Pri odabiru prozora i vrata većina nas prvo gleda ono što se vidi: tanke profile, velike staklene površine i način otvaranja. Sigurnost prozora i vrata, međutim, ne primjećuje se na prvi pogled. Ona ovisi o tome koliko dobro zajedno funkcioniraju staklo, okov i profil te koliko je kvalitetno cijeli element ugrađen.

Upravo je to bila jedna od tema na sajmu PromoArh u Poreču, na kojem je Kömmerling predstavio svoja nova rješenja. O tome što kvalitetna i sigurna stolarija treba pružiti razgovarali smo s Aleksandrom Tererom iz tvrtke Profine.

Sigurnost prozora i vrata ovisi o staklu, okovu i profilu

Tema sigurnosti doma u svijetu je, a sve više i kod nas, jedna od važnijih, kaže Terer. Ne bi rekao da se u stolariji po tom pitanju nešto bitno promijenilo, ali pravila su jasna. Ključ je, objašnjava, u usklađivanju stakla, okova i profila.

„Postoje određeni parametri koji se moraju poštivati da bi postigli određenu klasu sigurnosti”, ističe Terer.

Te se klase označavaju slovima RC, a na sajmu je predstavljeno rješenje u klasi RC2. Europska norma EN 1627 propisuje razrede otpornosti na provalu za vrata, prozore i staklene stijene. Svaki razred određuje otpornost na zadani način napada tijekom zadanog vremena. Klasa RC2 odnosi se na pokušaje provale jednostavnim alatom, poput odvijača, kliješta ili klinova, i predstavlja osjetno višu razinu zaštite od RC1. Od klase RC2 nadalje traži se i sigurnosno staklo prema normi EN 356.

Oznaka se ne dodjeljuje pojedinačnom dijelu, nego cijelom elementu. Ispitivanje obuhvaća cijelu konstrukciju, kako bi se provjerilo da u njoj nema slabe točke. Upravo zato Terer naglašava da staklo, okov i profil moraju biti usklađeni. Za lako dostupne prozore, primjerice u prizemlju, podrumu ili na balkonu, njemačka kriminalistička policija preporučuje klasu RC2 ili RC3.

Velike staklene stijene: dimenzije ovise i o težini

Velike staklene površine donose više svjetla i otvoreniji prostor, ali svaka takva stijena ima i tehničke granice. Štand, iako prilično velik, nije mogao primiti sve novosti, pa su izložena tri rješenja. Jedno od njih bila su podizno-klizna vrata s električnim pogonom.

Terer objašnjava da moguća veličina takvih vrata ovisi o vrsti stakla i ukupnoj težini elementa. Maksimalna nosivost predstavljenog okova iznosi 400 kilograma. Sam profil omogućuje izradu i većih stijena, no kod električnog pogona granicu ponovno određuje težina elementa.

Trostazna stijena omogućuje veći otvor prema terasi

Druga novost bila je trostazna stijena. Takva rješenja postoje u aluminiju, ali u PVC-u, kako kaže Terer, još nisu toliko zastupljena. Izloženi primjerak zbog ograničenog prostora nije mogao biti velik, no stijena se može izraditi i u znatno većim dimenzijama.

Njezina je glavna prednost veći otvor u jednom komadu. Kod predstavljenih podizno-kliznih vrata otvara se otprilike polovina širine. Kod trostazne stijene zatvorena ostaje samo jedna trećina, a dvije trećine mogu biti otvorene. Za kuće s terasom ili vrtom to znači širi prolaz i jaču vezu unutarnjeg i vanjskog prostora.

Lakoća otvaranja, visina praga i mogućnost prozračivanja

Treće izloženo rješenje bila je stijena PremiSlide. Terer je opisuje kao podizno-kliznu stijenu nove generacije, izvedenu na drukčiji i jednostavniji način. Optimalnija je za proizvodnju, a lakša i za svakodnevno korištenje, jer krilo klizi bez ikakvog napora.

Razlika je vidljiva na pragu. Klasična podizno-klizna stijena može imati prag praktički u razini poda, dok je kod PremiSlidea prag nešto izraženiji, prema Tererovim riječima jedan do dva centimetra. Zauzvrat, sustav je elegantan i jednostavniji za rukovanje.

Posebnost je i mogućnost prozračivanja. Kad je stijena u zatvorenom položaju, prorez između elemenata omogućuje stalno provjetravanje prostora. Kad prozračivanje nije potrebno, stijena se potpuno zatvori.

Zašto je pravilna ugradnja jednako važna kao proizvod?

Na ovogodišnjem sajmu Kömmerling je sudjelovao i u Gradionici, na kojoj se pred posjetiteljima gradio model kuće i prikazivala ugradnja stolarije.

„Ugradnja je jedan od tri segmenta koji čine kvalitetnu stolariju”, kaže Terer.

Prva dva segmenta su materijal i proizvodnja, a ugradnja ih nadopunjuje. Ako bilo koji od ta tri dijela nije dobro izveden, objašnjava Terer, ni konačni proizvod nije dobar. Za kupce to znači da pri odabiru stolarije ne treba razmišljati samo o proizvodu, nego i o tome tko će ga ugraditi i prema kojim uputama.

Ulazna vrata s keramičkom oblogom: izgled koji privlači pažnju

Na štandu su bila izložena i ulazna vrata, no ovaj put naglasak nije bio na klasičnom izgledu. Predstavljen je sustav skrivenog krila, kod kojeg se vidi samo okvir, dok je krilo potpuno presvučeno ispunom. Obloga se može izvesti i tako da prekrije sve, pa se vidi samo krilo.

Materijal obloge na prvi pogled podsjeća na aluminij s patinom, no riječ je o keramici. To se osjeti i u težini. Standardna ulazna vrata teže otprilike stotinu kilograma, a ova su, prema Tererovim riječima, teža od 300 kilograma.

Takva vrata u ovom su obliku prvi put izložena. Cilj je bio javnosti i partnerima pokazati da je i s PVC-om moguće postići ovakvu estetiku, uz koju se danas jednako traži i funkcionalnost. Mogućnosti izbora dezena, kaže Terer, gotovo su neograničene.

Što pitati prije odabira prozora i vrata?

Izgled, veličina staklenih površina i način otvaranja važni su kriteriji, ali nisu dovoljni za dobru odluku. Prije kupnje vrijedi pitati koju klasu otpornosti na provalu ima konkretna izvedba, koje su mogućnosti i ograničenja odabranog sustava te tko će i kako izvesti ugradnju.

Sigurnost prozora i vrata proizlazi iz usklađenog sustava stakla, okova, profila i pravilne ugradnje. Kvalitetna stolarija pritom mora odgovarati i načinu na koji svakodnevno koristimo dom, od izlaska na terasu do prozračivanja prostorija.

Budućnost gradnje više nije tema koja pripada samo stručnim konferencijama i vizijama o gradovima sutrašnjice. Robotizirano zidanje na pojedinim se europskim tržištima već komercijalno primjenjuje, a u lipnju 2026. u Sloveniji je održano prvo pilot zidanje. Razlog nije samo želja za bržom gradnjom. Građevinarstvu nedostaje radnika, a pred struku se istodobno postavlja pitanje kako graditi kvalitetnije, učinkovitije i trajnije kuće.

Te su se promjene mogle vidjeti, usporediti, pa čak i isprobati na sajmu PromoArh u Poreču. U dvorani Žatika okupilo se više od stotinu izlagača iz sedam zemalja. Na više od 4.000 četvornih metara predstavljena su rješenja za gotovo sve faze gradnje i opremanja, od građevinskih materijala, stolarije i montažne gradnje do grijanja, obnovljivih izvora energije, digitalizacije i uređenja interijera.

Robot za zidanje kao odgovor na nedostatak radnika

Jedan od najvećih izazova građevinarstva više nije samo kako graditi kvalitetnije, nego i tko će graditi. Nedostatak radne snage ubrzava razvoj automatizacije, pa posao koji stoljećima povezujemo s ljudskim rukama danas mogu preuzimati i strojevi. Upravo je zato jedna od novosti koje su privukle najviše pozornosti bila Wienerbergerova prezentacija robota za zidanje.

Dr. sc. Marina Bagarić u svom predavanju nije govorila o opeci kao proizvodu, nego o promjenama u tehnologiji gradnje zidanih konstrukcija. Objašnjava da se proizvođači, uz razvoj materijala, sve više bave tehnologijom izvođenja i načinima na koje mogu odgovoriti na nedostatak stručne, ali i općenito dostupne radne snage.

Jedno od rješenja koje je predstavila grupacija je robot WLTR, čiji se naziv izgovara kao Walter. Prema njezinim riječima, robot se već komercijalno primjenjuje na češkom i okolnim tržištima, dok se u Hrvatskoj i Sloveniji tehnologija tek uvodi. Prvo pilot zidanje održano je u lipnju u Sloveniji, pa se, kako kaže, može reći da je robot već stigao na naše tržište.

Što robot može, a što i dalje ovisi o ljudima?

Znači li to da će se kuće uskoro graditi brže i bez zidara? Bagarić upozorava da je upravo to čest pogrešan dojam.

„Ljudi imaju percepciju robot, sad je to svemoguće, on će to riješiti sve u jednom danu”, kaže.

Robot, objašnjava, ima određena ograničenja, ali i svoje prednosti i jasnu primjenu. Zato je cilj sada tehnologiju približiti izvođačima i projektantima. Oni trebaju znati što robotizirano zidanje znači kad se projekt radi od početka, na što treba paziti zbog ograničenja robota te koje su njegove stvarne mogućnosti na gradilištu.

Robotizacija, dakle, ne znači da s gradilišta nestaje čovjek. Mijenja se njegov posao, ali i način na koji se građevina mora projektirati i pripremiti kako bi tehnologija uopće mogla preuzeti dio izvedbe.

Budućnost gradnje ovisi i o detaljima koje kasnije ne vidimo

Novi način zidanja samo je jedan dio procesa u kojem nastaje kuća. Da najbolja praksa ne mora ostati samo na prezentacijama i nacrtima, pokazala je Gradionica, dio sajma na kojem se model kuće gradio pred posjetiteljima, sloj po sloj.

Kako objašnjava Snježana Turalija, prvog se dana gradio model obiteljske kuće na kojem su se mogli prikazati vanjski i unutarnji zidovi, pregrade i strop. Ugrađivala se stolarija, odnosno prozori, vrata i balkonska vrata, a zatim i krovni prozor. Postavljali su se toplinska izolacija i pojedini sustavi hidroizolacije. Članovi NZEB klastera tako su prikazali rješenja kojima se postižu visoka energetska učinkovitost, održivost i trajnost kuće.

Vrijednost takve demonstracije je u tome što posjetitelji ne gledaju pojedinačne proizvode na štandovima. Vide kako se oni povezuju u cjelinu i kako izgleda njihova stvarna ugradnja.

Zašto dobar materijal nije dovoljan za energetski učinkovitu kuću?

Konačnu kvalitetu kuće ne određuje samo izbor pojedinačnog proizvoda. Kvalitetan zid, dobar prozor ili debela izolacija neće dati očekivani rezultat ako su loše spojeni s ostatkom građevine.

Jedan od takvih detalja su toplinski mostovi, manja područja u ovojnici grijanog dijela zgrade kroz koja toplina prolazi brže nego kroz okolnu konstrukciju zbog promjene materijala, debljine ili oblika građevnog dijela. Nastaju upravo na spojevima, primjerice ondje gdje se susreću različiti materijali ili gdje se ugrađuje stolarija. Zato je važno da su spojevi pravilno riješeni, da je izolacija izvedena bez prekida i da se ono što je zamišljeno u projektu dosljedno provede na gradilištu.

Energetska učinkovitost počinje prije nego išta uključite — u sloju koji nikad nećete vidjeti

Svi ti detalji nakon završetka radova ostaju skriveni iza fasade i završnih slojeva. Ipak, upravo o njima ovisi koliko će kuća biti ugodna za život, koliko će energije trošiti i koliko će dugo trajati bez problema. Za one koji planiraju gradnju poruka je jasna: pri odabiru rješenja nije dovoljno znati što se ugrađuje, nego i kako će biti ugrađeno i povezano s ostatkom građevine.

Nove tehnologije traže i nova znanja

Stručni dio sajma ove je godine bio posvećen suvremenim trendovima u graditeljstvu. Prof. dr. sc. Zoran Veršić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objašnjava da su tvrtkama članicama klastera prepustili da same predstave novosti koje primjenjuju u svojim proizvodima i tehnologijama. Ponuda je bila široka, od kvalitetnijih materijala koji pridonose održivijim prostorima za život do rješenja kojima se poboljšavaju uvjeti boravka u prostoru, pa sve do robota za zidanje.

Irena Križ Šelendić, ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ističe da je hrvatsko građevinarstvo već pokazalo što može. Za sljedeći korak, kaže, presudna su znanja i inovacije.

„Za budućnost su nam važne nove tehnologije i inovacije”, naglašava. Jednako su važna i mjesta na kojima se struka može okupiti, razmijeniti iskustva, upoznati dobru praksu i sklopiti nove poslove, jer sve to, prema njezinim riječima, pridonosi snažnijem građevinarstvu.

Kako se ove promjene tiču budućih vlasnika kuća?

Budućnost gradnje donosi nove materijale, strojeve i načine rada, a robot za zidanje samo je najvidljiviji primjer tih promjena. Njihova stvarna vrijednost ipak ne ovisi samo o tehnologiji. Ovisi o dobrom projektu, pravilnoj izvedbi i ljudima koji znaju kako rješenja primijeniti i međusobno povezati.

Za one koji planiraju gradnju ili obnovu to znači da se razgovor s projektantom i izvođačem ne bi trebao zaustaviti na pitanju što odabrati. Jednako je važno pitati kako će se to izvesti.