Povežimo se

Arhitektura

Kata Marunica: ‘Najviše volim raditi na projektima koji imaju utjecaj na javni prostor’

Dom na kvadrat pričao je s talentiranom arhitekticom

Pojedinci koji su jedni od najboljih u svojem poslu, oduvijek su inspiracija i neiscrpna tema. Jedna od takvih je i arhitektica Kata Marunica, iz arhitektonskog ureda NFO. Razgovarali smo s njom te doznali kada je shvatila da je arhitektura njezin poziv, kako izgleda njezin radni dan, odakle crpi inspiraciju te koji su joj uzori u radu.

kata-marunica-dom-na-kvadrat

Kada ste shvatili da je arhitektura vaš poziv? Što ste željeli biti po zanimanju kada ste bili dijete, je li arhitektura oduvijek vaš prvi izbor?

Kada sam imala otprilike 12 godina počela sam iz zabave crtati u paintbrush-u na svom PC-u 286. Najzanimljivije mi je bilo crtati kuće koje sam promatrala kroz prozor, zapravo su to bile varijante iz moje mašte što je najčešće izgledalo kao arhitektura iz Futurame. Zaključila sam da je arhitektura spoj umjetnosti i matematike i više nisam razmišljala o drugoj profesiji.

Bazen i recepcija kampa Stella Maris u Umagu, foto: Marko Mihaljević

Kako su izgledali početci vaše karijere? Kako izgleda vaš prosječni radni dan?

Nakon faksa 2005. sam se zaposlila kod svog profesora Gorana Rake u Radionici arhitekture. To je bila odlična odluka jer, osim puno učenja i zanimljivih projekata, tamo upoznajem svog budućeg partnera Nenada Ravnića s kojim dvije godine poslije otvaram NFO, ured u kojem i danas zajedno radimo s puno novih suradnika.

Danas su moji dani najčešće vrlo “isprogramirani”. Ujutro djecu razvozimo u vrtić i školu, nakon toga na kratki trening i onda u ured ili gradilište. Kako je ured narastao zadnjih nekoliko godina, sada nas je dvadesetak, tokom dana najvažnije su međusobne koordinacije i kontrola gradilišta. Ti segmenti posla dosta konzumiraju tako da momente kada se uspijemo posvetiti projektiranju uopće ne gledam kao posao.

Interpretacijski centarmiritimne baštine- DUBoak u Malinskoj, foto: Bosnić – Dorotić

Na koji vaš rad ste najponosniji?

Prvi se uvijek pamte, tako još uvijek najdražim smatram naš prvi prvonagrađeni rad na međunarodnom natječaju za uređenje zagrebačkog Paromlina u organizaciji Oris kuće arhitekture. Radilo se o istraživačkom natječaju tako da nije bilo značajnih ograničenja osim onih koje smo si sami zadali. Na mjestu starog Paromlina isplanirali smo gradsko kupalište kao svojevrsni kontrast čistoći bazena u odnosu na industrijsku arhitekturu u koju smo taj sadržaj implementirali.

Skladišno poslovna zgrada Wruth

Tko su vam uzori u radu?

Uzor su mi svi koji su “izdržali”. Prije sam puno kritičnije sagledavala arhitektruru oko nas, danas, poznavajući bolje kontekst u kojem radimo, kada vidim kuću koja djeluje da ima koncept ili ga vidim barem u pokušaju, ponosna sam na kolegu jer znam koliko je teško iznijeti kvalitetnu arhitekturu današnjoj dinamici produkcije.

Koje su vam omiljena arhitektonska ostvarenja u Zagrebu, koja u inozemstvu?

Izvan Hrvatske, kao i u Hrvatskoj u zadnje vrijeme manje gledam pojedinačna arhitektonska rješenja, puno više me zanimaju povijesni urbanistički odnosi starijih graditeljskih struktura koji su zaista neiscrpan izvor inspiracije i često se dogodi da neki tako prepoznati prostorni moment kasnije ugrađujemo u svoje projekte. Jako volim na primjer Split i Marseilles kao primjere gradova u kojima se može iščitavati kompleksna arhitektonska evolucija od antičkih vremena do danas.

Kupalište Paromlin, 1. nagrada na istraživačko-anketnom međunarodnom arhitektonskom natječaju za Paromlin, foto: NFO

Što vam je najveće priznanje u radu?

Najveće priznanje nam je možda onaj moment kada vidite da se prostor koji ste projektirali koristi upravo onako kako ste zamislili ili možda inovativnije od onoga što je bilo projektirano. Lijepo je vidjeti kako projekt može mijenjati prostor i kreirati nove ambijente u kojima će netko stvarati uspomene, u tom smislu najviše volimo raditi na projektima koji imaju utjecaj na javni prostor.

Oglas

Arhitektura

Svjetlo u službi arhitekture

Odabir rasvjete za interijere, ali i eksterijere, mnogo je kompleksnije od samog odabira rasvjetnog tijela. Različita temperatura boje svjetla dat će različitu atmosferu u prostoru, a ovisno o postavljanju, svjetlost može prostoriju učiniti većom ili manjom. Naša sugovornica naučila je gledati svjetlo u Londonu, gdje je dobila titulu dizajnerice rasvjete.

Light dizajner trebao bi biti uključen od samog početka

Ana Perković je dizajnerica rasvjete ili light dizajnerica. Ne, ona ne dizajnira rasvjetna tijela već oblikuje svjetlo u prostoru. Njen je zadatak iznijeti ideju arhitekta u najboljem mogućem svjetlu.

“Naša struka, struka light dizajna je isključivo vezana uz arhitekturu i ona prati taj cijeli proces dizajna arhitekture i idealno je da light dizajner kao jedan od sudionika tog procesa bude uključen u njega već u idejnoj, tj. najranijoj fazi dizajna”, govori Ana.

Dizajner svjetla sposoban je vizualizirati nepostojeći prostor i oblikovati u njemu svjetlo, a pri tom zadovoljiti potrebe čovjeka i osvijetliti arhitekturu.

Cilj je istaknuti arhitekturu na najbolji mogući način

“Arhitekt ima svoju viziju što želi istaknuti u prostoru. Mi smo u službi arhitekta, mi moramo svjetlom istaknuti arhitekturu, odnosno tu arhitekturu iznijeti na najbolji mogući način van, a da pri tom ne ugrožavamo funkciju prostora i da ne učinimo ništa nauštrb toga da se unutra korisnik osjeća loše”, objašnjava.

Najvažniji je koncept

O rasvjeti uglavnom razmišljamo u tri smjera – ambijentalna, radna i usmjerena, no Ana nas uči da je najvažniji koncept te kroz njega odrediti difuznu i usmjerenu rasvjetu.

Riječ je o nekakvoj općoj rasvjeti koja je jednolična i koja zapravo daje u prostoru dovoljnu rasvijetljenost da u njemu možete obavljati zadatke, to je difuzna rasvjeta.

Zatim slijedi usmjerena rasvjeta, odnosno rasvjeta koja je usmjerena točno za određeni zadatak, recimo referira se na svjetlo koje je vezano za radne prostore.

Svjetlina izvora svjetlosti mjeri se u lumenima, dok se temperatura boje definira u kelvinima. Što je viša temperatura boje, boja je hladnija.

Hladnije ili toplije temperature?

“Ono što je u domovima uvriježeno jest to da se koristi ta jedna topla rasvjeta. Ako pričamo samo o rasvjeti naših domova, onda je to neka temperatura od 2700 do 3000 kelvina”, govori Ana.

Hladnije temperature potiču radnu okolinu i koncentraciju, pa su prigodne za radne prostorije ili površine.

Što želimo postići?

Kod odabira rasvjetnih tijela, važno je dobiti detaljne karakteristike proizvoda i kakvo svjetlo će ono dati vašem prostoru.

Horizontalna rasvjeta fokusirana je na plohu ili radnu ploču, dok vertikalna rasvjeta daje drugu percepciju prostora.

“Kada mi radimo koncept rasvjete, onda gledamo kako će se svjetlo distribuirati u prostoru, što će biti istaknuto, gdje ga treba biti, gdje ga ne treba biti i onda tek na osnovu toga idemo specificirat rasvjetna tijela. Tu onda dolazi i ta estetska komponenta kod dekorativnih rasvjetnih tijela, primjerice, viseće svjetiljke iznad jedaćeg stola ili u dnevnom boravku”, zaključuje.

Za najbolje oblikovanje rasvjete, dizajner bi trebao biti uključen od samog početka projekta. No, ako imate gotov prostor bez dovoljno rasvjete, dizajner će vam rado pomoći unijeti svjetlost u interijer.

Nastavite čitati

Arhitektura

Kada nas očekuje gradnja nulte emisije CO2?

Zadnje tri godine projektiraju se zgrade po kriteriju gotovo nulte energije, a očekuje se da će se do kraja 2027. projektirati zgrade nulte energije. Na tu je temu u Zagrebu održan stručni skup s ciljem edukacije te promicanja znanosti i inovacija.

Brojne novosti u vezi energetske učinkovitosti

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Klaster za energetsku učinkovitost i održivost u zgradarstvu – nZEB.hr, u sklopu aktivnosti Stručnog usavršavanja arhitektonskog fakulteta, održali su cjelodnevni stručni skup pod nazivom Zero Emission Buildings.

Zoran Veršić, profesor na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo, i prodekan za poslovanje, kazao je da je cilj svih skupova koji su do sad organizirali taj da se ukaže na novosti i novine koje se tiču energetske učinkovitosti u zgradarstvu, održivosti, primjene novih materijala, suradnje znanosti, gospodarstva, inicijative i upoznavanje s time stručne, a i šire javnosti.

Stručni skup nastavak je rada na edukaciji, promicanju znanosti i inovacija te unapređenju stanja tehnike, proizvoda, materijala i usluga poveznih s energetskom učinkovitosti i održivosti u zgradarstvu. 

Nacionalni plan za oporavak i otpornost

Na skupu je sudjelovalo mnoštvo predavača među kojima su bili i predstavnici Ministarstva graditeljstva, prostornoga uređenja i državne imovine. Jedna od tema bila je i strategija Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.

“Mi kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti financiramo kompletan iznos izrade strategije. Za sada je 19 gradova i općina na potresnim područjima dobilo taj novac. Oni moraju donijeti svoje strategije do kraja ove godine. Međutim, to je samo pilot projekt. I dalje ćemo mi financirati izradu tih strategija i naravno, one će se kontinuirano donositi za sve ostale, ovo je samo rok za one koje su dobili sto posto financiranja”, kazala je Ines Androić Brajčić, načelnica sektora za programe EU.

Rokovi se moraju poštivati

U slučaju da gradovi i općine ne donesu strategije u propisanom roku, za to se neće imati razumijevanja. 

U tom slučaju morat će vratiti novac, odnosno neće im biti isplaćen novac za to. Kada je programiran Nacionalni plan oporavka i otpornosti, određen je niz indikatora koji se moraju ispoštovati i koji su Republici Hrvatskoj uvjet za isplatu novca. Kada ti indikatori budu ispunjeni, tada se dobiva ostatak novca.

Zeleni projekti

Fokus predavanja Uprave za energetsku učinkovitost projekte i programe europske unije bio je na pravilu „Ne čini značajnu štetu“.

“Pravilo koje nam služi da dokažemo da je određena investicija zelena jest da ne ugrožava okolišne ciljeve, a da značajno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena, poticanju kružnog gospodarenja, bio raznolikosti i tako dalje”, rekla je Irena Križ Šelendić, ravnateljica uprave za energetsku učinkovitost projekte i programe Europske unije.

U praksi to znači da dobivanjem potpore iz EU iz određenih fondova, glavni projektant ispunjava određene obrasce kojima dokazuje da je njegov projekt zelen. Pri čemu mora dokazati energetske uštede, a izvođači se držati pravila za odvoz otpada te gradnju bez otrovnih tvari.

Zadatak je na sudionicima u gradnji, a za investitore je to jedna informacija kada odabiru investiciju u što će investirati svoj novac da ga zapravo investiraju u zelene projekte.

Pravila kojih se trebaju pridržavati

Važno je reći da je mnogo pravila koja se odnose na način izvođenja radova i skladištenje otpada u hrvatskim propisima postoje već neko vrijeme.

“Ono što je najbitnije je da mi na razini svake naše komponente kad obnavljamo zgrade moramo postići trideset posto uštede primarne energije, a za svaku zgradu smo stavili pedeset posto toplinske, a da to nije nerealno vidi se iz našeg poziva za više stambene zgrade gdje su ti ciljevi premašeni gotovo dvostruko. Tamo gdje smo tražili trideset posto dobili smo šezdeset posto ušteda, gdje smo tražili pedeset, prosjek je sedamdeset. Ti ciljevi se mogu dostići pametnim projektiranjem”, kazala je Irena Križ Šelendić.

Kod pametnog projektiranja, ne smijemo propustiti priču o zgradama bez emisija CO2. Mnogi su izrazili svoje sumnje da je Hrvatska spremna usvojiti sve što je potrebno kako bi postigla te standarde.

Očekuju se novi ciljevi kojima treba težiti

“nZeb standard 2012. bio je zadan kao nešto što će doći, odnosno kao obavezna primjena od 2019. odnosno 2020. godine. Sad smo u 2023. godini, gradimo, projektiramo zgrade po kriteriju zgrada gotovo nulte energije. Ovo je najava ciljeva koji će se morati u dogledno vrijeme ostvarivati kad dosegnemo to, a onda će vrlo vjerojatno postojati opet neki novi ciljevi kojima će se težiti”, objašnjava Zoran Veršić.

Sudionici konferencije potvrđuju spremnost svih dionika u procesu gradnje na nove proizvode i materijale koji će utjecati na smanjenje emisije ugljičnog dioksida, a u tom kontekstu ZEB uistinu ne bi trebao predstavljati problem.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Oglas

Izbor urednice