Bez kvalitetne fasade i boje koja daje karakter, obiteljske bi kuće, zgrade i poslovni objekti izgledali bezlično i nedovršeno. Odabir vrste fasade uvjetovan je ponajprije stilom gradnje. Kod klasičnog stila preferiraju se tradicionalni materijali i nijanse, dok moderni stil traži uporabu novih ili inovativnu primjenu već poznatih materijala. Površina fasade može biti glatka ili hrapava, upijati ili reflektirati svjetlost, ali mora biti vodonepropusna i otporna na smrzavanje i udare vjetra.

Kada je riječ o vrsti, odnosno površini vanjske žbuke, ona može biti mineralna (absorbira vlagu te je naknadno izlučuje) ili od sintetičke smole, odnosno plastična žbuka. Absorpciju najbolje omogućava ukrasna grebena žbuka. Silikatne žbuke su mineralne, izribane žbuke u različitim granulacijama i jednostavno se boje. Termožbuke su suhe mješavine kod kojih se žbuka i izolacija nanose odjednom. Nanesena i s vanjske i iz unutrašenje strane zida termožbuka uvelike može smanjiti troškove grijanja.

Žbuka od sintetičke smole mora biti postojana na vanjske utjecaje i difuzna, odnosno  mora propuštati strujanje toplog i vlažnog zraka kroz zid prema van. Pogodna je za dekorativno oblikovanje unutarnjih i vanjskih zidova, to jest pročelja i fasada. Jednostavno se nanosi, ali u vrlo tankom sloju, pa podloga mora biti ravna.

Potrebna debljina žbuke ne može se nanijeti odjednom, već u dva sloja. Za razliku od mineralne žbuke, čije je otvrdnjavanje posljedica kemijske reakcije, žbuke od sintetičke smole postaju tvrde uslijed isparavanja vode.

Iza lijepe i obojene površine fasade krije se zaštitni toplinski i zvučni izolacijski sloj od različitih materijala koji osiguravaju željenu kvalitetu življenja u objektu. Toplinski sistemi se u današnje doba najčešće izvode s pločama od polistirena, odnosno stiropora debljine 5, 8 ili 10 pa i više centimetara ili sa kamenom vunom debljine 10 centimetara. Stiropor se premazuje ljepilom, a na njega se nanosi vezna mrežica koja se ponovno zagleta ljepilom. Na njega se prevlači završni dekorativni sloj u boji po želji vlasnika, na bazi silikata, akrila ili silikona, ovisno o modelu fasade.

Silikatni završni sloj ima dobru paropropusnost, što je suprotno karakteristikama stiropora. Zbog toga silikat ide na mineralnu vunu i na termožbuku, dok je na stiropor najbolje postaviti akrilni završni sloj. Toplinska izolacija smanjuje gubitke energije utrošene na grijanje u zimskom razdoblju, koji kod neizolirane kuće iznose preko 50%, dok tijekom ljeta sprječava pregrijavanje kuće, pa će postavljanje klima uređaja biti gotovo nepotrebno.

Ovisno o hrabrosti i ukusu kod izbora boje fasade možete se odlučiti za neutralnu boju, poput bijele, sive, krem ili svijetlo-smeđe, koje će se lako uklopiti u svako okruženje. Možda će izbor pasti na neku od pastelnih boja poput svijetlo plave, blijedo žute, ružičaste i boje kadulje ili izraženijih nijansi kao što su kobalt plava, tirkizna, blještavo žuta, smaragdno zelena ili boja trešnje.

Pojednostavljene boje sadrže čiste linije i transparentne materijale koje otkrivaju oblik i strukturu, s pomno balansiranim, niti mlakim niti prenapadnim nijansama. Nešto tamnija verzija istih boja čini ih bogatima, a misija im je prekriti sve nedostatke na zidovima, što kući daje šarm i dojam sofisticiranosti. Svijetle, energične cvjetne boje bude optimizam i radost.

Izbor boje fasade stvar je osobnog ukusa, doživljaja boja i hrabrosti, no preporuka je da izaberete boju koja odgovara eksterijeru vašeg doma, odnosno da boju kuće uskladite s okruženjem.