Povežimo se

Arhitektura

Budućnost razvoja nekretnina u Hrvatskoj

Projekti urbane regeneracije na brownfield lokacijama, najčešće lokacijama u blizini centra grada, uzrokovani su brzim širenjem gradova. Lokacije koje su početkom 20. stoljeća bile na periferiji, na kraju stoljeća našle su se u centru grada.

Brownfield lokacije su zemljišta na kojima se najčešće nalaze stari industrijski kompleksi koji više nisu u funkciji ili industrijski kompleksi čije se premještanje planira na primjerenije lokacije. Kada se takve površine prenamijene u nove projekte razvoja nekretnina, na njima se sagrade stanovi, uredi, trgovine, kulturni i ugostiteljski sadržaji, zdravstvene institucije i slično, možemo reći da je u pravilu uvijek riječ o projektima zelene, odnosno održive gradnje, jer se na taj način “štede” prirodne, odnosno neizgrađene površine.

 

Dio održive gradnje

Urbana regeneracija na brownfield lokacijama usko je povezana s pojmom zelene, odnosno održive gradnje. O čemu je tu riječ? Prema rječniku koji je objavljen na službenoj stranici European Conference Ministers Responsible for Spatial/Urban Planning (CEMAT), udruženja koje okuplja europske prostorne planere i urbaniste i čiji je član Udruga hrvatskih urbanista, brownfiled zemljište je zemljište koje je nekada (prije) korišteno za industrijsku namjenu ili određenu komercijalnu namjenu i koje može biti kontaminirano niskom koncentracijom opasnog otpada ili zagađenja i ima potencijal da bude ponovno korišteno nakon što se očisti.

 

buducnost nekretnina Dom2

 

Pored navedenog, pojam brownfield zemljišta koristi se i za sagrađena zemljišta čije su zgrade iz nekog razloga zastarjele, ali zemljište nije onečišćeno. Nažalost, u hrvatskom jeziku ne postoji jedna riječ koja bi opisala taj pojam, pa je u ovom tekstu korištena engleska riječ brownfield.

 

buducnost nekretnina Dom2

 

Može se reći da su projekti razvoja nekretnina na brownfield lokacijama sami po sebi projekti zelene, odnosno održive gradnje, jer koriste već sagrađeno zemljište čime se ne zauzimaju nova poljoprivredna, šumska i ostala prirodna zemljišta. Obično je riječ o napuštenim tvorničkim kompleksima, lukama, starim vojnim kompleksima i sličnim sklopovima koji se više ne koriste i čija je djelatnost preseljena na drugu lokaciju, najčešće zato što ta proizvodnja više nije rentabilna na toj lokaciji, što je nestalo tržišta za proizvode koji su se tamo proizvodili ili je razina zagađenja postala neprihvatljiva za okolni prostor i stanovnike. Često je riječ o lokacijama u blizini centra grada.

Zahvaljujući brzom širenju gradova, lokacije koje su početkom 20. stoljeća bile na periferiji grada, krajem 20. stoljeća našle su se u samom centru grada. Na taj način njihova nekadašnja namjena postaje neprihvatljiva za novi urbani kontekst te se industrija seli na druge lokacije. Tako zemljišta velikih površina, koje su infrastrukturno opremljene i imaju prometni pristup, postaju pogodna za ponovnu gradnju (eng. re-development). Brownfield lokacije, nažalost, imaju i negativne elemente, a to su trošak rušenja postojećih građevina, sanacija, odlaganja otpada i, kod nekih vrsta industrija, potreba za čišćenjem zemlje i podzemnih voda od zagađenja uzrokovanog prijašnjim proizvodnim procesima. Navedeni postupci mogu biti iznimno skupi, pa je čest slučaj da ih financira država, lokalne samouprave ili različiti poticajni fondovi. U svakom slučaju, projekti urbane regeneracije na brownfield lokacijama često su javno – privatni projekti u koje zajednički investiraju poduzetnici – developeri i država ili lokalna samouprava.

 

Europska iskustva

U svijetu, pogotovo u Europi, postoji dugogodišnja praksa ponovne gradnje brownfield lokacija na kojima se grade nove zgrade ili cijeli kvartovi, ovisno o veliini zemljišta. Brownfield lokacije, i to prije svega one u centru ili blizu centara gradova, najčešće se razvijaju u mješovite projekte (eng. mixed-use projects) u kojima se isprepliću različiti sadržaji kao što su trgovine, stanovi, uredi, hoteli, zabavni i društveni sadržaji. Poznati recentni primjer velikog mjerila je projekt urbane regeneracije istočnog Londona za potrebe nedavno završenih Olimpijskih igara u Londonu 2012. u sklopu kojeg su, osim novih sportskih sadržaja, sagrađeni veliki trgovački centar, nova željeznička stanica i drugi sadržaji koji će pomoći oživljavanju tog dijela Londona i nakon završetka Igara.

 

buducnost nekretnina Dom2

 

Dobri primjeri

Dobar primjer je i dugogodišnji projekt regeneracije urbanog središta Liverpoola “Liverpool Vision”, koju je predstavio Rob Monaghan, Head of Gateways. Zahvaljujući tom projektu, Liverpool se nakon krize koja je zahvatila njegovu industriju preobrazio u novo gospodarsko i kulturno središte.

Do sada su u sklopu tog projekta sagrađeni trgovački centar Liverpool One, arena, kongresni centar, luka za kruzere i drugi. U idućem razdoblju planira se uložiti još 5,5 milijardi funti u mixed-use projekt “Liverpool Waters”, proširenje arene, novi dok za kruzere, “Central Village” i “Edge Lane Gateway”. Osim ovih primjera, u Velikoj Britaniji poznat je i projekt “MediaCityUK” sagrađen na 81 hektaru u Salfordu u Manchesteru. Riječ je o novom medijskom centru čiji će najveći korisnik biti BBC.

Dva primjera stambene gradnje na brownfield lokacijama nalaze se u našoj blizini, u Beču. Jedan projekt je stambeno naselje na lokaciji bivše tvornice kabela – Kabelwerk, a drugi primjer je S(arg)fabrikG – na mjestu stare tvornice lijesova sagrađen je novi stambeni kompleks po inovativnom načelu zajedničke gradnje koji se često primjenjuje u Beču, a putem njega skupina građana sama kreira projekt u kojem će živjeti.

 

Urbana regeneracija

Svi nabrojeni projekti su, osim toga što su projekti na brownfield lokacijama, projekti urbane regeneracije ili urbane obnove (eng. urban regeneration). Taj pojam označava projekte kojima se na već sagrađenim lokacijama stvaraju novi kvartovi i urbani potezi koji mijenjaju izgled, ali i funkcioniranje nekog grada. Pored urbanističke i arhitektonske transformacije grada, projekti urbane regeneracije utječu na identitet grada ili dijela grada, socijalnu strukturu stanovništva i posjetitelja na gospodarsko okruženje.

 

buducnost nekretnina dom2

 

Takvi projekti planiraju se niz godina i, ako se uspiju uspješno realizirati, rezultat su izvrsne komunikacije i poslovne suradnje između privatnih poduzetnika – developera i lokalne uprave, ali i svih ostalih sudionika projekta, a posebno lokalne društvene zajednice.

 

buducnost nekretnina Dom2

 

Hrvatski potencijal – budućnost nekretnina u Hrvatskoj

Hrvatska ima iznimno velik potencijal za projekte urbane regeneracije na brownfield lokacijama. U većini hrvatskih gradova postoje industrijski kompleksi koji su nastali krajem 19. i početkom 20. stoljeća i tada su smještani na periferiju, a zahvaljujući brzom širenju gradova danas su se našli u samim središtima gradova. U Zagrebu možemo izdvojiti primjer Paromlina i Gredelja, koji se nalaze u neposrednoj blizini Glavnog kolodvora, u samom centru. Pored Zagreba, većina hrvatskih priobalnih gradova, kao što su Split, Rijeka i Šibenik, imaju velike površine i to uza samu obalu, koje su korištene ili se još uvijek koriste kao industrijski i vojni kompleksi i luke.

Jedan projekt urbane regeneracije na brownfield lokaciji u Hrvatskoj je u samom začetku. Riječ je o projektu koji je još uvijek ideja na papiru, ali s velikim potencijalom, a to je Badel u Sesvetama u Zagrebu. Brownfield zemljište od 50.000 četvornih metara nalazi se u samom centru Sesveta, između željezničke pruge i glavne prometnice u Sesvetama, Zagrebačke ceste. Lokacija je 500 metara udaljena od željezničkog kolodvora i prometno je izvrsno povezana. Brownfield lokacija ovako velike površine iznimno je važna za urbanu strukturu Sesveta.

Inspiracija za projekt je Tkalčićeva ulica u Zagrebu i glavni trg u Samoboru, prostori koji već dugi niz godina svojim građanima pružaju korisne i ugodne površine za obavljanje svakodnevnih gradskih aktivnosti, ali i za druženje, okupljanje i zabavu. Stvaranje takvog multifunkcionalnog prostora najteži je urbanistički poduhvat i mora biti pomno planiran, implementiran i realiziran. Cilj je stvoriti zeleni projekt, a on to i jest u samoj svojoj biti jer je riječ o ponovnom korištenju već sagrađenog zemljišta.

Izvor: Business.hr

 

Oglas
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitektura

Mala kuća za veliki odmor – krase ju vrhunski dizajn i predivan pogled na more

Iako se radi o samo 50 četvornih metara tlocrta, ova kuća u Istri nudi puno komfora

Mala kuća za doktora dizajnirana je i izgrađena na zemljištu od 271 m2, nalazi se u mjestu Dajla u Istri, a velika je samo 50 m2.

Arhitekt Toni Lazarić ispunio je glavnu želju investitora koja je bila da se dizajnira ugodna terasa na kojoj će se rado uživati u pogledu na more. Važno je vlasnicima bilo da ova kuća za odmor ne zahtjeva puno brige oko održavanja te da se lako koristi.

Kako je plan gradnje dozvoljavao samo prizemnicu, rješenje je bilo kuću potpuno usmjeriti prema moru i iskoristiti maksimalno prizemlje i iskoristivu kosinu uz pravi nagib krova.

Kako je kuća orijentirana na sjever, u želji da što više sunca ulazi u prostor tijekom cijele godine, posebna se pažnja usmjerila na staklene stijene. Upravo veličina samih stijena dozvoljava prodor sunčevih zraka u prostor tijekom cijelog dana. Tu su i fiksna i podizno klizna vrata sistema Gealan S 9000, te ulazna vrata sustava S 9000 koja imaju odličnu toplinsku izolaciju.

Elegantna ljepotica usred Istre – kuća zanimljivog geometrijskog oblika i unutarnjeg dizajna

Prizemlje nudi otvoreni interijer uz kupaonicu i prostranu kuhinju s kaminom te klupom za odmor. U istom su prostoru i predivne stepenice koje vode u galeriju.

Na samoj galeriji se nalazi jedna mala spavaća soba, mala uska kupaonica te veća spavaća soba s terasom i pogledom na more. U posebnoj vanjskoj odvojenoj prostoriji smještena je ostava. Dvorište, osim predivnog pogleda, krasi drvo smokve i masline.

Uredite male prostore poput profesionalca! Vrijedne savjete donosi stručnjakinja

Kako se u blizini nalazi susjedno dvorište, kako bi se zaštitila privatnost postavljena su dva pokretna drvena zida.

Foto: Koridor27

Nastavite čitati

Arhitektura

“Tata mi je rekao da nikad neću biti nogometaš i da idem radit nešto pametnije”

Dom na kvadrat: Gospodine Otto, kako ste izabrali arhitekturu?

Barić: To je lako pitanje. Odnosno, laka je bila odluka jer sa nekih 15 godina je moj otac zaključio da ja nikad neću biti nogometaš i neka radim nešto pametnije i kako me zapravo uvijek interesirala arhitektura, bio sam relativno dobar matematičar, dobro sam crto i što je najvažnije, kao mali sam imao nekakav, sam shvatio jedan prostorni zor, da jednostavno mogu sagledat prostor tako da mi je u biti jedino arhitektura dolazila u obzir.

Dalmatia Tower

Dom na kvadrat: Tih prvih par godina koje ste radili u Zagrebu, u biti javne prostore, što vam je najviše ostalo u sjećanju?

Barić: Radili smo puno butika, tada je bio jedan obrtnik, Marčec se zvao, Marči su ga zvali, Zlatko Kolman, on je imao desetak butika Mister X, Jeans West, to smo sve mi pokrivali i to su bili zapravo vrlo, vrlo promišljeni i u ono vrijeme jako, jako avangardni prostori koji su jednostavno stvarali dobar osjećaj i jako dobro su ti prostori funkcionirali. A ono što mi je ostalo nekako najviše u sjećanju, je Klub 88, to je jedna diskoteka, odnosno dvije diskoteke smo radili vrlo, tada vrlo poznate u bivšoj Jugoslaviji, jedan je bio taj Klub 88 ispod Maksimirske zapadne tribine, a drugi je bio klub Sheakspeare u Splitu 

Ja mislim da je to prvi puta bilo u tadašnje doba u Zagrebu da radimo jedan mladi umjetnik, Lidija Šeler, napravi jedan mural od 20 metara na ulaznom prostoru i da taj prostor onda dominira. I dizajnirali smo zajedno, samostalno i namještaj. I namještaj je bio naše proizvodnje i tako. 

Znači, prvih tih par godina to je bila ta borba samostalna, a onda nakon toga sam otišao u Austriji, znači još za bivše države, 88 sam ja otišao u Austriju i tamo sam počeo raditi u velikim uredima i na neki način počeo karijeru graditi kroz veliki sustav. 

Zagreb Tower

Dom na kvadrat: Koliko ste razlikovao vaš posao u Austriji od početka pa dok se niste vratili u Hrvatsku?

Barić: Ja sam nakon pet godina krenuo tek raditi u birou, onda shvatiš ne da ništa ne znaš, ali da vrlo malo znaš i da jednostavno da bi radio u birou moraš proći nekakvu, mislim, dodatnu školu jer objekti, Austrija i Njemačka su dosta profesionalno organizirane arhitektura tako da, znači nema tu nekakvih improvizacija kakvih ima kod nas i zato su hrvatski arhitekti, odnosno općenito arhitekti s ovog prostora su zapravo vrlo uspješni uglavnom u tim ulogama jer su jako snalažljivi. Jer mi dođemo s tom premisom da znamo da bumo se snašli. 

Hotel Esplanade

Dom na kvadrat: Koji su bili prvi projekti koje ste radili u Zagrebu?

Barić: Mi kad smo se vratili 94., u to vrijeme se dosta radilo hotela i nešto stambenjaka tak, evo radili smo jednu stambenu kuću, ta još uvijek postoji, još uvijek je relativno dobro, radili smo ju dolje na Medvedgradskoj, preko puta Gliptoteke, jedna od onih, to je bila zgodna kuća, pa i onda su polako počeli dolazit ti Austrijanci. 

Pa je krenuo prvi veliki, veliki projekt to je bio shopping city Zagreb, znači onaj cijeli, milijun kvadrata.

Pa onda neki hoteli, Esplanada je onda došla, pa shopping centri. 

Pa onda prvi toranj, to je Zagreb Tower, to je isto negdje već sad 2006., znači nakon 10 godina su ti veliki projekti počeli dolazit. Sljedeći iskorak je bio negdje 2010. sam počeo se baviti Qatarom. U to vrijeme dosta smo surađivali sa IGH, koji je bio tada jedna vrlo ozbiljna i respektabilna kompanija. 

I onda se pružila prilika bio je neki pozivni natječaj i ja sam dobio priliku da dam jedan rad i tamo se na neki način, eto imao sam sreću da je onaj tko je birao rekao, eto ovo mi se sviđa bile su tri slike i jedna od te tri slike je bila moja. 

Kad dobiješ zadatak, kad ti kaže, evo imate idejni projekt za 14 dana počinjemo gradit. I onda dođeš u situaciju da veliš, hop ili trop i onda cijeli ured, podijelili smo, bilo nas je 5, 6 uvijek u Dohi, 5, 6 je na tom projektu radilo u Zagrebu, sve se crtalo, preko noći se slalo simo – tamo i uspjeli smo to izgurat, znači za 14 mjeseci smo isprojektirali, izgradili dvoranu i pustili ju u pogon i ona je bila spremna za, u 10. mjesecu, u siječnju je bio onda, znači nakon 3 mjeseca je bio svjetsko prvenstvo. 

Doha Arena

Dom na kvadrat: Vi ste radili i Ban centar u Zagrebu 

Barić: To je bio jedan natječaj koji je bio stvarno kompletno otvoren, pozivni je bio doduše. Pozvano je bilo 8 u to vrijeme najjačih zagrebačkih arhitektonskih ureda, znači i 3LHD i Filipović Kincl i svi koji su nešto malo značili u Zagrebu i puf, mi to dobijemo, baš iznenađujuće, a dobili smo zato što smo napravili definitivno i apsolutno najbolje stanove. Stanovi su i cijeli koncept kuće je da je to jedan modul od 64, 8×8, 64 kvadrata koji se može multiplicirati i horizontalno i vertikalno. 

Ban centar

Dom na kvadrat: Za Ban centar znam da je to jedna od građevina koja je građena Top down metodom, da se istovremeno gradilo gore i dolje. 

Barić: Meni je to bilo recimo jedno sjajno iskustvo i to je za centar grada jedna vrlo, vani dosta čak i uobičajena, kod nas je to onako, svi su se malo toga bojali ali zapravo je ispalo super. Znači, zabiju se čelični stupovi i onda se napravi prvo ploča prizemlja i ostavi se rupa i onda mali bageri uđu, iskopaju oko tih čeličnih stupova, pa se izbetoniraju i tako pet katova prema dolje, tak da to je baš jedna posebna priča.  

Dom na kvadrat: Dosta ste radili po cijeloj Europi

Barić: To u ovoj moj austrijskoj fazi, radio sam od Islanda, radio sam neki shopping centar u Reykaviyku, pa u Finskoj dva, tri objekta, u Oulu, u Helsinkiju pa eto na kraju, znači nakon toga i u Qataru, nešto smo i u Indiji nešto crtali neke Dute Free-je, pa sam recimo radimo jedan od meni najdražih projekata koji je strašno mali jako jako napet, za Guiness u Dublinu. 

Dom na kvadrat: Jel ima nešto što bi baš htjeli raditi, a da još uvijek niste?

Barić: Bi. Evo, je bi. Volio bi napraviti stadion, stadion u Zagrebu, volio bi napraviti novi stadion za Dinamo. 

Ako bude natječaj, ja ću pokušat, dat ću neku svoju viziju, ali velim, mislim da je to nešto, teško da će mi uspjet. 

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice