Predstavljamo dom
Kako urediti stan za mladu obitelj? Ovaj dom od 105 kvadrata pun je pametnih rješenja
Stan kupljen tijekom izgradnje omogućio je brojne prilagodbe, a rezultat je funkcionalan interijer u kojem svaki kvadrat ima svoju svrhu.
Kada mlade obitelji uređuju dom, najčešće traže istu stvar: prostor koji izgleda lijepo, funkcionira besprijekorno u svakodnevnom životu i ne zahtijeva preuređenje svakih nekoliko godina. Ovaj prekrasan, bezvremenski stan od 105 četvornih metara dobar je primjer kako se ta ravnoteža može postići kada iza projekta stoji jasna vizija i dobra komunikacija između dizajnerice i klijenata.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Dizajnerica interijera Petra Kovač pretvorila ga je u moderan, topao i bezvremenski dom za mladu obitelj. Stan se sastoji od velikog open space dnevnog prostora, tri spavaće sobe, dvije kupaonice i lođe.
Open space prostor kao središte doma
Najveći i najvažniji dio stana je dnevna zona od približno 50 četvornih metara koja objedinjuje kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak u jednu cjelinu.
„Stan čine dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja kao jedan veliki open space prostor, dvije kupaonice, tri spavaće sobe — master soba, dječja soba i treća soba koja služi kao gostinska ili radna soba”, objašnjava Petra Kovač.
Prostor je uređen u neutralnim tonovima, s naglaskom na prirodne materijale, čiste linije i dovoljno mjesta za pohranu. Neutralna paleta nije izbor iz nemaštovitosti — radi se o svjesnoj odluci koja prostoru daje dugoročnost.
„Cilj je bio stvoriti prostor koji će biti bezvremenski. Koji neće ovisiti o trenutačnim trendovima, nego će jednako dobro izgledati i za deset godina”, kaže dizajnerica.
To je posebno važno kod obiteljskih domova jer se životne potrebe mijenjaju. Dijete raste, obitelj se možda povećava, radne navike se mijenjaju — a kvalitetan interijer mora pratiti sve te promjene bez potrebe za stalnim intervencijama.
Prednost kupnje stana tijekom gradnje
Jedna od ključnih odluka koja je oblikovala cijeli projekt bila je kupnja stana dok je zgrada još bila u izgradnji. Mnogi kupci to doživljavaju kao rizik, no u uređenju interijera to je zapravo velika prednost.
Kupnja u ranoj fazi gradnje omogućuje prostorne prilagodbe koje kasnije — u gotovom stanu — iziskuju rušenje zidova, ishođenje dozvola i znatno veće troškove.
„Jedna od najvažnijih modifikacija bilo je uklanjanje zida koji je odvajao kuhinju od dnevnog boravka. Time smo dobili jednu veliku povezanu cjelinu i otvoreniji prostor”, objašnjava Kovač.
Otvoreni plan tlocrta poboljšava komunikaciju među članovima obitelji, omogućuje bolji protok prirodnog svjetla i prostoru vizualno daje osjećaj veličine.
Kuhinja u toplim neutralnim tonovima
Kuhinja je uređena u svijetlim nijansama koje naglašavaju prozračnost prostora i prirodno ga nadovezuju na ostatak dnevne zone.
Svijetla kuhinja uređena je u toplim, neutralnim tonovima, a posebnu eleganciju prostoru daje porculanska radna ploha od koje je izrađen i blagovaonski stol. Cijeli prostor dodatno su omekšali stolci nježnih linija i mekanih tekstura, smješteni uz blagovaonski stol i kuhinjski otok.
Za postizanje topline nisu odabrani jaki kontrasti ni dramatični materijali, nego suptilniji pristup kroz zaobljene linije i mekše teksture.
„Htjeli smo materijalima postići osjećaj doma i dodatnu toplinu u prostoru”, objašnjava dizajnerica. Stolci i kutna garnitura zaobljenih oblika savršeno su se uklopili u tu filozofiju — dovoljno moderni, ali i dovoljno udobni da se u njima stvarno sjedi.
Polica za vino i biblioteka kao osobni pečat
Uređenje stana za mladu obitelj nije isto što i uređenje showrooma. Klijenti žele prostor koji ima karakter – koji govori nešto o njima, a ne samo o trendovima.
Jedan od njihovih zahtjeva bila je polica za vino smještena između kuhinje i dnevnog dijela. Funkcionalan detalj koji je ujedno i vizualno zanimljiv element. Uz nju je integrirana i biblioteka koja prostoru daje domaću, gotovo literarnu toplinu.
„Želja je bila da se, unatoč modernom uređenju, osjeti toplina doma i osobni karakter prostora”, kaže Kovač.
Ovakvi interijeri posebno su zahvalni za layering u interijeru kojim se prostor postupno gradi kroz slojeve tekstura, materijala, rasvjete, knjiga, umjetnina i osobnih predmeta. Upravo ti detalji unose dubinu i autentičnost u prostor te ga s vremenom čine sve osobnijim i ugodnijim za život.
Rebraste teksture kroz cijeli stan
Jedan motiv koji se ponavlja kroz cijeli interijer su rebraste teksture – na frontama namještaja, postolju blagovaonskog stola i u kupaonici.
Rebrasta površina nije samo vizualni trend. Ona unosi dubinu u prostor i stvara zanimljivu igru svjetla i sjene koja se mijenja ovisno o dobu dana i položaju izvora svjetlosti. Istovremeno ostaje dovoljno suptilna da ne dominira interijerom i ne umara oko.
Takav motiv funkcionira kao nenametljiva crvena nit koja vizualno povezuje različite prostorije i daje stanu kohezivan, promišljen izgled.
Razigrana dječja soba koja raste s djetetom
Posebna pažnja posvećena je dječjoj sobi namijenjenoj dvogodišnjoj djevojčici. Izazov kod dječjih soba uvijek je isti: prostor treba biti veseo i prilagođen djetetu koje u njemu živi danas, ali i dovoljno fleksibilan da se prilagodi djetetu koje će u njemu živjeti za pet, osam ili deset godina.
„Htjeli smo da soba bude vesela i prilagođena djetetu, ali i dovoljno fleksibilna da raste zajedno s njim”, objašnjava dizajnerica.
Uređenje dječje sobe poseban je izazov za svaki dom. Radi se o prostoru koji mora biti funkcionalan, siguran i inspirativan, a pritom prilagođen djetetovoj dobi i interesima. Ključno je pronaći ravnotežu između praktičnosti i maštovitosti jer će se potrebe mijenjati kako dijete raste.
Glavna spavaća soba: elegancija i svakodnevna praktičnost
U master spavaćoj sobi naglasak nije na vizualnom efektu, nego na svakodnevnoj upotrebljivosti.
Klijentica je imala jasne zahtjeve: veliki garderobni ormar s ostakljenim frontama i LED rasvjetom te praktičan make-up kutak. Uz udoban krevet nastao je prostor koji istovremeno djeluje elegantno i opuštajuće — i koji ujutro, kada je to najvažnije, zaista funkcionira.
Pametna rješenja za hodnik i kupaonicu
Ni hodnik nije prepušten slučaju. Na njegovu kraju postavljeno je veliko ogledalo koje vizualno povećava prostor — klasičan, ali uvijek učinkovit trik. Nekadašnja ostava pretvorena je u funkcionalan ugradbeni ormar.
„Nismo htjeli izgubiti prostor dodatnim vratima, pa smo cijelu ostavu integrirali u ormar koji klijentima služi za svakodnevnu pohranu”
Kupaonica je uređena u svijetlim tonovima, a walk-in tuš naglašava njezinu prozračnost i moderan karakter.
Rasvjeta koja sve spaja
Jedan od elemenata koji se najčešće podcjenjuju u planiranju interijera je rasvjeta. Ovdje je upravo ona bila jedan od ključnih projektnih zadataka.
Budući da je stan bio u fazi gradnje, bilo je moguće planirati spuštene stropove i unaprijed integrirati LED rasvjetu.
„Htjeli smo što više ambijentalnog svjetla kako bismo stvorili osjećaj topline. Sve visilice i rasvjetna tijela povezani su istim tonom svjetlosti kako bi prostor djelovao skladno”
105 kvadrata, tri spavaće sobe, open space dnevna zona i niz promišljenih detalja: od rebraste teksture i police za vino do integrirane LED rasvjete i ugradbenih ormara. Ovaj stan pokazuje da funkcionalan obiteljski dom i kvalitetan dizajn ne moraju biti suprotnost.
Predstavljamo dom
Spiralne stepenice, skriveni bazen i dizalica topline: Ovako izgleda vila iz snova na Pagu
Evo kako izgleda kada arhitektura i tehnologija rade zajedno
Strani investitor godinama je ljetovao na otoku Pagu i u njega se zaljubio, pa je odlučio sagraditi vlastitu kuću čiji interijer odražava upravo taj otok.
Arhitektica Darija Turina iz StudioPANKa osmislila je prostor, dok je Ivana Lajtman, prodajna projektna inženjerka u Viessmannu, projektirala sustav grijanja i hlađenja koji ga prati. Projektiranje moderne vile poput ove pokazuje kako arhitektura i tehnologija, kad rade zajedno od prvog dana projekta, daju rezultat koji nijedna od njih ne bi mogla postići samostalno.
Pogled i orijentacija kao polazišna točka
Investitor je od početka imao jasnu želju: pogled na more i zidove rezervirane samo za umjetničke slike. Ostatak je prepustio arhitektici.
“Kuća je orijentirana na dvije strane, ima sjeverni i južni ulaz. Sa sjeverne strane na Pagu znamo da je bura dosta snažna, tako da je kuća s te strane zatvorenija”, objasnila nam je Turina
Fasada prema ulazu doista to potvrđuje: puna, obložena svijetlim kamenom nalik travertinu, s uvučenim, gotovo tunelastim ulazom uokvirenim istim kamenom, do kojeg vodi ravna staza kroz minimalistički uređen prednji vrt s levandom, niskim zimzelenim grmljem i sivim šljunkom.
Nakon te početne zatvorenosti, ulazi se u prostor koji se otvara u svim smjerovima, gore, dolje, lijevo i desno. Suprotna, južna strana kuće posve je drugačija: velike staklene stijene u tankim tamnim aluminijskim okvirima otvaraju cijeli dnevni dio prema uskom, izduženom bazenu s efektom prelijevanja, koji se pruža uz cijelu dužinu terase, obrubljen svijetlim kamenim popločenjem i živicom.
Open space koji se otvara prema bazenu
Prizemlje kuće koncipirano je kao jedan povezani fluidni prostor koji se otvara prema van, sve do pogleda na bazen i okolni krajolik. Dnevni boravak je dvoetažni, a dominira mu velika, svijetlosiva L-sofa okrenuta prema staklenoj stijeni, uz stolić s drvenom pločom i tekstilnu zidnu instalaciju u živim, prugastim bojama koja unosi jedini izraženiji kolorit u inače neutralan, bijelo-sivi prostor.
Kroz staklo se izravno vidi bazen, a u kutu dnevnog boravka smjestio se i obiteljski pas, znak da prostor unatoč galerijskoj čistoći ostaje stvarno naseljen.
Poseban je detalj i unutarnji atrij s pravim maslinovim stablom, zasađenim u sloju bijelog šljunka i uokvirenim staklenim stijenama sa svih strana, tako da se vidi i iz dnevnog boravka i s prolaza na katu.
Biblioteka, iako odijeljena atrijem, ostaje povezana s ostatkom prizemlja kroz te staklene plohe, čuvajući vintage štih starih kuća uz radni stol i pogled u daljinu. Blagovaonica, s masivnim tamnim drvenim stolom i bijelim skulpturalnim stolicama, smještena je upravo ispod zavoja spiralnog stubišta, tako da stepenice doslovno lebde iznad stola za ručavanje.
Spiralne stepenice kao skulptura, ne prepreka
Budući da je kuća zamišljena i kao galerija za investitorovu kolekciju slika, stepenice su oblikovane kao skulpturalni element u prostoru.
“Odabrana je spirala koja jednostavno teče u prostoru, čista je bijela i prozračna, i ne blokira pogled jer se iza nje nalazi cijeli jedan svijet otoka u daljini”
Stubište doista djeluje kao jedna kontinuirana bijela vrpca koja se dvaput zavija oko svoje osi, bez klasične nosive konstrukcije, s tankim bijelim gazištima koja izgledaju gotovo kao da lebde. Na katu prelazi u ravnu rampu zaštićenu staklenom ogradom, uz koju su na zidovima obješene velike apstraktne slike u žutim, plavim i ljubičastim tonovima, potvrđujući galerijsku ulogu prostora.
Stepenice funkcioniraju kao svojevrsni atraktor, dodatna senzacija u prostoru, umjesto prepreke pogledu, što je detalj koji odvaja promišljenu arhitekturu od puke funkcionalnosti. Iz donjeg kuta gledano, spirala uokviruje pogled prema staklenoj stijeni atrija s maslinom, a odozgo, s kata, otvara pogled ravno prema van, kroz veliki prozor u dnevnom boravku.
Kuhinja kao dio galerijskog niza
Kuhinja nastavlja istu logiku dosljednosti kao i ostatak prizemlja. Tamni, gotovo čokoladni drveni ormari pružaju se od poda do stropa, a središnje mjesto zauzima veliki otočni element obložen sivim kamenom izražene, gotovo mramorne teksture, s istim materijalom koji se penje i na stražnji zid kao zaštita iza radne površine. Ugradbeni pećnica i ostali aparati integrirani su u visoke ormare, bez vidljivih ručki koje bi narušile čistoću linija, a uz radnu površinu stoji set noževa i drvena daska, jedini naznak da je riječ o prostoru za svakodnevno kuhanje, a ne samo izlog materijala.
Dizalica topline u pozadini
Za ugodan boravak tijekom cijele godine, u kući je ugrađen suvremen sustav grijanja i hlađenja.
“U ovoj privatnoj kući na moru Viessmann je isporučio grijanje i hlađenje putem dizalice topline”, objašnjava Lajtman.
Vanjska jedinica, model Vitocal 200, smještena je diskretno uz bočni zid kuće obložen kamenom, gotovo neprimjetna s glavnog prilaza. Unutarnja jedinica, bijeli spremnik s okruglim vrhom i digitalnim zaslonom, montirana je u zasebnom tehničkom prostoru zajedno s pripadajućim ventilima i instalacijom.
Za funkcioniranje takvog sustava potreban je zaseban prostor s minimalnim volumenom instalacije. Kuća je imala predviđenu malu kotlovnicu sa spremnikom sanitarne vode i buffer spremnikom za akumulaciju ogrjevne, odnosno rashladne vode. Slično rješenje, gdje se suvremena tehnologija integrira u postojeći ili tradicionalni prostor, opisali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući.
Podno grijanje i hlađenje iz istog uređaja
Grijanje je riješeno površinski, putem podnog grijanja, a isti sustav omogućuje i podno, odnosno površinsko hlađenje. Na taj način kuća s jednim uređajem dobiva komforno grijanje i hlađenje tijekom cijele godine, bez potrebe za odvojenim klima sustavom.
Upravljanje sustavom odvija se preko crnog dodirnog zaslona na glavnoj jedinici, gdje se jednostavno očitavaju trenutna i željena temperatura, uz mogućnost povezivanja s mobilnom aplikacijom putem naljepnice s QR kodom “Connect me”, tako da se temperatura može provjeriti i namjestiti i izvan kuće. Posebna pažnja posvećena je i kvaliteti vode: uređaj Aqua Home Duo omekšava i filtrira vodu u kućanstvu, štiteći sve aparate i izljevna mjesta od kamenca i nečistoća.
Dizalica topline u projektiranju moderne vile
Kod projektiranja moderne vile s dizalicom topline, dovoljan je zaseban, minimalno dimenzioniran prostor za strojarnicu, u kojemu stane sve potrebno za neometan rad sustava. To je posebno važna prednost kod luksuznih vila, gdje arhitekti rijetko žele žrtvovati kvadrate za tehniku, a investitori očekuju da tehnologija ostane potpuno nevidljiva iz stambenog dijela kuće.
Isti uređaj pritom pokriva i grijanje i hlađenje, čime se izbjegava potreba za dva odvojena sustava i dvije zasebne instalacije koje bi inače trebalo provući kroz cijelu kuću. Podno grijanje i hlađenje rade preko istog sustava, bez dodatne klime, pa fasada i unutrašnji zidovi ostaju čisti, bez vanjskih jedinica raspoređenih po pročelju ili rešetki koje bi narušile arhitektonsku cjelinu, poput one koju je Turina zamislila kao gotovo galerijski čist prostor.
Rad sustava može se nadzirati i putem mobilne aplikacije, što investitoru koji dio godine ne provodi u kući omogućuje da temperaturu podesi na daljinu, prije dolaska gostiju ili tijekom duljih odsutnosti. Kvaliteta vode dodatno se štiti uređajem za omekšavanje, čime se produljuje vijek trajanja svih kućanskih aparata i sanitarne opreme, što je kod luksuznih vila s vrhunskim materijalima i opremom dodatna, ali vrlo praktična investicija.
Integrirani namještaj i galerijski pristup interijeru
Budući da je kuća kompletno ostakljena prema moru, a zidovi trebaju primiti umjetnine, interijer je koncipiran kao čist, galerijski prostor.
“Ostali namještaj integriran je u zid. Sve je ugrađeno, sve je rađeno po mjeri”, kaže arhitektica
Pravi furnir provlači se kroz cijeli interijer, unoseći toplinu doma unatoč galerijskoj čistoći prostora, a otok Pag, cijeli izgrađen od svijetlog kamena, inspirirao je i samu paletu boja interijera, vidljivu u svijetlim podovima, bež tekstilu i kamenim oblogama. Sličan pristup integriranog namještaja i pametnih sustava opisali smo i u tekstu Pametni stanovi – visoka tehnologija radi za vas.
Na katu kuće nalaze se tri spavaće sobe i praonica, pri čemu svaka soba ima vlastitu kupaonicu, gotovo poput hotelskog tipa smještaja namijenjenog i gostima investitora, a ne samo obitelji koja u kući stalno boravi.
Vila iz snova na Pagu
Projektiranje moderne vile poput ove pokazuje kako arhitektura i tehnologija mogu funkcionirati kao jedna cjelina, a ne kao dvije odvojene discipline koje se dogovaraju naknadno.
Pogled, orijentacija i otvorenost prostora oblikuju iskustvo boravka, dok tehnički sustavi poput dizalice topline i podnog grijanja rade u pozadini, gotovo nevidljivo, kako bi taj doživljaj bio ugodan tijekom cijele godine, bez obzira gleda li se na more ili buru.
Za detaljniji pregled toga kako dizalice topline danas postaju standardni dio modernog stanovanja, pogledajte i tekst Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.
Predstavljamo dom
Dvoje djece, jedna soba: Dizajnerica otkriva kako postići da svatko dobije svoj prostor
Na samo 10 četvornih metara dizajnerica je osmislila sobu u kojoj oba dječaka imaju svoj krevet, radni stol i dovoljno prostora za igru – bez osjećaja da je jedno dijete dobilo bolji dio sobe
Kad je Melita Kenđel, mag. dizajna iz Art Biroa, uređivala sobu za dijete predškolske dobi, najveći izazov bio je stvoriti prostor dovoljno neutralan da prati razvoj jednog djeteta kroz godine.
Uređenje dječje sobe za dvoje djece zadatak je drugačije prirode, ali jednako zahtjevan: potrebno je urediti prostor koji dvoje djece mora dijeliti, a da nijedno ne osjeti da ima “lošiji” dio sobe. Kenđel je ponovno pristupila projektu s istom filozofijom neutralne baze, ali ovoga puta izazov nije bio fleksibilnost kroz vrijeme, nego ravnopravnost u prostoru.
Zaboravite hladne neutralne tonove: Čokoladno smeđa nova je zvijezda suvremenih interijera
Za koga je soba osmišljena
Projekt je namijenjen dvojici dječaka, u dobi od 7 i 9 godina, uz ideju da prostor bude dugoročno funkcionalan. Namještaj, organizacija i odabir materijala prilagođeni su njihovim trenutačnim potrebama, ali i razdoblju adolescencije koje slijedi, kako bi soba mogla pratiti njihov razvoj bez većih preinaka.
Soba ima površinu od približno 10,2 četvorna metra, dimenzija 3,40 sa 3,00 metra. Kenđel opisuje kako je pristupila tom ograničenju:
„Soba je dosta mala s obzirom na to što je sve bilo potrebno smjestiti u nju. Pažljivim planiranjem uspjeli smo smjestiti sve potrebne funkcionalne cjeline bez osjećaja skučenosti.“
Najvažniji zahtjev roditelja bio je osigurati da oba dječaka imaju jednako kvalitetne uvjete za odmor, učenje i svakodnevno korištenje prostora. Svaki je trebao dobiti vlastiti krevet, vlastiti radni stol i dovoljno prostora za pohranu, uz zajedničku zonu za igru i druženje. Poseban zahtjev bio je iskoristiti dva radna stola koja je obitelj već posjedovala.
Kako je svako dijete dobilo svoj kutak
Svaki dječak dobio je vlastiti krevet, radni stol, rasvjetu i police za osobne stvari. Organizacija prostora potpuno je simetrična: dva kreveta postavljena su uza suprotne zidove, sa zajedničkim ugradbenim ormarom između njih, a radni stolovi smješteni su bočno, jedan uz prozor, čime se postiže osjećaj jednakosti i izbjegava dojam da jedno dijete ima bolji dio sobe.
Pohrana za dvoje djece riješena je velikim ugradbenim ormarom do stropa, s jasno definiranim zonama za svakog dječaka. Dodatnu pohranu omogućuju ladice ispod kreveta, otvorene police iznad uzglavlja te elementi iznad radnih stolova za knjige i školski pribor.
Boje i materijali u prostoru
Iako je paleta boja svjesno suzdržana, prostor nikako ne djeluje hladno. Temeljni ton daje toplo siva boja ormara i zidova, kombinirana s prirodnim svijetlim drvom parketa i unutrašnjosti polica. Uzglavlja oba kreveta izvedena su u tamnoplavoj, kanaliranoj tapeciranoj oblozi, koja odmah unosi mirnu, “mušku” notu bez da prostor učini pretamnim.
Najupečatljiviji detalj je velika tapeta s motivom karte svijeta u crno-bež tonovima, postavljena iznad jednog kreveta, koja funkcionira kao svojevrsna umjetnička instalacija i prirodni fokus prostora. Drveni paneli iza uzglavlja, s ugrađenom LED rasvjetom koja obasjava police, dodatno griju inače prilično monokromatsku bazu.
Umjesto ukrasne tapete isprobajte direktan ispis slike na zid – genijalno izgleda!
Personalizacija se odvija kroz sitne, lako zamjenjive detalje: crno-bijele fotografije i postere različitih motiva iznad svakog radnog stola, žute autiće i knjige na tepihu, te dva pufa u tamnosivoj i pješčanoj boji koji unose mekoću u središnju zonu za igru. Ovakav pristup, gdje baza ostaje suzdržana, a boja i karakter dolaze kroz tekstil i dekoraciju, izravno odražava filozofiju o kojoj Kenđel govori u nastavku.
Zajednička zona koja ostaje slobodna
Najveći izazov pri organizaciji bio je smjestiti dvije potpuno ravnopravne radne i spavaće zone unutar relativno male kvadrature, a pritom zadržati dovoljno slobodne površine u sredini sobe. Kenđel objašnjava filozofiju iza takvog pristupa:
„Cilj nije bio maksimalno ispuniti prostor namještajem, nego postići ravnotežu između funkcionalnosti i prozračnosti.“
Središnji dio sobe zato je ostavljen potpuno slobodan te je definiran velikim tepihom s dijamantnim uzorkom koji postaje zona za igru. Na taj način djeca imaju dovoljno mjesta za autiće, trkaću stazu ili druge aktivnosti bez potrebe za dodatnim namještajem. Ugradbeni namještaj, izrađen po mjeri, koristi cijelu visinu prostorije, a kombinacija zatvorenih ormara i otvorenih polica omogućuje maksimalnu iskoristivost bez vizualnog opterećenja prostora.
Ravnoteža između zajedništva i individualnosti
Osnova projekta je simetrična organizacija koja stvara osjećaj ravnopravnosti, dok se individualnost svakog djeteta ostvaruje kroz dekoracije, knjige, igračke i osobne predmete koje će vremenom prilagoditi vlastitim interesima. O odabiru boja Kenđel kaže:
„Odabrala sam neutralnu bazu u toplim sivim tonovima, prirodnom drvu i tamnoplavim naglascima. Takva paleta djeluje bezvremenski, a individualnost se može jednostavno naglasiti tekstilom, posterima ili dekoracijama koje se lako mijenjaju kako djeca odrastaju.“
Središnji ugradbeni ormar predstavlja vizualnu okosnicu cijelog prostora. On povezuje obje zone, unosi simetriju i organizaciju, dok drveni detalji i diskretna LED rasvjeta dodatno naglašavaju toplinu interijera.
Soba koja raste zajedno s djecom
Projekt je zamišljen kao dugoročno rješenje. Neutralni dizajn omogućuje jednostavne promjene bez velikih ulaganja, zamjenom dekoracija, tekstila ili rasvjete soba se lako prilagođava interesima tinejdžera, dok osnovni namještaj ostaje jednako funkcionalan.
Kako urediti dječju sobu – ideje i savjeti za sve uzraste
Za razliku od sobe za jedno dijete predškolske dobi, gdje je fokus bio na fleksibilnosti prostora koji raste zajedno s djetetom, kod sobe za dvoje djece ključni izazov postaje simetrija i pravednost u organizaciji. Oba projekta ipak dijele istu podlogu: neutralnu bazu koja ne diktira previše, a individualnost i karakter prepuštaju detaljima koji se lako mijenjaju. Kako izgleda to načelo primijenjeno na sobu za jedno dijete, pogledajte u tekstu Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine.
Renderi: Melita Kenđel
