Instalacije u domu
Provjetravanje doma ključno je za zdrav i ugodan prostor zimi
Stručnjaci upozoravaju – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru
Provjetravanje doma zimi često zanemarujemo jer ne želimo „izgubiti toplinu“ koju stvaramo grijanjem, no upravo tada u prostoru nastaju idealni uvjeti za vlagu i plijesan. Kada prozori ostaju zatvoreni, a grijanje neprestano radi, zrak se ne obnavlja i postaje zasićen vlagom iz svakodnevnih aktivnosti – kuhanja, tuširanja, disanja i sušenja rublja.
Zimi, dok grijanje neprestano radi, a prozori ostaju zatvoreni, u domovima se stvara problem koji nije samo estetski, već i zdravstveni. Vlaga koja nastaje svakodnevnim aktivnostima – kuhanjem, tuširanjem, disanjem i sušenjem rublja – ne može izaći iz prostora, pa se zadržava u zraku i kondenzira na hladnim zidovima i prozorima.
Upravo tada nastaju idealni uvjeti za razvoj plijesni. Kako spriječiti da se to dogodi, objasnio je Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja, koji otkriva tri najučinkovitija načina za borbu protiv vlage u domu tijekom zimskih mjeseci.
1. Šok prozračivanje – učinkovit i jednostavan način provjetravanja doma zimi
Najjednostavniji i najprirodniji način za borbu protiv vlage je redovito i kratko prozračivanje.
„Zimi bi trebalo provoditi takozvano šok prozračivanje – držati prozor otvoren pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno“, objašnjava Sedlić.
Taj postupak omogućuje brzu izmjenu zraka bez značajnog gubitka topline. Za razliku od dugotrajnog provjetravanja, kod šok prozračivanja zidovi i namještaj ostaju topli, a vlaga i ustajali zrak izlaze van.
Sedlić pojašnjava da je taj proces osobito važan u prostorijama u kojima se vlaga najviše stvara – u kupaonici i kuhinji, ali i u spavaćim sobama koje se zimi manje griju.
„Vlaga uvijek traži hladnije dijelove prostora. Često se pojavljuje upravo u spavaćoj sobi, iako tamo ne nastaje – samo se tamo kondenzira“, ističe.
Redovitim šok prozračivanjem sprječava se nakupljanje vlage i stvaranje plijesni, a zrak postaje svježiji i zdraviji za disanje.
2. Održavanje stabilne temperature i otkrivanje toplinskih mostova
Vlaga u prostoru uvijek se veže uz najhladnije dijelove zidova – takozvane toplinske mostove. To su mjesta na kojima se hladni zrak iz vanjskog zida susreće s toplim zrakom iz unutrašnjosti.
„Svaka građevina ima dijelove koji su hladniji – betonske nadvoje, stupove ili grede. Na tim mjestima vlaga se najprije skuplja, a ako su prekrivena namještajem, kondenzacija je još izraženija“, objašnjava Sedlić.
Kako bi se to spriječilo, preporučuje se:
- održavanje ujednačene temperature u svim prostorijama,
- izbjegavanje postavljanja ormara i većih komada namještaja uz vanjske zidove,
- redovito provjetravanje upravo tih hladnijih kutova doma.
Vlaga se uočava po tamnim mrljama, ljuštenju boje ili neugodnom mirisu, a dugoročno može uzrokovati oštećenja zidova i razvoj plijesni koja šteti zdravlju. Optimalna razina vlage u prostoru trebala bi biti između 40 i 60 posto.
3. Ugradnja ventilacijskog sustava s rekuperacijom topline
Za dugoročno i potpuno rješenje problema vlage, Sedlić savjetuje ugradnju rekuperacijskog sustava – mehaničkog sustava ventilacije koji ne samo da izmjenjuje zrak, već i zadržava toplinu.
„Riječ je o ventilacijskim jedinicama koje se ugrađuju izravno u zid. Dok izvlače potrošeni zrak iz prostora, one toplinu tog zraka pohranjuju u keramički akumulator. Kada u sljedećem intervalu dovode svjež zrak izvana, on u prostor ulazi već zagrijan“, objašnjava.
Takvi sustavi osiguravaju stalnu izmjenu zraka i uklanjaju višak vlage bez potrebe za otvaranjem prozora, što je idealno u zimskim mjesecima.
Postoje dvije osnovne vrste:
- centralizirani sustavi – ugrađuju se tijekom gradnje kuće, povezani cijevima koje provode zrak kroz sve prostorije,
- decentralizirani sustavi – mogu se ugraditi naknadno, bez velikih radova, i idealni su za stanove.
„Prednost decentraliziranog sustava je u tome što se može ugraditi u jednom danu, a već navečer možete normalno boraviti u prostoru“, ističe Sedlić.
Pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora
Tijekom zime, kada je dom zatvoren i grijanje neprestano radi, pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora. Kombinacija kratkog, ali učinkovitog šok prozračivanja, održavanja stabilne temperature i po potrebi ugradnje ventilacijskog sustava najbolji su načini da se spriječi vlaga, plijesan i narušen kvalitet zraka.
Kao što stručnjaci ističu – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru. A prvi korak prema zdravijem domu počinje jednostavno – otvaranjem prozora.
Gradnja doma
Elektro plan je najjeftiniji nacrt u vašem domu – i najskuplja greška ako ga preskočite
Boju fronte možete promijeniti relativno jednostavno. Utičnica na pogrešnom mjestu može značiti ponovno otvaranje gotovog zida. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat dizajner interijera Matej Kušević objašnjava zašto se jedna od najvažnijih odluka o svakodnevnom funkcioniranju doma donosi na papiru – prije početka elektroinstalaterskih radova.
Kad se uređuje dom, novac i pažnja prirodno teku prema onome što se vidi: bojama, materijalima, rasvjeti i rasporedu namještaja. Sve su to važne odluke. No postoji jedan plan koji nestane iza zidova, a nakon useljenja odlučuje hoćete li o struji gotovo zaboraviti ili godinama tražiti slobodnu utičnicu i razvlačiti produžne kabele.
Riječ je o elektro planu. Dizajner interijera Matej Kušević naglašava da se o njemu često razmišlja prekasno, iako je upravo u ranoj fazi izmjene najjednostavnije napraviti. Kada se zid zatvori, keramika postavi i namještaj dođe na svoje mjesto, svaka promjena postaje složenija i skuplja.
Dobar elektro plan zato nije samo popis utičnica. On povezuje tlocrt, namještaj, rasvjetu, uređaje i navike ljudi koji će u prostoru živjeti.
Elektro plan treba biti definiran prije početka elektroinstalaterskih radova
Kušević elektro plan opisuje kao tlocrt sa svim važnim izvodima: utičnicama, prekidačima, rasvjetom, priključcima za punjenje i komunikacijskim instalacijama. Prva provjera zato je vrlo jednostavna: ako se o tim pozicijama odlučuje tek kada je izvođač već na gradilištu, ključne odluke donose se prekasno.
Logičan trenutak za planiranje dolazi čim su definirani tlocrt i glavne pozicije kuhinje, kreveta, kauča, televizora i radnih zona. Pitanje „koliko utičnica i gdje“ zapravo ne počinje utičnicom nego namještajem i načinom korištenja prostora.
Tek kada znamo gdje će stajati televizor, hoće li uz kauč biti podna ili stolna lampa, treba li kutna garnitura napajanje ili gdje će biti radni stol, možemo smisleno odrediti gdje struja stvarno treba doći.
Zato Kušević inzistira na detaljno rascrtanom tlocrtu s namještajem u stvarnim dimenzijama. Bez toga lako nastaje klasičan primjer bačenog novca: utičnica koja je uredno izvedena, ali završava iza velikog ormara ili ladice i postaje praktički nedostupna.
Kuhinja: mjesto gdje se loš plan naplati najbrže
Kuhinja je najbrži test svakog elektro plana jer na relativno malom prostoru okuplja mnogo uređaja različitih namjena i priključnih snaga. Hladnjak, pećnica, ploča za kuhanje i perilica posuđa samo su početak; slijede aparat za kavu, kuhalo, toster, blender i brojni mali uređaji koje nerijetko koristimo istodobno.
Zato nije dovoljno samo prebrojati uređaje i svakom dodijeliti utičnicu. Važno je znati što će se priključivati, gdje i s kakvim zahtjevima, kako bi stručna osoba mogla pravilno projektirati strujne krugove i zaštitu.
Jedno od pitanja koje zato treba riješiti rano jest planira li se, primjerice, indukcijska ploča ili druga vrsta kuhanja. Priključna snaga uređaja utječe na projektiranje odgovarajuće instalacije. To nije odluka koju korisnik treba tehnički proračunavati sam, ali je informacija koju projektant i izvođač moraju znati prije nego što instalacija bude izvedena.
Kupaonica: ovdje pravila nisu stvar ukusa
Kuhinja je zahtjevna zbog broja uređaja, a kupaonica zbog spoja električne energije i vode. Zato položaj utičnica, rasvjete i druge električne opreme u kupaonici nije stvar slobodnog raspoređivanja.
Prostor oko kade i tuša dijeli se na sigurnosne zone u kojima vrijede posebna pravila o tome koja se električna oprema smije postaviti i kakvu zaštitu mora imati. Upravo zato formulacija „stavimo utičnicu tu negdje“ u kupaonici nije dovoljno dobra.
Korisnik treba znati gdje mu u stvarnom životu trebaju sušilo za kosu, električna četkica, perilica ili druga oprema, ali konkretne pozicije, zaštitu i izvedbu treba uskladiti sa stručnim pravilima i prepustiti projektantu odnosno kvalificiranom izvođaču.
Rezervni izvodi su osiguranje, a ne rasipanje
Jedan od najracionalnijih savjeta iz priloga jest predvidjeti nekoliko promišljenih rezervnih izvoda ondje gdje se potrebe kroz godine realno mogu promijeniti. To ne znači postaviti utičnice nasumično posvuda, nego razmišljati unaprijed o mjestima na kojima bi se jednoga dana mogao pojaviti novi uređaj, radni stol ili drugačiji raspored namještaja.
Greška na papiru je crta koju jednostavno pomaknete. Ista greška nakon žbukanja, bojanja ili polaganja keramike može značiti ponovno otvaranje zida i plaćanje već završenih radova.
Dobar plan vidi se i po tome koliko je jasan izvođaču. Što je više odluka riješeno prije početka radova, manje je improvizacije pod vremenskim pritiskom gradilišta.
Prođite kroz vlastiti dan prije nego što zatvorite zidove
Tehnički plan mora odgovoriti na svakodnevne navike. Gdje punite telefon? Koristite li tablet na kauču? Gdje će stajati usisavač i gdje ga najčešće priključujete? Hoćete li uz krevet imati lampu, punjač sata, punjač telefona i još neki uređaj?
Takva pitanja zvuče banalno, ali upravo ona određuju hoće li raspored utičnica biti intuitivan. Priključci za punjenje mogu biti korisni uz krevet ili radni stol, ali važno je prije svega osigurati dovoljno i dobro pozicioniranih izvora napajanja; konkretan tip priključka može se kroz godine mijenjati.
Najbolje projektirano rješenje je ono kod kojeg nakon useljenja gotovo nikada ne razmišljate o tome gdje je utičnica ili prekidač. Uđete u prostor, ruka prirodno ide prema prekidaču, a uređaj uključujete bez akrobacije iza garniture. Dobar elektro plan najbolje primijetimo upravo po tome što ga u svakodnevici gotovo ne primjećujemo.
Racionalna provjera prije zatvaranja zidova
- Definirajte elektro plan prije početka elektroinstalaterskih radova, a ne u hodu na gradilištu.
- Ucrtajte namještaj u stvarnim dimenzijama pa tek onda pozicije utičnica i prekidača.
- U kuhinji unaprijed popišite uređaje i njihove potrebe; tehničko dimenzioniranje prepustite stručnjaku.
- Indukcija ili druga vrsta kuhanja? Odlučite na vrijeme jer priključna snaga utječe na projektiranje instalacije.
- U kupaonici položaj i vrstu električne opreme planirajte prema sigurnosnim zonama i zahtjevima zaštite.
- Predvidite nekoliko promišljenih rezervnih izvoda na mjestima gdje se potrebe mogu mijenjati.
Gradnja doma
Isplati li se kombinirati dizalicu topline i plinski kotao? Evo kada hibridno grijanje ima najviše smisla
Više o tome kako takav sustav funkcionira u praksi zna Ivana Lajtman, dipl. ing. stroj. i prodajna projektna inženjerka u Viessmannu
Hibridno grijanje sve je češći izbor vlasnika kuća koji žele niže račune, a ne žele u potpunosti napustiti postojeći sustav.
Umjesto da biraju samo dizalicu topline ili samo plinski kotao, sve više ljudi kombinira oba izvora u jednom sustavu. Svaki od njih tada radi onda kada je najučinkovitiji. Više o tome kako takav sustav funkcionira u praksi zna Ivana Lajtman, dipl. ing. stroj. i prodajna projektna inženjerka u Viessmannu, koja nam je pomogla rasvijetliti temu za ovaj tekst. U nastavku donosimo edukativni pregled kako hibridno grijanje zapravo funkcionira, kada se isplati i može li raditi s postojećim radijatorima.
Što je hibridni sustav grijanja
Hibridni sustav grijanja objedinjuje više izvora topline u jednoj instalaciji. Lajtman objašnjava osnovni princip:
„Hibridni sustav grijanja objedinjuje više proizvođača topline. Najčešće je to plinski ili uljni kotao u suradnji s obnovljivim izvorom energije, na primjer dizalicom topline. U postojećim kućama najčešće se nalaze fosilna goriva kao glavni izvor grijanja, a trenutni je trend da se ti sustavi moderniziraju dizalicama topline koje onda doprinose hibridnom radu.“
Rad sustava može biti bivalentan ili isključiv. Kod bivalentnog rada kotao i dizalica topline rade zajedno, do određene vanjske temperature. Nakon toga preuzima stari sustav na plin ili ulje, koji pokriva potrebe kuće za grijanjem u hladnijim razdobljima. Ista je inženjerka nedavno objašnjavala i širi kontekst zdravog stanovanja u tekstu Zdravo stanovanje: kako osigurati kvalitetan zrak, temperaturu i vodu u domu, gdje pojašnjava zašto stabilna temperatura utječe na to koliko se dobro osjećamo kod kuće.
Kada radi dizalica topline
Dizalica topline preuzima grijanje tijekom većeg dijela godine. Ona je najučinkovitija kod umjerenih vanjskih temperatura, dok njena efikasnost postupno pada kako temperatura vani pada. Lajtman objašnjava gdje se nalazi granica isplativosti:
„Dizalica topline optimalna je negdje do dva stupnja vanjske temperature. Ako imamo drugi proizvođač topline, tu nastupa prijelazna točka kada počinjemo miješati rad oba sustava, pa nam plinski ili uljni kotao malo pomaže u grijanju. Kada dođemo ispod nule, efikasnost dizalice naglo počne padati.“
To znači da tijekom jeseni, proljeća i blažih zimskih dana dizalica topline sama pokriva potrebe kuće za grijanjem, uz nižu potrošnju energije nego klasičan kotao. O tome kako izgleda nova generacija ovih uređaja pisali smo i u tekstu Nova generacija udobnosti: Viessmann Vitocal 200-S dizalice topline, gdje smo predstavili split dizalicu topline zrak-voda namijenjenu energetski učinkovitim novogradnjama.
Kada se uključuje plinski kotao
Kad vanjska temperatura padne ispod određene granice, obično oko minus sedam stupnjeva, isplativije je prijeći na postojeći fosilni sustav. Razlog leži u učinkovitosti. Plinski ili uljni kotao u tim uvjetima radi s učinkovitošću od gotovo 90 posto i daje visoke temperature koje su tada potrebne. Dizalica topline u tom trenutku gubi na računici, jer troši sve više struje za sve manji učinak.
Ovakav prijelaz odvija se automatski, prema unaprijed postavljenim parametrima sustava, pa vlasnik kuće ne mora ručno prebacivati grijanje s jednog izvora na drugi. Slično automatsko upravljanje, gdje je više sustava u domu povezano i njima se upravlja s jednog mjesta, opisali smo i u tekstu Pametan dom – kad je sve dostupno na dodir mobitela.
Može li se koristiti uz postojeće radijatore
Jedna od najčešćih zabluda vezanih uz hibridne sustave jest da dizalice topline rade samo s podnim grijanjem, zbog svojih nešto nižih temperatura polaza. Lajtman tu zabludu razrješava:
„Kod hibridnih sustava postoji zabluda da se na postojećim radijatorima neće moći grijati zbog nižih temperatura polaza dizalice topline. To nije točno. S novim FGAS regulativama propanske dizalice topline postižu temperature polaza i do 70 do 75 stupnjeva, što znači da se postojeći radijatorski sustavi mogu koristiti zajedno s dizalicom topline, uz zadržavanje postojećeg sustava grijanja.“
To je posebno korisna informacija za vlasnike starijih kuća koji žele modernizirati grijanje bez skupe zamjene cijele instalacije. Primjer takve modernizacije, gdje se suvremena tehnologija uklapa u postojeći, tradicionalni objekt, pokazali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući.
Kolike uštede možete očekivati
Najveći potencijal za uštedu ostvaruje se kad se proizvodnja i potrošnja energije povežu u jedinstven sustav. Lajtman opisuje kako se hibridni sustav dodatno može nadograditi solarnom energijom:
„Ako u hibridnom sustavu postoji mogućnost postavljanja toplinskih solara na krov, dodatno pokrivamo potrebe za sanitarnu vodu solarnom energijom. Postoje i hidraulička rješenja gdje se ta energija koristi i u samom sustavu grijanja, uz veći spremnik ogrjevne vode koji se dodatno zagrijava solarom.“
Dizalica topline, postojeći kotao i solarni kolektori zajedno danas predstavljaju jedno od praktičnijih rješenja za energetski učinkovit dom, bez potpune zamjene sustava koji već postoji. Isti pristup, gdje dizalice topline postaju standardni dio modernog stanovanja, detaljnije smo obradili i u tekstu Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.
Grijanje kuće bez velikih preinaka? Hibridni sustav mogao bi biti najbolje rješenje
Hibridno grijanje omogućuje da svaki izvor topline radi točno onda kad je najisplativiji. Dizalica topline preuzima veći dio godine, a kotao se uključuje samo u najhladnijim razdobljima. Sustav radi i s postojećim radijatorima, ne samo s podnim grijanjem, što ga čini pristupačnom opcijom i za starije kuće. Uz dodatak solarnih kolektora, hibridni sustav postaje još jedan korak bliže energetski samodovoljnom domu.
