Arhitektura i dizajn
Arhitektura kao drugi izbor
Iva Pauzar otvorila je svoj arhitektonski ured, a bavi se i uređenjem interijera i produkt dizajnom.
To nije bila ljubav oduvijek. Još od fakulteta za Ivu Pauzar arhitektura je bila ljubav i mržnja, vrtlog emocija. A sve je moglo završiti i puno drugačije.
Odabir arhitekture
‘Zapravo, trebala sam studirati molekularnu biologiju i moja sestra koja je uvijek njegovala moju kreativnu stranu je rekla zašto ti ne bi otišla na arhitekturu. Moja tranzicija iz biologije u arhitekturu trajala je doslovce tjedan dana dok sam našla nekoga tko će me naučiti crtanje kod kog ću krenuti na instrukcije i sve ostalo je povijest’, kaže Iva Pauzar, arhitektica.
Arhitektonski ured
Iva danas ne žali radi svog odabira. Dapače, voli svoj posao i izuzetno ju veseli. Nakon fakulteta učila je i radila kod iskusnijih kolega, no njezina kreativnost time nije bila zadovoljena, pa se odvažila i osamostalila. Prije tri godine otvorila je arhitektonski ured.
Produkt dizajn
‘Core business je arhitektura , ja jesam arhitekt, ali i onda gledamo tu neku tehničku stranu, ali ja bi više rekla da je to neki multidisciplinaran art ured u kojem ako dođeš sa nekom idejom da je nekoj našoj bliskoj branši da bi mi to mogli riješiti tako da ono mala katica za sve kreativne probleme’, kaže.
Osim arhitekturom, ured se bavi i uređenjem interijera i produkt dizajnom. Jednako je posvećena svakom segmentu i svaki joj je na svoj nači izazovan i kreativan, pa ne bi mogla izabrati koji ju najbolje obilježava. Ali svaki ima njezin pečat.
Povratak čovjeka prirodi
‘ Volim reći intuitivan zato jer dosta intuitivno pristupam svakom projektu i projektiranju. Ako ne mogu krenuti sa strane kako razmišlja klijent ili neki subject koji mi je zadao taj problem onda krenem od sebe., kako bi ja htjela stvoriti neki osjećaj I neku atmosferu I onda uvijek krenem od neke materijalnosti, od nekih tonova, sjena I nekeko se uvijek vraćam prirodi’, kaže.
Kada opisuje svoj rad, Iva često koristi izraze taktilno, neutralno, prirodno. To su joj odrednice I vodilje pri kreativnom stvaranju. Smatra da je povratak čovjeka prirodi vrlo bitan, pa je I logično da svatko od nas želi imati kutak u kojem će se osjećati udobno I prirodno. Zanimalo nas je kakve prostore Iva najčešće uređuje.
Nagrađivani za svoj rad
‘Projekti unutar rezidencijalnog ili hospitality sektora, ali su se pojavili određeni projekti kao office ili tako nešto što moram priznati da i je jedan od mojih najdražih projekata upravo uredski prostor koji sam radila’, kaže.
Iva osobno, ali i njezin mladi arhitektonski studio već su nagrađivani za svoj rad. No, to joj, kaže, nije naročito važno.
‘Mislim da najveća nagrada koju mogu dobiti je kad netko uđe u prostor koji sam radila toj određenoj osobi ili grupi ljudi da su oni jako zadovoljni’, tvrdi.
Vođenje intuicijom i uspjeh
Tako planira i u budućnosti. No, planova uvijek ima.
‘Trenutni cilj možda je vanjsko tržište i htjela bi možda malo više zaploviti u te vode hospitalitya, napraviti neki zaokret u komercijanom prostoru koji mi predstavlja neki novi dašak nekog novog vjetra’, kaže Iva.
Uspjeh se ne događa preko noći, svjesna je naša sugovornica, niti takav pristup zagovara.
Dobar tim
Iva ne zaboravlja pohvaliti I istaknuti važnost svog tima.
‘ Moj ured je disciplinaran iz tog principa zato što imam jako puno kolaboracija i to za mene jako puno znači i za rast cijelog ureda jer je to neko novo znanje koja ja dobivam’, kaže.
Iva je odahnula na kraju našeg razgovora. Za kraj malo smo se opustili i našalili, pozdravili obitelj, prijatelje i znance.
‘ I da ne zaboravim mog prijatelja Marka Mihaljevića, poznatog fotografa i pozdrav svima u studiju i režiji i to je to’, kaže.
Arhitektura i dizajn
Nacionalni plan obnove zgrada: Ciljevi, izazovi i financiranje energetske obnove do 2050.
Kako Hrvatska planira energetsku tranziciju do 2050. godine
Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.
U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.
Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.
Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.
Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada
Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.
Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.
Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond
Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.
Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.
To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.
Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima
Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.
Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.
Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada
Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.
Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.
Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada
U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.
U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
