Daikin
Trendovi u uređenju
Nismo ni Finska ni Turska: kako je nastao mediteranski wellness kakav Hrvatska dosad nije imala
U lijepom spa prostoru najlakše je prepisati tuđe rituale — finsku saunu, turski hamam — i nazvati to wellnessom. U wellnessu Pical kraj Poreča postavili su drugačije pitanje: kako izgleda spa koji stvarno pripada Mediteranu? U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat zavirujemo iza prvog ESPA centra u Hrvatskoj.
Postoji jedna sitnica koju gotovo svi previdimo kad uđemo u neki hotelski spa: rituali koje ondje zatječemo najčešće nisu naši. Uvozimo nordijske saune i orijentalne kupelji kao da smo ih mi izmislili, a zapravo, kako podsjeća Danijela Kudoić Marić, izvršna direktorica tvrtke SPA2O, nismo domicilno ni finska zemlja s finskim saunama ni podneblje turskih hamama. Mi smo sunce i more. I upravo iz te, naizgled očite, misli izrasla je cijela priča Picala.

Priča koja miriše na Mediteran
Umjesto da preslika provjerene formule, ekipa iza Picala vratila se onome što je autentično naše — mediteranskoj, romanskoj tradiciji kupelji. A ona je, objašnjava Kudoić Marić, bitno drugačija od sjevernjačke: blaža je, toplija u pravom smislu, i okrenuta druženju. Rimljani nisu jurili iz vruće u ledenu vodu da bi „preživjeli” tretman — voljeli su sjediti, ispijati čaj i provoditi vrijeme u spa prostorima. To je doživljaj u kojem je aromaterapija na prvom mjestu, temperature su umjerene, a boravak — a ne izdržavanje — glavni je smisao.

Zvuči jednostavno, ali baš je to ono što se na lijepim fotografijama spa prostora nikad ne vidi: koncept. Klijent je, priča Kudoić Marić, želio mediteranski spa, tamni spa, sanctuary spa — mjesto utočišta. A prevesti takvu atmosferu u stvarne kabine, temperature i mirise puno je teže nego odabrati lijepe pločice.


Iza ugođaja stoji vrlo precizan plan
Ono što izdvaja Pical jest da opuštenost nije nastala slučajno, nego je pomno projektirana. SPA2O se uključio još u fazi u kojoj su se prostori mogli oblikovati prema željenom doživljaju gosta, dok je ESPA — jedno od najprestižnijih imena globalnog wellnessa — donijela vlastite protokole i standarde. Rezultat je prvi ESPA centar u Hrvatskoj, prostran oko 1.300 kvadrata, zamišljen kao cjelogodišnje senzoričko putovanje kroz svjetlo, miris, zvuk i dodir.



A to ime, naglašava Adriana Barlafa Kruhonja, direktorica SPA centra u Valamaru, nije samo etiketa. Slovo „E” u ESPA-i stoji za education — edukaciju. Iza svakog tretmana stoji ozbiljno školovanje terapeuta, što je onaj nevidljivi dio priče koji gost osjeti tek kad legne na stol, iako ga nikad ne vidi na cjeniku.

Ta preciznost počinje puno prije prvog gosta. Već pri funkcionalnom projektiranju, kaže Kudoić Marić, moralo se pratiti ESPA-inu knjigu standarda — kojim se redoslijedom gost zagrijava, hladi i odmara, te kakav ga doživljaj prati u svakoj fazi: od termalnog protokola, preko relaksa, do senzoričkog i dubokog relaksa. Drugim riječima, put kroz spa isplaniran je jednako pažljivo kao tlocrt stana.

Vlastiti potpis: aroma-maglica i sauna kao događaj
Unutar tih strogo zadanih pravila Pical je ipak dobio svoj karakter. Cjelina okuplja osam sauna i parnih kupelji nadahnutih istarskim krajolicima te nekoliko zona za opuštanje, uz privatni spa suite i vanjski garden spa pod istarskim nebom. Jedno od rješenja koja najjače nose mediteranski prizvuk je mediteranska kupelj — kabina blažih temperatura sa središnjim elementom koji svakih nekoliko minuta ispušta aroma-maglicu. Nije zamišljena samo kao postaja u termalnom ciklusu; u njoj se, kaže Kudoić Marić, stvarno može boraviti i opuštati se i dulje od dvadeset minuta. Za nas koji obično „odradimo” saunu na silu, to je mala promjena filozofije.

A pravo iznenađenje je event sauna — takozvana Aufguss sauna, nešto što su u Picalu napravili prvi put. Specifična je jer mora biti velika, dovoljno prostrana da se Aufguss majstor može kretati oko peći dok izvodi ritual s parom i mirisima. Ono što se u takvoj sauni događa, priznaje Kudoić Marić, ne da se prepričati — kaže da tek treba doživjeti kakva je to zabava. Ceremonije se, doznajemo, izvode svakodnevno, a vode ih certificirani sauna majstori: ujutro uz okrepljujuće citrusne mješavine, navečer uz smirujuću lavandu, pa dva posjeta rijetko budu ista.

Zašto više nije dovoljno samo zagrijati tijelo
Aufguss je zapravo simptom veće promjene. Suvremeni wellness, objašnjava Kudoić Marić, davno je prerastao formulu „sauna, hamam i jacuzzi negdje usred hotela” — takav raspored danas više ne zadovoljava goste. Cilj je zadovoljiti što više osjetila odjednom, tako da doživljaj postane svojevrsni senzorički put, a ne puko nizanje toplog i hladnog.
To je, iskreno, i najkorisnija lekcija ovog priloga za sve nas koji o wellnessu razmišljamo i kod kuće: kvaliteta se danas ne mjeri brojem uređaja, nego time koliko su promišljeno posloženi u priču koju osjetila prate od početka do kraja. Vrijedi znati i da je ESPA at Pical prvenstveno mirna zona za odrasle (16+), uz dnevni termin rezerviran za obitelji — detalj koji dosta govori o tome kome je doživljaj namijenjen.



Lokalna priča ušla je i u tretmane
Najljepše je što se mediteranska nit ne završava na arhitekturi. Ušla je i u samu ponudu: među 64 tretmana jedan je osmišljen posebno za Pical. Koji je to i po čemu je poseban — ostavljamo vam da otkrijete u prilogu, jer neke se stvari, baš kao i Aufguss, teško prepričavaju.

Dobro je znati:
- Gdje: Pical Resort (Valamar Collection), na poluotoku Pical nadomak povijesne jezgre Poreča.
- Što: prvi i zasad jedini ESPA wellness u Hrvatskoj, na oko 1.300 m².
- Sadržaj: osam sauna i parnih kupelji nadahnutih Istrom, zone za opuštanje, privatni spa suite i vanjski garden spa.
- Koncept: mediteranska, romanska tradicija kupelji — blaže temperature, aromaterapija, boravak i druženje.
- Izdvaja se: mediteranska kupelj s aroma-maglicom i Aufguss event sauna sa svakodnevnim ceremonijama (citrus ujutro, lavanda navečer).
- Za koga: prvenstveno zona za odrasle (16+), uz dnevni obiteljski termin. Ponuda broji 64 tretmana, od kojih je jedan osmišljen isključivo za Pical.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Najveći projekt hrvatskog turizma htio je zapravo samo jedno: da izgleda kao da je oduvijek tu
Na mjestu hotela koji je još sedamdesetih bio simbol porečkog turizma nastao je potpuno novi resort vrijedan više od 200 milijuna eura — najveći pojedinačni projekt hrvatskog turizma. No njegova se priča ne vrti oko soba. Pical je od početka zamišljen kao novi dio grada. U završnom prilogu ove epizode emisije Dom na kvadrat gledamo kako se to uopće postiže.
Postoji jedan naizgled proturječan cilj koji su si zadali svi koji su radili na novom Picalu: napraviti nešto golemo i posve novo, a da djeluje kao da je tu oduvijek. Zvuči kao nemoguća zadaća — i, kako ćemo vidjeti, dobar dio tog dojma doslovno je konstruiran. Ali upravo ta ambicija razlikuje zgradu koja samo stoji u nekom mjestu od one koja mu stvarno pripada.
Otvoren u proljeće 2026., resort broji 514 soba i apartmana raspoređenih u nekoliko cjelina — Pical Hotel, obiteljski hotel, ekskluzivne suite s V Level uslugom i Beach House — a smješten je na zelenom poluotoku, tek desetak minuta šetnje od povijesne jezgre Poreča.

Priča koja ne počinje 2026., nego mnogo ranije
Da bi se razumio novi Pical, treba se vratiti unatrag. Kako podsjeća povjesničarka umjetnosti dr. sc. Jerka Ziherl, sedamdesetih godina uz obalu dolazi do pravog buma hotelske arhitekture, a jedan od najboljih primjera bio je stari hotel Pical arhitekta Julija De Luquea — nagrađen upravo zato što je cijeli sklop bio savršeno uklopljen u prirodni ambijent. Isti je arhitekt potpisao i porečki Neptun, koji je svojedobno u Brazilu dobio svjetsku nagradu za najbolji ugostiteljski objekt unutar stare gradske jezgre.

Taj kontinuitet nije slučajan ni sentimentalan detalj. Čak i ime odaje pripadnost mjestu: Pical dolazi od stare željezničke stanice Pical, nekadašnje završne postaje slavne Parenzane. Novi hotel je neusporedivo veći i složeniji od prethodnika, ali temeljna ideja — da arhitektura pripada mjestu — ostala je ista.

Poreč u detaljima, a ne u kulisama
Najzanimljivije je što se Poreč u interijeru ne pojavljuje kao scenografija, nego kroz sitnice koje ćete primijetiti tek ako obratite pažnju. Veliki ulaz, objašnjava arhitekt Robert Dragogna, podsjeća na Dekuman, glavnu ulicu staroga grada. Zlatne ploče na stropu jednog restorana prizivaju mozaike Eufrazijeve bazilike, porečkog UNESCO-ova bisera. A Parenzana — vijugava uskotračna pruga koja je od 1903. spajala Poreč i Trst — postala je glavna nit koja povezuje cijeli resort.

Ta se nit provlači posvuda, potvrđuje Dražen Mofardin, direktor hotela Pical: od restorana Parenzana, preko slastičarnice Atelje 33 (nazvane po 33 mjesta kroz koja je pruga nekad prolazila), do promenade ispod hotela u koju su ugrađene tračnice kao tihi omaž nekadašnjoj željeznici. To je onaj tip detalja koji na prvi pogled ne registrirate, ali zbog kojeg vam mjesto djeluje autentično.

Jedna priča, mnogo kutaka
Povezati hotel s mjestom bio je tek pola posla. Drugi je bio gotovo suprotan: kako resort ovih dimenzija razlomiti na manje cjeline, a da sve zajedno i dalje djeluje kao jedna priča. Dragogna to zove fil rouge — crvena nit zbog koje se svugdje osjećate u istoj atmosferi, ali svaki kutak ima svoju specifičnost, bilo kroz naglašenu stolicu, drugačiji materijal ili oblogu. Cilj je da se gost, krećući se hotelom, cijelo vrijeme osjeća kao da istražuje nešto novo. Priznajmo, to je puno pametnije od varijante u kojoj svi hodnici izgledaju jednako i nakon dva dana više ne znate gdje vam je soba.



Okoliš koji se pretvara da je oduvijek tu
Iza osjećaja lakoće krije se projekt goleme složenosti, koji je trajao godinama — a stanku tijekom pandemije iskoristili su, kaže viši voditelj projekata Tomislav Poljuh, da hotel učine energetski učinkovitijim: promijenjen je sustav grijanja i hlađenja, uvedene dizalice topline voda-voda i solarni kolektori na krovu, pa hotel danas koristi stopostotno energiju iz obnovljivih izvora.

Održivost su, međutim, htjeli i vidljivom. Posađeno je više od 37 tisuća biljaka, dio zelenila preselio se na fasade, a za navodnjavanje se koriste podzemna i prikupljena oborinska voda. Najviše govori Dragognina anegdota: veliki dio okoliša konstruiran je naknadno, a golemi borovi sađeni su dizalicama — sve s ciljem, kako je tražio projektant okoliša, da se dobije dojam da je hotel oduvijek tu i da je zelenilo oko njega jednostavno oduvijek postojalo.

„Otvoreni resort”: pripadati gradu, a ne se ograditi od njega
Pripadnost Poreču ne završava na krajoliku. Pical je zamišljen kao otvoreni resort — otvoren lokalnoj zajednici, s trgovinama, restoranima, barovima, plažama i sportskom infrastrukturom. Mofardin izdvaja vanjski bazen od 50 metara koji, uz goste, koriste i građani i sportaši Poreča, te unutarnji poluolimpijski bazen od 25 metara u kojem treniraju lokalna djeca i klubovi. Uz to, hotel zapošljava domaće stručnjake, surađuje s lokalnim proizvođačima i posluje cijelu godinu — što gradu donosi život i izvan ljetnih mjeseci. To je onaj dio „luksuza” koji se ne vidi na cjeniku, a mjestu znači najviše.

Najbolje od tri zemlje na jednom tanjuru
Lokalno i međunarodno ovdje nisu suprotnosti. Svaki svjetski koncept, objašnjava Lea Sošić, direktorica razvoja proizvoda i hotelskih brendova, dolazi kroz prizmu Poreča, Istre i Hrvatske. I opet — Parenzana: pruga koja je spajala tri zemlje postala je ideja da se gostu ponudi najbolje što Hrvatska, Italija i Slovenija nude. Na vinskim kartama najbolja su vina iz sve tri zemlje, u ponudi tartufi i vrhunske slastice, a gastronomiju dodatno oplemenjuje michelinski koncept iz Trsta — restoran Harry’s Piccolo Poreč, iza kojeg stoji dvojac s dvije Michelinove zvjezdice, Matteo Metullio i Davide De Pra.



Hotel koji je usput i galerija
Veza starog i novog Picala najsnažnija je, možda, u umjetnosti. Hotelska kuća desetljećima je gradila vlastitu zbirku, pa su u novom hotelu djela iz starog fundusa dobila društvo radova suvremenih autora. Ziherl objašnjava da je hotel osmišljen i kao svojevrsni galerijski prostor s tematskim sklopovima — gost se, hodajući, izravno susreće sa suvremenom umjetnošću, ali i s kontinuitetom slikarske kolonije Riviera. Među autorima je i Porečanin Alex Knapić, čija skulptura nosi motiv grada — mozaik: velika crna kocka od mnoštva sitnih fragmenata, s detaljima u bronci koji, kaže, simboliziraju vječnost, nasljeđe i trajanje kroz vrijeme.



Da Pical i Poreč ne žive samo ljeti
Trajanje kroz vrijeme dobra je metafora i za jedan od najvažnijih ciljeva projekta — da hotel i grad budu živi tijekom cijele godine. Tu pomaže Event centar, koji je, ističe Denis Prevolšek, direktor operacija i razvoja brenda, najveći kongresni centar u Istri: oko 2.200 kvadrata i kapacitet do 1.200 sudionika, snažan poticaj produljenju sezone. A kad kongresa nema, prostor mijenja funkciju i ljeti postaje Playland — mjesto nestrukturirane igre za djecu i obitelji.

Prostor postaje mjesto tek kad nas dirne
Na kraju, sve se svodi na jednu rečenicu arhitekta Roberta Dragogne: hotelski biznis bez emocija jednostavno ne postoji. Prostor postaje mjesto tek kad u nama nešto izazove — a upravo je to nevidljiva nit koja povezuje sve pojedinačne priče ove epizode, od okoliša i izolacije do rasvjete, wellnessa i, na kraju, dobrog sna. Jer luksuz koji pamtimo rijetko je ono najskuplje; puno češće je to osjećaj da smo negdje stvarno bili — i da bismo se rado vratili.

Dobro je znati:
- Gdje: Pical Resort (Valamar Collection), poluotok kraj stare jezgre Poreča (~10 min hoda); otvoren u proljeće 2026.
- Razmjer: investicija veća od 200 milijuna eura i 514 soba i apartmana — najveći projekt hrvatskog turizma.
- Vodeća tema: Parenzana, pruga koja je spajala Poreč i Trst (i tri zemlje).
- Održivost: 100 % obnovljiva energija, dizalice topline, solarni kolektori, 37.000+ biljaka.
- Za zajednicu: otvoreni resort s bazenima (50 m i 25 m) koje koriste i građani, uz cjelogodišnje poslovanje.
- Sadržaj: prvi ESPA wellness u Hrvatskoj, michelinska gastronomija (Harry’s Piccolo) i najveći kongresni centar u Istri.







