Arhitektura i dizajn
Arhitektura kao drugi izbor
Iva Pauzar otvorila je svoj arhitektonski ured, a bavi se i uređenjem interijera i produkt dizajnom.
To nije bila ljubav oduvijek. Još od fakulteta za Ivu Pauzar arhitektura je bila ljubav i mržnja, vrtlog emocija. A sve je moglo završiti i puno drugačije.
Odabir arhitekture
‘Zapravo, trebala sam studirati molekularnu biologiju i moja sestra koja je uvijek njegovala moju kreativnu stranu je rekla zašto ti ne bi otišla na arhitekturu. Moja tranzicija iz biologije u arhitekturu trajala je doslovce tjedan dana dok sam našla nekoga tko će me naučiti crtanje kod kog ću krenuti na instrukcije i sve ostalo je povijest’, kaže Iva Pauzar, arhitektica.
Arhitektonski ured
Iva danas ne žali radi svog odabira. Dapače, voli svoj posao i izuzetno ju veseli. Nakon fakulteta učila je i radila kod iskusnijih kolega, no njezina kreativnost time nije bila zadovoljena, pa se odvažila i osamostalila. Prije tri godine otvorila je arhitektonski ured.
Produkt dizajn
‘Core business je arhitektura , ja jesam arhitekt, ali i onda gledamo tu neku tehničku stranu, ali ja bi više rekla da je to neki multidisciplinaran art ured u kojem ako dođeš sa nekom idejom da je nekoj našoj bliskoj branši da bi mi to mogli riješiti tako da ono mala katica za sve kreativne probleme’, kaže.
Osim arhitekturom, ured se bavi i uređenjem interijera i produkt dizajnom. Jednako je posvećena svakom segmentu i svaki joj je na svoj nači izazovan i kreativan, pa ne bi mogla izabrati koji ju najbolje obilježava. Ali svaki ima njezin pečat.
Povratak čovjeka prirodi
‘ Volim reći intuitivan zato jer dosta intuitivno pristupam svakom projektu i projektiranju. Ako ne mogu krenuti sa strane kako razmišlja klijent ili neki subject koji mi je zadao taj problem onda krenem od sebe., kako bi ja htjela stvoriti neki osjećaj I neku atmosferu I onda uvijek krenem od neke materijalnosti, od nekih tonova, sjena I nekeko se uvijek vraćam prirodi’, kaže.
Kada opisuje svoj rad, Iva često koristi izraze taktilno, neutralno, prirodno. To su joj odrednice I vodilje pri kreativnom stvaranju. Smatra da je povratak čovjeka prirodi vrlo bitan, pa je I logično da svatko od nas želi imati kutak u kojem će se osjećati udobno I prirodno. Zanimalo nas je kakve prostore Iva najčešće uređuje.
Nagrađivani za svoj rad
‘Projekti unutar rezidencijalnog ili hospitality sektora, ali su se pojavili određeni projekti kao office ili tako nešto što moram priznati da i je jedan od mojih najdražih projekata upravo uredski prostor koji sam radila’, kaže.
Iva osobno, ali i njezin mladi arhitektonski studio već su nagrađivani za svoj rad. No, to joj, kaže, nije naročito važno.
‘Mislim da najveća nagrada koju mogu dobiti je kad netko uđe u prostor koji sam radila toj određenoj osobi ili grupi ljudi da su oni jako zadovoljni’, tvrdi.
Vođenje intuicijom i uspjeh
Tako planira i u budućnosti. No, planova uvijek ima.
‘Trenutni cilj možda je vanjsko tržište i htjela bi možda malo više zaploviti u te vode hospitalitya, napraviti neki zaokret u komercijanom prostoru koji mi predstavlja neki novi dašak nekog novog vjetra’, kaže Iva.
Uspjeh se ne događa preko noći, svjesna je naša sugovornica, niti takav pristup zagovara.
Dobar tim
Iva ne zaboravlja pohvaliti I istaknuti važnost svog tima.
‘ Moj ured je disciplinaran iz tog principa zato što imam jako puno kolaboracija i to za mene jako puno znači i za rast cijelog ureda jer je to neko novo znanje koja ja dobivam’, kaže.
Iva je odahnula na kraju našeg razgovora. Za kraj malo smo se opustili i našalili, pozdravili obitelj, prijatelje i znance.
‘ I da ne zaboravim mog prijatelja Marka Mihaljevića, poznatog fotografa i pozdrav svima u studiju i režiji i to je to’, kaže.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Arhitekt kojeg dizajneri obožavaju: Zašto je Carlo Scarpa i danas inspiracija?
U povijesti moderne arhitekture rijetki su autori koji su s tolikom preciznošću i senzibilitetom povezivali prošlost i sadašnjost kao talijanski arhitekt Carlo Scarpa. Njegov rad ne temelji se na spektakularnim gestama, već na pažljivo promišljenim detaljima, materijalima i odnosu prostora prema kontekstu. Upravo zbog toga njegovi projekti i danas služe kao referenca za arhitekte i dizajnere interijera diljem svijeta.
Od Murana do svjetske arhitektonske scene
Carlo Scarpa rođen je 1906. godine u Veneciji, gradu koji je snažno obilježio njegov arhitektonski izraz. Obrazovao se na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je stekao temeljno znanje o oblikovanju, materijalima i umjetnosti.
Karijeru započinje suradnjom s majstorima muranskog stakla, što je ostavilo trajni trag na njegov senzibilitet prema materijalima i detalju.
Iako formalno nikada nije stekao titulu arhitekta u klasičnom smislu, Scarpa postaje jedan od najutjecajnijih autora 20. stoljeća. Djelovao je i kao profesor na Institutu za arhitekturu u Veneciji, gdje je generacijama studenata prenosio svoj specifičan pristup prostoru i dizajnu.
Njegov rad obilježava kontinuirana povezanost s Venecijom, ali i otvorenost prema međunarodnim utjecajima – od Franka Lloyda Wrighta do japanske estetike.
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Nova šetnja kroz povijest antičkog Rima
Arhitektonski stil: između zanata i inovacije
Scarpa je poznat po jedinstvenom pristupu koji kombinira tradicionalne tehnike obrade materijala s modernim arhitektonskim rješenjima. Njegovi projekti često uključuju kamen, beton, staklo i metal, ali nikada kao neutralne elemente – svaki materijal ima svoju priču i funkciju. Posebno se ističe njegova opsesivna pažnja prema detalju. Spojevi, prijelazi i teksture nisu skriveni, već naglašeni – kao svojevrsni „potpis“ autora.
Scarpa je bio majstor intervencija u povijesnim zgradama. Umjesto da briše prošlost, on je nadograđuje, stvarajući dijalog između starog i novog. Njegova arhitektura često uključuje vodu, svjetlo i slojevite prostorne sekvence, čime prostor dobiva gotovo scenografski karakter.
Arhitekt hrvatskih korijena Smiljan Radić Clarke dobitnik Pritzkerove nagrade za 2026. godinu
Projekti koji su Scarpu upisali u povijest arhitekture
Carlo Scarpa smatra se jednim od najvažnijih arhitekata 20. stoljeća upravo zbog svoje sposobnosti da spoji tradiciju i inovaciju, ali i zato što je tu ideju dosljedno provodio kroz konkretne, iznimno promišljene projekte. Njegov rad nije lako imitirati jer proizlazi iz duboko osobnog pristupa materijalu i prostoru, što je posebno vidljivo u projektima poput obnove Muzeja Castelvecchio u Veroni, gdje je povijesnu strukturu reinterpretirao suvremenim intervencijama, ili u Fondazione Querini Stampalia u Veneciji, gdje je vodu integrirao kao aktivan element arhitekture. U Olivetti showroomu na Trgu sv. Marka pokazao je kako interijer može postati scenografski doživljaj, dok je Brion groblje u San Vitu d’Altivole njegovo najpoetičnije djelo – prostor meditacije, simbolike i iznimne preciznosti u detalju.
Njegov utjecaj vidljiv je u radu brojnih suvremenih arhitekata, osobito u pristupu restauraciji, dizajnu interijera i pažnji prema spojevima materijala, gdje svaki detalj ima funkcionalnu i estetsku ulogu. Scarpa je preminuo 1978. godine u Japanu, zemlji čija je estetika također utjecala na njegov rad, no njegova djela i danas žive kao inspiracija za arhitekturu koja ne ignorira kontekst, već ga promišljeno nadograđuje i interpretira.
U kontekstu arhitekture 20. stoljeća, obilježene modernizmom i težnjom prema standardizaciji, rad Carla Scarpe izdvaja se kao promišljena i autorski snažna alternativa. Umjesto univerzalnih rješenja, razvijao je pristup koji polazi od mjesta, materijala i povijesnog sloja prostora. Njegovi projekti pokazuju da arhitektura nije samo funkcija, već iskustvo – slojevito, taktilno i pažljivo oblikovano kroz detalje. Kroz precizne spojeve, suptilne intervencije i izražen osjećaj za kontekst, Scarpa je stvarao prostore koji i danas svjedoče o važnosti razumijevanja i interpretacije prostora, a ne njegove simplifikacije.
Stilovi u arhitekturi
Kako mikro domovi mijenjaju način na koji razmišljamo o stanovanju
Mikro domovi sve su popularniji odgovor na rast cijena nekretnina – donose manji trošak, veću fleksibilnost i jednostavniji način života.
U vremenu rasta cijena nekretnina, klimatskih izazova i potrebe za jednostavnijim životom, koncept malih kuća – tiny houses ili mikro domova – prerastao je iz nišnog trenda u globalni pokret. Ono što je nekad bilo eksperiment entuzijasta i alternativnih graditelja, danas postaje ozbiljna i sve češće razmatrana alternativa klasičnom stanovanju.
Posebno je zanimljiv mlađim generacijama koje tek završavaju školovanje i ulaze na tržište rada. U trenutku kada su cijene stanova i kuća na povijesnim razinama, a kreditna zaduženja dugoročna i opterećujuća, mikro domovi nude pristupačniji ulazak u samostalni život. Umjesto višedesetljetnih kredita, sve više mladih bira fleksibilnije modele stanovanja koji im omogućuju veću financijsku slobodu, mobilnost i prilagodbu promjenjivim životnim okolnostima.
S druge strane, tiny houses privlače i stariju populaciju – osobito ljude koji su otišli u mirovinu i više ne žive s djecom. Veliki stanovi i obiteljske kuće tada često postaju nepotrebno zahtjevni, kako financijski, tako i u smislu održavanja. Manji prostor donosi racionalizaciju svakodnevice: niže režije, manje čišćenja i jednostavniju organizaciju života, uz zadržavanje svih ključnih funkcija doma.
Što su mikro domovi ili tiny houses?
Tiny house, odnosno mikro dom, najčešće se definira kao stambeni prostor površine između 15 i 45 četvornih metara, iako postoje i manji ili nešto veći primjeri, ovisno o konceptu i potrebama korisnika. Unatoč ograničenoj kvadraturi, ove kuće osmišljene su tako da zadovolje sve osnovne funkcije stanovanja – od kuhinje i kupaonice do prostora za spavanje i rad.
Po načinu izvedbe, mikro domovi mogu biti vrlo raznoliki. Neki su projektirani kao mobilne kuće na kotačima, što vlasnicima omogućuje veću fleksibilnost i često jednostavnije administrativne uvjete, dok su drugi izvedeni kao fiksni objekti na temeljima, bliži klasičnoj arhitekturi. Sve su popularniji i modularni ili prefabricirani modeli, koji se proizvode u tvornici i zatim brzo montiraju na lokaciji, čime se značajno skraćuje vrijeme gradnje i smanjuju movi troškovi.
Iako se tiny house pokret najčešće povezuje s krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, ideja života u manjem prostoru ima puno dužu povijest. Već su sredinom 20. stoljeća arhitekti i dizajneri eksperimentirali s konceptima kompaktnih i funkcionalnih stanova, osobito u urbanim sredinama gdje je prostor ograničen. Japanska arhitektura, primjerice, razvila je niz rješenja za maksimalno iskorištavanje malih površina, dok su u Europi i Americi postojali koncepti mikro stanova i montažnih kuća kao odgovor na stambene krize nakon ratova.
Moderni tiny house pokret dodatno je ubrzan nakon financijske krize 2008. godine, kada su mnogi počeli preispitivati održivost velikih stambenih kredita i način života temeljen na prekomjernoj potrošnji. Paralelno s rastom svijesti o klimatskim promjenama i održivosti, mali domovi postali su simbol racionalnijeg, fleksibilnijeg i ekološki osvještenog stanovanja. Danas se taj koncept razvija u različitim smjerovima – od minimalističkih kuća na kotačima do arhitektonski sofisticiranih mikro vila – ali zajednički nazivnik ostaje isti: pametno osmišljen prostor koji odgovara stvarnim potrebama suvremenog života.
Zašto su mikro domovi postali globalni trend?
1. Financijska pristupačnost
Jedan od ključnih razloga popularnosti tiny houses je niža cijena gradnje i održavanja.
Manja kvadratura znači: manje građevinskog mateijala, niže režije i manje troškove grijanja i hlađenja. Mikro domovi troše višestruko manje energije od klasičnih domova, što direktno smanjuje mjesečne troškove.
Ušteda energije u kućanstvu: Praktični savjeti za manje račune i održiviji dom
2. Održivost i ekologija
Mikro domovi imaju manju ekološki otisak, troše manje energije i često koriste obnovljive izvore, npr. solarne panele. Manji prostor znači i manje emisije CO₂ tijekom korištenja, ali i gradnje.
Prednosti solarnih sustava za grijanje vode: Od uštede i energetske učinkovitosti do zaštite okoliša
3. Minimalizam kao stil života
Mikro domovi nisu samo tip gradnje, oni su i životna filozofija. Život u manjem prostoru potiče i na eliminaciju viška stvare te fokus usmjerava na iskustva umjesto posjedovanja. Ovakav pristup posebno privlači mlađe generacije i digitalne nomade.
4. Fleksibilnost i mobilnost
Mnogi mikro domovi su mobilni što omogućuje provremenu promjenu lokacije i život bliže prirodi te su često popularni i kao vikendice ili turistički smještaj. Ovakvi domovi prižaju osijećaj slobode koji kod klasičnog stanovanja često nije moguć.
Dizajn: Mali prostor, velika kreativnost
U arhitekturi tiny housea ključnu ulogu ima maksimalna iskorištenost svakog centimetra prostora, pri čemu se funkcionalnost i dizajn pažljivo isprepliću. Umjesto klasičnog rasporeda prostorija, naglasak je na pametnim rješenjima koja omogućuju višestruku namjenu istog prostora. Tako se često koriste multifunkcionalni komadi namještaja, poput kreveta s ugrađenim spremištem ili sklopivih stolova koji se po potrebi pretvaraju u radne ili blagovaonske površine.
Veliku ulogu ima i korištenje vertikale, pa se prostori za spavanje često smještaju na galerije, čime se oslobađa prizemni dio za dnevne aktivnosti. Pomične pregrade i modularne zone dodatno omogućuju prilagodbu prostora tijekom dana, dok skrivena spremišta pomažu održati urednost i vizualnu prozračnost interijera.
Sve češće, ovakvi mikro domovi uključuju i personalizirane kutke koji odgovaraju životnom stilu korisnika – bilo da je riječ o mini uredu za rad od kuće, prostoru za vježbanje ili mirnom kutku za čitanje. Upravo ta prilagodljivost čini tiny house arhitekturu ne samo funkcionalnom, nego i izrazito individualiziranom.
Evo kako odabrati najbolji namještaj za mali prostor
Izazovi mikro domova
Iako je ovaj način stanovanja privlačan zbog svoje jednostavnosti i financijske pristupačnosti, nije nužno pogodan za svakoga. Najveći izazov predstavlja ograničen prostor, što može biti posebno zahtjevno za obitelji ili za ljude koji su navikli na veći stupanj komfora. Manjak kvadrata često znači i manje privatnosti, pa je potrebno dodatno promišljati organizaciju svakodnevice i odnose unutar kućanstva.
Osim toga, život u mikro domu nerijetko uključuje određene kompromise, bilo u pogledu prostora za pohranu, veličine kuhinje ili kupaonice, ali i ukupnog osjećaja komfora. Dodatni izazov predstavljaju zakonski i urbanistički okviri koji u mnogim državama još uvijek nisu jasno definirani za ovaj tip stanovanja. Zbog toga se tiny houses često nalaze u svojevrsnoj sivoj zoni regulative, što može otežati njihovo legalno postavljanje, priključivanje na infrastrukturu i dugoročno korištenje kao stalnog doma.
Mikro domovi redefiniraju pojam stanovanja u 21. stoljeću.
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost, fleksibilnost i sloboda, tiny houses nude alternativu koja nije samo praktična – nego i ideološka.
Za neke su privremeno rješenje, za druge životni izbor.
No jedno je sigurno: male kuće imaju velik utjecaj na budućnost stanovanja.
Kreativne ideje za uređenje malih stanova: Trikovi za proširenje prostora
