Povežimo se

Arhitektura

Kamena kuća u Trilju dobila novo ruho

Arhitektonski ured 4uha preuredio je staru kuću u srcu Dalmacije

Bračni par srednjih godina, povratnici iz Amerike, je odlučio preurediti staru kamenu kuću u svoj novi dom. Starina je imala neadekvatnu zidanu dogradnju na katu i lošu statičku stabilnost te ju je bilo potrebno u potpunosti rekonstruirati.

Naručitelji su željeli stvoriti luksuzni dom s bazenom uz kojeg će moći provoditi slobodne trenutke u društvu prijatelja. Angažirali su tim arhitekata 4uHa – Vjerana Tecilazića i Mislava Bašića, te dizajnericu Elzu Vukičević, koji su sliku iz njihove mašte pretočili u djelo.

Foto: 4uha

Idejnim rješenjem, uz puno konzultacija između investiora, arhitekata i statičara definirano je rješenje. Ulaz u kuću i u konobu su pozicionirani sa dvorišne strane objekta. Iz predsoblja se ulazi u kuhinju s otokom i blagovaonicu, a veliki dnevni boravak se nalazi u nastavku tih prostora.

Foto: 4uha

Između dnevnog boravka i prostora za blagovanje bilo je potrebno otvoriti kameni zid širine gotovo pola metra. Također, u zoni između dva prostora, ugrađen je dvostrani kamin. Na gornjoj etaži se nalazi intimni, spavaći dio kuće, koji se sastoji od tri spavaće sobe i tri kupaonice. Uz veliku spavaću sobu, vlasnici su poželjeli kupaonicu s hidromasažnom kadom i tuš kabinom.

Kod rekontrukcije, s obzirom da kat nije bio izgrađen iz kamena, dogradnja je tehnički bila prilično zahtjevna.  Armirano betonska ploča nad kamenim zidom se u pravilu ne izvodi iz razloga što prilikom potresa, horizontalna sila, „izbija ploču“ koja u tom trenutku može zbog svoje mase „izletiti“ iz zida na koji je položena ploča. Iz tog razloga se u pravilu, kod kamenih kuća izvodi bijeli strop ili strop iz drvenih greda, koji zbog svoje lakše mase i specifičnih ležajeva imaju bolja protupotresna svojstva.

Foto: 4uha

Dio kamenih zidova u interijeru nije naknadano obrađivan, kako bi se očuvali tradicijski elementi. Na taj način se vanjska kamena fasada uvukla u interijer objekta te s vidljivom drvenom krovnom konstrukcijom čine cjelinu tipičnu za tradicionalnu gradnju s područja Dalmacije i dalmatinskog zaleđa.

Foto: 4uha

Prilikom uređenja dvorišta se posebno pazilo na hortikulturalno uređenje i odabir biljaka od kojih prevladavaju autohtone biljke dalmatinskog podneblja, poput lavande i ružmarina. U dvorištu se, pak, nalazi prekrasan bazen do kojeg se prilazi stazom opločenom kamenim pločama velikog formata. Uz sjenicu kraj bazena se nalazi i kućica spremna za okupljanja starih prijatelja uz roštilj i bevandu. I tako je, na kraju krajeva, stara ruševina postala kamena ljepotica i zaživila novim životom.

Arhitektura

Arhitektonski ured koji donosi nove trendove u svijet arhitekture

Gradilišta su ga fascinirala još dok je bio dijete. Kaže, držao sam se za ogradu i maštao da sam druge strane. Dječačke snove je ostvario. I više od toga. Danas gradi, stvara i predstavlja nove trendove. On je arhitekt Dario Šišak. 

Sve je krenulo još dok je bio dijete

Još kao mali govorio je da će biti zidar. Omiljeni predmet u školi bio mu je sat tehničke kulture. Već je tada počeo crtati svoju kuću iz snova.

A od svoje kućice iz snova nikada nije odustao. I kao da ga je sve u životu vodilo k tome. Prvo je upisao srednju građevinsku školu, a potom arhitektonski fakultet. Već uz studij, počeo je raditi u jednom uredu i stjecati znanja. Tamo je upoznao cijelu materiju, detalje, proces od početka do kraja.

Ambicije su samo rasle

Željan praktičnog znanja, odlučio je da neće ostati samo na izradi projekata. Želio je vidjeti i kako ono što osmisli funkcionira u stvarnosti, te je počeo izvoditi radove u Veda art studiju.

Danas živi svoj san. Samozatajno stvara u vlastitom arhitektonskom uredu u kojem radi kako kaže, posao iz snova, jer o njemu priča s toliko ljubavi i poštovanja.

Što znači biti pravi arhitekt?

“Ne mora biti zvijezda, ne mora biti eksponiran, jer kuća tj. produkt rada našeg rada je ono što je bitan i to je nešto što ostaje iza nas. Zato ja arhitekte, neka se nitko ne uvrijedi, smatram jednim od najbitnijih zanimanja koje možete imati. To je jedno jako odgovorno zanimanje jer mi krojimo kako će netko živjeti”, zaključuje.

Dario svakom svom projektu pristupa kao novom. Za njega je svaki novi projekt izazov, a glavni mu je cilj da krajnji korisnik bude zadovoljan i dobije idealno rješenje.

Izazov mu je uvijek ići korak naprijed. Učiti, nadograđivati se i rasti kroz svaki projekt. Voli eksperimentirati i biti inovativan.

Zidne kuće su i dalje hrvatska tradicija

Dosta ljudi dolazilo mu je s upitima da bi htjeli bi montažnu kuću, ali tradicija kod nas je ipak zidana kuća i CLT je nekako popunio tu rupu između klasične montažne drvene kuće i zidane, betonske.

CLT je križno lamelirano drvo. Nazivaju ga i beton budućnosti. Iako su ljudi u početku dvojili oko gradnje od ovog materijala, danas je njegova upotreba sve veća.

Najdraži projekt mu je…

Na pitanje koji mu je projekt najdraži, Dario Šišak odgovara da mu je najdraži onaj zadnji jer u svakom projektu podiže ljestvicu izazova i svaki novi projekt ga povuče naprijed.

Za kraj, moramo vam otkriti da je Daria bilo izuzetno teško nagovoriti na javni istup. Ovaj mladi arhitekt, koji iza sebe ima brojna priznanja kaže da u cijeloj priči on nije bitan.

“Projekti bi trebali pričati sami za sebe. Ja ne bih trebao ništa govoriti. Uvijek mi je želja da ljudi znaju za naše građevine, da uživaju u njima, ali da ne moraju znati tko ju je napravio” skromno zaključuje.

Nastavite čitati

Arhitektura

Fingers house, kuća sa prekrasnim pogledom

U sljedećim minutama pogledajte neobičnu suvremena kuću Fingershouse. Jedna kuća, zapravo su dvije neovisne stambene jedinice, a kako i naziv kaže, čine prste jedne ruke. Na Velikom brdu iznad Makarske, između planine Biokovo s jedne strane, i mora na drugoj strani, ova se kuća savršeno stopila s prirodom.

Savršen spoj prirode i modernog

Pogled na ovo prekrasno zdanje ostavlja bez riječi. Arhitektonsko rješenje uspješno je pomirilo moderan koncept projekta i krajolik, te iskoristilo najbolje od njega.

Koncept projekta bio je u tome da se sjeverna strana prema Biogradu kompletno zatvori kako bi bila introvertna, a da prostor prema jugu, odnosno prema moru bude jako ekstrovertan i otvoren sa velikim elementima kubusa koji pružaju prekrasan pogledu prema Hvaru, Braču i Pelješcu.

Zahtjevan teren bio je pravi izazov

S obzirom na vrlo zahtjevan teren gdje je objekt trebalo sagraditi i želje naručitelja koje je trebalo poštovati, bilo je potrebno osmisliti koncept koji će sve to i ostvariti.  

Sistem je bio da se stvore dvije stambene jedinice budući da su bila dva investitora. Iako ostavlja jedinstveni dojam, zapravo je riječ o dvjema građevinama koje pružaju prostor za uživanje i privatnost. Svaka od dvije jedinice ima i svoj bazen i terasu ispred prostora kuće.

Naš sugovornik voli reći da arhitekti režiraju prostor. Pri tome, naglašava da obiteljska kuća ima jednu filozofiju, a kuće za odmor sasvim drugu. Najvažnije je imati natkriveni vanjski prostor kako biste se zaštitili od bure i vjetra, a preporuča se napraviti i nadstrešnicu za zaštitu od sunca.

Bijela fasada najbolji je odabir za ovakvu vrstu kuće

Cijeli projekt nepravljen je u skladu s prirodom i podnebljem u kojem se nalazi. Upravo zato, kuća je bijela jer ona najbolje prima na sebe sjene i boje koje ju okružuju.

Bijela boja je ujedno karakteristika mediterana jer se suprotstavlja plavom moru, zelenim borovima, ali i sivim planinama i žutom suncu.

Važna je interakcija eksterijera i interijera

Dok se vanjski izgled kuće pokušavao što bolje uklopiti sa okolinom, unutrašnji dio trebao je biti nastavak te priče.

Koncept interijera se temelji na ozračju arhitekture kuće koja ima sve elemente mediteranske kuće, no interpretirane na suvremeni način. Autorice interijera, arhitektice Sunčica Mastelić Ivić i Ana Miše osmislile su interijer koji je definiran bjelinom minimalizma, jasnim obrisima te kadrovima punim mora i neba. Koloritetu i kadriranju eksterijera se pridružuje ono interijersko – u obliku sirovih slikarskih platna, velikih obojenih površina i točkasto izraženih jarkih boja.

A da bi ugođaj bio potpun, stihovi Georgea Michaela odzvanjali su kućom, no u gluho doba noći na repertoaru bi se mogla pronaći i dalmatinska klapa, zaključuju arhitektice.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Oglas

Izbor urednice