Bez kategorije
Nepravedno zanemaren opus Omera Mujadžića
Slikar i likovni pedagog Omer Mujadžić jedan je od klasika modernog hrvatskog slikarstva 20. stoljeća. Rodom je iz Bosanske Gradiške te ga zasluženo smatraju i bosansko-hercegovačkim slikarom.
Za života je bio diskretan i povučen; perfekcionist koji je i u slikarstvu stalno težio za boljim. Svojim se ranijim radovima nije posebno ponosio, iako su upravo oni izuzetno cijenjeni u umjetničkim krugovima zbog utjecaja Pariza i u njima prepoznatljivim tada aktualnim stilovima: realizmu i kubizmu.
O velikom Mujadžićevom talentu govori podatak da je sa svega 16 godina, kao tada najmlađi student, 1919. godine upisao studij slikarstva na Kraljevskoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu. Diplomirao je 1924. u klasi Ljube Babića, a potom s kiparom Antunom Augustinčićem odlazi u Pariz kao stipendist francuske vlade te godinu dana boravi na L’École des Beaux Arts.
U Parizu proučava stare majstore u Louvreu i upoznaje suvremena zbivanja na pariškoj likovnoj sceni – postkubističku maniru Andréa Lhota, Picassov povratak figuraciji te probuđeni interes za klasične teme blizak Andréu Deraineu.
U djelima Omera Mujadžića uočljiva je fascinacija interijerom koja je očito refleksija njegova prisjećanje na djetinjstvo. Uspješan je bio u tehnici pastela. Najznačajnija djela napravio je u ulju na platnu, no jednako vješto radio je i crteže te ilustracije koje je koristio kao priloge za predavanja iz anatomije i velikog akta na akademiji. Na početku karijere radio je pejzaže i radove socijalne-ulične tematike, a kasnije više aktove i portrete.
Nakon povratka iz Francuske Mujadžić se 1931. godine zapošljava na Likovnoj akademiji u Zagrebu kao najmlađi profesor; vodi tečaj anatomije, zatim slikarsku klasu i predaje čak 42 godine, do umirovljenja 1973.
Iako vrstan slikar, Mujadžić svoje slike nije prodavao da bi zaradio. Za život je zarađivao radom na akademiji, prije svega kao pedagog. Njegova se djela danas nalaze u brojnim privatnim zbirkama, u obiteljskom krugu, kao i u mnogim glasovitim muzejima.
U prilogu pogledajte radove Omera Mujadžića.
Bez kategorije
Danas je Badnjak, dan kojeg krase brojni običaji
Dio običaja je pao u zaborava, a dio ih se još uvijek njeguje.

Badnjak je dan uoči Božića kada se najčešće obavljaju posljednje pripreme za Božić. Čisti se kuća, kiti božićno drvce, peku kolači, radi francuska salata, jede bakalar. U ponoć se tradicionalno ide na polnoćku, a nakon na druženje. Ove godine morat ćemo bez toga kao i velikih obiteljskih okupljanja. No, pitanje je znamo li uopće što je Badnjak? I kakvi se običaji uz njega vežu?
Badnjak je posljednji dan Došašća. Sama riječ dolazi od riječi bdijeti, bdijeti čekajući rođenje Isusa Krista. Nekada se bdjelo uz svijeće u miru i tišini. Vjernici na ovaj dan poste, a na jelovniku je najčešće bakalar. Trpeza na stolu bi trebala biti bogata kako bi i naredna godina bila takva. Žene su na taj dan tradicionalno pekle kruh koji bi krasio stol sve do Sveta tri kralja.
Pred večer domaćin bi unio badnjak i slamu u kuću. Slama se tumači kao sjećanje, da se Isus rodio na slami, čime je simbol jasli u betlehemskoj spilji. U prošlosti se večeralo na slami na kućnom podu, pa se zato i danas, ispod stola za kojim se večera na Badnjak, stavi malo slame. Dok se ispod okićenog božićnog drvca stavljalo, a neki to još uvijek rade, žito. Na blagdanski stol stavlja se pšenica posijana na blagdan Svete Lucije.
Odlazak na polnoćku nije se propuštao. Nakon nje, običaj je bio da si ljudi međusobno čestitaju Božić. U nekim krajevima Hrvatske Božić su pjesmom po domovima čestitali koledari. Običaj koledovanja očuvan je u Dubrovniku.
Bez kategorije
Najšarmantnije kolibe u kojima bismo rado proveli zimu
Male su, simpatične i vrlo ugodne za boravak.

Iako nema zime, kolibe u planinama vrlo su atraktivno i poželjno mjesto za provesti zimske dane. Malo mira i tišine bez stresa i gradske vreve mnogima je lijek, a mi smo na Pinterestu pronašli baš takva mjesta. Možda dobijete inspiraciju i odlučite se na pothvat gradnje baš takve kolibe.
Naravno da moraju biti drvene i okružene drvećem.
Kako izvana, tako drvo dominira i iznutra. Rustikalni stil savršen je za ovakve kolibe jer im daje potrebnu toplinu i ugođaj.
A za još bolji ugođaj pobrinut će se i kamin koji je nezaobilazan u ovakvim kućicama. Ili pak peć na drva.
Tepisi i krzno utoplit će i najhladnije zimske dane i noći.
A u ovo vrijeme ne smiju se zaboraviti ni božićni ukrasi.
Pingback: National Museum of Modern Art Zagreb Croatia – suemtravels