Dom na kvadrat: Prof. Fabijanić, je li arhitektura u vašem životu sve ono što ste očekivali od nje da će biti, kad ste upisivali fakultet?

prof. Nenad Fabijanić, dr. art.: Više od toga. Kad se upisuje fakultet onda se čovjek pita kako ću se snaći, reference koje sam tada imao bile su skromne, gimnazijalske, ali sam sretao neke ljude koji su me impresionirali svojim opusom, svojim znanjem, svojim zadovoljstvom u poslu.

Dom na kvadrat: Tko vas to je impresionirao?

Prof. Fabijanić: Ivan Vitić, poslije Neven Šegvić, posebno Ivan Vitić. Njegov način rada i organizacija njegovog posla. Ponašanje, biro koji je bio među prvima u Zagrebu, gotovo jedini privatni biro u to doba.  Nisam znao gdje ću i što ću, posebno ne na prvoj godini gdje mi gimnazijalci tada smo bili zbunjeni jednom dimenzijom koja je bila orijentirana na tehniku, znanje, prirodne znanosti, matematiku, geometriju, perspektivu i tako dalje i tako dalje. Poslije se tu nekom određenom ambicijom, a ja volim tu riječ, i mnogi ju krivo upotrebljavaju i smatraju da je kriva, sam pokazao interes da dokučim neke teme. To se dešavalo sukcesivno kroz život.

Dom na kvadrat: Vi ste svoj talent zapravo pokazali na raznim segmentima. Od izložbe, scenografije do arhitekture, jel nas možete provesti kroz taj jedan proces, kako počinje, odakle inspiracija.

Prof. Fabijanić: Meni je bilo u interesu što prije vidjeti nešto izvedeno, bilo šta. Pa sam počeo sa televizijskom scenografijom. Nekom igrom slučaja jer sam bio blizak televiziji u to doba i svemu onom što vole mladi, kako se to kaže, rock and rollu i u to vrijeme ’60-tih, ’70-tih godina kad su bili začeci tih stvari, onda sam se želio pojaviti i kao scenograf i to mi je uspjelo. I radio sam jako dugo na Hrvatskoj televiziji kao scenograf, možda najviše emisija sam opremio scenografskih ali da se ne hvalimo, kvantiteta ne znači i kvaliteta.

Nakon toga sam zapravo postao asistent na Arhitektonskom fakultetu. Na direktan poziv velikog arhitekta i pedagoga Nevena Šegvića. Tražio je da ja dođem na fakultet s njim radit, jer sam se dokazao u nekim malim sitnim akcijama koje sam s njim provodio. To je bilo iznenađenje jer tako mlad čovjek, ja sam tada imao dvije godine nakon diplome, dakle, to je bila ’77 godina, prošlog stoljeća, me pozvao da budem asistent tada, velikog karizmatičnog profesora Nevena Šegvića.

Radio sam natječaje, radio sam interijere, servisirao uglavnom neke obiteljske teme ili teme nekih mojih prijatelja koji su bili moji prvi investitori. S njima sam imao veliki problem zato što su imali povjerenje i znanje, dali mi priliku, znali sve o arhitekturi, znali sve o meni, samo nisu imali novaca. A za arhitekturu je potrebno imati novaca. Pa su se jednog trena počeli pojavljivati ili društveni ili državni ili gradski investitori ili pak neki ljudi koji su vidjeli što radim i tako počeli naručivati projekte.

Dom na kvadrat: Obzirom da ste radili svojim prijateljima, a od nekoliko arhitekata sam čula da je zapravo iznimno važno poznavati ljude koji će živjeti u toj kući da bi tu kuću mogli napraviti za njih, kakvo je vaše iskustvo u tome?

Prof. Fabijanić: To svi arhitekti govore i ja im ne vjerujem. Ali vjerujem u tu rečenicu koju je izrekao Frank Lloyd Wright. Ima jedna duhovitost koja je vezana za njega jer on je tako rekao, veliki Frank Lloyd Wright da bi rado živio u jednoj familiji bar mjesec dana da ih upozna pa da zna točno šta njima treba, kakve su im dnevne navike i tako dalje. Pa je zaista s njima živio i nakon mjesec dana pitali su ga kakvo mu je sad iskustvo, jel mogu krenut, a on je odgovorio: „znate šta, vama ne treba arhitekt, vama treba bračni savjetnik“. Ma nema se što identificirati, ima baratati sa svojim tijelom, znat svoje područje. I naravno puno razgovarat sa investitorima jer na kraju krajeva, on radi za njih i troši njihov novac. I ta jednadžba je jako jednostavna.

Dom na kvadrat: Što bi rekli koji je to projekt koji o vama najbolje govori?

Prof. Fabijanić: Projekt pripada vremenu stasanja, vremenu znanja, vremenu moći i tada je aktualan i dobar. Čudim se danas kako sam u nekim projektima ginuo, sad ginem za ovu lokaciju ovdje i još neko vrijeme ću raditi na toj lokaciji. Ja se jako radujem dolazi ovdje svako jutro, jer ovdje imam i atelje, dolaziti na gradilište i to već godinu, dvije. Kao što sam se jako radovao ujutro krenuti sa istoka Zagreba gdje stanujem, putovati prema Kačićevoj 26, prema Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, posebno u periodu kad sam bio asistent Nenada Šegvića. 

Dom na kvadrat: A oltar domovini?

Prof. Fabijanić: Ja sam sa velikim respektom to radio. Ja nisam htio nikakav jeftiniji dizajnerski ili narativni kič plasirati u, na to mjesto. Ja sam htio da to mjesto drži vrijeme, ja se nisam htio baviti nikakvim simbolima kojima smo opsjednuti i nekim pričama, nikakvim glagoljicama, nikakvim šahovnicama, nikakvim elementima kojima zapravo da pitate ljude ne bi znali o čemu je riječ. Ja sam htio petrificirati središnji dio Zagreba sa tri simbola, nešto malo vode, nešto malo vatre, dakle, elementarnih stvari koje govore da smo bili, da jesmo i da ćemo, nadam se opstati.

Dom na kvadrat: Kad se bavite jednom kućom, koliko vremena posvećujete uređenju okoliša te građevine?

Prof. Fabijanić: Zagrebačka arhitektonska škola nas je tako učila, da je to sve dio arhitekture. I kad kažete kuća, tu se podrazumijeva raspoloživa parcela, ne ono što zauzima kuća, dakle, teren kojeg zauzima tlocrt kuće, nego cijela, cijela parcela.

Dom na kvadrat: S kim ste tu najviše radili?

Prof. Fabijanić: Bilo je sjajnih firmi koje su trudile zadovoljiti neke moje kriterije pa su išli uvijek u eksperiment. U Lučkom sam našao beton, u Pazinu sam našao kamen, drvo sam našao kod nekih dobrih stolara koji još uvijek znaju šta je stolarija, aluminij sam također našao negdje tamo u ovim krasnim krajevima Brezija, Svete nedjelje, stupnika i tako dalje.

Dom na kvadrat: Kroz život ste imali nekoliko izložbi, zar ne?

Prof. Fabijanić: Evo, zatekli ste me, pa imao sam naravno, radio sam izložbe svoje, radio sam jednu sa Oskarom Kokojem, vrhunskim dizajnerom, radio sam neke svoje male izložbe, nisam imao nikad neku veliku izložbu, ali sam izdavao neke knjige koje su opet opisivale to što radim arhitekturu. Nisam imao nikakvu monografsku veliku temu i to me ne zanima, kao što me ne zanimaju nagrade za životno djelo, kao što me ne zanimaju velike monografije svega i svačega i tako dalje.

Dom na kvadrat: Rekli ste da ste sada u mirovini ali da radite više nego ikada, ljudi kad odu u mirovinu obično imaju neki hobi kojim se posvete. Znači, vama je arhitektura i posao i hobi i još uvijek ste tome posvećeni.

Prof. Fabijanić: Pa da. Ja sam nesretan zbog toga ali nemam nikakav hobi, nikakav hobi nemam jer stalno radim i premalo se i odmaram jer stalno radim, što sasvim sigurno nije dobro. Imam najviše vremena za svoje unuke, a i to nije dovoljno, međutim to me inspirira, to me hrani ali stalno radim, to je to, nažalost, nemam hobi.

Dom na kvadrat: Profesore Fabijanić, hvala vam puno na razgovoru.

Prof. Fabijanić: Hvala vama, bilo mi je zadovoljstvo.

Ena Kokanović Nagy ( slavonka.hr ) pripremala je Crep Suzette na svoj način, koristeći burbon viski. Smjesu je pripremila od 3 jaja i tome prilagodila ostale sastojke. Zatim je upalila svoju Invisacook. 

Invisacook nevidljiva je ploča za kuhanje skrivena ispod radne plohe. Može imati 2, 3, 4, ili 5 polja za kuhanje. 

Kako funkcionira Invisiacook

Invisacook – nevidljiva ploča funkcionira na način da je to zamislite klasična indukcijska ploča koja nema gore staklo. Ona se montira isključivo na porculansku radnu ploču i stvara neki pomak od onog konvencionalnog kuhanja stvarajući ravnu ploču na kojoj je moguće kuhati, objasnio je Marko Vrbanc iz Iverpana. 

Kuhinjska drobilica – tako mali, a tako moćan uređaj

Nevidljiva indukcija se ugrađuje isključivo ispod porculanske ploče. Porculan je jedini u mogućnosti izdržati te visoke temperature i zapravo temperaturne šokove prilikom kuhanja, zagrijavanja i hlađenja.

Kako bi magnet od Invisacooka uhvatio tavu, trebamo ju malo samo podesiti i pričekati da prestane treptati broj. 

Ispod tave se nalazi Invisamat silikonski podložak. Podložak služi prvenstveno da bi se zaštitila sama radna površina na kojoj kuhate, a isto tako i da bi se zaštitilo i posuđe te Invisacook indukcija. Ona služi kako ne biste pretjeranu temperaturu iz same posude u kojoj kuhate vraćali u Invisacook i u radnu površinu. To je kao nekakva barijera i ovisno o tome koju Invisacook odaberete, koliko kuhališta uzmete, toliko Invisamata ćete dobiti. Invisimat se obavezno koristi uz Invisacook. 

Crep Suzzete a la Ena

Kad je ispekla palačine, Ena je napravila umak za crep Suzette. 

Treba nam maslac, treba nam korica naranče, malo soka od naranče i burbon viski da to malo zapalimo, pojasnila je Ena Kokanović Nagy. 

Palačinke treba presaviti u trokut i dodati u umak, a kad se preprže sa svake strane, dodati burbon viski i zapaliti. 

I kada prestane gorjeti znači da je alkohol ishlapio, ostao nam je samo lijepi okus burbon viskija i dobar tek. 

Nakon što završim kuhanje sa Invisacook-om, jednostavno maknem Invisamat, pobrišem i ono što je najvažnije da se neću opeći nakon kuhanja, rekla je Ena. 

12 ideja za uređenje kuhinje

Prednosti korištenja nevidljive ploče

Prednosti korištenja ploče su sigurno njezina ta nevidljivost. Ona omogućuje da je prostor čist, lakše se čisti, površina radna više nema nekih kutova, uglova, nego je ravna površina koja se vrlo lagano očisti. Ona štedi prostor, pošto je nevidljiva ona daje mogućnost zapravo iskorištavanja pune radne plohe, nema više standardnog kuhala i imamo cjelokupnu radnu ploču za iskoristivost, dodao je Vrbanc.