Arhitektura i dizajn
Modularne kuće koje udovoljavaju svim zahtjevima
Pomoću projekta modularnih kuća vlasnici biraju vanjske i unutarnje elemente te
imaju mogućnost nadogradnje u budućnosti.
Arhitekti su oduvijek okupirani temom kuća iz kataloga, odnosno, stvaranju univerzalanog principa po kojem bi ljudi mogli birati predgotovljene elemente i tako stvarati svoju jedinstvenu kuću koja apsolutno udovoljava svim njihovim zahtjevima. Arhitektica Alenka Delić ovu je ideju realizirala kroz projekt Modularnih kuća.
Projekt modularnih kuća
‘Radi se o predgotovljenim elementima koji se montiraju na samoj parceli, ali je ideja da čovjek iz kataloga elemenata, odosno prostorija bira one prostorije koje njemu trebaju i količinu prostorija koje mu trebaju’, kaže Alenka Delić vlasnica pasivne kuće.
Od modula imate mogućnost slagati si kuću u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima.
‘Ideja je da postoji jedna os, to je komunikacija ili kičma cijelog budućeg objekta na koji vi onda izaberete treba mi vjetrobrani prostor, kupaonica, garderoba, s druge strane nadodajemo kuhinju’, kaže.
Nadogradnja s obzirom na potrebe
Ovaj sustav gradnje donosi rješenje u kojem početni izgled kuće i odabir njezinih elemenata nije nužno i završni. Zbog načina na koji se željeni elementi slažu ostavlja se mogućnost nadogradnje bilo kada u budućnosti s obzirom na potrebe.
‘Nije isto da li vi dajete jedan prostor starijem bračnom paru koji vjerojatno neće imati djecu ili je to jedan mlađi par koji su tek krenuli u zajednički život i koji će sigurno zasnovati kroz neko vrijeme obitelj i njihove potrebe će se mijenjati. To je jedan sistem gdje oni za početak imaju svoj stambeni prostor, ali imaju i rješenje kako i na koji način taj prostor nadograditi kroz vrijeme’, kaže.
Biranje i odluka o detaljima kuće
Osim unutarnjih elemenata, budući vlasnici biraju i one vanjske, te na taj nači odlučuju o apsolutno svakom detalju kuće.
‘Korisnik iz kataloga bira hoće li ravan krov, jednostrešni krov… pročelje isto može birati iz kataloga, koju vrstu obloge želi, energetski razred, veličinu otvora, način otvaranja prozora’, kaže.
A kada kuća, odnosno, odabrani moduli stignu na gradilište već smo na korak do našeg budućeg doma.
‘ Ideja predgotovljene kuće je da se predgotovljeni elementi dovoze direktno na gradilište. Dakle vama dolaze stijene, fasadne sa ugrađenom stolarijom i sve se to montira u relativno kratkom vremenu’, kaže.
Gradnja modularne kuće
Početak gradnje modularne kuće ili one klasične, od opeke je isti. Naprave se temelji i tu nema bitne razlike, no s obzirom da je kod modularnih kuća riječ o suhoj i predgotovljenoj gradnji vrijeme izgradnje je značajno kraće.
‘Vi ste za 2 tjedna gotovi. Taj predgotovljeni element, ovo je samo dio makete, ali to je u stvari sendvič u kojem vi već imate prostore za instalacije, sve je predgotovljeno sve je suho tu nema štemanja. Velika prednost je ta da kad je kuća montirana vi praktički možete useliti u kuću zato što tu nema sušenja, nema građevinske vlage’, tvrdi.
Privremeno ili trajno rješenje
Kod nas još ipak postoje sumnje i ljudi su skloniji tradicionalnim načinima gradnje. Beton i cilga, po mišljenu mnogih, čvrstu su i trajno rješenje. Bez obziran na prednosti koje nudi predgotovljeni tip suhe gradnje shvaćen je kao privremeno rješenje.
‘U biti se radi da je to trajno rješenje. Svaki taj modul, a ideja je bazirana na jednom projektu koji je realan projekt, to je projekt koji sam ja radila za sina koji je započeo sa samostalnim životom i zasnovao svoju obitelj tako da je to istestirano na realnoj obitelji, na realnoj parceli’, kaže.
Sigurni smo da ćemo ovaj zanimljiv koncept promišljanja i izgradnje vlastite kuće u budućnosti viđati sve ćešće.
Urbanizam
Zašto je grad ljeti vruć, a park hladan i što zelenilo u gradu ljeti radi s mikroklimom
Parkovi, drvoredi i živice nisu ukras. Oni su infrastruktura. I što ih je više, to su ljeta u gradu podnošljivija – za sve.
Tko je ikad prošetao od Ilice prema Zrinjevcu na vrućem srpanjskom poslijepodnevu, osjetio je razliku i bez termometra. Ispod krošnji starih platana temperatura pada osjetno. Zrak postaje blaži, a buka grada nekako se prigušuje.
Nije to slučajnost ni puka ugoda. Iza toga stoji konkretna fizika. Drveće isparava vlagu, krošnje blokiraju sunčevo zračenje, a tlo pod njima ostaje hladno umjesto da akumulira toplinu poput asfalta. Zrinjevac ne hladi samo one koji sjede na klupi – hladi cijeli taj dio grada.
Razumijevanje tog principa mijenja kako gledamo na zelenilo u gradu ljeti. Parkovi, drvoredi i živice nisu ukras. Oni su infrastruktura. I što ih je više, to su ljeta u gradu podnošljivija – za sve.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Što je urbani toplinski otok i zašto Zagreb pati od njega
Urbani toplinski otok pojava je u kojoj grad postaje topliji od svoje okolice. Beton, asfalt i krovovi upijaju sunčevo zračenje i potom ga polako otpuštaju kao toplinu. Asfalt i beton na izravnoj sunčevoj svjetlosti mogu doseći površinske temperature i do 82 stupnja Celzijusa u najtoplijim danima. Noću se ta toplina vraća u zrak, pa grad ni tada ne može dovoljno ohladiti. Tko je ikad pokušao spavati u stanu bez klime usred kolovoza, zna točno o čemu se govori.
Ako se usporede podaci s dviju zagrebačkih meteoroloških postaja, Maksimira i Griča, može se primijetiti da je na Griču temperatura zraka nerijetko viša nego u Maksimiru. To je živi dokaz da zelenilo oko postaje Maksimir stvarno mijenja izmjerene vrijednosti. Ublažujući učinak na toplinsko opterećenje u Zagrebu imaju Medvednica, ali i parkovi poput Maksimira, Zrinjevca, Botaničkog vrta te područja Bundeka i Jaruna.
Nije to samo osjećaj koji se ima dok se leži na travi. Radi se o mjerljivoj razlici koja utječe na kvalitetu života, spavanje, potrošnju energije za hlađenje – i zdravlje.
Kako biljke hladi prostor oko sebe
Biljke rashladuju okoliš na dva načina: sjenom i evapotranspiracijom. Sjena je jednostavna – krošnja drveta blokira izravno sunčevo zračenje i sprječava zagrijavanje površina ispod nje. Evapotranspiracija je nešto suptilnija: biljka kroz listove ispušta vlagu, a isparavanje te vlage troši energiju iz okolnog zraka i snižava temperaturu. To je slično principu na kojem radi znojenje kod ljudi.
Zrak u gradu ljeti je u prosjeku 2 do 4 stupnja Celzijusa topliji od onog oko naselja, a relativna vlažnost zraka u gradu znatno je niža od vlažnosti u okolini. Drvoredi i parkovi taj deficit vlage djelomično nadoknađuju upravo evapotranspiracijom.
Biljke na balkonu ljeti: Kako zelenilom rashladiti stan i stvoriti ugodniji prostor
Drvoredi prave hlad na pješačkim stazama i kolnicima, spuštaju temperaturu, a istovremeno stanare čiji su prozori orijentirani prema ulici štite od buke i zagađenja. Zbog toga drvored uz ulicu nije samo estetski detalj urbanog planiranja – on funkcionalno mijenja mikroklimu cijele ulice. Ista logika vrijedi i za manje razmjere: živica umjesto betonskog zida, penjačica uz fasadu, ili vertikalni vrt na terasi koji ozeleni i inače goli zid – sve to lokalno snižava temperaturu i stvara ugodniji mikrookoliš.
Zagreb: grad koji ima zelenilo, ali ga ne koristi ravnomjerno
Zagreb je, za razliku od nekih europskih gradova, zapravo relativno zelen – ima Medvednicu, Maksimir, Bundek, Jarun, Botanički vrt i Zrinjevac kao dio Lenucijeve potkove. Problem nije u tome što zelenila nema, nego u tome gdje ga nema.
Analiza je pokazala da se postojeći vrtići i domovi za starije i nemoćne u velikom postotku nalaze u dijelovima grada koji su pod iznimnim toplinskim opterećenjem, a s vrlo malo zelenih površina. To znači da najosjeteljiviji dio stanovništva živi upravo tamo gdje je ljeti najtoplije – a drveća i parkova ima najmanje. Nije apstraktna urbanistička zabrinutost; to je svakodnevna stvarnost za mnoge četvrti koje su izgrađene u drugom planu, bez ikakve zelene infrastrukture.
Stručnjaci upozoravaju da klimatska kriza donosi ekstremne promjene u kratkom roku – ne samo toplinu, nego i utjecaj vjetra te obilne oborine u kratkim vremenskim razdobljima. Prirodnija rješenja, poput uvođenja otpornih biljnih vrsta i formiranja retencijskih područja kao što su kišni vrtovi, postaju ključna obrana od klimatskih ekstrema.
Zelenilo u gradu ljeti: čak i mali komad čini razliku
Nije potreban park da bi se osjetio učinak. Čak i male zelene površine imaju povoljan učinak na klimatske uvjete u gradu. Živica umjesto betonskog zida, drvo uz parkiralište, zeleni krov na poslovnoj zgradi… Svaki od tih elemenata lokalno snižava temperaturu i pridonosi boljem zraku.
Izvedbom zelenih krovova i zelenih zidova na zgradama, kao i povećanjem zelenih površina oko zgrada, smanjuje se okolna temperatura i ostvaruje ušteda u troškovima energije za hlađenje. U praksi to znači da svaki vlasnik kuće koji posadi stablo uz južno pročelje, ili postavi živu ogradu umjesto punog betonskog zida, konkretno snižava temperaturu u dvorištu i smanjuje potrebu za klimatizacijom. Čak i dobro osmišljen balkon s nekoliko vrsta biljaka može promijeniti mikroklimu oko prozora i rashladiti prostor koji inače prima udarni val popodnevnog sunca.
Za one koji tek kreću sa zelenilom na otvorenom, dobra polazna točka su biljke prilagođene za balkon – vrste koje podnose izloženost, ne traže previše njege i pritom stvaraju onaj tanak, ali stvaran zeleni zastor između stana i vrućeg ljetnog zraka. Za veće ambicije, vertikalni vrt može prekriti i znatno veću površinu bez da zauzme puno prostora na tlu.
Tema zelenila u gradu ljeti ne staje na razini parkova i urbanih politika. Ona počinje na balkonu, uz ogradu, uz prozor.
Arhitektura i dizajn
Ovo su 3 najimpresivnija stadiona Svjetskog prvenstva 2026. godine
Ljubitelji nogometa pratit će najveće zvijezde svijeta, no ljubitelji arhitekture i dizajna imat će jednako dobar razlog za praćenje…
Od povijesnog stadiona na kojem je igrao Pelé do futurističkih arena s pomičnim krovovima i najvećim ekranima na svijetu – donosimo tri stadiona koja će obilježiti Svjetsko prvenstvo 2026.
Svjetsko prvenstvo 2026. bit će najveće u povijesti nogometa. Po prvi put domaćini su tri države, Sjedinjene Američke Države, Kanada i Meksiko, a utakmice će se igrati na stadionima koji predstavljaju vrhunac suvremene arhitekture i tehnologije.
Ljubitelji nogometa pratit će najveće zvijezde svijeta, no ljubitelji arhitekture i dizajna imat će jednako dobar razlog za praćenje: neki od stadiona na kojima će se igrati utakmice već su postali ikone svojih gradova, dok drugi pomiču granice mogućeg u konstrukciji, održivosti i iskustvu gledatelja. Donosimo tri koja se posebno izdvajaju.
1. Estadio Azteca – stadion koji je ispisao povijest nogometa
Malo je sportskih objekata koji nose status kakav uživa Estadio Azteca. Otvoren 1966. godine, ovaj legendarni meksički stadion ugostio je dva finala svjetskih prvenstava i bio pozornica nekih od najupamćenijih trenutaka u povijesti nogometa. Na njegovu travnjaku igrao je Pelé, na njemu je Diego Maradona postigao i “Ruku Božju” i gol stoljeća u četvrtfinalu 1986.
Za SP 2026. Azteca prolazi kroz opsežnu modernizaciju: unapređenje infrastrukture, novi sadržaji za posjetitelje te poboljšanja usmjerena na energetsku učinkovitost i održivost. Taj spoj nasljeđa i suvremenih standarda posebno je zanimljiv jer odražava trend koji se sve češće vidi i u civilnoj gradnji: pitanje zašto se okrećemo održivoj gradnji jednako je relevantno za stambene blokove i za sportske divove.
Azteca će postati prvi stadion u povijesti koji je ugostio utakmice čak tri svjetska prvenstva. Ni jedna arena na svijetu ne može se pohvaliti takvim kontinuitetom.
2. SoFi Stadium – futuristička arena vrijedna milijarde dolara
Kada je otvoren 2020. godine u Inglewood u Kaliforniji, SoFi Stadium odmah je ušao u razgovor o najimpresivnijim sportskim objektima na svijetu. Nije teško razumjeti zašto.
Njegova prepoznatljiva značajka je golemi prozirni krov koji natkriva cijeli kompleks, ali ne i zatvara ga, pa unutra prodire prirodno svjetlo, a gledatelji imaju osjećaj otvorenosti i bez izloženosti vremenskim uvjetima. Iznad terena lebdi jedinstveni ovalni videoboard, jedan od najvećih sportskih zaslona ikad izrađenih, koji omogućuje pogled na teren s gotovo svake strane.
No SoFi nije samo stadion. Kompleks je osmišljen kao dio potpuno novog urbanog središta koje uključuje trgove, javne prostore, komercijalne sadržaje i zelene površine. Upravo u tome leži njegova arhitektonska ambicija: ne biti zatvoreni objekt koji se jednom tjedno probudi, nego živi urbani fragment koji funkcionira neovisno o rasporedu utakmica. Ta logika razmišljanja bliska je onome što arhitekti poput Stefana Boerija zastupaju u civilnom kontekstu, vraćanjem prirode i javnog života u tkivo gradova.
3. AT&T Stadium – dom jednog od najvećih ekrana na svijetu
AT&T Stadium u Arlingtonu u Teksasu poznat je po kombinaciji monumentalne konstrukcije i tehnoloških inovacija koje i danas, godinama nakon otvorenja, ostavljaju dojam.
Pomični krov jedna je od njegovih najvažnijih tehničkih karakteristika: ovisno o vremenskim uvjetima i vrsti događanja, stadion se može u potpunosti otvoriti ili zatvoriti, što ga čini fleksibilnim prostorom za spektakle daleko izvan nogometa. Golemi centralni ekran, koji dominira unutrašnjošću stadiona, postavio je standarde koji su u trenutku otvorenja bili bez presedana.
Sofisticirani sustavi rasvjete, ventilacije i upravljanja događanjima čine ga primjerom onoga što se u arhitekturi sve češće naziva high-tech pristupom, u kojemu tehnološke komponente nisu skrivene, nego postaju dio vizualnog identiteta objekta. Tipovi suvremene arhitekture koji oblikuju današnji prostor upravo na ovakvim primjerima dobivaju najjasniji oblik.
Stadioni više nisu samo mjesta za sport
Gledano zajedno, ova tri stadiona govore nešto važno o smjeru u kojemu ide suvremena gradnja sportskih objekata. Monofunkcionalnost odlazi u prošlost. Današnji stadioni postaju multifunkcionalni kompleksi koji objedinjuju arhitekturu, tehnologiju, urbano planiranje i, sve češće, elemente održivosti.
Slično kao što staklene fasade u civilnoj arhitekturi više nisu samo estetski element, nego dio energetske ovojnice zgrade, i suvremeni stadioni moraju odgovoriti na zahtjeve energetske učinkovitosti, iskustva korisnika i urbanog konteksta u kojemu su smješteni. SP 2026. pokazat će kako izgleda nova generacija takvih objekata, od legendarnih arena koje se transformiraju do futurističkih građevina koje postavljaju nova mjerila. Bez obzira pratite li SP zbog nogometa ili arhitekture, ovi stadioni dokaz su da sportski objekti mogu biti jednako impresivni kao i gradovi oko njih.
