Arhitektura i dizajn
Le Corbusier: Arhitekt koji je oblikovao svijet kakvog poznajemo
Mrzio je ukrase, a gradove je zamišljao kao savršeno organizirane strojeve
Ako pojam “moderno” i danas u nama budi osjećaj uzbuđenja i napretka, to u velikoj mjeri možemo zahvaliti Le Corbusieru. Ovaj švicarski arhitekt, rođen kao Charles-Édouard Jeanneret, bio je jedan od najutjecajnijih mislilaca i graditelja 20. stoljeća.
Le Corbusier je bio i strastveni slikar i crtač – svakodnevno je radio skice, kolaže i apstraktne kompozicije. Bio je pod snažnim utjecajem kubizma i purizma, umjetničkog pravca kojeg je i sam razvio s Amédéeom Ozenfantom. Vjerovao je da arhitektura i slikarstvo trebaju djelovati zajedno.
Njegove ideje o funkcionalnosti, jednostavnosti i estetskoj čistoći obilježile su i način na koji danas promatramo prostor.
Zašto je naš svijet postao siv? Psihološki učinak boja na našu svakodnevnicu
Le Corbusier – pionir moderne arhitekture
Le Corbusier je djelovao ponajviše u Francuskoj, ali je svojim projektima, knjigama i urbanističkim vizijama utjecao globalno. Njegovo najpoznatije djelo “Prema novoj arhitekturi” (1923.) bilo je poziv na prekid s historijskim stilovima i prijelaz prema arhitekturi koju vode načela inženjeringa i modernih tehnologija. Fascinacija strojevima, avionima i automobilima pretočilo se u ideju da kuća treba biti “stroj za stanovanje”. Funkcionalna, jednostavna, lišena suvišnih ukrasa.
U svojim prvim vilama u Parizu 1920-ih i 30-ih godina, Le Corbusier je u praksi pokazao što znači moderna arhitektura: ravni krovovi, staklene površine, slobodni tlocrt, bijele fasade i minimalizam koji ističe čistoću linija i svjetlost prostora.
Vizije gradova budućnosti
Dok su njegove privatne kuće bile nenadmašne u eleganciji i preciznosti, Le Corbusier je bio i urbanistički vizionar – i, kako se kasnije pokazalo, kontroverzan. Njegova ideja “sjajnog grada” (La Ville Radieuse) podrazumijevala je potpunu rekonstrukciju urbanih jezgri u korist visokih stambenih tornjeva i širokih prometnica. Nije se libio reći da bi volio srušiti cijeli Manhattan kako bi izgradio racionalniji grad. Nažalost, te vizije su posredno doprinijele nastanku beživotnih betonskih predgrađa i društvenih problema u velikim gradovima Europe.
Ytong kuća budućnosti: Energetski učinkovita i otporna na potrese
Le Corbusier je uvelike koristio armirani beton, materijal koji je savršeno odgovarao njegovoj viziji moderne arhitekture. Beton mu je omogućio slobodu oblikovanja – ravne ploče, velike prozore, stube i pročelja bez tradicionalnih ograničenja. S vremenom, sirovi, neobrađeni beton postao je i estetski izraz njegovih ideja: čist, iskren i lišen svake dekoracije. Upravo zahvaljujući tome, Le Corbusier se smatra pretečom brutalizma, stila koji je obilježio poslijeratnu arhitekturu diljem svijeta.
Industrijski dizajn i namještaj
Le Corbusier je zajedno sa svojim suradnicima Charlotte Perriand i Pierreom Jeanneretom dizajnirao neke od najpoznatijih komada namještaja 20. stoljeća. Njegova filozofija “kuća je stroj za stanovanje” prenesena je i na interijer.
Naslijeđe i kritike
Le Corbusier je preminuo 1965., ostavivši iza sebe desetke projekata, uključujući slavne građevine poput Ville Savoye, kapelice u Ronchampu i zgrade Unité d’Habitation u Marseilleu. Njegovo djelo utjecalo je na generacije arhitekata i oblikovalo razvoj modernizma i brutalizma.
Iako su ga mnogi kritizirali zbog zanemarivanja društvenih i emocionalnih potreba čovjeka u planiranju gradova, Le Corbusier ostaje simbol revolucije u arhitekturi. Njegove bijele vile, dizajnerski komadi namještaja i ideje o prostoru još su uvijek predmet divljenja i analize.
Le Corbusier i hrvatska arhitektura
Utjecaj Le Corbusiera prisutan je i u Hrvatskoj. Posebno se osjeća u radu arhitekata poput Ivana Vitića, koji je kroz racionalan pristup i jednostavne forme donosio duh modernizma u domaći kontekst.
Le Corbusier nije bio samo graditelj, već i vizionar koji je promijenio način na koji mislimo o životnom prostoru. Danas, u vremenu kad ponovno tražimo ravnotežu između funkcionalnosti, estetike i održivosti, njegove ideje ponovno dobivaju na aktualnosti – kao podsjetnik na to koliko moćna i odgovorna može biti arhitektura.
Arhitektura i dizajn
Revitalizacija starih zgrada kao temelj održivog i priuštivog stanovanja
U Zagrebu je održana konferencija posvećena revitalizaciji i energetskoj obnovi starih zgrada u središtu grada, s posebnim naglaskom na izazove obnove povijesne gradnje.
Stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva predstavili su moguće modele financiranja, regulatorne okvire i primjere dobre prakse iz europskih gradova poput Londona i Beča, ističući koliko je važno uskladiti očuvanje kulturne baštine s današnjim energetskim zahtjevima.
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
S obzirom na to da starije zgrade čine velik dio zagrebačkog gradskog tkiva, rasprava se usmjerila na pitanje kako provesti obnovu koja će istodobno poboljšati kvalitetu stanovanja, smanjiti potrošnju energije i očuvati identitet povijesnih pročelja.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Revitalizacija starih zgrada kao odgovor na energetsko siromaštvo
Nikolina Brnjac istaknula je da se čak 85 posto zgrada u Europskoj uniji nalazi u fondu izgrađenom prije 2000. godine, dok je njih 75 posto energetski neučinkovito. Upravo zato, naglasila je, revitalizacija starih zgrada mora biti ključan alat u borbi protiv energetskog siromaštva.
Porast cijena energenata, dodatno pogoršan geopolitičkim okolnostima, doveo je do situacije u kojoj oko 10 posto građana EU ne može priuštiti osnovne potrebe poput grijanja, hlađenja ili kuhanja. U tom kontekstu, energetska obnova zgrada izravno utječe i na priuštivost stanovanja.
Kroz nacionalni plan stambene politike u Hrvatskoj već su osigurana sredstva za energetsku obnovu oko 65 tisuća stambenih jedinica do 2030. godine, s ukupnim ulaganjima od približno 500 milijuna eura. Cilj je smanjiti troškove energije, ali i dugoročno povećati vrijednost postojećeg fonda zgrada.
Sudionici konferencije složili su se da energetska obnova ne smije narušiti vizualni identitet povijesnih zgrada. Obnova mora donijeti mjerljive energetske uštede i poboljšati svakodnevno iskustvo stanovanja.
Revitalizacija starih zgrada kao urbana strategija
Arhitektica Doris Wirth naglasila je kako je ključno pronaći ravnotežu između modernizacije i očuvanja onoga što su prethodne generacije ostavile. Iskustva iz Austrije, posebice Beča i Graza, pokazuju da su ti gradovi po strukturi i kulturnom nasljeđu vrlo slični Zagrebu.
Poseban naglasak stavljen je na tzv. „svjetionik-projekte“ – obnovu zaštićenih zgrada koje mogu poslužiti kao uzor kako se revitalizacija starih zgrada može provesti kvalitetno i dugoročno održivo. Kulturna baština, ne odnosi se samo na monumentalne zgrade i muzeje, već i na brojne stambene kuće u Donjem i Gornjem gradu koje čine identitet Zagreba.
Jedno od ključnih otvorenih pitanja ostaje financiranje. Anđelka Toto Ormuž upozorila je na velik raskorak između ambicija energetske obnove i raspoloživih financijskih sredstava. Procjene pokazuju da će u Europi godišnje nedostajati oko 150 milijardi eura za obnovu zgrada, a sličan omjer izazova postoji i u Hrvatskoj.
Što možemo naučiti iz Londona i Beča
Iskustva drugih europskih gradova ukazuju na to da revitalizacija može biti kontinuiran proces, osobito kada postoji snažan regulatorni okvir. Arhitekt Ivan Jovanović (Atelier Ten) objasnio je kako u Londonu obnova zgrada u velikoj mjeri dolazi iz privatnog sektora, zbog čega proces nikada zapravo ne staje. Posljednjih godina, dodatni poticaj dolazi i kroz regulative povezane s klimatskim ciljevima.
S druge strane, arhitekt Marko Dabrović (3LHD) upozorio je na dugogodišnji problem nedostatka urbanističkog planiranja u Hrvatskoj. Nakon završetka planskog razvoja krajem 1970-ih, grad se širio kroz individualnu izgradnju, dok su kasniji migracijski pritisci dodatno opteretili sustav.
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Ipak, Zagreb ima i svoje prednosti – napuštene industrijske zone poput Gredelja, Badela, Velesajma ili Klaonice predstavljaju velik potencijal. Treba imati na umu da se radi o projektima čiji razvoj traje desetljećima. Ključno je, istaknuto je, započeti proces danas kako bi se dugoročni rezultati uopće mogli ostvariti.
Revitalizacija kao ulaganje u kvalitetu života
Na kraju konferencije, Snježana Turalija naglasila je važnost razmjene iskustava između europskih gradova te potrebu da se centar Zagreba ponovno aktivira. Uz energetsku obnovu, istaknuta je i važnost ugradnje dizala, poboljšanja pristupačnosti te korištenja obnovljivih izvora energije na postojećim zgradama.
Zaključno je poručeno da revitalizacija starih zgrada nije isključivo tehničko ili financijsko pitanje. Riječ je o dugoročnoj urbanoj strategiji koja izravno utječe na kvalitetu života građana, otpornost gradova na klimatske promjene i očuvanje njihove povijesne prepoznatljivosti.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
