Europske zgrade nalaze se usred najveće transformacije u svojoj povijesti. Nova Direktiva o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) potiče prelazak na energetski učinkovite i niskoemisijske zgrade, uz obvezno korištenje obnovljivih izvora energije poput solarnih panela, baterijskih spremnika i punionica za električne automobile.

No, dok energetska obnova zgrada donosi velike koristi, otvara i niz novih rizika – osobito u području zaštite od požara.

Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena

Mind the EPBD Harmonization Gap

Upravo zato je u Bruxellesu održana konferencija „Mind the EPBD Harmonization Gap”, koja je okupila stručnjake iz 16 zemalja – predstavnike Europske komisije, znanstvenike, vatrogasce, osiguravatelje i građevinsku industriju. Cilj skupa bio je uskladiti inovacije, propise i istraživanja kako bi energetska obnova zgrada bila ne samo održiva, nego i sigurna za građane.

„Ovim događajem želimo podići svijest o rizicima povezanima s gradnjom, upotrebom različitih materijala i novim tehnologijama,” rekao je Draško Veselinovič, direktor Slovenskog poslovno-istraživačkog udruženja (SBRA).
„Još je važnije da regulatori donesu jasne standarde koji će propisati sigurne načine gradnje i izvedbe konstrukcija.”

Predstavnici Europske komisije istaknuli su da obnova postojećih zgrada i dekarbonizacija građevinskog fonda donose brojne koristi, ali i nove izazove.

„Kada govorimo o zaštiti od požara, i tu postoje izazovi, ali i novi rizici,” naglasio je Marco Morini, službenik za politike pri DG Energy.
„Moramo pronaći rješenja kroz uključivanje dionika i država članica, kako bismo zajednički odgovorili na nove probleme.”

Europa treba jedinstvene sigurnosne propise

Različiti nacionalni propisi otežavaju stvaranje jedinstvenog europskog pristupa sigurnosti u procesu energetske obnove zgrada.

„Zamislite da organizirate Europsko prvenstvo, a pravila nisu ista u svakoj zemlji. Upravo to se događa s protupožarnim standardima,” upozorio je prof. dr. Grunde Jomaas, predsjedatelj Odjela za požarno sigurno i održivo izgrađeno okruženje (ZAG).
„Svaka država razvija vlastita pravila, umjesto da se ujedinimo kroz zajedničke smjernice koje bi služile građanima.”

Solarni paneli, baterijski sustavi i punionice električnih vozila na krovovima zgrada donose nove opasnosti, osobito u slučaju požara.

„Inženjerski aspekti zaštite od požara moraju se uključiti već u najranijim fazama razvoja tehnologija,” pojasnio je dr. Wojciech Węgrzyński iz Instituta za građevinsku tehniku (ITB) u Poljskoj.
„Samo tako sigurnost može postati dio uspjeha, a ne prepreka inovacijama.”

Baterijski sustavi – korist i rizik energetske tranzicije

Baterijski sustavi za pohranu energije postaju ključan element energetske obnove zgrada, no broj incidenata i požara raste.

„Vrlo je malo smjernica koje se odnose na sigurnu primjenu baterijskih sustava, a postojeće se značajno razlikuju od zemlje do zemlje,” upozorila je dr. Ana Sauca iz danskog DBI instituta.
„Potrebne su nam usklađene i prilagodljive smjernice koje će pratiti razvoj tehnologije i osigurati sigurnost korisnika.”

Sudionici su naglasili da sigurnost nije samo pitanje propisa i testova, nego i obrazovanja građana.

„Edukaciju o zaštiti od požara trebamo promicati od škola pa sve do građana i stručnjaka,” dodala je Sauca.
„Moramo biti svjesni novih rizika koje donosi elektrifikacija i litij-ionske baterije.”

Industrija kao partner u sigurnoj energetskoj obnovi

Industrija građevinskih materijala ima presudnu ulogu u stvaranju sigurnih i održivih zgrada.

„Donositelji politika, istraživačke institucije i industrija moraju zajednički djelovati kako bi zaštita od požara i energetska učinkovitost išle ruku pod ruku,” naglasila je Caterina Rocca iz Rockwool grupe.
„Naša je odgovornost osigurati da su zgrade energetski učinkovite, ali i sigurne,” zaključila je Anđelka Toto Ormuž iz Rockwool Adriatic.

Stručnjaci se slažu – energetska obnova zgrada ne smije biti samo pitanje održivosti i smanjenja emisija. Ona mora ići ruku pod ruku sa sigurnošću, edukacijom i jedinstvenim europskim standardima. Jer zeleni gradovi budućnosti moraju biti i sigurni gradovi.

Od pametnih domova do digitalnih asistenata, umjetna inteligencija sve je prisutnija u svakodnevici. No dok mnoge struke doživljavaju brze promjene, arhitektura se čini otpornijom. Stručnjaci se slažu da umjetna inteligencija u arhitekturi može biti vrijedan alat, ali nikako zamjena za ljudsku maštu i iskustvo.

Kako arhitekti koriste umjetnu inteligenciju

Umjetna inteligencija u arhitekturi još nije dostigla razinu samostalnog projektiranja, ali je postala nezamjenjiv partner u procesu stvaranja. Arhitekt Marko Dabrović iz 3LHD-a objašnjava da se AI danas koristi za izradu tekstova, analiza, 3D vizualizacija i animacija. „AI pomaže arhitektima kao digitalni asistent koji brzo odgovara na pitanja iz raznih područja – od fizike zgrade do osunčanja i konstrukcije. To ubrzava proces i poboljšava dizajn,“ istaknuto je.

3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj

Umjesto prijetnje, Dabrović umjetnu inteligenciju u arhitekturi vidi kao alat koji osnažuje struku: „Kao što su nas kompjuteri ojačali u statici i analizi, tako će i umjetna inteligencija postati produžetak arhitekta. Ključ je u tome da je znamo koristiti.“

Pravni okvir i odgovornost autora

Primjena umjetne inteligencije u arhitekturi otvara i niz pravnih pitanja. Katarina Bulić Bestulić, stručnjakinja za pravne aspekte digitalnih tehnologija, podsjeća da nove europske uredbe već definiraju pravila korištenja AI alata. Tvrtke koje koriste chatbotove, primjerice, moraju jasno naznačiti da se radi o umjetnoj inteligenciji, kako korisnici ne bi bili dovedeni u zabludu.

No kada je riječ o autorskim djelima, pravilo je jednostavno: odgovornost ostaje na čovjeku. Ako arhitekt koristi AI u procesu stvaranja projekta, on je i dalje autor djela i potpisuje se pod konačno rješenje. Umjetna inteligencija je samo sredstvo, ne kreator.

Alat koji traži ljudski dodir

Iako se razvija iznimnom brzinom, umjetna inteligencija još uvijek ne može zamijeniti ljudski faktor u arhitekturi. Arhitektura nije samo tehnički proces, već i umjetnost koja proizlazi iz empatije, iskustva i razumijevanja prostora. „Vjerujem da će AI unaprijediti naš rad, ali da će istodobno stvoriti i zasićenost umjetnim sadržajima bez duše. Nakon tog vala fascinacije, opet ćemo početi cijeniti ono ljudsko i stvarno,“ zaključuje Dabrović.

Budućnost arhitekture uz umjetnu inteligenciju

Umjetna inteligencija u arhitekturi nije zamjena za arhitekte, nego alat koji može ubrzati analize, olakšati komunikaciju i otvoriti nove mogućnosti oblikovanja. No ona i dalje ovisi o ljudskom umu koji postavlja granice, interpretira podatke i stvara emociju.

Budućnost arhitekture nije u odabiru između čovjeka i stroja, već u njihovoj suradnji. Jer, kako pokazuju i najnoviji primjeri, upravo spoj tehnologije i kreativnosti vodi prema promišljenijim, funkcionalnijim i humanijim prostorima.