Izbor urednice
Kuhinje snova: kako odabrati idealni salon namještaja za Vašu kuhinju
Kuhinja je srce svake kuće i to je mjesto gdje se obitelj okuplja, kuhaju obroci i provodi vrijeme. Stoga je važno da kuhinja bude funkcionalna, estetski ugodna i prilagođena Vašim potrebama. Kada je riječ o odabiru idealnog salona namještaja za Vašu kuhinju, postoje nekoliko stvari koje trebate uzeti u obzir.
Kuhinja je srce svake kuće i to je mjesto gdje se obitelj okuplja, kuhaju obroci i provodi vrijeme. Stoga je važno da kuhinja bude funkcionalna, estetski ugodna i prilagođena Vašim potrebama. Kada je riječ o odabiru idealnog salona namještaja za Vašu kuhinju, postoje nekoliko stvari koje trebate uzeti u obzir.
Vrste kuhinja
Postoji mnogo različitih vrsta kuhinja, od kojih svaka posjeduje vlastite jedinstvene značajke i stil. Neki od najpopularnijih vrsta kuhinja uključuju tradicionalne, suvremene i prelazne kuhinje.
Tradicionalne kuhinje odlikuju se klasičnim i “vječnim” dizajnom, s elementima poput podignutih panela ormarića, kruništa i ukrašenih rubova, najčešće s malim poličicama za začine. Ove kuhinje često imaju tople, neutralne boje i prirodne materijale poput drva i kamena. Tradicionalne kuhinje savršene su za kuće s formalnijim ili tradicionalnijim estetikom.
Suvremene kuhinje, s druge strane, poznate su po svojem glatkom i modernom dizajnom. Ove kuhinje imaju čiste linije, minimalnu ornamentaciju i fokusiraju se na funkcionalnost. Često uključuju naprednu tehnologiju i materijale poput nerđajućeg čelika i stakla. Suvremene kuhinje savršene su za kuće s modernijom ili minimalističkom estetikom.
Prelazne kuhinje, kao što ime sugerira, su kombinacija tradicionalnog i suvremenog dizajna. Često uključuju mješavinu tradicionalnih i modernih elemenata, te se mogu prilagoditi različitim stilovima, a popularne su kod onih koji žele najbolje od oba svijeta.
Druge vrste kuhinja uključuju seoske i rustikalne kuhinje, koje imaju opušteniju estetiku s elementima poput ormarića sa šipkom i oštećenih završnih radova tzv “shabby-chic”. Često uključuju prirodne materijale poput obnovljenog drva i kamena i savršene su za kuće u ruralnim ili suburbanim područjima.
Moderni spin na seoske kuhinje je shaker stil kuhinje koji ima jednostavne, čiste linije i fokus na funkcionalnost. Često uključuju prirodne materijale poput drva i kamena i imaju manje istaknut dizajn.
Za one koji imaju ograničeni prostor i proračun, kompaktna kuhinja je odlična opcija. Ove kuhinje su dizajnirane kako bi se iskoristio što više ograničenog prostora i često se mogu prilagoditi specifičnim potrebama vlasnika kuće. Često su jeftinije od većih kuhinja i savršene su za stanove, male kuće ili kao sekundarna kuhinja u većoj kući.
Na kraju, postoje i kuhinje po mjeri, koje su prilagođene specifičnim potrebama i preferencijama vlasnika kuće. Ove kuhinje mogu uključivati jedinstvene značajke i završne radove i mogu se napraviti od širokog spektra materijala. Kuhinje po mjeri često su najskuplja opcija, ali omogućuju potpunu kontrolu nad konačnim dizajnom i funkcionalnošću kuhinje.
6 stvari koje morati imati na umu kako biste stvorili kuhinju iz snova
Prvo, trebate razmisliti o veličini Vaše kuhinje. Ako imate manju kuhinju, trebat će vam manji namještaj, dok će veća kuhinja zahtijevati više namještaja. Također, trebat će vam više prostora za rad i pohranu ako imate veću obitelj ili često kuhate za goste.
Sljedeće, razmislite o stilu Vaše kuhinje. Postoji širok raspon stilova kuhinja, od tradicionalnih do suvremenih. Odaberite stil koji odgovara Vašem ukusu i koji se slaže s ostatkom Vašeg doma. Ako se ne možete odlučiti između dva stila, možete kombinirati elemente oba stila kako biste stvorili unikatnu kuhinju koja odražava osobni stil.
Nadalje, trebate razmisliti o funkcionalnosti Vašeg namještaja. Kuhinja je mjesto gdje se kuhaju obroci, stoga trebate osigurati da imate dovoljno radnog prostora i pohranu za sve kuhinjske potrepštine. Provjerite da li su elementi kuhinje kao što su hladnjak, perilica posuđa i pećnica na odgovarajućem mjestu.
Također, razmislite o materijalima koji se koriste za Vaš namještaj. Postoje različiti materijali koji se koriste za kuhinjske elemente, od drva do kamena. Odaberite materijal koji je izdržljiv, lagan za održavanje i koji se slaže s ostatkom Vaše kuhinje.
Dobro je da razmislite i o svjetlu u Vašoj kuhinji. Dovoljno svjetla je važno za rad i sigurnost, pa biste trebali osigurati da Vaša kuhinja ima dovoljno prirodnog i umjetnog svjetla. Razmislite o postavljanju svjetla iznad radne površine, ispod ormara i pod policama za pohranu.
Još jedna važna stvar koju trebate uzeti u obzir je cijena. Kuhinje su skupe i trebat će Vam vremena i truda da pronađete salon namještaja koji odgovara Vašem proračunu. Razmislite o kompromisima koji možete napraviti kako biste pronašli najbolje moguće rješenje za Vas.
U svakom slučaju, potrudite se da odaberete salon namještaja koji će Vam pružiti funkcionalnost, estetiku i udobnost za godine koje dolaze. Ako se želite dobiti savjet stručnjaka, uvijek možete razgovarati s profesionalnim prodajnim predstavnikom MIMA salona, koji će vam pomoći da stvorite kuhinju iz snova.
Izbor urednice
Intervju Ivan Veljača: Prostor u službi drame
Za Ivana Veljaču scenografija nikad nije bila samo pitanje dekoracije ili stila. Prostor je za njega dramaturški alat — mjesto gdje se odnosi među likovima lome, pojačavaju i razotkrivaju. Iako je formalno krenuo iz dizajna, Veljača je s vremenom razvio autorski pristup u kojem scenografiju gradi iznutra, iz scenarija, često razmišljajući kao redatelj prije nego kao scenograf. Njegovi filmski stanovi i kuće uvijek su precizno u službi priče. U razgovoru govori o vlastitom procesu rada, razlikama između suvremenih i “period” projekata te o tome zašto, nakon svega, sanja o praznoj bijeloj kocki.
Završio si ako se ne varam smjer dizajna za Arhitektonskom fakultetu, jesi li već tada znao da ćeš se baviti scenografijom ili se taj interes razvio kasnije?
Jesam, diplomirao sam na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu pod mentorstvom Mladena Orešića i Feđe Vukića. Scenografiju smo dotaknuli kratko na faksu kod profesora Atača i Bakliže, ali je fokus bio na kazališnoj scenografiji, tako da o filmskoj nisam tada ništa ni znao, a kamoli se vidio u ulozi scenografa. Prvi doticaj sa scenografijom je bilo postavljanje linoleuma za sapunicu koju je tada pisala moja sestra. To je bio, doslovno, “daj mi da radim bilo što” posao.
Kako izgleda tvoj proces rada kad osmišljavaš stambeni prostor za likove u filmovima ili serijama?
Kad projektiram stambene prostore za film najčešće ideju crpim iz neposredne okoline. Godinama su moji setovi arhitektonski nalikovali mom stanu, roditeljskom, stanovima prijatelji i td. S vremenom se to razvilo u neki moj osobni pristup u kojem “prisiljavam” realne prostore u filmske prema potrebi scenarija. Ja volim da je sama arhitektura prostora koju gradimo “bogata” i razvedena a najbitnije da je u službi scene. Nisam opterećen arhitektonskim točnostima ni najmanje. Ja scenografiji prvu pristupam kroz dramaturgiju scenarija a tek onda vizualno tako da volim provoditi što više vremena s režiserom ali nekad je to u zadanim uvjetima nemoguće.
Koliko je teško pronaći stanove/kuće za snimanje? Koliko si obično involviran u taj dio procesa?
Ovo stvarno jako ovisi o scenariju. Nekad se uspije pronaći lokacija koja savršeno odgovara svemu što scenarij traži, ali to je jako rijetko. Češće se scenarij ili pak režijski pristup prilagođavaju lokaciji koja ima “ono nešto”. Naravno, ako se setovi grade u studiju onda je puno lakše biti vjeran inicijalnoj režiserovoj ideju.
Koliko se primijenio tvoj pristup scenografiji od kad i sam režiraš?
Jako. Zapravo sam shvatio da već dugo ne pristupam scenografiji na zanatski scenografski način već baš uranjam u scenarij kao da ga režiram. Taj proces mi je najbitniji. Iz toga proizlaze vizualna rješenja, paleta boja, lokacije, osvjetljenje, kostimi i slično. Kad taj dio sto puta preroštam i uspostavimo film “na papiru”, tek onda se počinjem baviti zanatskim dijelom scenografije, uređenjem prostora, izradom i najmom rekvizite i slično.
Da li bi volio stanovati u nekom od prostora koji si osmislio za neki od likova na filmu, koji bi to stan/kuća bio i zašto?
Ne bi. Moj pristup scenografiji bazira se na likovima iz scenarija i drami između njih. To često rezultira prostorima koji nisu “životni” već su u službi filma. S druge strane imam i ogromno vizualno zasićenje. Često znam reći da bi ja najradije živio u bijeloj kocki visokih stropova i velikih prozora, bez ikakvog namještaja.
Radio si na “period” projektima kao što su Čuvar dvorca i Hotel Portofino, koliko je rad na scenografiji na ovakvim projektima složeniji nego na onima koji su smješteni u sadašnjost?
Iako su “period” filmovi i serije često tehnički kompliciraniji za raditi jer uključuju puno izrade rekvizite i gotovo kompletno uređivanje svakog prostora, filmovi smješteni u današnjicu meni su često “veći zalogaj”. Postići vizualnu dramu u filmu koji je , recimo, smješten u suvremenu bolnicu, puno je zahtjevnije od postizanja istoga u vizualno “atraktivnijim” periodima.
Koliko se rad na scenografiji odražava na uređenje tvog osobnog prostora? Jesi li ikada sam sebi “ukrao” neku ideju ili rješenje do kojeg si došao u radu na scenografiji i primijenio je prilikom uređenja svog privatnog prostora?
Odražava se jako ali u smislu da se jako teško odlučujem za namještaj i ostalo uređenje. Sve sam već za neki set kupio, napravio, uredio, namjestio pa se onda za doma najčešće odlučujem za arhetipske komade. No na kraju većinom Ana donosi odluke o uređenju a ja samo negodujem.
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
Izbor urednice
Koliko smo zapravo blizu trenutku kada će humanoidni roboti postati dio svakodnevice
Pitali smo Bojana Jerbić, akademika i profesora emeritusa, jednog od vodećih stručnjaka za robotiku u Hrvatskoj…
Dok se svijet dizajna i arhitekture svake godine okreće Milanu i sajmu Salone del Mobile, tehnološki pogled u budućnost sve češće vodi prema Las Vegasu i CES-u, jednom od najvažnijih sajmova potrošačke elektronike na svijetu. Upravo tamo ove je godine predstavljen humanoidni robot namijenjen pomoći u kućanstvu – tehnologija koja je desetljećima pripadala znanstvenoj fantastici, a danas se sve ozbiljnije razvija u laboratorijima diljem svijeta.
Koliko smo zapravo blizu trenutku kada će humanoidni roboti postati dio svakodnevice, pitali smo Bojana Jerbić, akademika i profesora emeritusa, jednog od vodećih stručnjaka za robotiku u Hrvatskoj. Bojan Jerbić je, između ostalog, osnivač Katedre za autonomne sustave i računalnu inteligenciju i Regionalnog centra izvrsnosti za robotske tehnologije (CRTA) zajedno s laboratorijima za autonomne sustave, računalnu inteligenciju i medicinsku robotiku.
Od industrijske ruke do humanoidnog tijela
Razvoj humanoidnih robota traje gotovo koliko i razvoj robotike općenito. Prvi industrijski roboti pojavili su se šezdesetih godina prošlog stoljeća, no tada nisu nalikovali čovjeku – bili su to mehanički sustavi nalik ljudskoj ruci, namijenjeni ponavljajućim zadacima u industriji.
„Kompleksni humanoidni roboti koji podsjećaju na ljudsko tijelo, s onim što zovemo fizička inteligencija, razvijaju se intenzivnije tek posljednjih dvadesetak godina“, objašnjava Jerbić. Upravo ta fizička inteligencija – sposobnost kretanja, ravnoteže i interakcije s okolinom – predstavlja najveći izazov suvremene robotike.
Kada ih možemo očekivati u kući?
Nakon predstavljanja robota za kućanstvo na CES-u, optimizam oko njihove dostupnosti sve je veći. Ipak, stručnjaci su oprezni. Prema aktualnim procjenama, humanoidni roboti mogli bi dosegnuti razinu šire primjene u razdoblju od pet do deset godina, ali prije svega u sektorima poput zdravstva, logistike i industrije.
Razlozi za sporiji ulazak u domove brojni su: tehnologiju je potrebno „sabiti“ u humanoidni volumen kako bi se robot mogao kretati u prostoru dizajniranom za ljude, autonomija baterija trenutačno iznosi tek dva do četiri sata, a cijena je i dalje visoka. Danas se humanoidni roboti, ovisno o kompleksnosti, kreću u rasponu od 20 do 200 tisuća dolara.
„Da bi robot bio realno primjenjiv u kućanstvu, njegova cijena morala bi biti usporediva s cijenom boljeg stolnog računala“, ističe Jerbić. Prema istraživanjima Morgan Stanleyja, masovnija primjena očekuje se tek nakon 2030. godine, a do 2050. čak se predviđa više od milijardu humanoidnih robota na svijetu.
Zašto se ljudi vežu uz robote?
Iako humanoidni roboti još nisu dio svakodnevice, priprema za njihov dolazak već traje. Robotski usisavači postali su uobičajen dio doma, a mnogi vlasnici razvijaju i emotivnu povezanost s njima.
„Ljudi čak pišu imena na robote kad ih šalju na servis, kako ih ne bi zamijenili drugim uređajem. Imaju osjećaj da robot ima svoj karakter, način kretanja i ponašanja“, kaže Jerbić. Ta emocionalna veza, dodaje, prirodna je za ljudsku vrstu i predstavlja pripremu za novu tehnološku eru.
Humanoidni roboti razvijaju se i u Zagrebu
Razvoj humanoidne robotike ne događa se samo u velikim svjetskim centrima. U Zagrebu, u Regionalnom centru izvrsnosti za robotske tehnologije – CRTA na Fakultetu strojarstva i brodogradnje – razvijaju se hrvatski humanoidni roboti.
„Pero i Rudi naši su omiljeni humanoidni roboti. Na njima istražujemo metode upravljanja, učenja i primjene humanoidnih robota u stvarnim okruženjima“, ističe Jerbić. Poseban fokus stavlja se na učenje pokazivanjem – na način kako ljudi uče djecu, što zahtijeva suradnju tehničkih i humanističkih znanosti.
Zašto je ljudsko tijelo i dalje nenadmašno?
Jedan od najvećih izazova humanoidne robotike jest složenost ljudskog tijela. Svakodnevni pokreti koje ljudi izvode automatski – poput vezivanja vezica ili zakopčavanja gumba – za robote su iznimno zahtjevni zadaci.
Čovjek raspolaže s oko 600 mišića i približno 240 stupnjeva slobode gibanja, dok najsloženiji humanoidni roboti danas imaju oko 70. Iako roboti mogu nadoknaditi dio ograničenja većom fleksibilnošću zglobova, upravljanje takvim sustavima ostaje izuzetno složeno.
Posebno zahtjevan segment su robotske ruke. Na vrhovima ljudskih prstiju nalaze se tisuće receptora za pritisak, temperaturu i vibracije, što omogućuje precizno rukovanje predmetima – osobito fleksibilnim materijalima poput tkanina. Upravo zato je, kako kaže Jerbić, „san svakog robotičara razviti robota koji će moći ispeglati košulju“.
Budućnost je jasna, ali još nije blizu
Humanoidni roboti još nisu spremni preuzeti svakodnevne kućanske zadatke, no smjer razvoja je jasan. Tehnologija napreduje, cijene padaju, a društvo se postupno navikava na prisutnost robota u svakodnevnom životu.
Iako umjetna inteligencija danas može obraditi ogromne količine informacija, ljudska sposobnost interpretacije, iskustva i emocija i dalje ostaje nenadmašna. Upravo ta razlika čini granicu između onoga što roboti danas mogu – i onoga što će tek morati naučiti.
Humanoidni roboti možda još nisu dio naše svakodnevice, ali više nisu ni daleka budućnost. Oni su, polako ali sigurno, već zakoračili u naš svijet.
