Predstavljamo dom
Kako urediti stan za mladu obitelj? Ovaj dom od 105 kvadrata pun je pametnih rješenja
Stan kupljen tijekom izgradnje omogućio je brojne prilagodbe, a rezultat je funkcionalan interijer u kojem svaki kvadrat ima svoju svrhu.
Kada mlade obitelji uređuju dom, najčešće traže istu stvar: prostor koji izgleda lijepo, funkcionira besprijekorno u svakodnevnom životu i ne zahtijeva preuređenje svakih nekoliko godina. Ovaj prekrasan, bezvremenski stan od 105 četvornih metara dobar je primjer kako se ta ravnoteža može postići kada iza projekta stoji jasna vizija i dobra komunikacija između dizajnerice i klijenata.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Dizajnerica interijera Petra Kovač pretvorila ga je u moderan, topao i bezvremenski dom za mladu obitelj. Stan se sastoji od velikog open space dnevnog prostora, tri spavaće sobe, dvije kupaonice i lođe.
Open space prostor kao središte doma
Najveći i najvažniji dio stana je dnevna zona od približno 50 četvornih metara koja objedinjuje kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak u jednu cjelinu.
„Stan čine dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja kao jedan veliki open space prostor, dvije kupaonice, tri spavaće sobe — master soba, dječja soba i treća soba koja služi kao gostinska ili radna soba”, objašnjava Petra Kovač.
Prostor je uređen u neutralnim tonovima, s naglaskom na prirodne materijale, čiste linije i dovoljno mjesta za pohranu. Neutralna paleta nije izbor iz nemaštovitosti — radi se o svjesnoj odluci koja prostoru daje dugoročnost.
„Cilj je bio stvoriti prostor koji će biti bezvremenski. Koji neće ovisiti o trenutačnim trendovima, nego će jednako dobro izgledati i za deset godina”, kaže dizajnerica.
To je posebno važno kod obiteljskih domova jer se životne potrebe mijenjaju. Dijete raste, obitelj se možda povećava, radne navike se mijenjaju — a kvalitetan interijer mora pratiti sve te promjene bez potrebe za stalnim intervencijama.
Prednost kupnje stana tijekom gradnje
Jedna od ključnih odluka koja je oblikovala cijeli projekt bila je kupnja stana dok je zgrada još bila u izgradnji. Mnogi kupci to doživljavaju kao rizik, no u uređenju interijera to je zapravo velika prednost.
Kupnja u ranoj fazi gradnje omogućuje prostorne prilagodbe koje kasnije — u gotovom stanu — iziskuju rušenje zidova, ishođenje dozvola i znatno veće troškove.
„Jedna od najvažnijih modifikacija bilo je uklanjanje zida koji je odvajao kuhinju od dnevnog boravka. Time smo dobili jednu veliku povezanu cjelinu i otvoreniji prostor”, objašnjava Kovač.
Otvoreni plan tlocrta poboljšava komunikaciju među članovima obitelji, omogućuje bolji protok prirodnog svjetla i prostoru vizualno daje osjećaj veličine.
Kuhinja u toplim neutralnim tonovima
Kuhinja je uređena u svijetlim nijansama koje naglašavaju prozračnost prostora i prirodno ga nadovezuju na ostatak dnevne zone.
Svijetla kuhinja uređena je u toplim, neutralnim tonovima, a posebnu eleganciju prostoru daje porculanska radna ploha od koje je izrađen i blagovaonski stol. Cijeli prostor dodatno su omekšali stolci nježnih linija i mekanih tekstura, smješteni uz blagovaonski stol i kuhinjski otok.
Za postizanje topline nisu odabrani jaki kontrasti ni dramatični materijali, nego suptilniji pristup kroz zaobljene linije i mekše teksture.
„Htjeli smo materijalima postići osjećaj doma i dodatnu toplinu u prostoru”, objašnjava dizajnerica. Stolci i kutna garnitura zaobljenih oblika savršeno su se uklopili u tu filozofiju — dovoljno moderni, ali i dovoljno udobni da se u njima stvarno sjedi.
Polica za vino i biblioteka kao osobni pečat
Uređenje stana za mladu obitelj nije isto što i uređenje showrooma. Klijenti žele prostor koji ima karakter – koji govori nešto o njima, a ne samo o trendovima.
Jedan od njihovih zahtjeva bila je polica za vino smještena između kuhinje i dnevnog dijela. Funkcionalan detalj koji je ujedno i vizualno zanimljiv element. Uz nju je integrirana i biblioteka koja prostoru daje domaću, gotovo literarnu toplinu.
„Želja je bila da se, unatoč modernom uređenju, osjeti toplina doma i osobni karakter prostora”, kaže Kovač.
Ovakvi interijeri posebno su zahvalni za layering u interijeru kojim se prostor postupno gradi kroz slojeve tekstura, materijala, rasvjete, knjiga, umjetnina i osobnih predmeta. Upravo ti detalji unose dubinu i autentičnost u prostor te ga s vremenom čine sve osobnijim i ugodnijim za život.
Rebraste teksture kroz cijeli stan
Jedan motiv koji se ponavlja kroz cijeli interijer su rebraste teksture – na frontama namještaja, postolju blagovaonskog stola i u kupaonici.
Rebrasta površina nije samo vizualni trend. Ona unosi dubinu u prostor i stvara zanimljivu igru svjetla i sjene koja se mijenja ovisno o dobu dana i položaju izvora svjetlosti. Istovremeno ostaje dovoljno suptilna da ne dominira interijerom i ne umara oko.
Takav motiv funkcionira kao nenametljiva crvena nit koja vizualno povezuje različite prostorije i daje stanu kohezivan, promišljen izgled.
Razigrana dječja soba koja raste s djetetom
Posebna pažnja posvećena je dječjoj sobi namijenjenoj dvogodišnjoj djevojčici. Izazov kod dječjih soba uvijek je isti: prostor treba biti veseo i prilagođen djetetu koje u njemu živi danas, ali i dovoljno fleksibilan da se prilagodi djetetu koje će u njemu živjeti za pet, osam ili deset godina.
„Htjeli smo da soba bude vesela i prilagođena djetetu, ali i dovoljno fleksibilna da raste zajedno s njim”, objašnjava dizajnerica.
Uređenje dječje sobe poseban je izazov za svaki dom. Radi se o prostoru koji mora biti funkcionalan, siguran i inspirativan, a pritom prilagođen djetetovoj dobi i interesima. Ključno je pronaći ravnotežu između praktičnosti i maštovitosti jer će se potrebe mijenjati kako dijete raste.
Glavna spavaća soba: elegancija i svakodnevna praktičnost
U master spavaćoj sobi naglasak nije na vizualnom efektu, nego na svakodnevnoj upotrebljivosti.
Klijentica je imala jasne zahtjeve: veliki garderobni ormar s ostakljenim frontama i LED rasvjetom te praktičan make-up kutak. Uz udoban krevet nastao je prostor koji istovremeno djeluje elegantno i opuštajuće — i koji ujutro, kada je to najvažnije, zaista funkcionira.
Pametna rješenja za hodnik i kupaonicu
Ni hodnik nije prepušten slučaju. Na njegovu kraju postavljeno je veliko ogledalo koje vizualno povećava prostor — klasičan, ali uvijek učinkovit trik. Nekadašnja ostava pretvorena je u funkcionalan ugradbeni ormar.
„Nismo htjeli izgubiti prostor dodatnim vratima, pa smo cijelu ostavu integrirali u ormar koji klijentima služi za svakodnevnu pohranu”
Kupaonica je uređena u svijetlim tonovima, a walk-in tuš naglašava njezinu prozračnost i moderan karakter.
Rasvjeta koja sve spaja
Jedan od elemenata koji se najčešće podcjenjuju u planiranju interijera je rasvjeta. Ovdje je upravo ona bila jedan od ključnih projektnih zadataka.
Budući da je stan bio u fazi gradnje, bilo je moguće planirati spuštene stropove i unaprijed integrirati LED rasvjetu.
„Htjeli smo što više ambijentalnog svjetla kako bismo stvorili osjećaj topline. Sve visilice i rasvjetna tijela povezani su istim tonom svjetlosti kako bi prostor djelovao skladno”
105 kvadrata, tri spavaće sobe, open space dnevna zona i niz promišljenih detalja: od rebraste teksture i police za vino do integrirane LED rasvjete i ugradbenih ormara. Ovaj stan pokazuje da funkcionalan obiteljski dom i kvalitetan dizajn ne moraju biti suprotnost.
Predstavljamo dom
Slika koja skriva televizor samo je jedno od kreativnih rješenja u ovom šarenom zagrebačkom stanu
Pogledajte kako je arhitektica želje mlade obitelji pretvorila u kreativna rješenja za njihov dom
Projekt stana od 81 m² za mladu obitelj povezuje šareni open space, zaobljeni kuhinjski otok i dimnjak koji dobiva sasvim novu ulogu.
Kad vlasnici kažu da televizor ne treba biti glavni u dnevnom boravku, a na pitanje o bojama odgovore „sve može!”, rezultat ne može biti dosadan. Uređenje stana za mladu obitelj u Zagrebu potpisuje Ema Dunkić iz studija Dunks, a gotovo svako rješenje u njemu nastalo je iz konkretne želje ukućana ili iz zatečenog rasporeda prostora.
Riječ je o projektu koji je zasad prikazan kroz vizualizacije. Radovi bi trebali početi uskoro, a mogli bi potrajati pet do šest mjeseci.
Slika koja skriva televizor
U većini dnevnih boravaka sve se okreće prema ekranu. Ovdje je planirano drugačije: televizor je smješten unutar polica, a prekriva ga klizna vratnica. Vratnica, međutim, nije od običnog materijala, nego je umjetnička slika.
Sliku će izraditi umjetnica Petra Šabić, i to izravno na šperploči od koje će biti napravljena vratnica TV ormara. Kad nitko ne gleda televiziju, u dnevnom boravku umjesto crnog ekrana stoji umjetničko djelo.
Stan za obitelj koja je rekla „sve može!”
Stan je projektiran za mladi par s malim djetetom, psom i dva kunića.
„Radilo se o klijentima koji nisu imali izrazito specifične zahtjeve. Htjeli su prostor koji će biti njihov, veseo i u kojem će se osjećati kul. Iako bi se neke od referenci koje su mi na uvodnom razgovoru pokazali mogle opisati kao dopamine decor, nije bilo specifičnih uvjeta niti najdražih boja.”, kaže arhitektica.
Na pitanje o paleti odgovor je bio kratak: „sve može!” Kroz razgovor, moodboard i različite primjere brzo su došli do kombinacije boja koja im je savršeno odgovarala.
Zgrada iz osamdesetih i dva mjeseca projektiranja
Stan od 81 kvadrat nalazi se u zgradi iz osamdesetih godina. Stanogradnja iz tog razdoblja često je kvalitetnije projektirana od velikog dijela današnje novogradnje, što je dobra polazna točka za svaku adaptaciju.
Projektiranje je trajalo oko dva mjeseca. Riječ je o idejnom i izvedbenom projektu interijera, pa je u tom razdoblju napravljena i detaljna razrada svih pozicija te odabir i ponude materijala, boja, namještaja, pa čak i prekidača.
Pametan raspored utičnica (koji će vam kasnije spasiti živce)
Open space nastao preseljenjem kuhinje
Stan ima dvostranu orijentaciju, prema sjeveru i jugu. U izvornom rasporedu kuhinja je bila na sjevernoj strani, odvojena od dnevnog prostora. Sjever je dobra orijentacija za kuhinju, ali stan funkcionira puno bolje kad je kuhinja dio dnevnog boravka.
Kuhinja je zato preseljena na južnu stranu, a na njezino mjesto, u spavaći dio stana, dolazi dječja soba. Spavaće sobe tako dobivaju svoju mirnu zonu, a dnevni prostor postaje open space zahvalne kvadrature.
„Open space je bio nešto oko čega nismo puno dvojili. Kada smo kuhinju prebacili na južni dio stana, klijenti su željeli da taj prostor bude cjelina uz dnevni prostor kako bi kuhanje, druženje i boravak postali jedna zajednička aktivnost.”
Tlocrt planiranog stanja
Dimnjak koji je odredio raspored kuhinje
Umjesto da ga skriju, dimnjak je postao polazište za cijelu kuhinju. Kuhanje je smješteno na otok upravo zbog njegova središnjeg položaja: predviđena je indukcijska ploča s integriranom napom, a pozicija uz dimnjak omogućuje pravilnu, izravnu ventilaciju dok se kuha.
Da ne bi ostao samo „stup” na putu, dimnjak s vanjske strane dobiva oblogu od ogledala. S unutarnje, kuhinjske strane bojit će se magnetnom bojom i bojom po kojoj se može pisati kredom. Tako postaje mala oglasna ploča za cijelu obitelj, za poruke, popise za kupnju ili dječje crteže.
Oko dimnjaka se povlači i vizualna granica između kuhinje i dnevnog boravka. Prostori su spojeni, ali svaki zadržava jasno definiranu zonu.
Zaobljeni otok i sofa za druženje uz šank
Prostor za kretanje oko otoka ponešto je ograničen, pa oblici namještaja moraju pomoći. Otok je dobio zaobljenu bočnu stranicu, bez oštrog kuta na koji bi se svakodnevno nailazilo.
Sofa je birana s istom idejom: niži naslon, mekše linije i otvoren bočni kraj. Kad se ukućani i gosti okupe oko kuhinjskog šanka, mogu se nasloniti ili sjesti na njezin naslon i bok, pa sofa istodobno pripada i dnevnom boravku i kuhinji.
Ovakvu konfiguraciju omogućila je i odluka o televizoru. Želja klijenata bila je da televizor ne bude fokus dnevnog prostora, nego sporedna funkcija koja se koristi povremeno. Zato se namještaj ne mora okretati prema ekranu, a televizor je skriven iza slike Petre Šabić.
Boje povezuju stan, a mali WC donosi iznenađenje
Boje su okosnica ovog projekta, ali i jedan od najvećih izazova tijekom projektiranja. Polazište je jednostavno: s prostorom se uvijek možemo malo poigrati i ne treba baš sve pratiti standardna dizajnerska pravila.
„Neočekivana kombinacija boja ponekad baš izvrsno funkcionira, a daje prostoru specifičan karakter.”, kaže arhitektica.
Za kuhinju se krenulo od plave i zelene, a pridružila im se crvena, u tamnijoj, zagasitoj bordo varijanti. Ključ je u kontrastu: hladnoj i kričavoj boji, kakva je plava na kuhinji, najbolje parira tamnija, topla i zagasita, poput tamnocrvene. To je pravilo koje, prema riječima dizajnerice, uvijek pali.
Paletu je važno odrediti rano i držati je se u cijelom stanu, savjetuje Ema. Zato se svijetloplava i zelena ponavljaju i kao naglasci na namještaju, a ravnotežu daju neutralniji elementi: drvo, bijele police i neutralni tepih.
Gostinjski WC je mjesto gdje je arhitektica otišla još korak dalje. Crvene retro pločice s uzorkom krugova kombinirane su s plavim elementima i blijedo ružičastim zidom. Mali prostor koji se ne koristi često idealna je podloga za neočekivani moment, a tu je i jedan od najdražih detalja projekta. Drugi je prijelaz između kuhinje i dnevnog boravka, izveden keramikom manjeg formata u šahovskom uzorku.
Materijali za svakodnevni život
Stan u kojem žive dijete, pas i dva kunića traži otporne materijale. U kuhinji je zato predviđena keramika s terazzo uzorkom, koja skriva svakodnevne nečistoće, a u ostatku stana LVT pod, otporan na habanje i jednostavan za čišćenje.
Održavanje ipak nije bilo glavna vodilja projekta.
„Osobno mislim da smo u interijerima baš postali robovi održavanja, gdje se čišćenje stavlja prije svih drugih potreba, osjećaja prostora te naposlijetku i njegove estetike. Prašina će biti tu kako god okrenete i jednom tjedno ćete je morati pobrisati.”
Zato u dnevnom boravku ostaju otvorene police za knjige, a ogledalo oko dimnjaka spušta se do poda. Ogledalo će se, naravno, prljati, ali čisti se mnogo jednostavnije od, recimo, običnog obojenog stupa.
U moru neutralnih interijera koji su dugo dominirali kod nas i šire, ovako šaren i vibrantan stan rijedak je projektni zadatak. Inspiracija je dijelom došla iz poljskog dizajna i magazina koji rado predstavljaju odvažne interijere s bojama, uzorcima i zanimljivim detaljima. Upravo je tome težio i ovaj projekt.
Vizualizacije: studio Dunks
Predstavljamo dom
Dvoje djece, jedna soba: Dizajnerica otkriva kako postići da svatko dobije svoj prostor
Na samo 10 četvornih metara dizajnerica je osmislila sobu u kojoj oba dječaka imaju svoj krevet, radni stol i dovoljno prostora za igru – bez osjećaja da je jedno dijete dobilo bolji dio sobe
Kad je Melita Kenđel, mag. dizajna iz Art Biroa, uređivala sobu za dijete predškolske dobi, najveći izazov bio je stvoriti prostor dovoljno neutralan da prati razvoj jednog djeteta kroz godine.
Uređenje dječje sobe za dvoje djece zadatak je drugačije prirode, ali jednako zahtjevan: potrebno je urediti prostor koji dvoje djece mora dijeliti, a da nijedno ne osjeti da ima “lošiji” dio sobe. Kenđel je ponovno pristupila projektu s istom filozofijom neutralne baze, ali ovoga puta izazov nije bio fleksibilnost kroz vrijeme, nego ravnopravnost u prostoru.
Zaboravite hladne neutralne tonove: Čokoladno smeđa nova je zvijezda suvremenih interijera
Za koga je soba osmišljena
Projekt je namijenjen dvojici dječaka, u dobi od 7 i 9 godina, uz ideju da prostor bude dugoročno funkcionalan. Namještaj, organizacija i odabir materijala prilagođeni su njihovim trenutačnim potrebama, ali i razdoblju adolescencije koje slijedi, kako bi soba mogla pratiti njihov razvoj bez većih preinaka.
Soba ima površinu od približno 10,2 četvorna metra, dimenzija 3,40 sa 3,00 metra. Kenđel opisuje kako je pristupila tom ograničenju:
„Soba je dosta mala s obzirom na to što je sve bilo potrebno smjestiti u nju. Pažljivim planiranjem uspjeli smo smjestiti sve potrebne funkcionalne cjeline bez osjećaja skučenosti.“
Najvažniji zahtjev roditelja bio je osigurati da oba dječaka imaju jednako kvalitetne uvjete za odmor, učenje i svakodnevno korištenje prostora. Svaki je trebao dobiti vlastiti krevet, vlastiti radni stol i dovoljno prostora za pohranu, uz zajedničku zonu za igru i druženje. Poseban zahtjev bio je iskoristiti dva radna stola koja je obitelj već posjedovala.
Kako je svako dijete dobilo svoj kutak
Svaki dječak dobio je vlastiti krevet, radni stol, rasvjetu i police za osobne stvari. Organizacija prostora potpuno je simetrična: dva kreveta postavljena su uza suprotne zidove, sa zajedničkim ugradbenim ormarom između njih, a radni stolovi smješteni su bočno, jedan uz prozor, čime se postiže osjećaj jednakosti i izbjegava dojam da jedno dijete ima bolji dio sobe.
Pohrana za dvoje djece riješena je velikim ugradbenim ormarom do stropa, s jasno definiranim zonama za svakog dječaka. Dodatnu pohranu omogućuju ladice ispod kreveta, otvorene police iznad uzglavlja te elementi iznad radnih stolova za knjige i školski pribor.
Boje i materijali u prostoru
Iako je paleta boja svjesno suzdržana, prostor nikako ne djeluje hladno. Temeljni ton daje toplo siva boja ormara i zidova, kombinirana s prirodnim svijetlim drvom parketa i unutrašnjosti polica. Uzglavlja oba kreveta izvedena su u tamnoplavoj, kanaliranoj tapeciranoj oblozi, koja odmah unosi mirnu, “mušku” notu bez da prostor učini pretamnim.
Najupečatljiviji detalj je velika tapeta s motivom karte svijeta u crno-bež tonovima, postavljena iznad jednog kreveta, koja funkcionira kao svojevrsna umjetnička instalacija i prirodni fokus prostora. Drveni paneli iza uzglavlja, s ugrađenom LED rasvjetom koja obasjava police, dodatno griju inače prilično monokromatsku bazu.
Umjesto ukrasne tapete isprobajte direktan ispis slike na zid – genijalno izgleda!
Personalizacija se odvija kroz sitne, lako zamjenjive detalje: crno-bijele fotografije i postere različitih motiva iznad svakog radnog stola, žute autiće i knjige na tepihu, te dva pufa u tamnosivoj i pješčanoj boji koji unose mekoću u središnju zonu za igru. Ovakav pristup, gdje baza ostaje suzdržana, a boja i karakter dolaze kroz tekstil i dekoraciju, izravno odražava filozofiju o kojoj Kenđel govori u nastavku.
Zajednička zona koja ostaje slobodna
Najveći izazov pri organizaciji bio je smjestiti dvije potpuno ravnopravne radne i spavaće zone unutar relativno male kvadrature, a pritom zadržati dovoljno slobodne površine u sredini sobe. Kenđel objašnjava filozofiju iza takvog pristupa:
„Cilj nije bio maksimalno ispuniti prostor namještajem, nego postići ravnotežu između funkcionalnosti i prozračnosti.“
Središnji dio sobe zato je ostavljen potpuno slobodan te je definiran velikim tepihom s dijamantnim uzorkom koji postaje zona za igru. Na taj način djeca imaju dovoljno mjesta za autiće, trkaću stazu ili druge aktivnosti bez potrebe za dodatnim namještajem. Ugradbeni namještaj, izrađen po mjeri, koristi cijelu visinu prostorije, a kombinacija zatvorenih ormara i otvorenih polica omogućuje maksimalnu iskoristivost bez vizualnog opterećenja prostora.
Ravnoteža između zajedništva i individualnosti
Osnova projekta je simetrična organizacija koja stvara osjećaj ravnopravnosti, dok se individualnost svakog djeteta ostvaruje kroz dekoracije, knjige, igračke i osobne predmete koje će vremenom prilagoditi vlastitim interesima. O odabiru boja Kenđel kaže:
„Odabrala sam neutralnu bazu u toplim sivim tonovima, prirodnom drvu i tamnoplavim naglascima. Takva paleta djeluje bezvremenski, a individualnost se može jednostavno naglasiti tekstilom, posterima ili dekoracijama koje se lako mijenjaju kako djeca odrastaju.“
Središnji ugradbeni ormar predstavlja vizualnu okosnicu cijelog prostora. On povezuje obje zone, unosi simetriju i organizaciju, dok drveni detalji i diskretna LED rasvjeta dodatno naglašavaju toplinu interijera.
Soba koja raste zajedno s djecom
Projekt je zamišljen kao dugoročno rješenje. Neutralni dizajn omogućuje jednostavne promjene bez velikih ulaganja, zamjenom dekoracija, tekstila ili rasvjete soba se lako prilagođava interesima tinejdžera, dok osnovni namještaj ostaje jednako funkcionalan.
Kako urediti dječju sobu – ideje i savjeti za sve uzraste
Za razliku od sobe za jedno dijete predškolske dobi, gdje je fokus bio na fleksibilnosti prostora koji raste zajedno s djetetom, kod sobe za dvoje djece ključni izazov postaje simetrija i pravednost u organizaciji. Oba projekta ipak dijele istu podlogu: neutralnu bazu koja ne diktira previše, a individualnost i karakter prepuštaju detaljima koji se lako mijenjaju. Kako izgleda to načelo primijenjeno na sobu za jedno dijete, pogledajte u tekstu Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine.
Renderi: Melita Kenđel
