PromoArh objašnjavamo na što pripaziti.
Mnogi vlasnici starijih kuća razmišljaju o prelasku na dizalicu topline, ali ih zaustavlja jedno pitanje: znači li novo grijanje i potpuno novu instalaciju? Dizalica topline za radijatore danas je realna mogućnost, no odgovor ne ovisi samo o uređaju. Jednako su važni toplinski gubici kuće, postojeći radijatori i temperatura vode koju sustav mora postići.
Dizalice topline sve su češći izbor i u novogradnji i u energetskim obnovama, a njihov razvoj više nije usmjeren isključivo na učinkovitost. Nekoliko zanimljivih rješenja Viessmann je predstavio na sajmu PromoArh u Poreču, među njima i novu monoblok dizalicu topline Vitocal 200-A ie.
Može li se u staru kuću ugraditi dizalica topline? Evo što sve treba planirati
Dizalica topline za radijatore: što znači temperatura vode do 70 °C?
Temperatura polaza je temperatura vode koja iz uređaja odlazi prema grijaćim tijelima. Radijatorsko grijanje u pravilu traži višu temperaturu vode od podnog, zato je taj podatak jedan od važnijih pri modernizaciji starijih kuća. Kod predstavljenog uređaja temperatura polaza, prema riječima sugovornika, doseže 70 °C.
Kako objašnjava Simon Palman, predstavnik tvrtke Palman Thermo, ovlaštenog Viessmannova partnera, za korisnika to znači da uređaj može spojiti na postojeću instalaciju s radijatorima. Posebna kotlovnica, dodaje, nije potrebna.
Mogućnost postizanja visoke temperature ipak ne znači da će svaka dizalica topline za radijatore jednako dobro raditi u svakoj kući. Treba provjeriti jesu li postojeći radijatori dovoljno veliki za potrebe prostorija i koju temperaturu vode sustav stvarno treba u najhladnijim danima. Tek tada se može procijeniti je li postojeća instalacija prikladna i kako će uređaj raditi.

Za odabir uređaja nije dovoljna kvadratura kuće
Uređaj je, ističe Palman, namijenjen prvenstveno modernizaciji, ali se može ugraditi i u novogradnju. Dostupni su modeli do 12 kW. Zasad dolazi samo u monofaznoj izvedbi, a najavljena je i trofazna.
Snaga uređaja, naglašava Palman, određuje se prema toplinskim gubicima zgrade, a ne prema veličini kuće. Kvadratura je tek jedan od podataka potrebnih za pravilan odabir sustava. Dvije kuće iste veličine ne moraju imati ni približno jednake potrebe za grijanjem. Na toplinske gubitke utječu izolacija, stolarija, površina vanjskih zidova i krova, ali i temperatura koju ukućani žele u prostorijama.
Zato je dobro prije kupnje izraditi proračun toplinskih gubitaka. Premalen uređaj neće moći zagrijati kuću u najhladnijim danima, a prevelik će raditi neučinkovito.

Monoblok izvedba: što ostaje vani, a što se ugrađuje u kuću?
Razvoj novih uređaja ide i prema jednostavnijoj ugradnji te smanjenju prostora koji sustav zauzima u kući. Kod monoblok izvedbe cijeli rashladni krug nalazi se u vanjskoj jedinici.
Predstavljeni uređaj, objašnjava sugovornik, kompaktan je i nema unutarnjih hidrauličkih jedinica. U kući je samo elektronički sklop koji upravlja s više krugova grijanja.
„Imate samo jedan uređaj u dvorištu, di vam hidraulika dolazi van, a elektronika vam je u kući”, ističe Simon.
Takva izvedba smanjuje količinu opreme u kući, što je posebno važno kod modernizacije, kad prostora često nema dovoljno. Konačan raspored uređaja i instalacija ipak ovisi o projektu sustava grijanja za konkretnu kuću.

Upravljanje grijanjem putem aplikacije
Sve više funkcija znači i potrebu za jednostavnijim upravljanjem. Sobni regulator, kaže naš sugovornik, bežično se spaja na elektroniku uređaja, a sustavom se može upravljati i putem mobilne aplikacije ViCare.
Digitalizacija ovdje nije važna samo korisniku. Uređaj koristi Viessmannovu platformu One Base Intelligence, koja omogućuje daljinski nadzor nad dizalicom topline. Ako se pojave poteškoće, ističe sugovornik, instalater se može daljinski spojiti na sustav. Takav pristup može pomoći da se određeni problemi prepoznaju i riješe brže, ponekad i bez izlaska na teren.

Povezivanje sa solarnom elektranom i drugim uređajima
Nove dizalice topline jednostavnije se povezuju i s drugim izvorima energije i uređajima u kući. Palman kao primjere navodi solarnu elektranu i punjač za električni automobil, uz napomenu da je rješenja mnogo.
Prema Viessmannu, platforma One Base Intelligence u jedan sustav može povezati fotonaponsku elektranu, spremnik energije i punjač za automobil, pa i postojeće uređaje drugih proizvođača. Dizalica topline tako postaje dio šire priče o upravljanju energijom u domu.
Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja
R290: što je novo u rashladnom sredstvu?
Postoji i dio dizalice topline koji korisnik ne vidi, a posljednjih godina postaje sve važniji. Rashladno sredstvo prenosi toplinu unutar sustava, ali njegov odabir utječe i na okoliš. Zato se kod novih generacija uređaja sve više koriste sredstva s vrlo niskim potencijalom globalnog zagrijavanja (GWP).
Predstavljeni uređaj koristi rashladno sredstvo R290, odnosno propan. Zbog niskog potencijala globalnog zagrijavanja smatra se prihvatljivijim za okoliš. Takav izbor prati i propise kojima se postupno smanjuje uporaba fluoriranih plinova s velikim utjecajem na klimu.
Prvi korak je upoznati kuću
Možete li, dakle, zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline? U mnogim kućama odgovor može biti potvrdan, ali tek nakon provjere. Prije odabira dizalice topline za radijatore treba poznavati toplinske gubitke kuće, temperaturu vode koju postojeći radijatori trebaju i stanje cijele instalacije.
Od temperature polaza do povezivanja sa solarnom elektranom i upravljanja putem aplikacije, dizalica topline danas je dio šire priče o energetskom upravljanju domom. Kod modernizacije prvi korak zato nije odabir uređaja, nego dobro upoznavanje kuće u koju će se ugraditi.








