Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.

Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.

Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.

Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
Izbor urednice
Drvo vam je palo na kuću nakon oluje? Evo što morate napraviti odmah
U praksi se često događa da građani, u želji da što prije saniraju štetu, naprave poteze koji kasnije otežavaju postupak…
Nevrijeme koje je posljednjih dana pogodilo Hrvatsku iza sebe je ostavilo brojne oštećene domove – od razbijenih krovova do srušenih stabala koja su završila na kućama, terasama i dvorištima. U takvim situacijama mnogi se pitaju isto pitanje: tko plaća štetu od oluje i kome se uopće obratiti?
Ovih 5 stabala nikako nemojte saditi u blizini kuće
Odgovor nije uvijek jednostavan, jer ovisi o nekoliko ključnih faktora – lokaciji stabla, odgovornosti vlasnika i postojanju osiguranja.
Što napraviti odmah nakon što nastane šteta
Prva i najvažnija stvar je sigurnost. Ako postoji opasnost od daljnjeg urušavanja, požara ili električnih instalacija, potrebno je odmah kontaktirati hitne službe. Tek kada je prostor siguran, možete prijeći na sljedeće korake.
Vrlo je važno detaljno dokumentirati štetu. Fotografirajte oštećenja iz više kutova, zabilježite stanje krova, fasade i unutarnjih prostora ako je došlo do prodora vode. Ove fotografije kasnije mogu biti ključan dokaz u postupku prijave štete.
Također, preporučuje se da ne uklanjate posljedice – poput srušenog stabla – prije nego što se napravi procjena, osim ako ono predstavlja neposrednu opasnost. U tom slučaju, dokumentacija prije uklanjanja postaje još važnija.
Tko je odgovoran ako je drvo palo na kuću
Jedno od najčešćih pitanja koje se pojavljuje nakon nevremena je upravo: tko plaća štetu od oluje kada drvo padne na kuću?
Odgovor ovisi o tome odakle je drvo palo.
Ako je riječ o stablu koje se nalazilo na vašoj parceli, odgovornost u pravilu snosi vlasnik nekretnine. U tom slučaju štetu pokrivate sami ili putem osiguranja, ako imate odgovarajuću policu.
Ako je drvo palo s javne površine, poput parka ili ulice, situacija je složenija. Grad ili komunalno poduzeće može snositi odgovornost, ali samo ako se dokaže da stablo nije bilo adekvatno održavano ili je predstavljalo opasnost. To znači da ćete morati podnijeti zahtjev i čekati službenu procjenu.
U slučaju da je drvo palo s tuđe privatne parcele, potencijalna odgovornost može biti na vlasniku tog zemljišta – no i ovdje je ključno dokazati nemar, primjerice da je stablo bilo trulo ili vidljivo oštećeno, a nije uklonjeno na vrijeme.

Kada štetu pokriva osiguranje
U velikom broju slučajeva, odgovor na pitanje tko plaća štetu od oluje glasi – osiguravajuća kuća, ali samo ako imate odgovarajuću policu.
Osiguranje imovine najčešće pokriva štete nastale uslijed:
jakog vjetra, oluje i tuče,
pada stabala i grana,
oštećenja krova, fasade, prozora i instalacija.
No, važno je naglasiti da svaka polica ima svoje uvjete. Primjerice, oluja se često definira minimalnom brzinom vjetra, a postoji i tzv. franšiza – iznos koji vlasnik mora pokriti sam.
Osiguranje doma: Što sve pokriva i kako odabrati pravu policu
Rok za prijavu štete također je ograničen i obično iznosi nekoliko dana, zbog čega je važno reagirati brzo.
Za dodatne informacije o postupku prijave štete i pravima osiguranika, korisno je provjeriti službene smjernice na stranicama Hrvatski ured za osiguranje.
Što ako nemate osiguranje
Ako nemate osiguranje, mogućnosti za naknadu štete su ograničenije. U tom slučaju najčešće sami snosite troškove sanacije, osim ako se ne utvrdi odgovornost treće strane.
Jedna od opcija je i naknada kroz sustav elementarne nepogode. Ako nadležne institucije proglase elementarnu nepogodu, građani mogu prijaviti štetu lokalnim povjerenstvima.
Važno je naglasiti da ta pomoć obično ne pokriva puni iznos štete, već predstavlja djelomičnu financijsku potporu.
Informacije o postupku prijave i pravima građana mogu se pratiti putem Ravnateljstvo civilne zaštite, koje objavljuje upute u kriznim situacijama.
Kome prijaviti štetu i kako pokrenuti postupak
Nakon što ste dokumentirali štetu, važno je znati kome se obratiti.
Ako imate osiguranje, prvi korak je prijava štete osiguravajućoj kući, uz priložene fotografije i opis događaja. U slučaju da je riječ o javnoj površini, potrebno je kontaktirati lokalno komunalno poduzeće ili gradsku službu.
Ako postoji sumnja na odgovornost treće osobe, preporučuje se i savjetovanje s pravnikom kako biste utvrdili mogućnosti naknade.
U slučaju proglašene elementarne nepogode, šteta se prijavljuje lokalnom povjerenstvu, najčešće putem općine ili grada.
Koje pogreške mogu otežati naplatu štete
U praksi se često događa da građani, u želji da što prije saniraju štetu, naprave poteze koji kasnije otežavaju postupak.
Jedna od najčešćih pogrešaka je uklanjanje posljedica bez prethodne dokumentacije. Također, mnogi zakasne s prijavom štete ili ne prouče uvjete svoje police osiguranja.
Dodatni problem može nastati ako nema jasnih dokaza o stanju prije nevremena ili ako procjenu štete pokušavaju obaviti samostalno, bez stručnjaka.
Pravovremena reakcija čini razliku
Iako je situacija stresna i često nepredvidiva, pravovremena i informirana reakcija može uvelike utjecati na ishod. Pitanje tko plaća štetu od oluje nema uvijek jednoznačan odgovor, ali jasno je da dobra dokumentacija, brza prijava i razumijevanje odgovornosti igraju ključnu ulogu.
U konačnici, ovakve situacije podsjećaju koliko je važno razmišljati unaprijed – posebno kada je riječ o zaštiti doma i imovine.
Izbor urednice
Art Life Gallery u Zagrebu okuplja mlade autore i približava umjetnost publici
Ideja ove galerije nije bila samo otvoriti još jedan izlagački prostor…
Zagreb je dobio novu umjetničku adresu. Art Life Gallery novo je mjesto susreta publike i mladih likovnih umjetnika. To je prostor u kojem se umjetnost ne promatra samo kao izložak. Ovdje je umjetnost iskustvo, komunikacija i dio svakodnevnog života u gradu.
Galeriju je pokrenuo kipar Teo Herceg Pronus. Na jednom je mjestu okupio još sedmero perspektivnih autora. To su slikarice Estera Mihaela Peruzović i Sanja Jureško, kipari Branimir Boban, Bruno Lang i Karlo Ris, grafičar Tin Samardžija te ilustratorica Ana Despot. Riječ je o mladim umjetnicima različitih izričaja. Njihova djela u prostor unose emociju, stil i karakter.
Iz ljubavi prema glini: Kiparstvo, keramika i Onye
Art Life Gallery želi približiti umjetnost svakodnevnom životu
Ideja ove galerije nije bila samo otvoriti još jedan izlagački prostor. Cilj je bio stvoriti mjesto koje će umjetnost učiniti prisutnijom u svakodnevici. Važan dio tog koncepta jest i povezivanje publike s autorima.
Kako objašnjava Teo Herceg Pronus, projekt je nastao iz potrebe za više kulturnog sadržaja u gradu. Posebno je želio stvoriti prostor za mlađu generaciju umjetnika.
„Do ideje je došlo jer sam vidio da fali kulturnog sadržaja u našem gradu i uvijek sam zagovarao to da se premalo ulaže u umjetnost. Htio sam približiti ljudima mlađu populaciju umjetnika, jer se dosta guraju samo renomirani umjetnici, tako da sam uzeo svoje kolege s akademije i učinio jednu lijepu stvar, nadam se, za svoje sugrađane“, rekao je.
Upravo je to najveća vrijednost koju Art Life Gallery donosi Zagrebu. Mladi umjetnici dobivaju prostor za vidljivost. Publika dobiva priliku upoznati autore koje možda inače ne bi otkrila.
Zašto su ovakve galerije važne za mlade umjetnike
Za mnoge mlade autore najveći izazov nije samo stvaranje. Velik je problem i pronaći način da svoj rad predstave publici i tržištu. Umjetnički put često podrazumijeva paralelan rad na drugim poslovima. To otežava kontinuitet stvaranja i ostavlja manje vremena za umjetnost.
Na to upozorava i kipar Karlo Ris.
„Mladim umjetnicima je relativno teško danas plasirati svoje umjetnine na tržište, zato što paralelno moramo osigurati svoje postojanje na neki način, što znači da većina nas radi poslove paralelno sa svojim umjetničkim stvaralaštvom, što dosta otežava to stvaralaštvo“, objašnjava.
Zbog toga galerije poput ove imaju dodatnu važnost. One nisu samo mjesta izlaganja. One su i platforme koje autorima omogućuju da dođu do publike, izgrade prepoznatljivost i razviju odnos s ljudima koji prate njihov rad.
Kipari i 3D umjetnici teže dolaze do prostora za izlaganje
Dok slike i grafike lakše nalaze mjesto na zidovima, kipari i umjetnici koji rade prostorne radove često imaju veći izazov. Skulpture, keramika i drugi trodimenzionalni radovi traže više prostora. Traže i drugačiji način postava te pažljivo osmišljeno osvjetljenje.
Kipar Branimir Boban ističe da su takva mjesta posebno važna upravo za autore koji rade u mediju 3D umjetnosti.
„Ovakva mjesta, pogotovo za kipare i keramičare i nekog tko se bavi 3D umjetnosti, više nego 2D umjetnosti, izuzetno su bitna i važna, jer je puno teže izložiti, puno je teže naći prostor koji to može sve podnijeti i prikazati na način da to dođe do izražaja“, ističe.
Takvi radovi trebaju volumen, svjetlo i fizičku prisutnost. Zato im je puno teže pronaći odgovarajući prostor za izlaganje. U tom smislu, Art Life Gallery donosi važan iskorak. Ona daje mjesto i onim radovima koji ne mogu stati samo na zid.
Umjetnost kao komunikacija, a ne samo izložak
Posebna vrijednost ove galerije jest i njezin naglasak na komunikaciji. Cilj nije da posjetitelji samo pogledaju izložene radove i odu. Ideja je da se upoznaju s autorima, razgovaraju i osjete energiju koja stoji iza stvaranja.
Vlasnica galerije Sanda Horvat Herceg objašnjava da i samo ime galerije govori o toj povezanosti.
„Ime galerije dolazi od kovanice da je umjetnost život, a život se isprepliće s umjetnošću. Cilj nam je bio približiti umjetnost svakodnevnom životu i da svi možemo uživati u tome, ali meni je jako bitan i jedan drugi dio, a to je komunikacija“, kaže.
Upravo taj pristup daje galeriji dodatnu dimenziju. Umjetnost se ovdje ne doživljava kao nešto udaljeno i zatvoreno. Ona postaje nešto živo, dostupno i inspirativno.
Umjetnost u interijeru ne mora biti nedostižna
Zanimljiv dio koncepta galerije jest i uključivanje arhitektice. Ona posjetiteljima može pomoći pri odabiru umjetničkog djela za dom ili poslovni prostor. Time se dodatno ruši česta predrasuda da je umjetnost rezervirana samo za kolekcionare ili za one s velikim budžetima.
Arhitektica Jelkica Bogdanić ističe da mnogi još nisu svjesni koliko umjetnost može oplemeniti prostor.
„Mislim da prosječan čovjek zapravo uopće nije svjestan koju dobrobit neka vrsta umjetnosti može donijeti, kako može oplemeniti prostor. I možda zato što je dosta stigmatizirano, jer ljudi uvijek misle da je umjetnost užasno skupa, a to isto ne mora biti tako“, objašnjava.
To je važna poruka. Umjetničko djelo nije samo dekoracija. Ono prostoru može dati dubinu, karakter i emociju. U tom smislu galerija nije samo mjesto izlaganja. Ona je i mjesto savjetovanja te povezivanja umjetnosti s konkretnim životnim prostorima.
Zagreb dobiva novu točku susreta umjetnosti i publike
Otvorenjem ove galerije mladi umjetnici dobili su ono najvažnije. Dobili su prostor u kojem njihova djela mogu pronaći put do publike. S druge strane, publika je dobila mjesto na kojem može upoznati suvremenu umjetnost iz neposrednije perspektive.
Takvi projekti važni su za kulturni život grada. Oni stvaraju nove navike, nove susrete i novu publiku. Umjetnost tako izlazi iz uskog kruga i postaje dostupnija širem broju ljudi.
Kipar Bruno Lang ovaj je projekt opisao kao izvrstan koncept. Takve reakcije pokazuju da potreba za ovakvim mjestima itekako postoji.
Art Life Gallery donosi važan kulturni impuls Zagrebu
Vrijednost ovakvog prostora nije samo u tome što okuplja mlade umjetnike na jednoj adresi. Njegova važnost leži i u tome što povezuje umjetnost, prostor i ljude. Stvara mjesto na kojem publika može upoznati autore. Istodobno autorima daje priliku da njihov rad živi izvan ateljea.
U vremenu kada se često govori o manjku kulturnih sadržaja, Art Life Gallery donosi nešto konkretno. Donosi prostor koji umjetnost ne zatvara u elitni okvir. Naprotiv, približava je ljudima i svakodnevnom životu.
Za mlade autore to je velika prilika. Za publiku je to poziv da otkrije umjetnost koja ne obogaćuje samo prostor u kojem živimo. Ona obogaćuje i način na koji gledamo svijet.





