Arhitektura i dizajn
Planinarska kuća na Mljetu: Kako je zaboravljena karaula postala Planka
Stara vojna karaula na Velikom Planjaku desetljećima je bila ruševina s najljepšim pogledom na Mljetu. Kolektiv mo:re pretvorio ju je u Planku, planinarsku kuću od naplavina, kamena i drva
Na Velikom Planjaku, iznad mljetskih uvala, desetljećima je propadala stara vojna karaula. Kroz nju su prošle austrougarska, jugoslavenska i hrvatska vojska, a onda su je svi zaboravili. Danas je to Planka, mjesto u kojem se spava pod drvenim gredama, a jutarnja kava pije s pogledom na Pelješac. Hrvatski planinarski savez uvrstio ju je u svoj popis kao Planinarsku kuću Planka, pa je stara karaula i službeno postala dio planinarske mreže.
Ruševina s najljepšim pogledom na otoku
Prve fotografije ne obećavaju mnogo. Krov od kupe propao je na nekoliko mjesta, unutra se strop urušio, crijep leži po podu, a na zidovima su ostali slojevi narančaste i sive boje iz nekog drugog vremena. Najviše ju je ipak čuvala lokacija: Veliki Planjak najviša je točka Nacionalnog parka Mljet, a s njega se vide Pelješac, otvoreno more i Lastovo.
Tko je ikad stajao pred starom kućom i pitao se ima li u njoj još života, zna taj osjećaj. Zidovi su dobri, pogled je nestvaran, a posla je toliko da je bolje ne brojati.
Kolektiv koji je nastao na jednoj radionici
Iza Planke stoji kolektiv mo:re: Ajda Auer, Anđela Zora Brnas, Domagoj Bui, Sara Dobrijević, Mia Dragičević, Andrijana Kuzmanović, Zdenko Mikša i Dijana Modrić. Okupili su se 2019. na nagradnoj radionici međunarodnog studentskog DA! festivala, pod mentorstvom dizajnera Nikole Radeljkovića iz kolektiva Numen/For Use. Ono što je počelo kao studentski zadatak pretvorilo se u višegodišnji zajednički projekt. U njemu se spajaju arhitektura, dizajn i ilustracija, koriste lokalni i reciklirani materijali, a prostor se otvara prema prirodi.
Radeljković je jedan od trojice osnivača kolektiva Numen/For Use, uz Svena Jonkea i Christopha Katzlera. Kao industrijski dizajneri počeli su raditi zajedno 1998. pod imenom For Use. Godinu kasnije osnovali su Numen, za sve što izlazi iz okvira industrijskog dizajna. Danas rade na granici konceptualne umjetnosti, scenografije, industrijskog i prostornog dizajna.
Ideje su predstavili ravnatelju parka Ivanu Sršenu, a u srpnju su se preselili na otok. Smjestili su se u kampu Marina u Ropi, razgovarali s mještanima i pješačili do Planjaka. U jednoj su uvali pronašli naplavljeno drvo koje će kasnije postati dio doma.
Vizuali: Andrijana Kuzmanović
Kako spojiti planinu i more?
Projektni zadatak tražio je „hibridni planinarski dom koji i aktivno, a ne samo svojom jedinstvenom lokacijom, spaja planine i obalu“. Ime Planka to sažima u jednoj riječi. Podsjeća na planinu, na planjak kao čistinu i na planku, običnu drvenu dasku.
Vizualni identitet poigrava se jugoslavenskim dizajnom i dekonstruktivizmom, a materijali su došli iz neposredne okoline. Namještaj i rasvjeta nastali su od vrša, naplavina i lokalnog kamena. Drvo izbačeno na obalu obojeno je ljubičasto i vratilo se na vrh otoka kao lampa, vješalica i noga klupe.
Krov, voda i sunce
Prvo je trebalo zatvoriti krov. Najveći dio tog posla obavljen je dok je Mljet još bio u ljetnom ritmu. Na naslovnoj fotografiji ovog teksta volonteri na krovu slažu ploče toplinske izolacije i letve, a iza njih se pruža more. Do listopada su krov i podovi uglavnom bili gotovi.
Pod krovom, međutim, još nema kuće ako nema vode i struje. Na vrhu otoka nema ni vodovoda ni električne mreže, pa je Planka morala naučiti brinuti se sama za sebe. Obnovljena je stara gustijerna, a na kuću su postavljeni solarni paneli. Solarna elektrana čini Planku potpuno energetski neovisnom. To znači da svjetlo u boravku, hladnjak u kuhinji i punjač za mobitel ne ovise ni o čemu osim o mljetskom suncu, a njega ovdje ne nedostaje.
Pročelje je zadržalo kamen, a dobilo je zelene škure, zelena vrata i novi limeni oluk. U dvorištu se kamene stube penju kroz otvor u zidu prema brdu, a na jednoj snimci kraj vrata još stoje tačke s alatom. Takvi detalji pokazuju kako se ovakva kuća vraća u život: korak po korak, uz ponešto žbuke koja se još suši oko dovratnika.
Kako Planinarski dom Planka izgleda iznutra
Najjači dojam ostavlja dnevni boravak. Strop nisu zatvorili, pa se iznad glave vide drvene grede i krovište u punoj visini. Zidovi su bijeli, pod je od sivih pločica, a uz zidove su niske klupe od svijetle jelovine, dovoljno široke da se na njih sjedne, odloži ruksak ili ispruži nakon uspona. U kutu je peć na drva, na zidu karta Mljeta, a ispod nje uska polica na kojoj se stoji uz čašu vode i dogovara sutrašnja ruta.
Prostor je zamišljen jednostavno, kako planinarskoj kući i priliči. Ima sobe za spavanje, dnevni boravak s blagovaonom i kuhinju otvorenu prema stolu, pa onaj tko kuha ne ostaje izvan razgovora. Tu su još kupaonica, soba za domara i vanjski prostor. Na strani okrenutoj obali jedan je prozor postao vrata. Kroz njih se izlazi ravno na terasu, gdje se jede na otvorenom.
Pet godina od makete do ključeva i vrata koja su ostala otvorena
Od prvog mjerenja do otvaranja prošlo je pet godina, i cijelo je to vrijeme projekt vodio isti kolektiv, uz Radeljkovića kao mentora.
Obnovu je financirao Nacionalni park Mljet, pa je ideja koju su studenti nekoć predstavili ravnatelju Ivanu Sršenu na kraju dobila i podršku i novac da se ostvari. Uz krov i instalacije trebalo je raščistiti teren, a obnovljena je i stara štala pokraj kuće. Uporabna dozvola stigla je 2024. godine.
Planka je počela kao ideja na studentskoj radionici, nekoliko crteža i jedna maketa. Mogla je tu i ostati, kao i mnogi lijepi projekti koji nikad ne izađu iz mape. Ovaj je tim, međutim, odlučio vidjeti dokle ideja može stići. Ideja je s vremenom postala želja, a želja je dobila zidove, krov i peć koja grije.
Zgrada koju je vojska desetljećima zatvarala pred svima sada ima vrata okrenuta moru. Kroz njih će ulaziti planinari, znatiželjni posjetitelji parka i svi koji se jednom popnu na Planjak samo da vide odakle puca taj pogled. Na vrhu otoka, gdje se nekad stražarilo, sada se odmara, kuha i dijeli stol s neznancima.
Tko do Mljeta ne stigne uskoro, dio te priče može vidjeti u Zagrebu. Kolektiv mo:re u Galeriji Bernardo Bernardi postavio je izložbu „Planka – Planjak – Mljet”. Na njoj su arhitektura, dizajn, fotografije i predmeti pronađeni na otoku. Otvorena je do 15. studenog, radnim danom od 8 do 20 sati i subotom od 8 do 15 sati. Središnji predmet izložbe nakon zatvaranja putuje na Mljet, gdje će postati dio Planke. Teško je zamisliti bolji novi život za staru karaulu.
Fotografije: kolektiv mo:re
Arhitektura i dizajn
Otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery, novi prostor za arhitekte i dizajnere
U zgradi iz 1894. u zagrebačkom Donjem gradu otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery. Na 700 kvadrata s interijerom studija Snøhetta arhitekti i dizajneri mogu isprobati materijale, usporediti rješenja i razmijeniti ideje
Roca Group, globalni lider u kupaonskim rješenjima, službeno je otvorila novu Laufen Roca Zagreb Gallery, koja se pridružuje međunarodnoj mreži galerija ove grupacije. Osmišljena za arhitekte, dizajnere interijera i stručnjake, ovaj prostor služi za upoznavanje s materijalima, istraživanje novih rješenja za kupaonice te povezivanje sa stručnom zajednicom.
Ovo otvorenje učvršćuje dugogodišnje odnose brendova s Hrvatskom. Zahvaljujući industrijskoj prisutnosti grupacije Roca u obližnjem Zaprešiću, brendovi Laufen i Roca postali su sinonimi za sanitarnu keramiku, wellness i arhitektonska rješenja za kupaonice – kako u Hrvatskoj, tako i u široj Adria regiji. U Zagrebu se ta regionalna proizvodna baština sada susreće s međunarodnom kulturom dizajna obaju brendova, i to u gradu koji je već dugo oblikovan prožimanjem srednjoeuropske tradicije i mediteranske otvorenosti.
„Zagreb ima živu zajednicu arhitekata i dizajnera, a Laufen Roca Zagreb Gallery naša je posvećenost toj zajednici. Objedinjavanjem naših brendova u jednom prostoru, arhitektima i dizajnerima nudimo jedinstveno polazište za dizajn kupaonica, utemeljeno na znanju zahvaljujući našoj dugogodišnjoj prisutnosti u Hrvatskoj”, kaže Martina Maričić Meić, operativna direktorica tvrtke Roca Croatia.
Povijesna zgrada, reinterpretirana u Snøhetta Studiju
Galerija je smještena u stambenoj zgradi dovršenoj 1894. godine, unutar zaštićene zone kulturne baštine u Donjem gradu. Studio Snøhetta preuredio je njezin interijer oko koncepta „Matter” – načina predstavljanja brenda koji je studio razvio u suradnji s tvrtkom Laufen, pri čemu pojam „matter” obuhvaća i materijal i značenje. U Zagrebu ovaj koncept povezuje brendove Laufen i Roca, prevodeći identitet svakog od njih u zajednički materijalni jezik.
Sirovi materijali keramike i slavina određuju karakter ulaznog prostora. Zakrivljeni bakreni zid usmjerava posjetitelje prema unutrašnjosti, vodeći ih do dijela uređenog u dubokim zemljanim tonovima. Vidljiva opeka i restaurirane drvene grede ostaju izložene – postojeća građevina sastavni je dio dizajna, a ne njegova pozadina.
„Bilo nam je važno iskoristiti koncept ’materije’ (Matter) kao sofisticiran način doživljavanja obaju brendova i njihovih proizvoda – te ih integrirati u prostore, strukture i materijale postojeće zgrade. Ta kombinacija stvara jedinstvene prostore za Laufen Roca Zagreb Gallery i izvanrednu atmosferu za predstavljanje brendova”, objašnjava Stefanie Budweiser, arhitektica interijera u studiju Snøhetta Innsbruck.
Materijali za dodir, ideje za provjeru
Na katovima zgrade, pomno osmišljeni prostori pojedinih brendova predstavljaju umivaonike, WC školjke, namještaj, slavine, kade, tuš-kade i dodatke. Uz njih se nalazi i razigraniji postav u kojem su proizvodi smješteni ispred zidova od opeke, što posjetiteljima omogućuje upoznavanje s pojedinačnim elementima izvan unaprijed osmišljenih ambijenata, a to stručnjacima pomaže u vizualizaciji i pronalaženju rješenja za vlastite projekte.
Mjesto za dijalog
Osim što služi kao izložbeni prostor, Laufen Roca Zagreb Gallery osmišljena je kao platforma za razmjenu ideja s arhitektonskom i dizajnerskom zajednicom. Kroz razgovore, događanja i stručne susrete istraživat će se teme vezane uz arhitekturu, dizajn, materijale i suvremenu kulturu kupaonica.
U Zagrebu je za tu namjenu predviđen cijeli jedan kat. Pod krovom se nalazi „Matter Space”, prostor posvećen razgovorima, prezentacijama i sastancima, dok digitalni segmenti posjetiteljima omogućuju istraživanje obaju brendova izvan okvira fizičkih izložbenih postava.
Galerija također pruža podršku arhitektima i stručnjacima za odabir materijala u njihovom svakodnevnom radu, služeći kao mjesto za usporedbu završnih obrada, razradu i specificiranje projekata te susrete s klijentima u okruženju ispunjenom proizvodima.
Laufen Roca Zagreb Gallery postaje dio međunarodne mreže galerija Grupacije Roca, prostora osmišljenih za poticanje veza sa zajednicama arhitekata i dizajnera u različitim gradovima diljem svijeta, uz istovremeno uvažavanje njihovih specifičnih lokalnih konteksta. Danas ta mreža, između ostalih, obuhvaća galerije u Londonu, Barceloni, Madridu, Šangaju, São Paulu, Sydneyu i Kölnu.
O Roca Grupi
Roca Grupa globalni je lider u dizajnu, proizvodnji i prodaji kupaonskih proizvoda namijenjenih arhitekturi, građevinarstvu i uređenju interijera. Osnovana 1917. godine, tvrtka spaja tradiciju i znanje sa strašću prema inovacijama i poštovanjem prema okolišu, kako bi zadovoljila potrebe kupaca i doprinijela dobrobiti društva.
Uz renomirane globalne brendove kao što su Laufen i Roca, te uz održivost kao ključni element svih proizvodnih procesa, Roca Grupa promiče odgovornu korporativnu kulturu u 170 zemalja u kojima posluje i u svojih 78 proizvodnih pogona, zahvaljujući svakodnevnom predanom radu svojih 20.000 stručnjaka. Taj je pristup prepoznat dodjelom platinaste medalje organizacije EcoVadis, globalnog standarda za procjenu korporativne održivosti, kao priznanje za iznimne rezultate.
Ova obiteljska tvrtka tržišni je lider u Europi, Latinskoj Americi i Indiji. Također je značajno prisutna u Kini i ostatku Azije, na Bliskom istoku, u Australiji i Africi. Zahvaljujući tome, zauzima vodeću poziciju u svom sektoru na svjetskoj razini.
O brendu LAUFEN
Osnovan u Švicarskoj 1892. godine, LAUFEN je vodeći svjetski brend za kupaonice koji spaja švicarsku preciznost, vrhunski dizajn, industrijsku stručnost i kontinuirane inovacije. Već više od 130 godina tvrtka unapređuje dizajn kupaonica zahvaljujući svojoj stručnosti u području materijala, tehnologija i proizvodnih procesa. Od keramike, slavina, namještaja i kada do instalacijskih sustava i digitalnih rješenja, LAUFEN razvija cjelovita rješenja za kupaonice koja objedinjuju dizajn, kvalitetu, funkcionalnost i odgovorno korištenje resursa.
Njegujući snažnu međunarodnu kulturu dizajna, LAUFEN surađuje s nekim od vodećih svjetskih arhitekata i dizajnera kako bi stvorio proizvode, kolekcije i prostore koji redefiniraju suvremenu kupaonicu. Dugogodišnje iskustvo u proizvodnji keramike te duboko poznavanje materijala i proizvodnih procesa omogućuju tehnološke inovacije koje otvaraju nove dizajnerske mogućnosti – od materijala Saphirkeramik i tehnologija za uštedu vode pa sve do prve električne tunelske peći na svijetu namijenjene proizvodnji sanitarne keramike.
Održivost je utkana u cjelokupni pristup tvrtke LAUFEN razvoju proizvoda i proizvodnji, s naglaskom na smanjenje potrošnje vode i resursa, promicanje kružnog gospodarstva te smanjenje utjecaja na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda.
Od 1999. godine LAUFEN je dio Roca Grupe, koja posluje u 170 zemalja, nosi platinastu ocjenu održivosti prema sustavu EcoVadis te sudjeluje u inicijativi Ujedinjenih naroda „Global Compact”, podržavajući njezina načela za odgovornije i inkluzivnije poslovne prakse.
O brendu Roca
Već više od stoljeća Roca utjelovljuje ono što znači osjetiti izvrsnost: filozofiju u kojoj se kvaliteta i emocija susreću u svakoj površini, boji i materijalu. Kroz dizajn, održivost, funkcionalnost i tehnologiju, Roca je preobrazila kupaonicu iz prostora isključivo praktične namjene u svakodnevno utočište.
Ova ravnoteža između inovacije i senzibiliteta dio je identiteta brenda Roca. Nastao u Barceloni, brend je oblikovan njezinim nasljeđem i kulturom. U sebi nosi kreativnost tog grada, arhitektonsku baštinu i mediteranski način života, slaveći u svojim dizajnima povezanost, ljepotu i profinjenu jednostavnost. Danas je taj duh prisutan diljem svijeta – Roca djeluje u više od 170 zemalja, donoseći svoju viziju doživljaja kupaonice različitim kulturama i stilovima života.
Vođena neprestanom težnjom za izvrsnošću, Roca nastavlja istraživati nove ideje, materijale i tehnologije koje obogaćuju svakodnevicu, istovremeno vodeći brigu o ljudima i planetu. Ta je predanost vidljiva u svakoj kolekciji, omogućujući Roci da i dalje nadahnjuje ljude diljem svijeta kako bi doživjeli kupaonicu na najbolji mogući način.
O studiju Snøhetta
Već gotovo 40 godina Snøhetta osmišljava neke od najznačajnijih svjetskih javnih i kulturnih projekata. Svoj je put započela 1989. godine pobjedom na natječaju za novu knjižnicu u Aleksandriji (Egipat). Nakon toga uslijedili su, između ostalih, projekti za Norvešku nacionalnu operu i balet u Oslu te paviljon Nacionalnog memorijalnog muzeja 11. rujna u sklopu Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku.
Od samih početaka, ovaj ured njeguje izvorni transdisciplinarni pristup, često u svojim projektima kombinirajući arhitekturu, krajobraznu arhitekturu, dizajn interijera, dizajn proizvoda i umjetnost. Upravo je suradnja među različitim disciplinama unutar Snøhette ključna pokretačka snaga njezina djelovanja.
Danas je Snøhetta prisutna na globalnoj razini, sa studijima na sedam lokacija: u Oslu, Parizu, Innsbrucku, New Yorku, Hong Kongu, Shenzhenu i Melbourneu.
Arhitektura i dizajn
Mirogoj izbliza: Arhitektonska priča iza poznatih arkada
U godini 150. obljetnice otvorenja otkrivamo kako su arkade, perivoj i kasniji arhitektonski zahvati oblikovali Mirogoj i koje detalje vrijedi pogledati izbliza
Zelene kupole, bršljan na zidovima i dugi niz lukova slika su Mirogoja koju poznaje gotovo svaki Zagrepčanin. „Bolléove arkade su arhitektonski artefakt čija je ambijentalna, memorijska i arhitektonska vrijednost za grad Zagreb enormna”, piše Žana Radetić, arhitektica Arhitektonskog ateliera Hržić. „Jedno je od onih mjesta koje utišava polemike i miri duhove.”
Ipak, Mirogoj nije samo prepoznatljiva silueta. To je prostor koji se gradio i dograđivao gotovo 150 godina, a njegov doživljaj jednako oblikuju arhitektura, perivoj i put između njih.
Mirogoj nije nastao odjednom
Sredinom 19. stoljeća Zagreb je imao nekoliko manjih groblja vezanih uz župe i vjerske zajednice, a grad koji je rastao trebao je jedno zajedničko gradsko groblje. Za to je odabran posjed Mirogoj na obroncima Medvednice, koji je pripadao Ljudevitu Gaju, a Grad ga je otkupio nakon njegove smrti.
Groblje je otvoreno 1876. godine, ali tada još nije izgledalo kao danas. Arkade po projektu arhitekta Hermanna Bolléa počele su se graditi 1879. Glavni dio arkada dovršen je do 1917., a gradnja pojedinih dijelova nastavila se i u 1930-ima. Crkva Krista Kralja na ulazu dovršena je 1929., nakon Bolléove smrti. Kompleks se gradio postupno, kako je pristizao novac, a dio Bolléovih zamisli nikad nije ostvaren.
Kako se ta priča razvijala, pokazuje izložba „Mirogoj: 150 godina sjećanja”, s arhivskim nacrtima, povijesnim fotografijama i arhitektonskim vizijama Ruperta Melkusa i Hermanna Bolléa. Nakon Muzeja grada Zagreba izložba se od 31. listopada do 6. studenoga seli na Mirogoj, a od 8. do 22. studenoga bit će postavljena na Zrinjevcu.
Arkade koje oblikuju doživljaj prostora
Niz lukova koji se ponavlja daje hodu pravilan ritam, a natkriveni trijem stvara prijelaz iz otvorenog groblja u zaštićeni prostor uz grobnice, iz svjetla u sjenu.
Arkade su dovoljno visoke da djeluju svečano, ali ne nadjačavaju čovjeka. Paviljoni s kupolama raščlanjuju dugi niz i stvaraju prepoznatljive orijentire. Istodobno su arkade i granica: s vanjske strane djeluju zatvoreno i ozbiljno, a s unutarnje se otvaraju prema grobljanskom perivoju.
Perivoj kao dio arhitekture i galerija na otvoreno
Mirogoj ne čine samo građevine, nego i prostor između njih. Staze otvorenog dijela groblja obrubljene su drvoredima lipa, javora, smreka i divljeg kestena, koji daju hlad, ali i strukturu. Drvored djeluje poput arkade pod otvorenim nebom: usmjerava hod i dijeli veliku površinu na čitljive cjeline.
Zato se Mirogoj često opisuje kao groblje-perivoj, prostor koji se mijenja s godišnjim dobima. Zimi su vizure otvorenije, a u jesen drvoredi postaju najupečatljiviji dio kompleksa.
Mirogoj se često opisuje i kao galerija na otvorenom. Uz staze i u arkadama nalaze se nadgrobni spomenici i skulpture koje su izradili neki od najvažnijih hrvatskih kipara, među njima Ivan Meštrović, Robert Frangeš Mihanović, Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Vojin Bakić i Dušan Džamonja.
Najviše ih je u najstarijem dijelu groblja, gdje skulptura nije samo ukras groba, nego i način da se izrazi ono što je teško reći riječima. Alegorijski likovi utjelovljuju tugu zbog gubitka, a drugi kipovi nadu u ono što dolazi poslije. Kad se gledaju zajedno s arkadama i drvoredima, postaje jasno da Mirogoj nije oblikovala samo arhitektura, nego i ruke kipara i klesara koji su ga punili desetljećima.
Kako intervenirati na takvom mjestu?
To je pitanje, piše Radetić, na koje je arhitekt Marijan Hržić „uzorno odgovorio” još početkom 1980-ih. S autorskim timom koji su činili Zvonimir Krznarić i Davor Mance projektirao je Krematorij s Gajem urni, koji je prema podacima Gradskih groblja otvoren 1985. u udolini podno Mirogoja.
Zgrada je ukopana u padinu i s ceste se jedva vidi. Pročelja i vanjske staze obložena su opekom zemljanih tonova, a staklena stijena velike obredne dvorane može se podići i spojiti dvoranu s vanjskim atrijem za oproštaj.
„Stvorena je nova silueta koja je uspjela ne konkurirati ni na koji način postojećoj, već joj na najbolji mogući način pridonijeti vlastitim identitetom”
Gaj urni proširen je 2015. novim kolumbarijskim zidovima od opeke, koji prate neravni teren i stvaraju male sjenovite dvorišne prostor „atmosferom i izrazom posve nedvojbeno izrasli” su iz prvotne koncepcije.
Zatim je groblje trebalo odvojiti od prometne Remetske ceste, koja povezuje Mirogoj i Krematorij. Tako je nastao kolumbarijski zid uz Remetsku cestu, koji je prema podacima nagrade BIG SEE dovršen 2018. i 2020. dobio nagradu BIG SEE Architecture Award. Radetić ga opisuje kao zid koji „izniče iz zagasite boje mističnih Bolléovih lukovica, oslobađa se u udolini Gaja urni” i postaje „zaštitnička, nedvosmislena i pravocrtna opna koja dijeli putovanje i konačište”.
Južne arkade – Mirogoj danas
Na papiru postoji i nastavak ove priče. Atelijer Hržić od 1995. radi na projektu Južnih arkada, koje bi prema Gradskim grobljima bile duge oko kilometar i zatvorile južni rub groblja prema cestama i stambenim zgradama. Ideja o zatvaranju cijelog Mirogoja arkadama postojala je još u Bolléovo doba, ali nikad nije ostvarena.
Prema najavama Gradskih groblja, projekt predviđa 3.462 kolumbarijska mjesta i 440 grobnica unutar arkada, a gradnja je bila najavljena za početak 2022. Prema dostupnim podacima, radovi zasad nisu započeli, ali su najavljeni.
Nove arkade ne pokušavaju oponašati stare. „Bit njihove koncepcije je svojevoljno ustuknuće i hommage prema slavnom prethodniku. Nove arkade odlučile su doslovno izrasti ili bolje reći urasti u postament postojećih”
Zid okrenut prema groblju oblikovan je vrlo suzdržano, a na određenim razmacima prekidaju ga, kako kaže Radetić, „uredni rezovi”.
„Te artificijelne, razdvojene pukotine povezuju na simboličan način dvije strane, onu materijalnu i onu metafizičku.” Trijem je ortogonalan i bez reprezentativnosti povijesnih arkada. „Tako postaje prazniji, možda i tužniji, no svakako drugačiji od povijesnog”.
Vizualizacije pokazuju trijem s tankim betonskim stupovima, zidove od žute opeke, uske okomite trake staklenih prizmi i kolumbarijske ploče od tamnog kamena.
Što pogledati izbliza
Dijelovi Bolléovih arkada i crkva Krista Kralja nakon potresa 2020. ograđeni su i zaštićeni, pa prije posjeta provjerite koji su dijelovi trenutačno dostupni. Većinu detalja ipak možete vidjeti i sa staza perivoja.
Kod arkada pogledajte paviljone s kupolama i način na koji raščlanjuju dugi niz lukova. U drvoredima glavnih staza obratite pažnju na pravilan razmak stabala. Uz Remetsku cestu pratite kako se kolumbarijski zid spušta niz teren i gdje se u njemu otvaraju pogledi prema groblju. U Gaju urni usporedite opeku Krematorija i novih zidova s Bolléovom: materijal je zajednički, a oblici potpuno drukčiji.
Kako sačuvati Mirogoj za budućnost
Potres u ožujku 2020. teško je oštetio Bolléove arkade, njihove ograde, kupole i svodove. Oštećeni dijelovi su ograđeni, a prema pisanju portala Zagreb moj grad, četiri kutne kupole arkada uklonjene su iz sigurnosnih razloga. Ista procjena iz 2025. vrijednost cjelovite obnove povijesnih arkada procjenjuje na više od 13 milijuna eura.
Očuvanje Mirogoja nije samo obnova zidova i kupola. Jednako je važno sačuvati drvorede, vizure i mir prostora te odgovorno odlučivati o svakom novom zahvatu.
Mirogoj se nije oblikovao jednim projektom ni u jednom razdoblju. Njegovu arhitektonsku priču zato vrijedi tražiti i izvan poznatih kupola: u odnosu opeke i zelenila, povijesnih lukova i suvremenih zidova te prostora koji ih povezuje.
