Arhitektura i dizajn
Meštrovićev paviljon – obnova kultne zagrebačke džamije
Kako je Meštrovićev paviljon postao džamija, muzej pa opet dom umjetnosti? Donosimo priču o zgradi koja se stalno mijenja – i sada se obnavlja
Meštrovićev paviljon na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu jedna je od najprepoznatljivijih gradskih građevina, s bogatom i neobičnom poviješću.
Tijekom više od osam desetljeća postojanja mijenjao je svoje „lice” i namjenu nekoliko puta.
U nastavku donosimo priču o tome tko ga je sagradio, kakva je bila originalna arhitektonska koncepcija, kako su se kroz godine mijenjali stil i funkcija te zašto paviljon upravo prolazi kroz veliku obnovu.
Bliži se kraj obnove samostanske crkve sv. Franje Asiškog u Zagrebu
Vizija i gradnja: kako je nastao Meštrovićev paviljon
Ideja o gradnji Meštrovićeva paviljona rodila se početkom 1930-ih, kada je Zagrebu trebao reprezentativan izložbeni prostor za likovnu umjetnost. Ivan Meštrović, naš slavni akademski kipar, tada je bio predsjednik umjetničkog društva Strossmayer. Umjesto klasičnog spomenika kralju Petru I. na tadašnjem Trgu kralja Petra, Meštrović je predložio izgradnju čitavog Doma likovnih umjetnosti.
Meštrović je izradio idejnu skicu za zgradu na Trgu žrtava fašizma, dok su arhitekti Harold Bilinić i Lavoslav Horvat razradili projekt do detalja. Gradnja se odvijala od 1934. do 1938. u organizaciji Gradskog građevinskog ureda pod vodstvom inženjera Ivana Zemljaka.
Paviljon je svečano dovršen 1. prosinca 1938. i nazvan Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I. Velikoga Oslobodioca. Koliko je taj projekt bio značajan za Zagreb, svjedoči i to da je sam nadbiskup Alojzije Stepinac posvetio novu zgradu prilikom otvorenja. Time je paviljon doista inauguriran kao svojevrsni „hram umjetnosti”. Deset dana nakon otvorenja održana je i prva izložba – retrospektiva “Pola vijeka hrvatske umjetnosti” u čast 60. godišnjice osnutka umjetničkog društva.
Ivan Meštrović – umjetnik i vizionar
Ivan Meštrović (1883.–1962.) bio je hrvatski kipar, arhitekt i pisac, međunarodno priznat kao jedan od najvažnijih umjetnika 20. stoljeća. Rođen je u Vrpolju, a odrastao u dalmatinskom zaleđu u okolici Drniša. Nakon školovanja u Beču, djelovao je u Parizu, Rimu, Zagrebu, Splitu i konačno u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je i predavao na sveučilištima.
Njegova monumentalna djela nalaze se diljem svijeta. Među najpoznatijima su Mausolej obitelji Račić u Cavtatu, paviljon Meštrović (danas HDLU) u Zagrebu, Spomenik Grguru Ninskom u Splitu te brončane skulpture Indijanaca ispred Kapitola u Washingtonu. Bio je prvi živući umjetnik kojem je njujorški Metropolitan Museum priredio samostalnu izložbu.
Meštrović je sâm projektirao i svoju posljednju počivališnu točku – obiteljsku grobnicu u Otavicama, kraj Drniša, poznatu kao Crkva Presvetog Otkupitelja. Riječ je o spoju romaničkog stila i osobne simbolike, čime je kipar zaokružio vlastiti umjetnički i duhovni svjetonazor. U toj crkvi, u kamenu koji je sam odabrao i oblikovao, danas počivaju on i članovi njegove obitelji.
Originalna arhitektura: rotunda koja spaja tradiciju i modernu
Meštrovićev paviljon arhitektonski je moderna rotunda impresivne geometrijske čistoće, ali s elementima klasične monumentalnosti. Građen je pretežno od domaćeg kamena (dovučeno je čak 2.540 tona kamena iz dalmatinskih kamenoloma) uklopljenog u armirano-betonsku konstrukciju. Masivni kameni blokovi od Bračkog kamena kombinirani su s armiranim betonom koji nosi veliku kružnu kupolu. Rezultat je arhitektonsko remek-djelo koje uspješno pretvara klasičnu formu rotunde u funkcionalan, suvremen izložbeni prostor.
Izvana zgradu krasi kolonada stupova koji u krug okružuju cilindrični volumen i stvaraju svečani trijem. Upravo ta ritmična kolonada daje paviljonu prepoznatljiv, almost-templarski izgled. Unutrašnjost je oblikovana slojevito: velika središnja dvorana pod kupolom bila je namijenjena za izlaganje skulptura, dok su za druge likovne forme – slike, crteže, fotografije, grafiku predviđeni prstenasti izložbeni prostori u prizemlju oko centrale, na galeriji (prvom katu) te na kružnom balkonu koji gleda na središnji prostor. Tako je interijer bio polivalentan i moduliran za različite umjetničke medije od samog početka.
Posebnu čar originalnoj koncepciji davala je staklena kupola na vrhu građevine. Izrađena od niza debelih okruglih staklenih prizmi utopljenih u betonsku školjku, kupola je propuštala prirodno svjetlo u izložbene dvorane. Takav zenitalni “skylight” u to je doba bio rijetkost i omogućavao je da umjetnine budu obasjane dnevnim svjetlom, stvarajući gotovo sakralni ugođaj u prostoru galerije.
Od umjetničkog doma do džamije i muzeja – turbulentne promjene namjene
Već u prvih nekoliko godina nakon izgradnje sudbina Meštrovićevog paviljona krenula je neočekivanim putem. Zgrada je doživjela niz prenamjena, od umjetničke galerije do vjerskog objekta i muzeja, prateći tako povijesne turbulencije Zagreba i Hrvatske. Evo kratkog pregleda faza kroz koje je paviljon prošao:
1938. – 1941. – Dom likovnih umjetnika
Paviljon je izvorno služio kao reprezentativna umjetnička galerija, mjesto velikih izložbi domaće umjetnosti. U tom razdoblju ostvarena je prvotna vizija – građani su mogli uživati u djelima kiparstva, slikarstva i fotografije u jedinstvenom kružnom ambijentu.
1941. – 1945. – Džamija
Početkom Drugog svjetskog rata dolazi do dramatične promjene – u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske vlasti odlučuju preobraziti paviljon u islamsku bogomolju – džamiju. Hrvatsko umjetničko društvo iseljeno je u ljeto 1941., a oko rotunde su podignuta tri vitka minareta visoka čak 45 metara. Također je dograđeno široko stubište s klupama i postavljena kružna kamena fontana s vodoskokom ispred glavnog ulaza (projektirao arhitekt Stjepan Planić).Unutrašnjost je prilagođena molitvi – arhitekt Zvonimir Požgaj ugradio je novo stropno podvođe zbog akustike i temperature, a zidovi su ukrašeni ornamentalnim štukaturama prema motivima hrvatskog pletera. Džamija je svečano otvorena 18. srpnja 1944. i u njoj se klanjalo do kraja rata.
1949. – 1991. – Muzej revolucije
Nakon rata, 1947. uklonjeni su minareti (ostao je samo kameni zdenac – fontana pred ulazom, koji postoji i danas). Paviljon potom dobiva novu ulogu kao Muzej narodnog oslobođenja. Kasnije je preimenovan u Muzej revolucije naroda Hrvatske, posvećen antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu.
Za potrebe muzeja unutrašnjost je temeljito preuređena: arhitekt Vjenceslav Richter dodao je 1951. unutarnje galerije (međukat) i novo stubište te pregradio okruglu dvoranu ravnim zidovima, u potpunosti zaklonivši izvorni kružni oblik prostora.
Prekrivanjem staklene kupole eliminirana je prirodna svjetlost. Izložbene dvorane muzeja osvjetljavane su umjetnom rasvjetom, a nekadašnji efekt svjetlosne kupole zaboravljen je pod novim krovom. U ovoj funkciji – kao popularni “Muzej revolucije” – zgrada je provela više od četiri desetljeća, do početka 1990-ih.
1993. – danas – Povratak umjetnosti (Dom HDLU)
Nakon Domovinskog rata i osamostaljenja Hrvatske, paviljon je napušten od strane muzeja (zbirke su preseljene drugdje) i kratko vrijeme zjapio je prazan. Grad Zagreb 1993. vraća zgradu likovnim umjetnicima. Time objekt dobiva i službeni današnji naziv: Dom HDLU – Meštrovićev paviljon.
Zanimljivo je da su tijekom tih silnih transformacija neki elementi ostali trajno ugrađeni u identitet zgrade. Primjerice, kružna fontana ispred ulaza – postavljena u doba džamije – i danas krasi plato ispred paviljona kao sjećanje na tu neobičnu epizodu. Također, prilikom obnova nakon 1990-ih otkriveni su i neki doslovno zazidani tragovi prijašnjih namjena: mihrab (niša za molitvu) iz vremena džamije pronađen je očuvan iza pregradnih zidova postavljenih u eri muzeja, a otkriven je tek prilikom radova 2002. godine.
Nažalost, naslijeđe muzejskih vremena nije u potpunosti sačuvano – primjerice, tijekom vraćanja zidova u izvorno glatko stanje uklonjen je veliki zidni mozaik slikara Ede Murtića iz doba Muzeja revolucije. Ovi detalji slikovito pokazuju koliko je “slojeva povijesti” ovaj paviljon upio u sebe.
Povratak umjetnosti: Dom HDLU u novije doba
Nakon 1993., Meštrovićev paviljon ponovno živi kao središnje mjesto likovnih zbivanja. Kako bi se prostor prilagodio suvremenim izložbenim potrebama i ujedno vratio izvornoj arhitektonskoj koncepciji, početkom 2000-ih organizirana je sveobuhvatna obnova paviljona. Projektant Andrija Mutnjaković 2001. pokreće radove na uklanjanju svih ne-izvornih preinaka unutar zgrade – svega što je nadodano tijekom prenamjene u džamiju i kasnije u muzej. Do 2003. uklonjeni su tako lažni međukatovi, spušteni stropovi i pregradni zidovi, čime je središnja galerija vraćena u svoju izvornu kružnu formu.
Otvorena je ponovno i staklena kupola na vrhu. Do 2006. dovršeni su i radovi uređenja podruma i prizemlja (prema projektu arhitekta Branka Silađina).
Od tada pa do nedavno paviljon je u potpunosti posvećen umjetnosti: u njemu se godišnje održi četrdesetak izložbi i događanja. Prostor je podijeljen na nekoliko galerija: Prsten, Bačva i PM (Prošireni mediji) – koje zajedno čine najveću i najljepšu zagrebačku izložbenu lokaciju. Manifestacije poput Zagrebačkog salona ili Salona mladih tradicionalno se održavaju upravo tu, stvarajući živ kulturni puls grada.
Povratak izvornom sjaju i suvremene nadogradnje
Trenutno Meštrovićev paviljon prolazi kroz još jedan važan proces – cjelovitu obnovu započetu u siječnju 2025. godine. Skelama prekrivena rotunda privlači pažnju prolaznika koji se pitaju što se sve radi na ovom graditeljskom simbolu Zagreba. Obnova je potaknuta nužnošću sanacije nakon niza godina intenzivnog korištenja (i oštećenja uzrokovanih potresima 2020.) te željom da se zgradi u potpunosti vrati izvorna struktura, ali i uvedu standardi 21. stoljeća.
Kako ističu u HDLU, cilj je da se “nakon čak 85 godina cijeli prostor Meštrovićeva paviljona konačno u potpunosti vrati likovnoj umjetnosti”. Naime, iseljenjem Hrvatskog povijesnog muzeja koji je do nedavno koristio dio zgrade, prvi put od 1930-ih cijeli paviljon bit će dostupan isključivo za umjetničke sadržaje.
Obnova Meštrovićevog paviljona 2025
Obnova se provodi pod budnim okom konzervatora – izrađen je detaljan konzervatorski elaborat Instituta za povijest umjetnosti kako bi se sačuvalo što je više moguće izvorne strukture građevine. Evo najvažnijih zahvata koji će osvježiti paviljon:
- Sanacija konstrukcije i kupole: Najveći izazov je armirano-betonska kupola sa staklenim elementima, od kojih je mnogi popucalo tijekom godina. Cijela kupola bit će pažljivo demontirana i izrađena faksimilna rekonstrukcija – nova kupola identičnog izgleda, ali poboljšane statike i tehnologije. Time će se osigurati dugotrajna stabilnost zgrade i ponovno uspostaviti efekt prirodnog osvjetljenja odozgo.
- Modernizacija sustava: Paviljon će napokon dobiti suvremenu infrastrukturu – uvodi se cjelovit sustav klimatizacije, modernizira grijanje te instaliraju novi ventilacijski kanali, elektro i multimedijalna oprema, kao i napredna galerijska rasvjeta. Ovi zahvati omogućit će bolje čuvanje umjetnina i ugodniji boravak posjetitelja u prostoru, u skladu s današnjim standardima muzejske tehnike.
- Pristupačnost i novi sadržaji: Projekt obnove predviđa rješavanje pitanja pristupačnosti – ugradnju prikladnih ulaza, liftova ili rampi kako bi sve galerije bile dostupne i osobama smanjene pokretljivosti. Također, planira se otvaranje dvaju originalnih ulaza u zgradu (koji su desetljećima bili zatvoreni), dok će se zatvoriti jedan sporedni ulaz dodan u doba džamije. Unutar paviljona uredit će se i novi prostori. Međunarodni rezidencijalni centar za umjetnike te dodatna “black box” multimedijalna galerija za suvremene umjetničke eksperimente. Time će HDLU dobiti proširene mogućnosti za programe i postati još dinamičnije umjetničko središte.
Novo poglavlje Meštrovićevog paviljona
Prema riječima voditelja projekta, prva faza radova – rušenja i uklanjanja dotrajalih dijelova – već je završena. U tijeku je izgradnja novih betonskih ploča i same nove kupole. Cijela obnova vrijedna je oko 20,6 milijuna eura, a financira se najvećim dijelom iz fondova EU te uz potporu državnog proračuna. Planirano je da radovi traju dvije godine, nakon čega će se Meštrovićev paviljon zasjati u punom sjaju – spoj obnovljene povijesne arhitekture i suvremene funkcionalnosti.
Meštrovićev paviljon time ulazi u novo poglavlje svoje već bogate biografije. Od smionog umjetničkog zdanja 1930-ih, preko ratnih i poratnih preobrazbi u džamiju i muzej, pa sve do današnjeg povratka izvornim idealima, ova građevina simbol je živog slojeva povijesti. Svaki kamen u njegovoj kolonadi i svaka staklena prizma u kupoli priča dio te priče. Uz obnovu koja je u tijeku, paviljon će i budućim generacijama nastaviti služiti kao impresivan prostor gdje se arhitektura, dizajn i povijest sjedinjuju u službi umjetnosti – onako kako je to Ivan Meštrović prije gotovo 90 godina i zamislio.
Naslovna fotografija: Screenshot videa
Arhitektura i dizajn
Arhitektonska čuda Dubaija: Gradnja koja pomiče granice
Dubai, jedan od sedam Ujedinjenih Arapskih Emirata, u posljednjih nekoliko desetljeća postao je sinonim za luksuz, inovaciju i spektakularnu arhitekturu. Nekada mala luka u pustinji, danas je Dubai globalna metropola čija se vizura mijenja gotovo iz dana u dan. Grad se kontinuirano širi — ne samo po visini svojih nebodera, već i prostorno i demografski. Od 1975. do 2015. izgrađeno je gotovo 970 km² urbanog područja, što simbolizira izuzetan rast u odnosu na skromnih 54 km² prije nekoliko desetljeća.
U samo posljednjih nekoliko godina grad je doživio tehnološki i građevinski „boom“. Prema industrijskim izvorima, u 2024. godini bilo je preko 4.000 aktivnih građevinskih projekata diljem emirata, što svjedoči o stalnoj dinamici izgradnje. Dubai je također postao svjetski lider u broju visokih zgrada: do 2025. UAE je imao oko 345 nebodera visine preko 200 m, čime je prestigao mnoge velike zemlje po broju visokih zgrada. Grad se tako već godinama profilira kao epicentar modernih arhitektonskih ideja i impresivnih građevina — od najviših nebodera na svijetu do futurističkih muzeja i luksuznih kompleksa. U nastavku predstavljamo najpoznatije arhitektonske simbole Dubaija.
Burj Khalifa – Najviša zgrada na svijetu
Burj Khalifa je najviša zgrada na svijetu, visoka impresivnih 828 metara. Završena je 2010. godine i predstavlja pravo čudo moderne arhitekture i inženjerstva. Zgrada ima više od 160 katova, a u njoj se nalaze luksuzni stanovi, poslovni prostori, hotel, restorani i vidikovci s kojih se pruža spektakularan pogled na grad i Perzijski zaljev.
Projektirao ju je američki arhitekt Adrian Smith, koji je tada radio za arhitektonsku tvrtku Skidmore, Owings & Merrill (SOM). Glavni izvođač radova bila je južnokorejska kompanija Samsung C&T, poznata po sudjelovanju u izgradnji velikih svjetskih projekata. Inspiracija za dizajn tornja pronađena je u islamskoj arhitekturi, a tlocrt zgrade temelji se na obliku pustinjskog cvijeta – Hymenocallis.
Izgradnja je započela 2004. godine, a u vrhuncu radova na gradilištu je radilo više od 12.000 radnika dnevno. Za gradnju je utrošeno oko 330.000 kubičnih metara betona i više od 39.000 tona čelika. Zgrada je izvorno nosila naziv Burj Dubai, no preimenovana je u Burj Khalifa u čast šeika Khalife bin Zayeda Al Nahyana, tadašnjeg predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Burj Khalifa oborila je brojne svjetske rekorde – osim što je najviša zgrada, ima i najviši vidikovac, najviši restoran te najvišu stambenu jedinicu na svijetu. Danas je globalni simbol Dubaija, mjesto održavanja spektakularnih novogodišnjih vatrometa i jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija na Bliskom istoku.
Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova
Burj Al Arab – Ikona luksuza
Burj Al Arab je luksuzni hotel poznat po svom jedinstvenom obliku koji podsjeća na jedro tradicionalnog arapskog broda (dhow). Smješten je na umjetnom otoku, oko 280 metara od obale Dubaija, s kopnom je povezan privatnim mostom. Od svog otvaranja postao je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada i često se opisuje kao jedan od najluksuznijih hotela na svijetu.
Hotel je otvoren 1999. godine, a projektirao ga je britanski arhitekt Tom Wright iz arhitektonske tvrtke Atkins. Visok je oko 321 metar, što ga čini jednim od najviših hotela na svijetu. Njegova konstrukcija zahtijevala je inovativna inženjerska rješenja, uključujući temelje postavljene duboko u morsko dno kako bi se osigurala stabilnost umjetnog otoka.
Unutrašnjost hotela jednako je impresivna kao i njegova vanjština. Burj Al Arab ima isključivo dvoetažne apartmane – ukupno 202 luksuzna apartmana – a svaki gost ima na raspolaganju privatnog butlera 24 sata dnevno. Interijer je bogato ukrašen mramorom, zlatnim detaljima i raskošnim tkaninama. U hotelu se nalaze i vrhunski restorani, uključujući poznati restoran Al Mahara, koji je dizajniran tako da podsjeća na podvodni svijet.
Posebnu pažnju privlači i helidrom na vrhu hotela, koji je tijekom godina poslužio kao pozornica za spektakularne promotivne događaje – od teniskog meča na visini od preko 200 metara do automobilskih i sportskih prezentacija.
Iako službeno ima pet zvjezdica, Burj Al Arab često se naziva “hotelom sa sedam zvjezdica” zbog razine luksuza, personalizirane usluge i ekskluzivnosti koju nudi. Danas predstavlja globalni simbol prestiža, luksuza i ambicije Dubaija da bude sinonim za vrhunski turizam.
Palm Jumeirah – Umjetni otok u obliku palme
Palm Jumeirah jedno je od najvećih i najambicioznijih inženjerskih dostignuća na svijetu. Riječ je o umjetnom arhipelagu izgrađenom u obliku palme, koji se jasno može vidjeti iz zraka. Projekt je pokrenut početkom 2000-ih godina s ciljem proširenja obalne linije Dubaija i stvaranja novog luksuznog stambeno-turističkog područja.
Otok se sastoji od „debla“, 16 „listova“ i polukružnog zaštitnog nasipa koji okružuje cijeli kompleks. U izgradnji je korišteno oko 94 milijuna kubičnih metara pijeska i stijena, a posebnom tehnikom zbijanja pijeska osigurana je stabilnost tla. Kako bi se spriječilo da more ošteti ili odnese otok, izgrađen je snažan kameni valobran dug oko 11 kilometara koji ublažava udarce valova. U nasipu su ostavljeni otvori koji omogućuju prirodnu cirkulaciju mora, dok se obala redovito nadzire i po potrebi dodatno učvršćuje.
Na Palm Jumeirahu nalaze se luksuzne vile, privatne plaže, restorani i vrhunski hoteli, među kojima je najpoznatiji resort Atlantis The Palm. Otok je s kopnom povezan mostom i monorail željeznicom, a njegovom izgradnjom obalna linija Dubaija produžena je za više desetaka kilometara.
Dubai Frame – Okvir prošlosti i budućnosti
Dubai Frame je monumentalna građevina u obliku velikog zlatnog okvira, visoka 150 metara i široka 93 metra. Otvorena je 2018. godine i zamišljena kao simbolična poveznica između starog i novog Dubaija. Smještena je u parku Zabeel, na strateškoj lokaciji s koje se jasno vidi kontrast između povijesnih četvrti i modernog financijskog središta grada.
Građevinu je dizajnirao arhitekt Fernando Donis, a njezin prepoznatljivi zlatni uzorak inspiriran je motivima s logotipa Svjetske izložbe Expo 2020. Konstrukcija se sastoji od dva visoka tornja povezana staklenim mostom na vrhu, koji služi kao vidikovac.
S jedne strane posjetitelji mogu promatrati stariji dio grada, uključujući četvrti Deira i Bur Dubai, dok se s druge strane pruža pogled na modernu panoramu s neboderima, uključujući Burj Khalifu u daljini. Time Dubai Frame doslovno „uokviruje“ transformaciju grada kroz vrijeme.
Posebnu atrakciju predstavlja stakleni pod na vrhu mosta. Kada posjetitelji zakorače na prozirnu površinu, ispod njih se otvara pogled prema tlu s visine od 150 metara, što pruža jedinstven i pomalo adrenalinski doživljaj.
Unutar same građevine nalazi se i interaktivna izložba koja prikazuje povijest Dubaija – od malog ribarskog naselja do svjetske metropole – kao i viziju budućeg razvoja grada. Dubai Frame tako nije samo arhitektonska atrakcija, već i simbol brze i impresivne transformacije Dubaija.
Museum of the Future – Pogled u sutrašnjicu
Museum of the Future jedna je od najnovijih i arhitektonski najfascinantnijih građevina u Dubaiju. Otvoren je 2022. godine, a odmah je postao jedan od najupečatljivijih simbola moderne gradske panorame. Zgrada ima futuristički torusni (ovalni) oblik s velikim otvorom u sredini, koji simbolizira nepoznatu budućnost i prostor za nove ideje.
Građevinu je projektirao arhitektonski studio Killa Design, dok je inženjerska izvedba zahtijevala napredne digitalne tehnologije i robotsku proizvodnju. Fasada je prekrivena čeličnim panelima ukrašenima arapskom kaligrafijom – riječ je o citatima vladara Dubaija, šeika Mohammeda bin Rashida Al Maktouma, koji govore o inovacijama, znanju i budućnosti. Noću je zgrada posebno dojmljiva jer je osvijetljena tisućama LED svjetala.
Muzej je posvećen inovacijama, tehnologiji i budućnosti čovječanstva. Njegove interaktivne izložbe bave se temama poput umjetne inteligencije, svemirskih istraživanja, klimatskih promjena, biotehnologije i održivog razvoja. Posjetitelji ne promatraju samo eksponate, već sudjeluju u iskustvima koja simuliraju život u budućnosti – primjerice putovanje u svemir ili istraživanje novih ekosustava.
Zgrada ima sedam katova, od kojih je nekoliko posvećeno izložbenim prostorima, dok su ostali namijenjeni istraživačkim laboratorijima i inovacijskim centrima. Museum of the Future tako nije samo muzej u klasičnom smislu, već platforma za razvoj novih ideja i tehnologija. Ova građevina predstavlja snažan simbol vizije Dubaija kao grada budućnosti – grada koji ne promatra samo sadašnjost, već aktivno oblikuje svijet koji dolazi.
Zašto sve više Hrvata ulaže u Dubai nekretnine
Vizija budućnosti
Dubai danas predstavlja jedno od najuzbudljivijih arhitektonskih laboratorija na svijetu. Od rekordnih nebodera poput Burj Khalife, preko luksuznog Burj Al Araba, do ambicioznih projekata poput Palm Jumeirah i futurističkog Museum of the Future, grad sustavno pomiče granice inženjerstva, dizajna i urbanog planiranja.
Ono što Dubai čini posebno zanimljivim za stručnjake i ljubitelje arhitekture nije samo monumentalnost njegovih građevina, već i način na koji se spajaju estetika, tehnologija i funkcionalnost. Projekti se oslanjaju na napredne građevinske metode, održiva rješenja i hrabre koncepte koji redefiniraju suvremeni urbani prostor.
Za svijet arhitekture i uređenja prostora Dubai je primjer kako vizija, investicije i tehnološki napredak mogu transformirati krajolik – od pustinje do globalno prepoznatljive metropole. Njegove građevine nisu samo simboli luksuza, već i pokazatelji smjera u kojem se razvija arhitektura 21. stoljeća.
Arhitektura i dizajn
Marcel Breuer: Ikona modernog dizajna i revolucija u svijetu stolica
Kako su Wassily i Cesca stolice zauvijek promijenile lice modernog dizajna.
Marcel Breuer (1902–1981) bio je ugledni mađarski arhitekt i dizajner, jedan od najutjecajnijih vizionara modernog dizajna 20. stoljeća i ključna figura Bauhaus pokreta. Njegov rad obilježio je radikalan odmak od tradicionalnog poimanja namještaja, uvodeći industrijske materijale, čiste linije i funkcionalnost kao temelj suvremene estetike.
10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna
Najpoznatiji je po svojim revolucionarnim stolicama i namještaju koji su redefinirali odnos između forme, funkcije i tehnologije — osobito kroz legendarne Wassily i Cesca stolice. Ovi bezvremenski dizajni nisu samo promijenili način na koji se namještaj proizvodi i koristi, već su postali simbol modernizma, utjecavši na generacije dizajnera i arhitekata diljem svijeta. Njegova djela i danas ostaju nezaobilazan dio suvremenih interijera, muzeja i dizajnerske povijesti.
7 dizajnerskih sofa i fotelja koje obožavaju arhitekti i stilisti interijera
Bauhaus, ideja i početak revolucije
Breuer je svoje profesionalno putovanje započeo u legendarnom Bauhausu u Njemačkoj — školi koja je spojila umjetnost i industrijski dizajn. Filozofija Bauhausa, koja zagovara praktičnost, funkcionalnost i minimalizam, duboko je oblikovala njegov pristup dizajnu. U Bauhausu je počeo eksperimentirati s neobičnim materijalima za namještaj — osobito tubularnim čelikom — inspiriran konstrukcijom bicikla. Čelik je u to vrijeme bio radikalna inovacija u dizajnu namještaja: lagan, izdržljiv i vizualno „prozračan“, što je omogućilo elegantne i minimalističke forme.
Wassily ili B3 — prva ikona
Godine 1925. Breuer je dizajnirao svoje prvo veliko djelo — stolicu poznatu kao Model B3, danas slavnu Wassily stolicu. Inspirirana Bauhaus estetikom i industrijskim materijalima, stolica se smatra jednim od simbola modernog dizajna. Iako u početku nije nosila to ime, kasnije je nazvana po slikaru Vasiliju Kandinskom, koji je bio jedan od prvih vlasnika i veliki zagovornik ovog revolucionarnog dizajna. Ova stolica predstavlja revoluciju jer koristi savijene čelične cijevi koje nose sjedalo i naslon bez tradicionalnih zglobova ili ukrasa — rezultat minimalističkog i funkcionalnog pristupa. Breuer je stolicu zamišljao kao „dematerijaliziran“ objekt: laganu, prozračnu, ali stabilnu i udobnu.
Cesca – spoj topline i moderne
Nakon Wassilyja, Breuer je nastavio istraživati nove koncepte — a Cesca stolica iz 1928. postala je još jedan klasik dizajna. Nazvana prema njegovoj kćeri Francesci, ova stolica kombinira drvo i čelik te koristi tzv. konzolnu konstrukciju bez stražnjih nogu, što joj daje dodatnu fleksibilnost i udobnost. Cesca stolica danas je priznata kao jedan od najvažnijih komada modernog namještaja i ostaje popularna u suvremenim interijerima diljem svijeta.
Suradnja s Knollom i naslijeđe
Iako Breuer nikada nije izravno radio za Knoll, imao je veliki utjecaj na povijest te kompanije. Bio je mentor Florence Knoll tijekom njezina rada u uredu Waltera Gropiusa 1930-ih, a njegovi koncepti i pristupi inspirirali su mnoge druge dizajnere u Knollovoj postavi. Naknadno je svoju kolekciju namještaja prodao talijanskoj tvrtki Gavina SpA, a ta kolekcija bila je jedan od razloga zašto je Knoll 1968. preuzeo Gavinu — uključujući i Breuerove klasike poput Wassily, Cesca i Laccio stolova.
Bezvremenska snaga jednostavnosti
Breuerove stolice nisu tek funkcionalni komadi namještaja, već snažni simboli modernističke estetike i novog načina razmišljanja o dizajnu. One pokazuju kako se umjetnost i funkcija mogu spojiti bez kompromisa, kroz jasnoću forme, čiste linije i odbacivanje suvišnih ukrasa. Breuer je vjerovao da dizajn mora biti iskren prema materijalu i svrsi, a upravo je ta filozofija rezultirala namještajem koji djeluje lagano, suvremeno i bezvremenski.
Njegova inovativna upotreba čeličnih cijevi otvorila je vrata masovnoj proizvodnji namještaja, bez gubitka kvalitete ili estetske vrijednosti. Time je dizajn postao dostupniji, ali nimalo banalniji — naprotiv, dobio je novu razinu elegancije i funkcionalnosti. Breuerovi komadi brzo su pronašli svoje mjesto ne samo u privatnim interijerima, već i u muzejima, uredima i javnim prostorima diljem svijeta, postavši trajni simbol moderne elegancije i dizajnerske izvrsnosti.
Moderna klasika – kako prepoznati i primijeniti bezvremenski stil u svom domu
