Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Tomislav Ćurković: Spoj umjetnosti i inženjerstva

Nakon završetka matematičke gimnazije, Tomislav Ćurković upisao je studij arhitekture, sjedinjujući svoju ljubav prema umjetnosti i prirodnim znanostima. Ovo je priča o njegovom radu.

Tomislav Ćurković, zajedno sa kolegom Zoranom Zidarićem, osnovao je arhitektonski studio “Dva arhitekta”. Nakon više od dva desetljeća djelovanja, njihov opus je dobio posebnu pažnju talijanskog časopisa L’Arca, koji im je posvetio cijelo izdanje. Ova vrsta monografije predstavlja bezvremensku arhitekturu koja teži idealizmu.

Idealizam i eksperimentacija u arhitekturi

“Idealizam u našem poslu mora postojati, ali ne samo idealizam već i sklonost ka eksperimentu, no kontrolirana eksperimentacija. Moramo znati da, osim što smo umjetnici – iako se netko možda neće složiti, ja osobno mislim da mi to definitivno jesmo – mi smo i inženjeri. To su dvije stvari koje moramo međusobno povezati. Naše kuće moraju funkcionirati u stvarnosti”, izjavio je Tomislav Ćurković za Dom na kvadrat.

Inspiracija i dizajn

Tomislav i dalje crta skice rukom te pronalazi inspiraciju u raznolikim interesima, s jednakim entuzijazmom pristupa svakom projektu.

“Sada, kao već etablirani arhitekt, polazim od konteksta. Kontekst mi je izuzetno važan. Arhitektura treba pripadati prostoru iz kojeg nastaje. Nadam se da moja arhitektura ima pečat zemlje ili dijela te zemlje gdje se gradi”, dodaje Ćurković.

Odrastanje utkano u arhitekturu

U devedesetima, na početku karijere, Ćurković se prvo fokusirao na izradu interijera. Kasnije je razvijao obiteljske kuće, svaka od njih je bila dio njegovog osobnog razvojnog procesa. Za svaku od njih tražio je način kako je uskladiti s baštinom, poput primjera u Slavoniji.

“Možda ta kuća po izgledu ne djeluje kao tradicionalna slavonska kuća, ali sadrži arhitektonske elemente koji se oslanjaju na tradicionalnu slavonsku arhitekturu. Primjerice, visoki zid vezan uz ulicu, povezan s kolnim pristupom, ulazni trijem koji se također pojavljuje uz dnevni boravak, te nepravilna igra otvora koja podsjeća na horizontalne i vertikalne ukrase tradicionalne slavonske arhitekture”, pojasnio je Ćurković.

Uspomene pretočene u arhitekturu

Sjećanja iz djetinjstva utkana su u projekt u Zagrebu, u kući smještenoj u naselju u kojem je odrastao.

“Ta kuća je zanimljiva jer je na neki način introvertirana, ima ovojnicu koja je svijetle boje i koja meandrira oko unutrašnjeg sadržaja. Na toj ovojnici pojavljuju se otvori”, dodaje Ćurković.

Dizajn koji naglašava okoliš

Kuća na otoku Murteru nije bila fokusirana samo na arhitekturu, već i na vrt.

“Kuća je dugačka 45 metara i karakterizira je jedan vanjski prostor, dugačak 20 metara s pogledom na bazen. To je mjesto za odmor tijekom ljeta. Sve na toj kući ima razlog svog postojanja, a kako bi dobila mediteranski kontekst, fasadu smo izradili od sitnih kamenčića”, opisuje Ćurković.

Projekti s osobnim značajem

Kuća u Varaždinu za Tomislava ima poseban značaj. Nakon manjih intervencija na staroj kući, investitor mu je povjerio dogradnju još dva puta.

“Taj paviljon je otvoren prema vrtu, ima velike staklene stijene na jednoj strani, a na drugoj strani puni zid s otvorima za ventilaciju. Kontaktira s prirodom koja ju okružuje”, objašnjava Ćurković.

Spoj hobija i posla

Vinarije posebno vesele Tomislava jer povezuju njegov hobi i posao.

“Moje razumijevanje, moj hobi, pomažu mi da napravim što bolji okvir unutar kojeg će ta vina živjeti, sazrijevati. Vinarija na Plešivici koristi tradicionalne elemente u svojoj arhitekturi, sve materijale koristili smo u svom izvornom, prirodnom obliku”, dijeli Ćurković.

Osjećaj ispunjenja u arhitekturi

“Mi arhitekti osjećamo zadovoljstvo kada vidimo da život u tim kućama funkcionira”, završava Ćurković.

Arhitektura i dizajn

7 arhitektonskih znamenitosti hrvatske obale koje oduzimaju dah

Savršene za razgledat ako se nađete na obali, a ne možete se kupati

arhitektonske znamenitosti hrvatske obale

Hrvatska obala oduvijek je bila raskrižje kultura, stilova i građevinskih rukopisa – od antike, preko srednjeg vijeka do suvremenih arhitektonskih intervencija. No ono što ove lokacije čini posebnima jest činjenica da nisu samo lijepe, već su prostor u kojem se nekoć živjelo, stvaralo, slavilo – i koji danas i dalje komunicira sa suvremenim čovjekom.

U nastavku donosimo izbor najposebnijih arhitektonskih znamenitosti hrvatske obale – lokacija koje su vizualno impresivne, kulturno značajne i estetski neodoljive. Idealne su za izlet, inspiraciju ili jednostavno uživanje u ljepoti prostora.

1. Muzej apoksiomena, Mali Lošinj

Brončani kip antičkog sportaša, pronađen u podmorju Jadrana, danas je smješten u suvremeno dizajniran muzej koji je sam po sebi arhitektonsko remek-djelo. Minimalistički prostor u potpunosti je podređen doživljaju kipa i pripovijesti koju nosi. Ova moderna interpretacija kulturne baštine postaje jedno od najposebnijih mjesta među arhitektonskim znamenitostima hrvatske obale.

2. Dioklecijanova palača, Split

Možda najživopisniji primjer kako povijest i suvremenost mogu funkcionirati zajedno. Rimska palača iz 4. stoljeća danas je sastavni dio svakodnevnog života grada – mjesto gdje se stanuje, kupuje, izlazi i doživljava grad. To je srce Splita i jedna od ključnih arhitektonskih znamenitosti hrvatske obale.

3. Eufrazijeva bazilika, Poreč

UNESCO-ova zaštićena ranokršćanska bazilika prava je riznica bizantske umjetnosti. Mozaici iz 6. stoljeća, skladni proporcije i iznimna svjetlost čine ovu crkvu neprocjenjivim dijelom kulturne baštine i jednom od najvažnijih arhitektonskih znamenitosti hrvatske obale u sjevernom Jadranu.

4 i 5. Morske orgulje i Pozdrav Suncu, Zadar

Zadarska riva istovremeno je moderna intervencija i produžetak urbanog naslijeđa. Orgulje koje svira more te solarni krug koji svijetli noću predstavljaju primjer kako suvremeni dizajn može obogatiti i redefinirati javni prostor. Ovaj spoj arhitekture, tehnologije i prirode svakako se ubraja u najinovativnije arhitektonske znamenitosti hrvatske obale.

arhitektonske znamenitosti hrvatske obale

6. Amfiteatar u Puli

Jedan od najočuvanijih rimskih amfiteatara u svijetu i neizostavan dio povijesti Istre. Danas je mjesto održavanja brojnih kulturnih događanja, ali i turistička atrakcija koja odiše snagom prošlosti. Zbog svoje monumentalnosti i funkcionalnosti kroz stoljeća, jasno pripada u najvažnije arhitektonske znamenitosti hrvatske obale.

arhitektonske znamenitosti hrvatske obale

7. Zidine Dubrovnika

Obrambeni sustav koji je oblikovao izgled i identitet Grada. Šetnja ovim zidinama pruža jedinstveni doživljaj prostora u kojem se susreću povijest, priroda i arhitektura. S pravom se ubrajaju među najpoznatije arhitektonske znamenitosti hrvatske obale, i to na svjetskoj razini.

arhitektonske znamenitosti hrvatske obale

Više od turističkih lokacija

Ove arhitektonske znamenitosti hrvatske obale nisu samo turistički punktovi – to su prostori identiteta, sjećanja i kontinuirane kulturne vrijednosti. Bilo da tražite inspiraciju za vlastiti prostor, kulturni izlet ili estetski užitak, hrvatska obala nudi arhitektonska blaga koja traju – i mijenjaju nas.

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Krešimir Ivaniš: “Radio sam projekte iz gušta – i ostao prijatelj sa gotovo svim suradnicima”

Arhitekt Krešimir Ivaniš imao je veliki utjecaj na vizuru grada Zagreba kakav je on danas

Krešimir Ivaniš

Krešimir Ivaniš (Zagreb, 1935.) hrvatski je arhitekt i urbanist, jedan od ključnih protagonista poslijeratne arhitekture u Zagrebu. Diplomirao je 1961. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a karijeru je započeo u Arhitektonskom projektnom zavodu, da bi potom više od 30 godina djelovao u Jugomontu.

Radio je na projektima montažnog stanovanja, rekonstrukciji gradskih prostora i sportskih objekata, a zaslužan je i za idejna rješenja poput Aleje Poljskih jasenova i intervencija u Maksimiru. Njegov rad obilježava funkcionalnost, promišljenost i snažan društveni angažman. Dobitnik je nagrade za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata.

Ovdje pročitajte i ostale intervjue s hrvatskim arhitektima

Gospodine Ivaniš, stvarno ste imali veliki utjecaj na grad Zagreb – od šetnice gdje sada razgovaramo, do brojnih naselja. Kako je sve počelo?

Ja sam imao minimalni utjecaj, ali sam imao sreću da se to malo što smo predlagali i realiziralo. Ova šetnica je, primjerice, nastala spontano – bilo je viška novaca u Direkciji za Savu, i onda je pao prijedlog da se između dva mosta napravi nešto smisleno. Mi smo tada predložili Aleju Poljskih Jasenova, klupe, stube prema Savi – i većina toga je odmah napravljena. Ovaj ekološki asfalt nije bio dio plana, to je došlo kasnije.

Kako ste se odlučili za arhitekturu? Je li to bio san iz djetinjstva?

Iskreno? Odluka je bila prisilna. Moj prijatelj i ja smo planirali ići u nautiku u Kraljevicu, ali roditelji nisu dali. Škola arhitekture bila je odmah iza ugla u Krajiškoj, i tako sam završio tamo. Nije bio plan, ali ispalo je dobro.

Koji je bio vaš prvi projekt?

Još kao građevinski tehničar sam ušao u Arhitektonski projektni zavod. Moj tadašnji šef Branko Tučkorić mi je predložio da zajedno radimo natječaj za gradsku zgradu u Bujama. Dobili smo otkup – moj prvi projekt! Čak sam tada imao priliku osobno upoznati arhitekta Antuna Ulriha – to mi je bio veliki trenutak.

Nakon diplome ste se zaposlili u Jugomontu. Kako je izgledao taj početak?

Nas trojica – Franko Hlebec, Berislav Brnčić i ja – odmah smo pozvani u Jugomont. Tamo smo radili na tehnološkom odjelu, što je značilo da smo morali projektirati cijeli proces izgradnje – od proizvodnje panela do njihove montaže. Bilo je to novo, izazovno i jako zanimljivo. Uživali smo u tom sustavu i timskom radu.

Poznato je da ste veliki ljubitelj sporta. Kako ste to spojili s arhitekturom?

Berislav Brnčić i ja smo stanovali blizu, a svaki drugi dan smo trčali osam kilometara po nasipu. Tridesetak godina tako. Uz to, radio sam i brojne projekte za sportske objekte, iako se mnogi nisu realizirali. Najviše mi je žao velikog plivačkog centra koji je trebao biti s druge strane Save.

Koji dio Zagreba vam je najdraži?

Uh… pa možda južni nasip – to sam svojim šlapama utabao. I Maksimir, za koji sam radio i ozbiljna istraživanja. Vjerovao sam da je to prvi javni park u Europi, iako sam kasnije otkrio da je Saint-Étienne možda bio prvi. No Maksimir je svakako čudesno mjesto, stvoreno da oplemeni dušu građana Zagreba.

Nedavno ste dobili nagradu za životno djelo. Što vam ona znači?

Veliko iznenađenje i još veće zadovoljstvo. Imao sam sreću da sam kroz karijeru mogao birati projekte po afinitetu i surađivati s ljudima koji su postali moji prijatelji. Posebno se sjećam Jugomonta – to je bila radionica entuzijasta bez radnog vremena. Radili smo dok nismo riješili problem. Takvu energiju i strast rijetko gdje nađeš.

Hvala vam na ovom razgovoru.
Hvala vama.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice