Predstavljamo dom
Transformacija vikendice u dom iz snova
Cijela kuća rezultat je kombinacije postojećeg i prenesenog namještaja, improvizacije i kompromisa
Transformacija vikendice u dom iz snova ne mora uvijek uključivati samo tim arhitekata i dizajnera. Ponekad su dovoljni ljubav prema prirodi, praktičnost i upornost – što dokazuje primjer Evice Borčić, koja je od male vikendice bez struje i vode stvorila topao, funkcionalan obiteljski dom.
Obiteljska kuća u Donjoj Stubici čiji arhitekt stoji iza projekta NSK
Kako je sve počelo?
Prije nekoliko godina, Evica i njezin suprug nisu ni pomišljali da će svoju vikendicu pretvoriti u dom. „Našli smo psa kojeg je udario auto. Kad smo ga izliječili, shvatili smo da mu u stanu nije dobro – stalno je uništavao namještaj“, prisjeća se Evica.
Taj trenutak postao je prekretnica. Kako bi svom ljubimcu omogućili više prostora, odlučili su se na korak koji će potpuno promijeniti njihov način života. „Kad smo se doselili, nije bilo struje ni vode. Suprug je napravio bačvu u potkrovlju da imamo vodu za WC, a solarni paneli davali su struju za mali frižider. Snalazili smo se kako smo znali“, govori vlasnica.
Prvi koraci u transformaciji vikendice u dom iz snova
Evica i suprug počeli su s osnovama. „Nismo imali kuhinju, pa smo prvo morali napraviti barem nešto da možemo skuhati kavu. Nije nam bila opcija raditi po mjeri – tražila sam ono što mogu kupiti i odmah montirati“, kaže Evica.
Nakon što su uredili kuhinju i spavaću sobu, počeli su razmišljati o većoj funkcionalnosti. „Grijali smo se na drva, ali kad otvoriš vrata, sva toplina ode. Zato smo odlučili dograditi prostor s puno stakla, da zadržimo doticaj s prirodom.“ Taj dograđeni dio postao je njihov dnevni boravak – i središte doma koje koriste gotovo cijele godine.
Dvije spavaće sobe – funkcionalnost i romantika
Kuća danas ima dvije spavaće sobe, svaka s posebnim šarmom. „Jedna je u prizemlju i ima izlaz na bazen, a druga je na vrhu posebnih stepenica – zapravo lojtrica“, priča Evica.
To rješenje nastalo je iz nužde i ograničenja prostora. „Kad je kuća građena, kat nije bio povezan s prizemljem, pa smo naknadno izbušili malu rupu. Statičar nam je rekao da ne smijemo ići šire zbog greda, pa smo ugradili te lojtrice za penjanje.“
Gornja soba gleda na šumu, a noću se iz kreveta promatraju zvijezde. Romantiku stvaraju boje i teksture – sve ostalo bilo je kompromis.
Dom koji je nastajao korak po korak
Cijeli projekt bio je postupna transformacija vikendice u dom iz snova, vođena instinktom i praktičnim rješenjima. „Neki komadi namještaja bili su ovdje, nešto smo dovukli iz stana. Nismo mogli planirati unaprijed, sve je išlo stihijski. Samo smo se nadali da će funkcionirati“, iskreno govori Evica.
Jedini dio koji su radili po mjeri bila je ostava. „Za nju sam znala točno što želim i kako želim iskoristiti prostor. Sve ostalo slagali smo sami, uz pomoć internetskih tražilica i malo mašte.“ Namještaj je često kupovala online, a zatim ga prebojavala da bi se uklopio u prostor.
Od ideje do bazena – slučajnosti koje su oblikovale dom
Transformacija se odvijala u tri etape: od male vikendice, preko dogradnje dnevnog boravka, do garaže i bazena. „Sve je krenulo spontano. Muž je htio garažu, pa smo sestričnu, koja je građevinarka, zamolili da nam napravi nacrt. Kad smo kopali temelje, shvatili smo da bi se ispod moglo napraviti i malo bazena – i tako je nastao“, smije se Evica.
Za razliku od gradnje kuće od nule, gdje se svaki detalj može planirati unaprijed, transformacija postojećeg prostora traži neprestano prilagođavanje i donošenje odluka u hodu. „Mi nismo imali luksuz da sve iscrtamo i naručimo po mjeri. Morali smo se snalaziti s onim što imamo i nadati se da će na kraju funkcionirati“, priznaje Evica.
Osim tehničkih ograničenja poput statike, male kvadrature i nepravilnih tlocrtnih linija, veliki izazov bio je i zadržati autentičnost prostora. „Htjela sam da kuća zadrži svoj duh – jednostavnost, povezanost s prirodom i toplinu“, kaže ponosna vlasnica.
Danas njihov dom odiše mirom, svjetlošću i toplinom, daleko od gradske vreve. S dvije spavaće sobe, prozračnim dnevnim boravkom i okućnicom koja se prirodno stapa s okolišem, ovaj dom pokazuje što se može postići kad se vodi ljubavlju i upornošću.
Predstavljamo dom
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji
Topli minimalizam u obiteljskoj kući nije samo estetski odabir, nego način promišljanja svakodnevnog života. Kada se dom projektira od nule, s arhitekticom koja vodi proces od konstrukcije do posljednjeg detalja interijera, rezultat je prostor koji izgleda mirno, funkcionalno i prirodno — a iza kulisa krije vrlo kompleksnu pripremu. Upravo takvu kuću predstavlja nam arhitektica Lucija Puljić, koja je ovaj dom osmišljavala od prvog poteza olovke do finalne izvedbe.
„Kuća je otprilike oko 180 kvadrata zatvorenih prostora,“ objašnjava Lucija. „Sastoji se od prizemlja i kata te garaže koja se spaja direktno na grijani dio. Htjeli smo osigurati tu neku toplu vezu zapravo.“
Ništa nije prepušteno slučaju, sve je planirano tako da dnevni život teče prirodno i bez nepotrebnih koraka.
Topli minimalizam koji počinje u nacrtu
Investitori su od početka željeli dom bez vizualnog šuma — minimalizam koji je topao, a ne sterilan. To znači da sve mora biti promišljeno unaprijed: gdje se skrivaju instalacije, kako funkcioniraju ormari, na što se sidre konstrukcije, gdje prolaze kablovi i kako se sve to integrira bez vidljivih prijelaza.
Upravo tu se rađa koncept toplog minimalizma u obiteljskoj kući — estetika u kojoj je sve čisto, ali ništa sterilno.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu?
Kuća od oko 180 m² organizirana je na prizemlje i kat, s garažom koja se spaja direktno na grijani dio. I to nije slučajno — to je dio promišljenog procesa koji počinje analizom navika, dnevnih rutina i ritma života obitelji.
Prizemlje je rezervirano za dnevne, frekventne prostore koji su povezani u jednu fluidnu cjelinu. Kat je intimnija zona — spavaonice, kupaonice i vešeraj, smješten ondje gdje obitelj najviše boravi. „Na katu je više neka intimnija zona,“ dodaje arhitektica. „Vešeraj smo smjestili na gornji kat jer je to najpraktičnije.“
Minimalizam koji izgleda jednostavno, ali zahtijeva iznimnu razradu
„Minimalizam nije jednostavan,“ kaže Lucija Puljić. „Da se postigne taj minimalizam, potrebno je dosta tehničkih stvari i detalja unaprijed predvidjeti.“
Kada je arhitektica i autorica interijera ista osoba, sve te tehničke točke lakše se usklađuju. U ovoj kući čak su i elementi stubišta bili sidreni u armaturu prije izlijevanja betona, kako bi vizualni dojam ostao potpuno čist. „Sajle su bile učvršćene u nosače u sami beton,“ objašnjava Lucija. „Sve pričvrsnice sakrili smo u knauf ili pričvršćivali direktno u beton kako bi bilo stabilnije i kako ne bi vibriralo.“
Ovo je primjer zašto topli minimalizam nije samo „manje stvari“ nego arhitektonska logika koja se mora planirati puno ranije nego što će je korisnik primijetiti.
Materijali koji stvaraju toplinu
Najbolji izrazi toplog minimalizma dobivaju se upravo kroz materijalnost, a u ovom domu ona je pomno birana kako bi povezala sve prostore.
„Htjeli smo neutralne nijanse i drvene tonove,“ objašnjava arhitektica.
Materijali su birani tako da prate funkciju prostora. U prizemlju dominira mikrocement, vizualno povezujući ulaz, kuhinju i dnevni boravak u jednu fluidnu površinu bez prekida. Na katu se koristi topli drveni parket, stvarajući osjećaj doma, intime i ugode.
Tako se funkcija i estetika susreću na potpuno prirodan način.
Skriveni elementi koji čine razliku
Toalet u prizemlju jedan je od najljepših primjera kreativne slobode unutar minimalističke palete. Arhitektica se poigrala mikrocementom, kružnim oblicima i ručno rađenim postamentom za umivaonik, a sve prateće elemente vješto je sakrila nišama i integriranim rješenjima.
„Nismo htjeli da bude samo servisna prostorija. Htjeli smo se poigrati teksturom i oblikom,“ kaže arhitektica.
Kružni oblici, ručno rađeni postament za umivaonik i mikrocement stvaraju prostor koji je mali, ali potpuno promišljen. Niše skrivaju sve što ne treba biti izloženo, što ponovno potvrđuje koliko je topli minimalizam u obiteljskoj kući o inteligentnom skrivanju, a ne o odricanju.
Kuhinja koja je uvijek uredna
„Kuhinja je trebala sve maksimalno sakriti,“ ističe arhitektica. Integrirana je ostava koja se ne vidi na prvi pogled, jer su njezina vrata dio fronte kuhinje. Bez visećih elemenata, s ravnim površinama i integriranim kuhalištem, kuhinja postaje smirena pozadina, a drvo kao dominantan materijal dodaje toplinu.
Kuhinja je oblikovana kao potpuno čista ploha: bez visećih elemenata, s integriranom ostavom koja je „skrivena“ u ravninu fronti. Radna ploha i kuhalište također su integrirani, kako bi prostor djelovao mirno, uredno i funkcionalno.
Dnevni boravak kao demonstracija arhitektonskog jedinstva
Posebno dojmljiv dio kuće je dnevni boravak u kojem zakrivljeni zid povezuje kamin, TV zonu i police u jedinstvenu cjelinu.
„Htjeli smo da je sve maksimalno integrirano, da se prostor lako prilagođava svjetlu i atmosferi,“ objašnjava arhitektica.
Kamin u modernom interijeru – koje sve vrste postoje i kako ih uklopiti u svoj prostor
Zato je cjelokupna paleta smirena, a jedan pažljivo odabran luster postaje naglašeni detalj koji podigne prostor bez narušavanja minimalističke logike.
Spavaća soba i integrirana garderoba
Spavaća soba inspirirana je rješenjima iz hodnika — kombinacijom bijele i drvene površine, uz potpuno skrivenu garderobu u pozadinskom zidu kreveta.
„Ne želimo otvorene, izložene skladišne prostore,“ kaže Lucija. „Zato garderobu integriramo tako da postane dio arhitekture.“
I ovdje se nastavlja igra zaobljenih oblika i toplih nijansi, što kupaonicu iza garderobe pretvara u estetski skladan nastavak dnevne priče.
Dom koji je istovremeno jednostavan i duboko promišljen
Ova kuća možda izgleda smireno i nenametljivo, ali njezina snaga leži u slojevitosti. To je dom u kojem se estetika i funkcionalnost spajaju na najljepši način, gdje je svaki komad namještaja, svaka linija i svaka fuga rezultat ranog planiranja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući ovdje nije trend, već pažljivo promišljen pristup životu.
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji.
Ovaj je dom dokaz koliko promišljen pristup, dobra komunikacija i integracija arhitekture i interijera unaprijed utječu na kvalitetu života. Kada se sve „podešava“ već u fazi nacrta, nema naknadnih rješenja, vizualnog šuma ni improviziranih pregrada — samo sklad, funkcionalnost i topla, nenametljiva estetika.
Predstavljamo dom
Transformacija gradskog stana u dizajnerski dom s dušom
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent
Kad je dizajnerica interijera Ivona Kalapač kupila svoj stan u starogradnji, znala je da ga želi pretvoriti u topao, karakteran i potpuno osoban dizajnerski stan. No ono što nije mogla predvidjeti bili su brojni problemi skriveni ispod slojeva vremena.
Iako je stan na prvu izgledao uredno, svaki zahvat otkrivao je novi izazov.
„Mislila sam da ću malo promijeniti parket, srušiti zid i pomaknuti pokoju utičnicu. Na kraju su radovi potrajali više od godinu dana“, prisjeća se Ivona. U starim zgradama, kaže, nikada ne znaš što te čeka ispod poda ili iza zida.
No, unatoč neplaniranim troškovima i rokovima koji su se protegli, krajnji rezultat potvrđuje da se strpljenje uvijek isplati: mali gradski stan pretvoren je u komforan, luksuzan i funkcionalan dizajnerski stan koji odiše toplinom.
Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika
Dizajnerski stan koji je rastao iz izazova
U procesu renovacije, svaki je problem Ivonu natjerao da preispita prvotni plan. Podno grijanje — koje je jako željela — morala je izostaviti zbog konstrukcije starih greda. Kuhinja, prvotno zamišljena potpuno drugačije, prilagodila se kosinama.
No, kako kaže, ništa od toga nije kompromitiralo konačan dojam:
„Ovo možda nije bila početna vizija, ali ispalo je bolje nego što sam zamislila.“
Tamni tonovi u kuhinji i boravku daju prostoru profinjenost, dok barski stolci i sofa u boji unose dozu razigranosti. Sve zajedno čini stan vizualno izbalansiranim, a svaki detalj doprinosi dojmu da se radi o pažljivo promišljenom dizajnerskom stanu.
Fotelje kao potpis dizajnerskog stila
Jedan od upečatljivijih trenutaka u prostoru su dvije male fotelje — nimalo slučajan izbor.
Ivona objašnjava:
„Fotelje nikad ne radim iste kao kauč. To mi je kao nakit prostora.“
U ovom dizajnerskom stanu one stvaraju simetriju i dinamiku, i to zato što su rađene po mjeri — nijedan gotovi model nije odgovarao njenoj viziji.
Kuhinjski otok kao skulptura
Poseban dojam ostavlja otok od ploče velikog formata.
Rezanje materijala zahtijevalo je preciznost i iskustvo, ali Ivoni je bilo jasno da želi skulpturalni element u prostoru.
Otok je postao centralna točka stana — praktična, ali istovremeno dekorativna, što je obilježje svakog dobrog dizajnerskog stana.
U kupaonici se na prvi pogled čini da su korištene iste pločice, no zapravo se radi o drugoj, pažljivo odabranoj keramici koja se tonalno savršeno nadovezuje na otok. Zlatni detalji dodatno naglašavaju luksuz.
Pametna rješenja pod kosinama i spavaća soba s karakterom
Stan od 55 kvadrata u starogradnji često znači borbu s kosinama, ali one su postale prednost.
Ispod krova Ivona je kreirala praktične elemente za pohranu, a nekadašnju kuhinju pretvorila u spavaću sobu.
Mini walk-in ormar nastao je od stare ostave, maksimalno iskorišten za police i vješanje.
„Koliko god je soba velika, nije bilo prostora za velike ormare. Zato sam sve izvela u nišama i pod kosinama“, kaže.
Umjesto tapete, jedan zid krasi ručno oslikano umjetničko djelo — detalj koji dodatno naglašava identitet ovog dizajnerskog stana. Stara peć, koju je odlučila zadržati, danas je jedan od najatraktivnijih elemenata prostora.
Kad je dizajnerica sama sebi klijent
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent.
„Sve ono što ne volim kod svojih klijenata — radila sam sama sebi“, govori Ivona uz smijeh.
Zbog posla je u stan navraćala usput, između projekata, što je dovelo do grešaka, izmjena i novih rješenja.
Ali kao i svaki dizajnerski stan koji nastaje iz izazova, i ovaj je dobio poseban karakter baš zahvaljujući tim procesima.
Renovacija stana – izbjegnite najčešće greške
Kad dizajnerski stan postane odraz osobnosti
Ivonina priča pokazuje da dizajnerski stan nije definiran kvadraturom, već pristupom.
Radovi mogu potrajati, problemi se gotovo uvijek pojave, ali kada se svaki izazov pretvori u promišljeno rješenje — rezultat je dom koji izgleda kao cjelina, a osjeća se kao osobna priča.
Ovaj stan dokaz je da starogradnja, uz dobar dizajn, može postati jedno od najinspirativnijih platna za stvaranje doma.
