Arhitektura i dizajn
Inovativna rješenja u Infobipovom kampusu u Zagrebu
Oku često nevidljiva, a pojednostavljuju procese, primjerice pročišćavanja i odvodnje vode
Na velikim projektima poput Infobipovog kampusa u Zagrebu zanimljivo pokazati inovativna rješenja koja su oku često nevidljiva, a pojednostavljuju procese, primjerice pročišćavanja i odvodnje vode. Predstavljamo vam neka od njih.
Veliki projekt s velikim brojem korisnika zahtijeva i kvalitetna, te inovativna rješenja. Kad vidite ovo zdanje, odvodnja oborinskih voda oko njega vjerojatno nije prva stvar koja vam pada na pamet, ali to ne znači da je nema. Dapače, ona je jako dobro estetski uklopljena u cijelo zdanje. Za to je zaslužna tvrtka ACO.

Pokazali i primijenili najbolje od ponude
‘Naravno da smo i na ovom objektu htjeli iskoristiti priliku pa pokazati i primijeniti najbolje od naše ponude proizvoda u oborinskoj odvodnji i u pročišćavanju voda, korišteni su slivnici za odvodnju, primarni slivnici za odvodnju primarne oborinske vode, znači s parkirališta, i sa obodnih cesta oko objekta’, pojašnjava Dražen Linarić, specijalist tehničke podrške, ACO.

Riječ je o sustavu u kojem su takozvani rigoli projektirani tako da su u njih integrirani lijevano željezni slivnici konkavnog oblika kako bi se kvalitetnije uklopili u liniju odvodnje. Oni su zaslužni za primarnu odvodnju. Za linijsku su odvodnju koristili Multiline Seal in 150 lijevane željezne rešetke.
‘Treba reći da je na ovom objektu prvi put korištena i kanalica Multiline Seal IN što je jedinstveno na tržištu, kanalica s integriranom brtvom za spojeve pojedinih segmenata kanala, to je jedan iskorak, jedan korak naprijed u odnosu na sve ostale proizvode, to je nadogradnja na naš standardni Multiline sustav’, dodaje.
Oborinska voda ide kroz separator
Oborinska voda koja se skuplja na nekom objektu, zbog prometnih površina, na koje pada, često je zasićena tragovima nafte i benzina koji ne bi trebali završiti u podzemnim vodama.

‘Zato je potrebno takvu oborinsku vodu koja je skupljena sa prometnica, parkirnih površina provesti kroz separator. Znači, mreža okana i cijevi vodi tu vodu do separatora, taj separator zbog razlike u gustoći materijala odvaja zauljene vode, koncentraciju ulja u tim vodama, podiže ga na površinu i nakon određenog vremena, prilikom čišćenja separatora, ta se nekvalitetna voda koncentrirana sa uljima na ispravan način mora sanirati’, dodaje.
ACO-ov Oleopas separator konstruiran je tako da prvu vodu propusti kroz pročišćavanje, a kako prolazi vrijeme i intenzitet oborine, slijedeća voda nema toliko nekvalitetnih materijala, pa nju propušta kroz sustav. Osim oborinskih voda, na ovom se objektu pročišćava i otpadna voda iz kuhinje.

Odvajanje masti prije kanalizacije
‘I u kuhinjama se po definiciji spremaju obroci koji su zasićeni mastima raznog porijekla i tu je potrebno mast odvojiti da ona ne završi u kanalizaciji, da ne napravi štete dalje u kanalizacijskom sustavu, ACO Lipumax separator masti, ovaj koji je ugrađen ovdje, je specifičan po tome što ima ugrađen osjetnik za količinu nakupljene masti, koncentraciju u svom tijelu, tako da na vrijeme javlja svojim senzorima količinu nakupljene masti, i racionalno daje signale službi za održavanje za čišćenje tog separatora’, tvrdi.
Tako se smanjuju troškovi u održavanju objekta. A s obzirom na to da ćemo iz ovog kampusa godinama u svijet izvoziti pametna rješenja, važno je da se upravo takva rješenja na njemu i koriste.
Arhitektura i dizajn
Nikola Bašić: Arhitekt koji je more pretvorio u instrument
Otkrijte kako je Nikola Bašić Morskim orguljama spojio arhitekturu, prirodu i emociju – stvarajući jedno od najposebnijih mjesta na Jadranu

U svijetu arhitekture rijetki su oni koji stvaraju djela koja postaju emocionalni simboli čitavog naroda. Još je rjeđe da takav arhitekt dolazi iz male zemlje i svojim radom osvoji svijet. Nikola Bašić, zadarski arhitekt rođen 1946., upravo je takav slučaj. Njegovo djelo Morske orgulje učinilo ga je međunarodno poznatim – ne samo zbog inovacije, već zbog rijetke sposobnosti da poveže prostor, prirodu i emociju.
Nikola Bašić i duh Niemeyera
U Bašićevom radu prepoznaje se duhovna bliskost s Oscarom Niemeyerom – ne u stilu, već u filozofiji. Obojica odbacuju hladnu racionalnost i apstraktni univerzalizam modernizma. Umjesto toga, stvaraju arhitekturu koja reagira na krajolik, koja diše s lokalnom kulturom i izaziva osjećaj prisutnosti. Bašić, poput Niemeyera, vjeruje da prostor ne treba biti samo funkcionalan, već i poetski, senzualan i smislen.
Morske orgulje – arhitektura koja svira
Najpoznatije Bašićevo djelo, Morske orgulje u Zadru, završene su 2005. godine. Riječ je o interaktivnoj prostorno-glazbenoj instalaciji koja kombinira arhitekturu, inženjerstvo i prirodne sile – valove i vjetar. Nalaze se uz obalu, na zapadnom dijelu zadarske rive, gdje je nekoć bila zapuštena i neiskorištena morska linija.
Orgulje čini sustav cijevi i rezonantnih komora ugrađenih ispod širokih kamenih stuba koje se spuštaju u more. Valovi, gurajući zrak kroz cijevi različitih duljina i promjera, proizvode akustične tonove koji izlaze kroz otvore u gazištima. Zvuk koji nastaje nije kontroliran ni programiran – on je rezultat prirodne energije mora, uvijek drugačiji, spontan i meditativan.
Nakon Morskih orgulja, Bašić je na istom dijelu zadarske rive osmislio i instalaciju Pozdrav Suncu – krug staklenih ploča koje danju upijaju sunčevu energiju, a noću emitiraju svjetlosne efekte sinkronizirane s ritmom valova i zvukom orgulja.
Ranko Skansi: Majstor svjetla koji spaja znanost i dizajn

Svjetsko priznanje i lokalna osjetljivost
Morske orgulje su odmah po otvorenju stekle priznanja na međunarodnoj sceni, uključujući nagradu za europski urbani prostor. Bašićev rad hvaljen je kao primjer arhitekture budućnosti, one koja ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje i oplemenjuje. Njegova sposobnost da u zvuku mora prepozna univerzalnu emociju stavlja ga uz bok arhitektima koji, poput Niemeyera, promišljaju svijet kroz ljepotu, kontekst i duhovnost.
Iako su Morske orgulje njegovo najpoznatije djelo, Nikola Bašić potpisuje i niz drugih značajnih projekata. Autor je urbanističkog plana obnove povijesne jezgre Zadra te niza projekata duž zadarske obale koji su pridonijeli identitetu grada kao suvremenog mediteranskog središta.
Projektirao je i memorijalni kompleks posvećen poginulim braniteljima Domovinskog rata na Srđu iznad Dubrovnika, koji u tišini i jednostavnosti prostora evocira duboku emociju. U sklopu Sveučilišta u Zadru osmislio je Studentski dom i obnovio kampus, a u širem području Dalmacije potpisuje nekoliko sakralnih i kulturnih objekata. Njegov rad često balansira između simbolike, konteksta i suvremenog izraza.
Nikola Bašić ostaje primjer kako arhitektura ne mora biti monumentalna da bi bila velika – ponekad je dovoljno da jednostavno sluša prirodu i pozove ljude da je osluškuju zajedno s njom.
Arhitektura i dizajn
Oscar Niemeyer: Arhitekt koji je brazilski duh pretočio u beton i krivulje
Arhitekt koji je projektirao cijeli jedan grad

Ako su Le Corbusier i europski modernisti vjerovali da zgrade trebaju biti univerzalne i lišene svake lokalne osobitosti, Oscar Niemeyer dokazao je upravo suprotno. Ovaj brazilski arhitekt nije samo stvarao prostore – on je stvarao emocije, oblike i identitet nacije kroz arhitekturu. Njegove zgrade nisu govorile jezikom stroja, nego ritmom rijeka, planina i tijela – uvijek modernističke, ali nepogrešivo brazilske.
Od učenika do samosvojnog vizionara
Oscar Niemeyer rođen je 1907. u Rio de Janeiru, a s arhitekturom se zaljubio još u mladosti. Presudan trenutak bio je susret s Le Corbusierom 1936., kada je radio na projektu Ministarstva zdravstva u Riju. Iako je duboko poštovao Corbusiera, brzo je prepoznao ograničenja njegove univerzalne, stroge arhitekture – osobito u kontekstu tropske klime i bogate kulture Brazila.
Već tada je Niemeyer uspio uvjeriti slavnog modernista da odstupi od svojih strogih pravila: dodani su sjenila protiv sunca i keramički paneli s portugalskim motivima. To iskustvo ohrabrilo ga je da razvije vlastiti arhitektonski jezik.
Krivulje umjesto ravnih linija
Niemeyer je prvi modernist koji se svjesno okrenuo regionalnom modernizmu. Njegova crkva sv. Franje Asiškog u Belo Horizonteu iz 1943. označila je radikalni odmak od europske geometrije. „Što me privlači je slobodna i senzualna krivulja,“ govorio je, „krivulja koju nalazim u planinama svoje zemlje, u tijeku njezinih rijeka i u tijelima lijepih Brazilki.“
Za Niemeyera, krivulje su bile prirodnije, ljudskije, emocionalnije – odgovor na strogi racionalizam moderne. Njegove zgrade su često bile podignute na stupovima kako bi se očuvala priroda ispod, a staklene površine i bijeli beton koristili su se za stvaranje dojma lakoće i elegancije.
Brasilia – moderni san nacije
Njegovo najambicioznije djelo bila je izgradnja novog glavnog grada – Brasilije 1956. godine. Na poziv predsjednika Kubitscheka, Niemeyer je projektirao sve. Od Nacionalnog kongresa i katedrale do stambenih blokova i kulturnih centara. Grad je bio simbol novog Brazila: racionalnog, modernog, dostojanstvenog.
Iako Brasilia nikada nije u potpunosti ostvarila svoju utopijsku viziju, Niemeyer je stvorio nešto rijetko – arhitekturu koja utjelovljuje nadu i identitet cijele zemlje. Njegove zgrade nisu prikazivale Brazil kakav jest, već kakav bi mogao biti.
Ostavština i inspiracija
Oscar Niemeyer radio je do posljednjih godina života. Osim arhitekture, bavio se skulpturom, dizajnom i pisanjem. Umro je 2012. u dobi od 104 godine, a Brazil mu je priredio nacionalni ispraćaj. Njegovo naslijeđe danas nadahnjuje arhitekte diljem svijeta koji žele stvarati prostore povezane s kulturom i krajolikom u kojem nastaju.
U vremenu kada su nam telefoni i računala gotovo identični, Niemeyer nas podsjeća da arhitektura mora imati dušu mjesta – i da ravna linija nije uvijek najiskreniji odgovor.