Vrt
Biljke koje cvatu zimi: Savjeti za sadnju i odabir najljepših vrsta
U Vrtnom centru Šestine možete pronaći biljke koje cvatu zimi, unoseći boju, strukturu i život u vrt
Zima se u vrtu često doživljava kao razdoblje potpunog mirovanja, no uz pravi odabir bilja to ne mora biti tako. U Vrtnom centru Šestine možete pronaći biljke koje cvatu zimi i upravo tada preuzimaju glavnu ulogu, unoseći boju, strukturu i život u vrt u vrijeme kada je većina biljaka bez lišća i cvjetova. Njihova ljepota posebno dolazi do izražaja u hladnim mjesecima, kada svaki cvijet, pup ili bobica postaju snažan vizualni naglasak.
10 sobnih biljaka koje najbolje uspijevaju zimi
Zimzeleni grmovi, trajnice i vrste s dugotrajnim pupovima omogućuju da vrt ostane uredan i dekorativan tijekom cijele godine. Uz malo planiranja i poznavanje osnovnih pravila sadnje i njege, moguće je stvoriti vrt koji i zimi izgleda promišljeno, skladno i živo.
Kada i kako saditi zimsko bilje
Za uspješan rast i cvatnju biljaka koje cvatu zimi, ključno je pravilno odabrati vrijeme sadnje. Lončanice se mogu saditi gotovo tijekom cijele godine, osim u razdobljima izrazito visokih ljetnih temperatura. Presađivanje u vrt moguće je sve dok tlo nije smrznuto, zbog čega su jesen i rano proljeće najpoželjniji periodi za sadnju u tlo.
Ako se biljke presađuju u veće posude, idealno vrijeme za to je prije početka cvatnje, najčešće u ožujku. Na taj se način biljci omogućuje da se prilagodi novom prostoru i razvije snažan korijenov sustav prije cvjetanja.
Kako ističe Anita Surić Klarić, dipl. ing. agr. iz Vrtnog centra Šestine, ključ uspjeha leži u razumijevanju potreba svake biljke.
„Biljke koje cvatu zimi najčešće su zimzeleni grmovi i niske trajnice koje vole kisela tla. Kada im osiguramo odgovarajuće mjesto i uvjete, one će nas nagraditi bojom i cvjetovima upravo u vrijeme kada ih najviše trebamo.“
Skimija – vodeća među biljkama koje cvatu zimi
Među najpopularnijim biljkama koje cvatu zimi posebno se ističe skimija. Riječ je o zimzelenom grmu koji se odlikuje dugotrajnim pupovima i cvatnjom koja traje gotovo cijelu zimu. Pupovi često nalikuju cvjetovima i zadržavaju se mjesecima, čineći biljku izrazito dekorativnom.
Skimmije dolaze u tamnocrvenim, bordo, bijelim i svijetloružičastim nijansama, ovisno o kultivaru. Sorte poput ‘Rubella’, ‘White Glow’ ili ‘Marlot’ često se biraju upravo zbog intenzivnih boja koje dolaze do izražaja kada je ostatak vrta miran. Posebnu vrijednost imaju i skimije s ukrasnim bobicama koje se zadržavaju tijekom cijele zime.
Najbolje uspijevaju u sjenovitim ili polusjenovitim dijelovima vrta te u kombinaciji s drugim biljkama koje preferiraju kisela tla.
Erica carnea – trajnica s dugom zimskom cvatnjom
Erica carnea, ili Crnjuša jedna je od najzahvalnijih zimskih cvatućih trajnica. Cvatnja može započeti već u jesen, nastaviti se tijekom zime i završiti u ranom proljeću, čime vrt dobiva kontinuitet boje kroz više godišnjih doba.
Ova biljka izuzetno je otporna i uspijeva na polusjenovitim, ali i sunčanim položajima, pod uvjetom da je tlo dobro drenirano. Najčešće cvate u ružičastim nijansama, no ovisno o sorti, cvjetovi mogu biti i bijeli ili crveni. Nakon cvatnje preporučuje se uklanjanje ocvalih cvjetova i lagano oblikovanje kako bi biljka zadržala uredan i kompaktan izgled.
Mahonia ‘Winter Sun’ – žuti naglasak u zimskom vrtu
Među najupečatljivijim biljkama koje cvatu zimi svakako je Mahonia media ‘Winter Sun’. Mahonija cvate od kraja studenog pa sve do ožujka, a njezini dugi žuti cvatovi u klasovima unose snažan kontrast u zimski vrt.
Osim cvjetova, mahoniju krasi i kožasto, sjajno, nazubljeno lišće koje se često koristi u rezanim aranžmanima. Iako izgleda raskošno, riječ je o biljci koja ne zahtijeva posebnu njegu. Otporna je na niske temperature i prilagodljiva različitim tlima, no najbolje uspijeva na humusnom, neutralnom i dobro dreniranom tlu na kojem se ne zadržava voda.
Vrt koji cvate i kada priroda miruje
Pažljivim odabirom biljaka koje cvatu zimi, vrt ne mora izgubiti svoju ljepotu u hladnim mjesecima. Skimmije, erike i mahonije dokazuju da zima može biti razdoblje tihe, ali izrazite vrtne estetike. Uz minimalnu njegu i promišljen plan sadnje, vrt može ostati pun boja, strukture i života – čak i onda kada se čini da priroda miruje.
Bilje
Proljeće je pravo vrijeme za sadnju lukovica: Evo koje vrste cvjetaju cijelo ljeto
Lukovice posađene u proljeće cvjetaju od kasnog proljeća pa sve do početka jeseni…
Dolaskom toplijih dana vrt ponovno dolazi u središte pozornosti. Nakon zimskog mirovanja biljaka i hladnijih mjeseci, proljeće je vrijeme kada počinju prvi ozbiljniji vrtni radovi. Jedan od njih je i sadnja lukovica u proljeće, koja omogućuje da vrt tijekom ljeta bude pun boja, mirisa i cvjetova.
Koje biljke saditi u ožujku: Vrt, balkon i terasa spremni su za novu sezonu
Lukovice posađene u proljeće cvjetaju od kasnog proljeća pa sve do početka jeseni. Upravo zato mnogi vrtlari u ovom razdoblju planiraju sadnju kako bi vrt bio dekorativan tijekom cijele sezone.
“U ovo doba godine sadimo lukovice proljetne sadnje kako bi nam cvjetale u kasno proljeće i tijekom cijelog ljeta pa sve do početka jeseni. To su vrste poput irisa, begonija, alijuma, anemona, dalija i hemerokalisa”, objašnjava Anita Surić Klarić, dipl. ing. agronomije i hortikulture iz Vrtnog centra Šestine.
Ove biljke posebno su popularne jer su dekorativne, relativno jednostavne za uzgoj i mogu uspijevati u vrtu, ali i u posudama na balkonu ili terasi.
Kako započeti sadnju lukovica u proljeće
Kod sadnje u posude najvažnije je osigurati dobru drenažu, odnosno spriječiti zadržavanje viška vode oko korijena biljke.
Zbog toga se na dno posude najprije stavljaju granule za drenažu. One omogućuju otjecanje viška vode i smanjuju rizik od truljenja lukovica.
Nakon toga slijedi sloj supstrata.
“Na granule stavljamo sloj univerzalnog supstrata, otprilike dvadesetak centimetara, ovisno o dubini sadnje određene vrste”, objašnjava Surić Klarić.
Supstrat je važan jer osigurava biljci početne hranjive tvari potrebne za razvoj korijena i rast.
Sadnja ukrasnog luka
Jedna od zanimljivijih proljetnih lukovica je ukrasni luk (allium), biljka poznata po svojim dekorativnim okruglim cvatovima.
Kod sadnje je važno pravilno postaviti gomolj u tlo.
Ako je korijenje predugačko, može se lagano skratiti kako bi se biljka lakše prilagodila novom supstratu.
Gomolj se sadi na dubinu od približno deset centimetara ispod razine tla, a nakon sadnje potrebno ga je dobro zaliti.
“Ukrasni luk naraste otprilike pola metra u visinu, a cvjetanje počinje krajem lipnja i traje tijekom srpnja i kolovoza, ponekad čak i do rujna”, kaže Surić Klarić.
Biljku je najbolje smjestiti na polusjenovito mjesto gdje neće biti izložena najjačem suncu tijekom dana.
Sadnja begonija u posude i vrt
Sličan postupak primjenjuje se i kod sadnje begonija, jedne od najpopularnijih ljetnih cvjetnica.
Na dno posude ponovno se stavljaju granule za drenažu, a zatim sloj humusnog supstrata bogatog hranjivim tvarima.
“Begonije grandiflora sadimo na dubinu od oko pet centimetara. Ako sadimo više biljaka u posudu, razmak sadnje može biti nešto manji nego u vrtu”, objašnjava Surić Klarić.
Posebno je važno prepoznati gornju i donju stranu gomolja.
Donja strana ima zadebljani krug, dok se na gornjoj strani vide mali korjenčići. Ako se gomolj posadi naopako, biljka se neće pravilno razvijati.
Nakon sadnje gomolj se prekriva supstratom, biljka se dobro zalije i postavlja na odgovarajuće mjesto.
Koliko često zalijevati lukovice
Nakon sadnje lukovice zahtijevaju redovito, ali umjereno.
U pravilu je dovoljno zalijevanje jedan do dva puta tjedno, ovisno o temperaturi zraka i vremenskim uvjetima.
Važno je pričekati da se površinski sloj supstrata lagano osuši prije sljedećeg zalijevanja jer previše vlage može oštetiti lukovice.
Ako se begonije sade u vrtu, preporučuje se sunčana pozicija i razmak sadnje od oko 25 centimetara kako bi biljke imale dovoljno prostora za rast.
10 najvažnijih savjeta za pravilno zalijevanje biljaka
Kako kombinirati različite lukovice
Ako želite vrt koji će cvjetati tijekom cijelog ljeta, najbolji je izbor kombinirati više različitih vrsta lukovica.
Različite biljke cvjetaju u različito vrijeme pa se na taj način može postići kontinuirano cvjetanje kroz nekoliko mjeseci.
Primjerice, ukrasni luk cvjeta početkom ljeta, dok begonije i dalije često cvjetaju sve do jeseni.
Za početnike su posebno praktična pakiranja s mješavinom lukovica. Takva pakiranja omogućuju jednostavnu sadnju lukovica u proljeće, a rezultat je razigran vrt pun cvjetova, boja i mirisa.
Upravo zato mnogi vrtlari svake godine planiraju sadnju novih lukovica jer one vrtu daju dinamiku i čine ga živim prostorom tijekom cijele tople sezone.
Idealne proljetnice za sadnju u travnju: savjeti i kombinacije
Česta pitanja o sadnji lukovica
Kada se radi sadnja lukovica u proljeće?
Sadnja lukovica u proljeće obično počinje u ožujku i traje do svibnja, ovisno o vremenskim uvjetima. Važno je da se tlo dovoljno zagrije i da prođe opasnost od jačih mrazeva. Lukovice posađene u tom razdoblju najčešće cvjetaju od kasnog proljeća pa sve do kraja ljeta.
Koliko duboko treba saditi lukovice?
Dubina sadnje ovisi o vrsti biljke. Veće lukovice poput dalija ili ukrasnog luka sade se na dubinu od oko 10 centimetara, dok se manje lukovice poput begonija sade pliće, najčešće oko 5 centimetara ispod površine tla.
Koliko često treba zalijevati lukovice nakon sadnje?
Lukovice je nakon sadnje potrebno dobro zaliti kako bi se tlo slegnulo oko korijena. Nakon toga ih je dovoljno zalijevati jedan do dva puta tjedno, ovisno o temperaturi i vremenskim uvjetima. Važno je da se površinski sloj zemlje između zalijevanja lagano osuši.
Mogu li se lukovice saditi u posude?
Da, mnoge lukovice odlično uspijevaju u posudama na balkonima i terasama. Važno je osigurati dobru drenažu na dnu posude i koristiti kvalitetan supstrat bogat hranjivim tvarima.
Koje lukovice cvjetaju tijekom cijelog ljeta?
Za dugotrajno cvjetanje često se sade vrste poput dalija, begonija, anemona, ukrasnog luka (alliuma), irisa i hemerokalisa. Kombiniranjem različitih vrsta moguće je postići vrt koji cvjeta od kasnog proljeća sve do početka jeseni.
Arhitektura i dizajn
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode…
U gradovima koji se ljeti pregrijavaju, a zimi često guše u smogu, arhitektura sve češće traži nova rješenja koja će poboljšati kvalitetu života. Jedno od takvih rješenja su zelene fasade – sustavi koji omogućuju da biljke rastu na pročeljima zgrada i tako postanu dio urbane infrastrukture.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Nekada su se smatrale egzotičnim eksperimentom, no danas zelene fasade postaju ozbiljan odgovor na pitanje kako gradove učiniti zdravijima i ugodnijima za život.
Što su zapravo zelene fasade
Zelene fasade, odnosno vertikalni vrtovi, sustavi su uzgoja bilja na pročeljima zgrada. Iako se ti pojmovi često koriste kao sinonimi, između njih postoji važna razlika.
Kako objašnjava Violeta Blatančić, vlasnica tvrtke specijalizirane za izradu vertikalnih vrtova, riječ je o sustavima različite složenosti.
„Zelene fasade su sustavi uzgoja bilja na fasadama zgrada. Postoje jednostavnije varijante, ali i kompleksniji sustavi koje nazivamo vertikalnim vrtovima“, objašnjava.
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
Klasične zelene fasade
Najjednostavniji oblik zelenih fasada temelji se na biljkama penjačicama koje se prirodno penju uz konstrukciju ili mrežu postavljenu uz zid.
Takvi sustavi relativno su jednostavni za izvedbu i financijski pristupačniji. U kontinentalnim uvjetima najčešće se koriste biljke poput bršljana, divlje loze ili visterije.
Ove biljke s vremenom prekrivaju fasadu i stvaraju prirodni zeleni sloj koji ima i estetsku i funkcionalnu ulogu. Osim što zgradi daje drugačiji izgled, vegetacija može smanjiti zagrijavanje fasade tijekom ljeta i doprinijeti boljoj mikroklimi u prostoru.
Vertikalni vrtovi – kompleksniji sustavi
Druga vrsta zelenih fasada su vertikalni vrtovi. Riječ je o tehnološki složenijim sustavima koji se sastoje od modularnih panela u koje se sadi različito bilje.
U tim sustavima koriste se paprati, sukulenti, sedumi i razne trajnice, često zimzelene, kako bi vrt zadržao atraktivan izgled tijekom cijele godine.
„Zimzelene trajnice su posebno popularne jer želimo da vertikalni vrt ima estetsku vrijednost tijekom svih godišnjih doba. Nije prihvatljivo da se tijekom ljeta biljke osuše i da se vidi konstrukcija“, ističe Blatančić.
Vertikalni vrtovi zato često uključuju sustave navodnjavanja, prihrane i odvodnje, što ih čini tehnološki zahtjevnijim rješenjem.
Vertikalna šuma u Milanu
Jedan od najpoznatijih primjera zelenih fasada na svijetu nalazi se u Milanu. Riječ je o projektu Bosco Verticale, odnosno „vertikalnoj šumi“.
Ovaj kompleks sadrži više od 900 stabala, oko 5000 grmova i čak 11.000 biljaka. Količina vegetacije odgovara šumi površine nekoliko hektara.
Zgrada je projektirana tako da balkoni prvenstveno odgovaraju potrebama biljaka, a tek potom stanara. Svaka fasada ima vlastitu mikroklimu, a vegetacija tijekom godine mijenja izgled zgrade.
Zimi gole grane propuštaju sunčevu svjetlost u stanove, dok ljeti gusta krošnja hladi interijere i smanjuje potrebu za klimatizacijom. Umjesto borbe s prirodom, zgrada s njom surađuje.
Mogu li se zelene fasade dodati i naknadno
Zelene fasade ne moraju biti planirane isključivo u fazi projektiranja zgrade. U mnogim slučajevima mogu se dodati i na postojeće objekte.
Važno je pritom razumjeti da fasada sama ne nosi težinu biljaka i sustava.
„Prilikom izvedbe vertikalnih vrtova postavlja se posebna podkonstrukcija koja nosi cijeli sustav. Ona se u pravilu oslanja na fasadu, ali je ne opterećuje izravno“, objašnjava Blatančić.
Takva konstrukcija osigurava stabilnost i sigurnost sustava, jer vertikalni vrtovi mogu biti vrlo teški.
Održavanje zelenih fasada
Iako zelene fasade mogu djelovati kao samoodrživi sustavi, one ipak zahtijevaju redovitu brigu.
Automatski sustavi navodnjavanja i prihrane značajno olakšavaju održavanje, no stručnjaci savjetuju redovitu kontrolu sustava i biljaka.
U prve tri godine nakon postavljanja vertikalnog vrta očekuje se da će dio biljaka trebati zamijeniti.
„Otprilike do deset posto biljaka može se zamijeniti u prvim godinama jer se neće svaka biljka jednako dobro prilagoditi novom staništu“, kaže Blatančić.
Svaki vertikalni vrt je jedinstven projekt
Prilikom projektiranja vertikalnog vrta potrebno je uzeti u obzir niz faktora. Orijentacija zgrade, količina sunčeve svjetlosti, klima i lokalni uvjeti ključni su za izbor biljaka.
Sustav koji će uspješno funkcionirati na južnoj, sunčanoj fasadi neće nužno biti prikladan za sjenovitu sjevernu stranu zgrade.
Jednako je važna i razlika između kontinentalne i mediteranske klime. Biljke koje dobro uspijevaju u primorskim gradovima možda neće preživjeti kontinentalne zime.
Gradovi budućnosti bit će zeleniji
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode.
Bilo da je riječ o spektakularnoj vertikalnoj šumi ili jednostavnom zidu obraslom bršljanom, ideja je ista – vratiti prirodu u gradove.
Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor
Kako se klimatski izazovi povećavaju, ovakva rješenja sve će više postajati dio urbane arhitekture. Gradovi budućnosti neće biti samo pametni i tehnološki napredni, već i zeleniji.
