Za mnoge je miris pravog bora znak da blagdani doista počinju. No iza savršene božićne jelke krije se puno više od slučajnog odabira. Prije nego što drvce unesemo u dom, važno je znati kako prepoznati svježe božićno drvce i kako ga njegovati kako bi tijekom cijelih blagdana ostalo lijepo, mirisno i postojano.

Stručnjaci iz Vrtnog centra Šestine otkrivaju na što obratiti pažnju pri kupnji rezanog drvca, koje vrste najdulje traju u toplim interijerima te koja pravila vrijede ako se odlučite za bor u tegli.

Biljke koje cvatu zimi: Savjeti za sadnju i odabir najljepših vrsta

Koju vrstu božićnog drvca odabrati?

Iako se na prvi pogled sve jelke čine podjednako privlačnima, razlike među vrstama vrlo brzo postanu vidljive u toplom domu.

Nordijska jela danas je najčešći izbor za rezana božićna drvca. Odlikuje se dugotrajnošću, mekanim i sjajnim iglicama koje ne otpadaju brzo te gustom, pravilnom krošnjom koja izgleda gotovo fotografski savršeno. Upravo zato smatra se najpouzdanijim izborom za one koji drvce žele zadržati u domu dulje vrijeme.

Smreka, s druge strane, ima najintenzivniji miris, ali i najkraći vijek trajanja. Njene tanke i oštre iglice brzo se suše i počinju otpadati, osobito u grijanim prostorima. Idealna je za one koji drvce planiraju držati kraće ili ga smještaju u hladnije prostorije.

Srebrna smreka prepoznatljiva je po plavičastim iglicama koje su vizualno vrlo atraktivne, no i ona, poput obične smreke, brže gubi svježinu u toplini doma.

Kako odabrati božićno drvce za pravu blagdansku čaroliju

Kako provjeriti je li božićno drvce svježe?

Bez obzira na vrstu, svježina drvca ključna je za njegovu dugotrajnost. Dobra vijest je da svježinu možete provjeriti i bez stručnog oka.

Lagano provucite ruku kroz grane – ako iglice ostaju čvrsto na mjestu, drvce je u dobrom stanju. Pretjerano osipanje znak je da je posječeno ranije i da mu je svježina već narušena.

Pogledajte i rez na dnu debla. Svježi rez je svijetle boje, blago vlažan i bez pukotina. Tamni, suhi i ispucali rezovi upozoravaju da drvce već dulje vrijeme stoji bez vlage.

Miris je također pouzdan pokazatelj. Intenzivan, smolast miris upućuje na nedavno posječeno drvce, dok slab ili gotovo nepostojeći miris može značiti da je drvce već izgubilo dio svojih prirodnih svojstava.

Kako pravilno njegovati rezano božićno drvce?

Prije nego što drvce unesete u grijani prostor, važno ga je aklimatizirati. Najbolje ga je najprije smjestiti u hladniji predprostor, stubište ili hodnik, gdje je temperatura tek nekoliko stupnjeva viša od vanjske.

Kako bi dulje zadržalo svježinu, drvce je potrebno redovito orošavati ili postaviti u posudu s vodom. Ako je posađeno u zemlju, tlo treba povremeno zalijevati kako bi zadržalo vlagu. Također, drvce uvijek treba držati podalje od izravnih izvora topline poput radijatora, peći ili kamina.

Bor u tegli – lijepa ideja, ali s jasnim pravilima

Bor u tegli nosi posebnu čar jer nakon blagdana može nastaviti živjeti, no taj izbor zahtijeva dodatnu pažnju. Najčešća pogreška je kupnja drvca koje je naknadno iskopano iz tla i posađeno u premalu teglu. Takva stabla često imaju oštećen ili skraćen korijen te teško prežive nakon blagdana.

Ako birate bor u tegli, važno je da je zaista uzgojen u posudi i dobro ukorijenjen. Najčešći izbor su patuljaste kanadske smreke, srebrne smreke i nordijske jele u teglama.

Kao i kod rezanog drvca, i bor u tegli treba aklimatizirati prije unošenja u grijani prostor, držati ga dalje od izvora topline te redovito zalijevati ili orošavati. Budući da je bor šumska biljka naviknuta na hladnoću, preporuka je da u zatvorenom prostoru boravi najviše sedam do deset dana, i to u što hladnijem dijelu doma.

Mali detalji čine veliku razliku

Iglice koje ne otpadaju, svježi rez na deblu, prirodan miris i pravilna njega najbolji su pokazatelji kvalitete. Upravo ti detalji daju jasan odgovor na pitanje kako prepoznati svježe božićno drvce i osigurati da vaš bor ostane lijep, mirisan i postojan tijekom cijelih blagdana.

Pravilnim odabirom i njegom, božićno drvce postaje više od dekoracije – ono postaje središnji simbol topline i blagdanskog ugođaja u domu.

Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.

U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.

Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?

Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.

Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.

Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.

Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada

Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.

Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.

Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond

Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.

Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.

To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.

Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima

Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.

Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.

Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada

Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.

Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.

Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada

U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.

U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.