Arhitektura i dizajn
London predstavio novosti iz svijeta arhitekture i dizajna
Arhitekti 4uha ekskuzivno o najbitinijim novitetima
Krajem svibnja se u Londonu održao sajam na kojem su predstavljeni noviteti iz svijeta arhitekture i dizajna. Novosti su ekskluzivno za Dom na kvadrat donijeli arhitekti 4uHa.
Londonski kvart Clerkenwell na tri je dana postao centar vodećih dizajnerskih i arhitektonskih trendova. U njegovu veličinu i originalnost osobno su se uvjerili arhitekti 4uHa.
‘Sajam na kojem smo bili u Londonu zove se Clerkenwell Design Week. To je sajam koji se proteže cijelim jednim dijelom, kvartom Londona i jedan od poznatijih sajmova koji u Londonu organiziraju tijekom godine’, govori nam Martina Kinkela, projektantica/voditeljica tima, 4uHa.

Svaka ćelija pretvorena u izložbeni prostor
U sklopu kvarta nalazi se i zatvor koji je danas prenamijenjen.
‘Zapravo je meni možda najinteresantnije tamo bio dio gdje je stari zatvor, pretvoren u salon rasvjete i namještaja. I zapravo svaka ćelija je dobila jednog dobavljača tj. proizvođača gdje je on mogao svojom rasvjetom opremiti svoju ćeliju. Tako da je dosta bilo interesantno jer je zapravo potpuno novi vidik prezentacije rasvjete jer su prostori su, interijerski maksimalno taktilni. Sve je zapravo u toj opeci, ali opet do izražaja dolazi samo rasvjeta jer su jako mračni prostori zatvorski’, objašnjava Ivan Zloušić, projektant/voditelj tima, 4uHa.
Možemo reći da je upravo ponovno korištenje starih materijala jedan od jačih naglasaka na sajmu.

Namještaj od starih CD-a
‘Tako da recimo jedna od stvari koja nas se baš dojmila je da otpad znaju koristit u svrhe dizajna. Baš konkretno smo vidjeli jednog umjetnika koji proizvodi namještaj od starih CD-ova. I to baš jedan jako specifičan terazzo izađe iz toga’, kaže Martina.
U Londonu imaju puno drugačiji pristup sajmovima, nego primjerice, mi u srednjoj Europi. ‘Oni se puno više trude prodati taj do doživljaj kroz tulume, partyje, koktel partije, glazbu i tako dalje, tako da vi ustvari njihov proizvod ispratite kao doživljaj’, tvrdi Mislav.

Tako da je to jako široka priča sve skupa. Od sistema fasade, od showrooma gdje se, gdje se doslovce montira fasada, znači di oni posjetiteljima daju mogućnost da sami montiraju fasadu, da sami buše fasadu, šarafe, montiraju i na taj način vide kako njihov proizvod u praksi funkcionira.
Industrijski stil još uvijek in
Kad govorimo o stilovima uređenja, čini se da kod njih još vlada industrijski stil.
‘Imaju jako puno industrijske baštine i nju ne kriju na način da ju kompletno preurede. Baš konkretno u izložbenim salonima nisu do kraja sakrivali ciglu, nego je baš puste onako otvorenu kakva je i onda u nju unesu, nešto posebno, nešto drugačije, to bi bilo zgodno da se kod nas malo češće implementira’; nadovezuje se Martina.

‘Tamo su stilovi slični kao kod nas. Osim tog klasičnog engleskog stila oni su, idu ka europskom stilu, pogotovo tog nekog modernog tako da industrijski im nije strani. Nama je interesantan taj nekakav dio, iako je industrijski stil jako širok pojam, to je kako tko zamišlja tvornicu, tako se to i materijalizira’, dodaje Ivan.
Bitno drugačija tržišta
Treba reći da London ima 12 milijuna stanovnika što je tri puta više od cijele Hrvatske.
‘Neka stvari koje u Hrvatskoj objektivno ne možete plasirati jer nema tržište za takav proizvod, u Londonu, tj. u UK-u, Engleskoj to postoji. Taj dio me se posebno dojmio, namještaj koji bi vrlo vrlo teško mogao proći na hrvatskom tržištu, u Londonu prolazi’, siguran je Mislav.
U svakom slučaju, vrijedno iskustvo za naše arhitekte ukoliko se misle okušati na tom tržištu, a što se nas tiče, ostaje nada da ćemo uskoro i kod nas vidjeti slične dizajnerske događaje.
Arhitektura i dizajn
Nekadašnje crkve kao životni prostori, teretane ili kafići
Otkrijte kako izgleda život u prenamijenjenim sakralnim objektima

U vremenu kada se traže kreativna i održiva rješenja za prenamjenu napuštenih prostora, nekadašnje crkve sve češće dobivaju novu funkciju – postaju domovi, teretane, knjižnice, pa čak i umjetničke galerije. Crkve kao životni prostor nisu za svakoga, ali svakako privlače one koji žele dom s karakterom, poviješću i nesvakidašnjim arhitektonskim doživljajem.
Visoki svodovi, vitraji, impresivne fasade i sakralna tišina transformiraju se u stambene jedinice koje odišu posebnošću. Ovi prostori često nude prozračnost, obilje svjetla i atmosferu koja se teško može replicirati u suvremenim zgradama.

Crkve kao životni prostori – inspiracija i izazovi
Prenamijeniti crkvu znači suočiti se s nizom izazova – od tehničkih do estetskih. Potrebno je pažljivo riješiti pitanje grijanja i termoizolacije, često kroz ugradnju podnog grijanja i energetski učinkovitih sustava. Istovremeno, važno je zadržati što više autentičnih elemenata: vitraja, svodova, kamena, drvenih konstrukcija.
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Upravo ta kombinacija starog i novog daje ovim prostorima jedinstvenu atmosferu. Oni više nisu samo mjesta bivše sakralne funkcije – oni su sada tople, prostrane oaze suvremenog života, koje poštuju povijest, ali nude udobnost današnjice.
Crkva u teretani, ili teretana u crkvi?
Prenamjena crkava u različite namjene nije novi trend, ali u posljednjih desetak godina postaje sve popularniji – pogotovo u urbanim sredinama gdje je sve manje prostora, a sve više interesa za očuvanje kulturne baštine.
Optimizacija životnog prostora u Nizozemskoj uobičajena je praksa. Crkve ćete pronaći posvuda, čak i u najmanjim selima. Ipak, mlađe generacije danas su većinom agnostičke. No crkve su i dalje tu – uglavnom neiskorištene.
Rješenje? Prenamjena. U hotele, teretane, pa čak i noćne klubove.
Fontevraud L’Hôtel, Anjou, Francuska
Kraljevska opatija Fontevraud, lokalitet pod zaštitom UNESCO-a, kroz povijest je imala brojne funkcije. Osnovana 1101. godine, stoljećima je bila središte poznate monaške zajednice. Godine 1804. Napoleon ju je pretvorio u jedan od najzloglasnijih zatvora u Francuskoj.
U 2013. godini, djelomično zahvaljujući ulaganju od 16 milijuna eura iz regije Pays de la Loire, opatija se ponovno transformirala – ovaj put u dizajnerski hotel s 54 sobe. Dizajneri Patrick Jouin i Sanjit Manku pažljivo su redizajnirali interijere samostana Saint-Lazare kako bi stvorili iznimno moderan hotelski prostor.
Povede li vas put u Belgiju, popijte pivu u crkvi!
Belgijski pivski bar Olivier Utrecht smješten je u nekadašnjoj skrivenoj crkvi Maria Minor, na adresi Achter Clarenburg. Mnogi elementi schuilkerka iz 1860. godine sačuvani su, poput oltara, svodova i orgulja, što ovo mjesto čini posebnim u Utrechtu.
Crkve s novom svrhom
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost i identitet prostora, prenamjena napuštenih crkava u funkcionalne prostore ima višestruku vrijednost. Ne samo da se time produžuje život građevinama koje bi možda propale, već se stvaraju prostori koji obogaćuju zajednicu – bilo kao domovi, teretane, knjižnice ili kulturni centri.
Bez obzira na namjenu, crkve u novom ruhu ostaju arhitektonski dragulji koji podsjećaju da svaki prostor – ako mu damo novu priliku – može ponovno živjeti.
naslovna fotografija: THE WALLSTREET JOURNAL
Arhitektura i dizajn
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture

Potres koji je 2020. pogodio Zagreb ostavio je iza sebe ozbiljna oštećenja, posebno na objektima koji čine temelj kulturnog identiteta grada. No, ta nesreća pokrenula je procese koji nadilaze pukotinu u zidu – otvorila je dijalog o važnosti obnove kulturne baštine, njezinoj održivosti, kontinuitetu i ulozi u budućnosti gradova.
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture. Beč i Zagreb – dvije europske metropole s bogatim arhitektonskim naslijeđem – suočavaju se sa sličnim izazovima, ali i različitim pristupima.

Obnova kulturne baštine: Hrvatska uči iz austrijskog modela
Austrija godinama ulaže u očuvanje svojih povijesnih zgrada kroz sustavne, planske procese. “U Austriji postoji velika tradicija redovite obnove, posebno kod zgrada koje pripadaju kulturnoj baštini”, istaknula je Snježana Turalija, suorganizatorica skupa. Dodaje kako Austrijanci raspolažu naprednim tehnologijama i proizvodima za brzu, učinkovitu i zelenu obnovu – pristup koji se želi prenijeti i u Hrvatsku.
Klimatske promjene dodatno pojačavaju potrebu za uvođenjem održivih rješenja. Ulaganje u obnovu kulturne baštine danas ne znači samo očuvanje izgleda, već i poboljšanje energetske učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti na buduće ugroze.

Iskustvo Zagreba: od štete prema znanju
Na više od 500 objekata u Zagrebu provodila se obnova, od čega je 268 već završeno. Zagrebačka katedrala, kao jedan od najmonumentalnijih sakralnih objekata u Hrvatskoj, postala je simbol tog procesa. Njezin predsjednik programskog odbora Arhibau sajma, arhitekt Tihomil Matković, istaknuo je kako su europska sredstva bila ključan katalizator.
“Sreća u nesreći je što smo dobili značajna sredstva kroz EU fond solidarnosti, koja su omogućila obnovu brojnih kulturnih dobara – a proces se nastavlja”, ističe Matković, naglašavajući važnost kontinuiteta i sustavnog pristupa.

Znanje kao trajno ulaganje
Gerhard Schlattl, savjetnik za trgovinske odnose, podsjetio je kako Austrijanci gledaju na svoje zgrade kao naslijeđe koje treba trajati: “Mi gradimo za sadašnjost, ali obnavljamo za idućih 150 godina.”
Kao odgovor na dosadašnju praksu ad-hoc pristupa obnovi samo nakon nesreća, cilj suradnje s austrijskim partnerima jest stvaranje novog standarda – održivog, planskog i educiranog odnosa prema baštini.

Zajednička budućnost povijesnih gradova
U ovom trenutku, ukupna ulaganja u obnovu objekata pod zaštitom u Hrvatskoj dosežu 1,5 milijardi eura. I dok brojke pokazuju napredak, još je važnija poruka koju šaljemo – da obnova kulturne baštine nije trošak, već dugoročna investicija u identitet, sigurnost i kulturu.

Zahvaljujući znanju i tehnologijama koje nam dolaze iz Austrije, Hrvatska ima priliku ne samo popraviti ono što je stradalo, već izgraditi temelje za bolji, pažljiviji i dugoročno održiv odnos prema prostoru u kojem živimo.