Arhitektura i dizajn
Wienerberger Brick Award 22 s rekordnim brojem prijava
Klimatske promjene, ograničeni prirodni resursi i regulatorni okviri za ekološku kulturu gradnje koja uključuje energetsku učinkovitost, održivost i očuvanje, samo su neki od uvjeta koji zahtijevaju različite arhitektonske pristupe. Opeka je jedan od najstarijih i najtrajnijih građevinskih materijala u ljudskoj povijesti s bezbroj mogućnosti i odličnim svojstvima energetske učinkovitosti te kao takva čini glavni element u arhitekturi najnovijeg vremena.
Kako bi nadahnuli i motivirali arhitekte da istraže nove mogućnosti u pristupu gradnji glinenim materijalima, austrijska tvrtka Wienerberger AG od 2004. godine organizira dodjelu međunarodne nagrade kojom se daje priznanje vrhunskom arhitektonskom projektu od opeke. Wienerberger Brick Award dodjeljuje se projektima koji ostavljaju snažan i trajan dojam u arhitekturi te je ujedno priznanje posebno uspješnim primjerima moderne arhitekture od opeke.
Sudjeluju 53 zemlje
Na Brick Award 22 prijavljen je rekordan broj od 789 projekata iz 53 zemlje, a nagrada se dodjeljuje u sljedećih pet kategorija Feeling at home, Living together, Sharing public spaces, Working together i Building outside the box unutar kojih će biti odabran pobjednik kategorije, kao i jedan glavni dobitnik.
“Razvoj posljednjih godina se nastavlja, fokus ostaje na izgradnji koja štedi resurse. To se odnosi kako na visoko inovativne strukture, tako i na one izgrađene na tradicionalan način s lokalnim materijalima i zanatskim tehnikama. Ponovna uporaba jednako je prisutna, kao i maštovita upotreba opeke. Ovaj gotovo razigran pristup vodi do sažetih, nezaboravnih dizajna. Ponderiranje unutar različitih kategorija gotovo je uravnoteženo, što pokazuje da je opeka zastupljena u svim tipološkim područjima zgrada. ” – objašnjava Heimo Scheuch, predsjednik Uprave Wienerberger AG.
Ceremonija dodjele nagrade Brick Award ove godine održat će se 9. lipnja, a sudionici će predstaviti svoje projekte za Brick Award 22 i razgovarati o tome kako arhitekti mogu značajno doprinijeti očuvanju okoliša. 2022. obilježava posebnu godinu za Brick Award jer će Wienerberger deseti put dodijeliti ovu nagradu. Jubilarna, deseta nagrada, ima najveći broj prijava u svojoj povijesti, što svakako pokazuje veličinu i prepoznatljivost ove međunarodne nagrade za arhitekturu.
Pedeset projekata
Žiri za odabir projekata sastoji se od pet međunarodno priznatih arhitekata koji će podijeliti osvrte iz svojih područja, a među kojima se nalazi, drugi put za redom, slovenska arhitektica Tina Gregorič. 50 impozantnih projekata, uključujući nominiran projekt iz Slovenije, objavljeno je na službenoj Brick Award web stranici na kojoj će biti moguće i online popratiti dodjelu nagrada. Pobjednici će biti proglašeni na dodjeli Brick Award u lipnju, a najbolji projekti objavljuju se u knjizi Brick koju možete naručiti na wienerberger.hr.
Arhitektura i dizajn
Hrvatski dizajn namještaja kao spoj znanja, resursa i identiteta
Kroz malu povijest dizajna provela nas je dizajnerica Karla Kocijan, čiji rad prirodno nastavlja dugu tradiciju hrvatskog dizajna, ali je interpretira kroz suvremeni autorski izraz
U posljednjih desetak godina hrvatski dizajn, pa tako i hrvatski dizajn namještaja, sve se snažnije pozicionirao na međunarodnoj sceni.
Da interes za domaći dizajn ne jenjava potvrđeno je i 2025. godine na Zagreb Design Weeku. Ove godine su posjetitelji imali priliku upoznati brojne suvremene hrvatske proizvode, kao i prošetati izložbom predmeta iz 60-ih, 70-ih i 80-ih.
10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna
Dizajn kao životni poziv
Kroz malu povijest dizajna provela nas je dizajnerica Karla Kocijan, čiji rad prirodno nastavlja dugu tradiciju hrvatskog dizajna, ali je interpretira kroz suvremeni autorski izraz. Kako sama ističe, dizajn ju zanima od najranijih dana.
“Uvijek sam nešto crtala i radila ili su to bili interijeri ili neki komadi namještaja ili neki
proizvodi. Jednostavno, od uvijek sam znala. Onda kada sam pisala napokon taj fakultet, to je bilo samo onako jedna zanimljiva igra” rekla je Karla.
Karla kaže da je odrasla u umjetničkoj obitelji, ali je vrlo rano znala da se neće baviti istim područjima kao ostali članovi obitelji, već dizajnom. Studij dizajna opisuje kao igru koja se s vremenom razvila u ozbiljan profesionalni poziv – i uživanje.
Povijesni temelji hrvatskog dizajnerskog namještaja
Karla podsjeća da se razvoj domaćeg dizajna snažno veže uz razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Industrijska proizvodnja ubrzano razvijala, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Ističe da je Hrvatska raspolagala bogatim resursima, posebice šumama, što je omogućilo snažan razvoj proizvodnje namještaja.
Dodaje kako je važan trenutak bio i osnutak Obrtničke škole oko 1880. godine, današnje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, čime se započelo sustavno obrazovanje kadrova. Kratko djelovanje Akademije primijenjene umjetnosti, iznjedrilo je visoko obrazovane stručnjake koji su kasnije zapošljavani u tvornicama.
Karla objašnjava da su tadašnji dizajneri često ostajali anonimni jer su proizvodi izlazili pod imenom tvornice. Navodi imena poput Adama Petranovića, Vlade Petričevića, Olega Hržića i Mladena Orešića kao ključne autore koji su iz industrijskog sustava izrasli u samostalna dizajnerska imena.
1989. otvoren je i Studij dizajna kao interdisciplinarni i interfakultetski studij.
Tradicija kao temelj suvremenog dizajna
Govoreći o današnjem trenutku, Karla naglašava da je važno tradiciju koristiti na inovativan način. Smatra da su domaći materijali, osobito drvo, velika prednost hrvatskog dizajna, jer suvremeni kupci sve više cijene prirodne materijale i lokalnu proizvodnju.
“Hrvatska je iznimno bogata šumskim resursima, što se prirodno odražava i na dizajn namještaja. Korištenje domaćeg drva ne predstavlja samo logičan izbor materijala, već i snažnu poveznicu s tradicijom i lokalnim identitetom“, kaže dizajnerica.
Upravo takvi prirodni materijali danas su sve traženiji – publika cijeni autentičnost, održivost i domaću proizvodnju.
Prema njezinim riječima, hrvatski dizajn danas je teško svesti na jedan prepoznatljiv stil, jer se globalni trendovi brzo šire i međusobno isprepliću.
“Prije je, recimo, skandinavski dizajn koji je bio vrlo specifičan jer su koristili tako svjetlo drvo, ali danas je to vrlo moderno pa onda i druge zemlje to koriste i teško je reći da baš Hrvatska ima neki konkretan potpis.”
Izazovi proizvodnje i tržišta
Jedan od najvećih izazova za domaće dizajnere, ističe Karla, i dalje je proizvodnja. Samostalnim autorima često je teško realizirati proizvod u većim serijama bez podrške tvornica, stručnjaka i infrastrukture. Unikatni komadi mogu se proizvesti u manjim količinama, no ozbiljniji iskorak na tržište zahtijeva suradnju s proizvođačima.
Zato smatra da je suradnja dizajnera i tvornica ključna – upravo takvi modeli omogućuju stvaranje proizvoda koji se ne samo proizvode, već i kvalitetno plasiraju i promoviraju, ne samo u Hrvatskoj nego i na međunarodnoj sceni.
“Kupci jako vole hrvatski dizajn, baš zato jer je iz Hrvatske, jer je to domaći proizvod”, kaže dizajnerica.
Kupci prepoznaju vrijednost domaćeg dizajna
Unatoč izazovima, interes za domaći dizajnerski namještaj raste. Karla kaže da kupci sve češće biraju hrvatske proizvode upravo zato što su domaći, kvalitetni i izrađeni od lokalnih materijala. Ako budžet dopušta, prednost se daje domaćem dizajnu, a čak i kada je budžet ograničen, mnogi su spremni uložiti u jedan dizajnerski komad s jasnim identitetom i pričom.
Vidljivosti značajno pridonose i manifestacije poput Zagreb Design Weeka, ali i međunarodni sajmovi poput milanskog Salone del Mobile, koji javnosti jasno pokazuju da je dizajn sastavni dio svakodnevnog života.
Dizajn koji ima budućnost
Tržište hrvatskog dizajnerskog namještaja danas se gradi na snažnim povijesnim temeljima i suvremenim autorskim pristupima. Kroz kvalitetu, promišljenu proizvodnju i snažnu prezentaciju, domaći dizajn sve se jasnije pozicionira – ne kao prolazni trend, već kao dugoročna vrijednost.
Arhitektura i dizajn
Kako se Milano i Cortina pripremaju za Zimske olimpijske igre 2026: novi projekti i moderne građevine
Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 potaknule su niz arhitektonskih i urbanističkih zahvata koji nadilaze sportsku funkciju i oblikuju dugoročni razvoj gradova i krajolika.
Dolazak Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026 predstavlja jednu od najznačajnijih urbanih i infrastrukturnih transformacija u Italiji u posljednjih nekoliko desetljeća. Igre će se održati od 6. do 22. veljače 2026., a jedinstvene su po tome što se održavaju u više gradova i regija — uključujući Milano, Cortinu d’Ampezzo, Bormio, Livigno, Tesero, Predazzo i druge lokacije širom sjeverne Italije. Više od 90% sportskih objekata bit će postojeće ili privremene strukture, no neki ključni objekti su sasvim novi, dizajnirani posebno za ove Igre.
Rok Žnidaršić otkrio tajnu projektiranja javnih prostora
Olimpijsko selo Milano – dugoročna vizija održivosti
Jedan od najvažnijih arhitektonskih zahvata povezanih sa Zimskim olimpijskim igrama Milano Cortina 2026 je novo Olympic & Paralympic Village u milanskoj četvrti Porta Romana, projektu koji nadilazi okvire privremene sportske infrastrukture i pozicionira se kao dugoročni alat urbane transformacije. Autorski potpis nosi renomirani studio Skidmore, Owings & Merrill (SOM), dok se lokacija – nekadašnja željeznička radionica – reinterpretira kroz suvremeni urbanistički i arhitektonski jezik.
Kompleks se sastoji od šest novih stambenih volumena, organiziranih oko mreže javnih i polujavnih prostora, te dviju obnovljenih povijesnih građevina koje zadržavaju industrijski identitet lokacije. Takva prostorna kompozicija uspostavlja ravnotežu između nove izgradnje i postojećeg konteksta, stvarajući mjerilo primjereno okolnoj urbanoj strukturi. Tijekom Olimpijskih i Paraolimpijskih igara selo će osigurati smještaj za oko 1.700 sportaša i članova delegacija, no njegova stvarna vrijednost leži u planski osmišljenoj postolimpijskoj transformaciji.
Nakon završetka Igara, kompleks će biti prenamijenjen u najveći studentski stambeni sklop u Italiji, uz dodatne sadržaje poput trgovina, ugostiteljskih prostora i otvorenih javnih površina, čime se Porta Romana integrira u širi gradski život. Projekt se pritom oslanja na visoke standarde energetske učinkovitosti i održive gradnje – izveden je prema kriterijima Nearly Zero Energy Building (NZEB), uz primjenu masivnog drva kao konstrukcijskog materijala, solarnih panela, zelenih krovova te sustava za prikupljanje i ponovnu uporabu oborinskih voda.
Olympic & Paralympic Village u Porta Romani predstavlja primjer suvremenog pristupa olimpijskoj arhitekturi, u kojem se privremena funkcija koristi kao poluga za trajnu urbanu regeneraciju. Umjesto izoliranog sportskog objekta, projekt stvara novi gradski fragment s jasno definiranom društvenom, prostornom i ekološkom vrijednošću, potvrđujući ulogu arhitekture kao ključnog aktera u oblikovanju održivog grada.
Nova generacija igrališta u Hrvatskoj: Ugodnija, zelenija i održivija
Arena Santa Giulia — novo središte sporta i društvenih događanja
Arena Santa Giulia jedna je od najvažnijih novih sportskih građevina realiziranih u sklopu priprema za Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 te predstavlja novo središte sportskih i društvenih događanja u Milanu. Projekt potpisuju David Chipperfield Architects u suradnji s inženjerskim uredom Arup, a arena je smještena u brzo razvijajućoj urbanoj zoni Santa Giulia, koja se ovim zahvatom dodatno integrira u širi gradski kontekst.
Objekt ima kapacitet od približno 15.000 do 16.000 gledatelja i tijekom Igara ugostit će natjecanja u olimpijskom hokeju na ledu i para hokeju. Arhitektonski koncept reinterpretira tipologiju klasičnog amfiteatra, s jasno artikuliranim volumenom i snažnim prostornim identitetom, stvarajući suvremenu građevinu koja istodobno odgovara zahtjevima velikih sportskih događanja i urbanog mjerila okolnog područja. Arena je zamišljena kao višefunkcionalna struktura, čija će se fleksibilnost posebno očitovati u postolimpijskoj fazi.
Nakon završetka Igara, Arena Santa Giulia bit će namijenjena širokom spektru sportskih, kulturnih i glazbenih događanja, čime se pozicionira kao trajna infrastrukturna i društvena investicija za grad. Ipak, proces realizacije pratio je pojačan nadzor javnosti i struke, što je bilo vidljivo kroz intenzivnu medijsku pozornost uslijed radova koji su se odvijaju gotovo do samog početka Igara. Santagiulia Arena je otvorila svoja vrata za testna događanja početkom siječnja, no još se obavljaju pojedini završni građevinski i infrastrukturni radovi u predstojećim tjednima, uključujući dovršavanje gostinskih prostora i opremanja pratećih sadržaja.
Privremene i rekonfigurirane sportske dvorane
Uz nove trajne objekte, značajan dio sportske infrastrukture za Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 temelji se na privremenim i rekonfiguriranim dvoranama, koje igraju ključnu ulogu u organizaciji natjecanja. Kompleks Fiera Milano Rho prilagođava se tako da privremeno funkcionira kao višefunkcionalni sportski centar za hokej na ledu i brzinsko klizanje, oslanjajući se na postojeću sajamsku infrastrukturu. Za razliku od klasičnih sportskih arena, ove strukture projektirane su isključivo za potrebe Igara te će nakon njihova završetka biti uklonjene ili vraćene u izvorno stanje. Takav pristup smanjuje dugoročne troškove održavanja i rizik stvaranja neiskorištenih sportskih objekata, istovremeno omogućujući veću fleksibilnost u prostornom i programskom planiranju. Kombinacija trajnih i privremenih rješenja tako se nameće kao jedan od ključnih strateških elemenata održivog modela organizacije Igara.
Novi i rekonstruirani objekti izvan Milana
Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 prostorno su disperzirane izvan urbanog okvira Milana, a značajan dio infrastrukturnih zahvata realizira se u planinskim regijama sjeverne Italije, gdje se naglasak stavlja na prilagodbu postojećih lokacija i umjerenu novu izgradnju. U Dolomitima, Olympic Village u Predazzu organiziran je kao skup od pet novih paviljona namijenjenih smještaju sportaša koji se natječu u nordijskim i skijaškim disciplinama, uz posebnu pažnju posvećenu uklapanju u osjetljiv alpski krajolik.
Mislav Salitrežić: Od Lego kockica do stadiona u Osijeku
Istodobno, u Cortini d’Ampezzo provodi se rekonstrukcija povijesnog kliznog centra kroz projekt Cortina Sliding Centre, koji će ugostiti natjecanja u bobu, skeletonu i sanjkanju. Obnova postojećeg olimpijskog objekta provodi se u skladu s suvremenim sigurnosnim, tehničkim i ekološkim standardima, čime se osigurava kontinuitet sportske infrastrukture bez potrebe za izgradnjom potpuno nove staze. Ovi zahvati potvrđuju strategiju Igara koja balansira između funkcionalnih zahtjeva vrhunskog sporta i odgovornog odnosa prema prirodnom i izgrađenom okruženju.
Milano Cortina 2026 predstavlja spoj inovativnog urbanog razvoja, arhitektonskog dizajna i održivih rješenja. Kroz projekte poput Olimpijskog sela, Arene Santa Giulia i privremenih sportskih objekata, Italija ne samo da stvara infrastrukturu za jedinstveni olimpijski spektakl, već i trajne resurse za lokalne zajednice i održivi urbani razvoj. Ti projekti ostavit će značajan trag na gradove poput Milana i regije oko Dolomita – dugoročno privlačeći studente, turiste i sportaše daleko nakon završetka Igara.
