Arhitektura i dizajn
Pametni stanovi – visoka tehnologija radi za vas
Pametni stanovi odavno nisu stvar budućnosti. Na tržištu već postoje zgrade koje su u cijelosti visokotehnologizirane. Uz pomoć aplikacija različitim funkcijama u takvim stanovima možete upravljati i na daljinu.
Pametni stanovi želja su mnogih kupaca. Ušteda energije jedan je od njihovih osnovnih ciljeva. Koristeći tablete s aplikacijama u njima se reguliraju mikroklima u stanu, spuštanje i dizanje roleta, paljenje, gašenje i jačina svjetlosti, grijanje i hlađenje.

Visokotehnologizirane zgrade

Na tržištu su prisutne zgrade koje su u cijelosti izgrađene na principima pametne kuće. Stanovi u ovakvim zgradama nude niz pogodnosti u kojima njihovi vlasnici mogu uživati.
“Mi možemo predefinirati neke radnje. Mi smo ih nazvali scenom. Znači, imamo recimo izlazak, kao kratki izlazak. On će ugasiti svjetla kao neke potrošaće, da li je to muzika ili što je već bilo upaljeno. Čovjek ode do dućana, vrati se za pola sata sat i nastavlja sa svojim boravkom unutar kuće.”, naglašava Hrvoje Novaković, predstavnik službe održavanja u visokotehnologiziranoj zgradi.
Sustav pametne kuće se može programirati i za dugoročno izbivanje iz stana. Određenim se radnjama može upravljati i u odsustvu. Kod povratka u stan, briga o tome jeste li ponijeli ključeve sada je stvar prošlosti. Jednostavnim otiskom prsta vrata se otvaraju.

No, sustav pametne kuće upravlja i vanjskim dijelovima stana. Vrtovi, zelene terase ili krovovi neće biti zapušteni ni u vrijeme vašeg boravka, ni izbivanja iz stana. Rad prskalica za navodnjavanje je također automatiziran te se neće pokrenuti ako pada kiša.
Automatizirano je i sklapanje jedrenog platna na sunčalištima pri udarima vjetra većim od 25 km na sat.

Pametni stanovi u klasičnim zgradama

Mnogi vlasnici ili kupci stanova se odlučuju automatizirati svoje dosad neautomatizirane stanove. Pametni stanovi omogućuju im viši standard življenja i olakšavaju svakodnevicu. “Stan oslikava neke moje interese osobne, pa kako volim tehniku tako sam naravno i išao na automatizaciju stana tako da je u stanu automatizirana rasvjeta, rolete, klima uređaj i ventilacija i ulaz u sam stan, automatizirana je brava.”, ističe gospodin Tomislav Kosanović, vlasnik pametnog stana.

Ovaj pametni stan u svakoj prostoriji ima jedan tablet, a središnji sustav upravljanja u pametnom stanu unutar zgrade koja nije visokotehnologizirana, za razliku od pametne zgrade, skriva se iza zrcalnih vrata ormara unutar stana.

Putem aplikacije na tabletu upravlja se i sustavom videonadzora. Aplikacije smartphone-a će usmjeravati i rad robotskog usisavača. Za pokretane sustava,osim pritiska prstom na aplikacije tableta, bit će dovoljne i glasovne naredbe. “U principu, poanta je u povečanju kvalitete života i nekakve praktičnosti cijele priče. Znači da vi, karikiram, možete da vas ujutro budi stan, da se dižu rolete, da se pokreće muzika ili kad dolazite doma, možete upaliti klima uređaj da vas dočeka hladan stan, ili ventilaciju i tako dalje. Prvenstveno povećanje kvalitete života i nekakav komoditet.”, naglašava vlasnik.

A za udobnošću i sigurnošću u vlastitom domu svi žude, sada više nego ikada. Moderna tehnologija čini nam ih dostupnijima. Također, užurbani ritam života često ne ostavlja puno prostora za brigu oko doma. Zato su tu pametni stanovi ili kuće koji dio te brige preuzimaju i čine našu svakodnevicu ljepšom.

Arhitekti i arhitektonski projekti
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Arhitektura, greškom
– Goga, zašto arhitektura?
„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”
Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.


Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda
– Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?
„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“
Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

– Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?
„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu
– Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?
„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“
Posao kao terapija i poziv
– Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?
„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“
– Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?
„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“
Adaptacija iznutra
– Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?
„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“
Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.
Arhitektura i dizajn
Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?
Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.
Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Regent International kao model vertikalnog grada
Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.
Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom
Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.
Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo
Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.
Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.
Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja
Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.
Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?
Inspiracija ili upozorenje?
S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.
Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?
You must be logged in to post a comment Login