Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Kreativna rješenja za uređenje interijera

Maštate li o tome da svoj životni prostor uredite baš po svojoj mjeri, u idejama za uređenje interijera mogao bi vam pomoći Mario Goleš , zahvaljujući kojem je jedna obitelj dobila svoj stan iz snova. 

Od početka do kraja sve je teklo kako su zamislili

Renoviranje stana dugotrajan je i mukotrpan posao koji uključuje puno rada, prašine i skupe zahvate za koje se nikada ne zna kada će se i kako točno završiti. Tek tu i tamo neki sretnik možda ispriča priču o tome kako je sve išlo kao po loju.

U te sretnike spada četveročlana obitelj iz zagrebačkog Središća koja zahvaljujući sposobnostima dizajnera interijera Marija Goleša i vještim rukama stolara, na useljenje u svoj novi potpuno adaptirani stan nije morala čekati predugo.

Cijela priča trajala je skoro godinu dana, a Mario priznaje da su na ovom projektu imali dosta sreće jer je oko sebe imao odličan tim ljudi koji je svoj posao radio kako spada pa nisu imali probleme s rokovima.

Sve je rađeno po mjeri

Uređenje životnog prostora projekt je koji zahtjeva puno ulaganja, a namještaj mora odgovoriti na brojne zahtjeve. Želimo li da nam bude vizualno prihvatljiv, udoban i funkcionalan najčešće ćemo se odlučiti za nešto što će biti potrebno izraditi po mjeri. Ovaj stan poseban je upravo po tome što je apsolutno sve u njemu rađeno baš tako. 

U stanu je rađena rekonstrukcija prostora gdje se prostor dnevnog boravka trebao spojiti s prostorom kuhinje i blagovaonice kako bi se dobio što otvoreniji prostor prvenstveno zbog svjetla. U tome su bili uspješni.

Savršeno iskorišten prostor

U 84 metara četvornih postoje dva sanitarna čvora, dvije spavaće sobe i dnevni boravak povezan s kuhinjom u kojoj pak nailazimo na vrlo posebne kuhinjske elemente. 

Ormarići u kuhinji posebni su po letvicama koje su dane na izradu na zahtjev investitora, klijenta. Inače je ovakva “operacija” dosta komplicirana jer je izrada vrlo skupa te nije lako pronaći stolarske radnje koje su željne uhvatiti se u koštac s time. No, oni su imali sreće i uspjeli su realizirati svoje zamisli u djelo.

Kupaonica kao najveći izazov

Sreće je bilo i pri adaptaciji kupaonice u kojoj je u relativno skučenom prostoru bilo potrebno pronaći više mjesta za sve elemente koje je naručitelj u njoj želio imati. Izvođači su posebnu pozornost morali posvetiti prostoru u koji će smjestiti bijelu tehniku.

Kupaonica je bila poseban izazov iz razloga jer na relativno malu kvadraturu u koju je trebalo stati sve što inače ide u jednu kupaonicu, svi sanitarni elementi, malo veća tuš kabina, bilo je potrebno još staviti i perilicu rublja.

Cilj je bio da sve bude funkcionalno, te da veš mašina ne remeti prostor same kupaonice dok se obavljaju sve aktivnosti koje su uobičajene u takvom prostoru. Na uštrb toga izrađena je jedna niša u zidu pored tuš kabine u koju su smjestili i perilicu i sušilicu jednu iznad druge.

Ostavimo li da perilica i sušilica nesmetano obavljaju dužnosti koje njihovi vlasnici očekuju od njih, garderobni ormar sa suprotne strane, ispričat će nam neku svoju posebnu priču.

Funkcionalno i dekorativno u isto vrijeme

Karakteristična ladica razbila je monotoniju te osim dekorativne uloge ima i funkcionalnu. Ovdje se nalazi i manja komoda koja služi za priručne stvari u ulaznom prostoru, ali zbog svog zanimljivog izgleda također ima i dekorativnu funkciju.

Pogledamo li fotografije koje su snimljene prije adaptacije stana, teško bismo povjerovali da je to isti prostor. Ovaj prozračni, minimalistički uređen stan prije samo godinu dana nije davao nikakve znakove da bi se mogao pretvoriti u ovo što je danas, no očito da uz malo truda, volje i mašte ništa nije nemoguće.

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?

Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.

Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Regent International kao model vertikalnog grada

Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.

Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom

Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.

Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo

Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.

Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.

Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja

Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.

Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?

Inspiracija ili upozorenje?

S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.

Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice