Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić dizajnirali su vinariju koja svojom arhitekturom odražava biodinamički način proizvodnje vina, a za taj su projekt dobili i nekoliko svjetskih nagradi.

Gradnja vinarije u mjestu Donja Reka pored Jastrebarskog počela je iz potrebe za povećanjem prostornih kapaciteta. 

“Bavimo se proizvodnjom pjenušaca, a to zahtjeva dosta velike prostore za odležavanje tih boca jer svaka boca odleži godinu, dvije, tri pa se nakupe i dvije- tri berbe. Uvijek smo znali da želimo da to ovoga izgleda, rekli bi mi “kak spada”, da ima estetsku i funkcionalnu vrijednost.”, navodi vlasnik vinarije, Tomislav Tomac.

Vinarija kao omaž gospodarskim štagljevima

Inspiraciju arhitekti nisu trebali tražiti daleko. Priroda koja okružuju parcelu bila je sasvim dovoljna. 

“To je omaž ovim gospodarskim štagljevima koje možete naći na ovom lokalitetu pa čak i nekoliko kilometara udaljeno od ove vinarije i malo dalje, i ta atmosfera, ali ne samo atmosfera u smislu vizualnosti nego i taj miris. Ta nekakva sinestezija koja vas okružuje kada dođete u taj prostor, je bila nama izuzetno važna i ja se nadam da smo uspjeli to postići. Naravno, napraviti neku našu interpretaciju nekog tog starog štaglja. “, dodaje dipl. ing. arh. Tomislav Ćurković.

Prirodni materijali dio održivog razvoja

Nije slučajnost da su na gotovom objektu vidljivi svi korišteni materijali već je to odraz filozofije proizvodnje prirodnih vina. 

“Željeli smo da svi materijali koje koristimo budu što prirodniji, upravo radi toga da ova naša vinarija sudjeluje u održivom razvoju, da se ona integrira u taj biljni i životinjski svijet koji ju okružuje i tako djeluje pozitivno na biodiverzitet, a hvala Bogu imamo i potok i livadu, imamo i šumu…

A što se tiče same organizacije prostora, ona je napravljena po vertikali i zapravo vi kada se krećete kroz kuću od podruma pa do krovne terase, vi imate niz različitih senzacija upravo zbog promijene materijala koji se događaju kad krećemo odozdola, od betona pa preko jednog kubusa kojeg smo obukli u potpunosti u opeku da bi došla nakon toga jedna drvena kapa i konstrukcija i na kraju najprirodniji materijal koji imamo na kući, a to je slama.”, dodaje.

Opeka korištena na inovativan način

Na prvi pogled, za vinariju biste mogli pomisliti da je drvena građevina, iako je veći dio napravljen od opeke. 

“Ta opeka možda se iz daljine ne doživljava zbog kojih kanelura i nije to onaj doživljaj klasični opeke kakvu mi zapravo koristimo. Mi smo je koristili, ja si to umišljam malo, na jedan inovativan način. Opeku koja je inače skrivena, na koju se obično stavljaju neki slojevi drugi, najčešće žbuka, mi smo ogolili i pokazali u njenom izvornom, industrijskom obliku. “, dodaje Ćurković.

Investitor prati načela biodinamičke poljoprivrede zbog čega nije imao posebne strojarske zahtjeve za svoj podrum. 

“Zahtjevi su bili najviše za manipulaciju kako ćemo se kretat u tom podrumu, gdje će biti bačve, gdje će biti boce na odležavanju i svi drugi dijelovi podruma. Tako da smo to uspjeli posloži na način da nismo nigdje fulali i da naš podrum jako dobro funkcionira i mi smo mogu reći, prezadovoljni.”, ističe Tomac.  

Podrum je povezan sa starim dijelom koji više nije bio dostatan, a otprilike na pola puta između njih nalazi se arhiva kružnog tlocrta i posebne atmosfere, čija vrata odaju dojam ulaska u dobro čuvanu kriptu. 

“Pa to jest kripta, ja bi bio sretan da ljudi kada ulaze u taj prostor osjećaju neku atmosferu tišine, mira, da ima možda nekih sakralnih elemenata od rituala pa nadalje. Ja sam si nekako tako zamišljao, odnosno ne samo ja nego cijeli moj tim, mi koji smo radili na tom projektu smo tako zamišljali taj prostor. “, pojašnjava Ćurković.

Ispod drvene kape ispunjene slamom nalazi se kušaonica, a izlaskom na veliku terasu, dobije se jasan dojam da je građevina u potpunosti uklopljena u svoj okoliš. Iako relativno male površine, oko 600 četvornih metara, mnoge su se struke morale udružiti za savršenu izvedbu. 

“Ovo je mala kuća, znači to je mali projekt, ali zapravo bez vrlo, vrlo jasne i organizirane sheme od projektiranja pa do izvođenja, ne bi to ovo moglo nikad zaživjet. Tako da su svi sudionici od nas projektanata do nadzornih inženjera i na kraju izvođača, bili jako važi i investitora posebno spominjem.”, ističe Ćurković.

Arhitektova zaljubljenost u prirodna vina pridonijela je stvaranju ove impresivne građevine

“Da Tomo nije u svijetu vina i da ne poznaje srž proizvodnje vina, ne bi nikad naš podrum ovako izgledao.

On je pretpostavio da bi filozofija arhitekture ovog podruma trebala biti jednaka kao i filozofija našeg pristupa vinima, to znači da se vina ne zamaskiravaju sa nekim nepotrebnim stvarima, nego se pušta prirodi da iznese tu svoju energiju koju mi onda iz grožđa pretvorimo u tekućinu koju punimo u bocu.

Stvarno je ispalo da je podrum refleksija onoga što mi razmišljamo o vinima. “, zaključio je Tomac.

A bez dobrog investitora, ništa od ovoga ne bi bilo moguće. 

Više od dva desetljeća uspješnog poslovanja, Agencija IMC okrunila je preseljenjem u novi ured u samom centru Zagreba. 200-tinjak kvadratnih metara građanskog stana u Ulici Matice hrvatske preuređeno je u moderan uredski prostor s predivnim pogledom na Strossmayerov trg. Dizajn interijera potpisuje Brigada, naša najnagrađivanija agencija za strateški dizajn interijera, koja je vodila i cijeli proces uređenja.

“Ključna karakteristika stana, enfilada, ostala je očuvana i prilagođena novoj funkciji, a očuvani zatečeni parket, nakon sanacije, dodatno naglašava autentičnost i toplinu interijera. Kako bismo osuvremenili prostor, dodani su snažni kontrasti između tradicionalnih elemenata, suvremenih intervencija i zatečenih elementa u prostoru. U tom duhu zadržan je i postojeći tipski spušteni strop koji daje dozu uredske atmosfere kao kontrast nježnijem stambenom ugođaju“, ističe Damjan Geber iz Brigade. 

Kao kontrast elementima donjogradskog stana poput zidova s bordurama, grafičkim tapetama i umjetničkim djelima, ogoljeni su zidovi od opeke na ključnim dijelovima prostora oslikani uličnim grafitima koje se (na žalost) mogu naći po gotovo svim fasadama zagrebačkih zgrada.

Takva intervencija unosi spoj životnog bila ulice te stvara jedinstven dijalog između stambene prošlosti i urbane sadašnjosti Zagreba. Grafiti na zidovima kreirani su u kombinaciji profesionalnog uličnog umjetnika, samih zaposlenika, arhitekata iz Brigade i klijenata prilikom posjeta agenciji.

U sklopu projekta, osmišljena je i prostorija za odmor zaposlenika koja se u potpunost razlikuje od ostatka prostora. Ova zabavna i nekonvencionalna soba pruža zaposlenicima mjesto za opuštanje, unoseći kreativnu energiju u svakodnevno radno okruženje.

Posebna pažnja posvećena je integraciji identiteta Agencije IMC u sam prostor. Prepoznatljiva jarka fuksija boja, simbol agencije, suptilno se provlači kroz interijer na strateškim mjestima, dajući prostoru poseban vizualni identitet i prepoznatljivost.

„Kao dio strategije daljnjeg razvoja agencijskog poslovanja, zacrtali smo i preseljenje baš u centar grada, u „žižu“ zbivanja gdje su nam naši partneri i klijenti bliže. Nama je jako važan kontakt uživo, bez obzira na sve mogućnosti koje nam tehnologija danas pruža. Kako radimo dinamičan posao, poseban je osjećaj raditi u ovom predivnom dijelu grada koji živi punim plućima tijekom cijele godine.

Uz to, rad u ovako inspirativno uređenom prostoru, koji savršeno balansira moderno i tradicionalno, potiče dobru radnu atmosferu i kreativnost koja je ključna za naš svakodnevni rad. Posebno nas veseli i to što se naši klijenti u njemu osjećaju ugodno“, poručuje Ankica Mamić iz Agencije IMC.